Crnogorske vlasti su izvukle pouku iz posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, kada se radi o Rožajama. Bez prljavog novca, DPS je naglo počela da gubi biračko tijelo u ovom siromašnom gradu na sjeveru države. Dok je u štabu DPS-a tokom izbornih kampanja sjedio brat odbjeglog narkodilera Safeta Kalića Mersudin Kalić, koji je već dvije godine u istražnom zatvoru u Bijelom Polju zbog sumnje za pranje novca, stvari su za ovu partiju stajale mnogo bolje. Zato neće biti iznenađenje ako ga pred naredne lokalne izbore, čiju kampanju su započeli, puste da se brani sa slobode. Oduzeta imovina, vrijedna dvadeset osam miliona eura, Kalićima je na indirektan način već vraćena.
Da bez Kalića situacija u gradu na Ibru ne stoji dobro, govore i podaci koje smo mogli pročitati ovih dana. Najmanje deset hiljada stanovnika Rožaja zavisno je od neke vrste socijalne pomoći, dok je besplatne školske udžbenike, namijenjene najugroženijima, dobilo oko četrdeset odsto učenika.
Da slika ne bude gora, Rožajcima su pomogli rođaci iz inostranstva. U prvih osam mjeseci ove godine, prema pisanjuVijesti, građanima Rožaja je, posredstvom Vestern uniona, od rođaka iz svih djelova svijeta stiglo skoro milion i dvjesta hiljada eura. To je, ipak, za tri odsto manje u odnosu na isti period prošle godine, što govori o tome da i rođacima u inostranstvu počinje da ponestaje.
Vlasti su zato odlučile da nešto preduzmu, a najlakši način je da se pomire sa Kalićima. Početni koraci su preduzeti, kada je nedavno Uprava za imovinu dala rožajskoj firmi R&D šped u zakup Safetovu privremeno oduzetu imovinu. Rožajska firma koja je zakupac imovine odbjeglog narkobosa registrovana je na Zufera Šutkovića.
Da je zakupac Zufer Šutković blizak sa Kalićima, govori podatak da je ovih dana zajedno sa Safetovim rođakom i lokalnim funkcionerom, gradonačelnikovim savjetnikom za poljoprivredu Hanefijom Nurkovićem i Muratom Musićem, stricem Sajovog najbližeg saradnika koji je trenutno u zatvoru Suvada Musića Batka, založio kuću kao jemstvo da se Mesrudin Kalić pusti iz pritvora, kako bi se u daljem postupku branio sa slobode.
Safet je svoju porodičnu imperiju u Rožajama počeo da pravi najprije izgradnjom velelepne benzinske pumpe M- petrol, sa svim pratećim sadržajima, i kancelarijom-kabinetom, dostojnom predsjedničkih rezidencija. Nekoliko godina je ostalo na tome, a onda su značajnija ulaganja krenula kupovinom HTP Turjak, upravo posredstvom firme M -petrol. Ova firma, koja je do tog trenutka imala 36 radnika, počela je naglo da se širi, a Kalići da obilatije ulažu novac u svoj rodni grad. Do tada su uglavnom dijelili pomoć – kome je god trebalo, i ko god je zatražio. I za crkvu i za džamiju. Tako su Kalići ušli u socijalnu sferu.
HTP Turjak prodat je na berzi, za samo dva dana, početkom marta 2005. godine. Novi vlasnik je najprije kupio u paketu trideset odsto akcija državnih fondova i Zavoda za zapošljavanje po cijeni od 165 hiljada eura. Zatim je u najkraćem roku, praktično preko noći, jednog vikenda, krenula priča o kupovini akcija ove firme koje je M-petrol otkupljivao po 1 euro, duplo više od njihove vrijednosti na berzi, i radnici su prodavali trčeći. M-petrol je tako već nakon dva dana prešao 52 odsto.
Ostala su bez odgovora pitanja bivših radnika zašto je preduzeće prodato tako na berzi i zašto nije prodavan dio po dio, da bi se postigla veća cijena. Kada im je član tadašnjeg borda direktora Slobodan Leković saopštio da će akcije Fonda PIO biti stavljene na prodaju, radnici su predlagali da se sami organizuju i da ih kupe. M-petrol ih je jednostavno, uz nečiju podršku, u tome preduhitrio. Ali, u odnosu na ono što je uslijedilo u pogledu investicija, za prodaju HTP Turjak ni u kom slučaju se ne bi moglo reći da je bila loša.
Porijeklo novca kojim se sve to radilo, niko godinama nije pominjao. Hotel Rožaje je, uostalom, otvorio tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. U gradu koji je ubrzano propadao usljed pljačkaških privatizacija privrednih preduzeća, odjednom su ostale da rade samo Kalićeve firme. Tu se uhljebilo pedeset porodica. Kalić je postao glavni poslodavac u gradu na Ibru.
Onda su, pod pritiskom međunarodne javnosti, crnogorske vlasti u julu 2011. godine uhapsile Safetovog brata Mersudina i suprugu Aminu Kalić. Safet je uspio da izbjegne hapšenje, jer je, navodno, bio na poslovnom putu sa kojeg se nije vratio. Vjeruje se da je od tada u Turskoj, u kući koju posjeduje na Bosforu.
Specijalno tužilaštvo, podsjetimo, Kaliće tereti da su u periodu od 2006. do 2011. godine kroz finansijske transakcije u Crnoj Gori legalizovali veliku količinu novca sumnjivog porijekla. Navodno su samo preko CKB u Rožajama oprali više od sedam miliona gotovine. Tim novcem Kalići su navodno plaćali rate za kredite koje su od te banke podigli preko svojih preduzeća, ali i plaćali dobavljače i novac prebacivali na privatne račune. To je vjerovatno samo djelić novca koji je legalizovan. Veći dio je ubačen u sistem preko privatizacije, kupovine nekretnina, trgovinom naftom i drugim robama.
Prema ranijim istraživanjima Monitora, Safet Kalić je pored stotina hiljada kvadrata u nekretninama, sa rodbinom poslovao preko razgranate mreže preduzeća. U registru Privrednog suda na njegovo se ime vode tri preduzeća – Daut&Daut, Eye Security i Tajson, na čijem je čelu njegova supruga Amina. Safet je povezan i sa rožajskim preduzećem M- petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić.
Monitor je takođe pisao da je Kalić u Rožajima, a i šire, razvijao biznis, iako su ga srpska i bosanska policija ranije označile kao jednog od glavnih narkobosova u regionu. Tako ga je označio srpski MUP još 2003. godine, tokom akcije Sablja, kada su se tamošnje vlasti nakon ubistva Zorana Đinđića obračunavale sa organizovanim kriminalom.
Safeta Kalića i u Bosni i Hercegovini povezuju sa trgovinom narkotika. U projektu koji su udruženo radili novinari istraživači iz regiona, Kalić se uz Nasera Keljmendija, označava i kao jedan od partnera Darka Šarića. Da je u kumovskim vezama sa Duškom, bratom Darka Šarića, Safet je potvrdio pred sudom, tokom suđenja grupi čiji su pripadnici, prema optužnici, baš u njegovom stanu pripremali ubistvo barskog biznismena Veselina Bujića.
U Crnoj Gori Kalić se pominjao kao bezbjednosno interesantna osoba, kako ga je vidjela i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB). Ona ga je prije nekoliko godina u jednom od svojih izvještaja, koji je procurio u javnost, tretirala kao pripadnika takozvanog rožajskog klana. Crnogorska policija i tužilaštvo ipak su čekali cijelu deceniju da bi krenuli u akciju.
Kako je u jednom procesu protiv Monitora sam objasnio, početni kapital od 160 hiljada maraka zaradio je baveći se statistikom u Njemačkoj. To je, navodno, uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Zaludu zvanični podaci pokazuju da je, praktično, svako Kalićevo preduzeće poslovalo sa gubitkom. On je preuzeo u posjed cijeli jedan grad i okolinu.
Nema nikakve sumnje da su ključevi ovog grada dugo bili u njegovim rukama, a on je crnogorskim vlastima uzvraćao tako što je obilato pomagao njihove političke kampanje. Džakovi novca su se s prvim polumrakom nosili čaršijom, od kuće do kuće, a izlaznost naglo poslije toga povećavala, i naravno, DPS ubjedljivo pobjeđivao. Već prvi izbori bez Kalićevih para za DPS su bili katastrofalni. Zato se sada, na početku kampanje za lokalne izbore, vraća oduzeta imovina i pokreće pitanje puštanja Safetovog brata iz pritvora. DPS će preko Kalića pokušati da zadrži vlast u gradu na Ibru, koja im je, prema rezultatima parlamentarnih i predsjedničkih izbora, potpuno izmakla.
Tufik SOFTIĆ