Povežite se sa nama

INTERVJU

GORDANA LAZAREVIĆ, KONSULTANTKINJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE: Blokade vode u političke gubitke

Objavljeno prije

na

Tema EU integracija prva je na političkom meniju u regionu.Građani sve više posustaju u „EU entuzijazmu”,vjerovatno i zato što su im u prethodnim godinama neke stvari bile pogrešno predstavljene. Gordana Lazarević, ekonomistkinja i pomoćnica više ministara finansija, od saveznih do republičkih i srpskih u periodu 2001-2010, jedna je od najpozvanijih i najupućenijih stručnjaka kada se razgovara šta, kako i kada možemo dobiti od EU i u EU. Bila je članica pregovaračkog tima SRJ sa povjeriocima iz Pariskog i Londonskog kluba, Svetske banke, EIB i obnavljanja odnosa sa ERDB. Dobitnica je nagrade Evropskog pokreta u Srbiji za najveći individualni doprinos EU integracijama.

MONITOR: Dosta se u srpskoj javnosti nagađa u vezi sa šansama Srbije da u dogledno vrijeme dobije datum za otpočinjanje pregovora sa EU. Da li je to uopšte moguće do kraja godine, kako su „prizivali” neki državni zvaničnici?
LAZAREVIĆ: Moguće jeste, ali je malo verovatno. Utvrđivanje datuma početka pregovora bilo bi veliko ohrabrenje za Srbiju. Bio bi to racionalan korak Brisela prema zemlji koja je uspela da, posle mučne izborne bitke, izvrši političku tranziciju. Trebalo bi da prihvati nekadašnju „tvrdu” opoziciju, tek odskora proevropsku. Dijalog o politički osetljivim pitanjima je otvoren i nastavlja se. Odnosi u regionu su pali na „niske grane”, posle oslobađajuće presude Haškog tribunala hrvatskim generalima, tako da je uspeh, praktično cele decenije obnove poverenja i regionalnog dijaloga, doveden pod znak pitanja. Datum pregovora bio bi potvrda EU da je Srbija nepovratno opredeljena za nju, iako u Srbiji još nije postignut pun konsenzus o tome i sa mnogih se strana, kako iz vladajuće većine tako i iz delova opozicije, i dalje se mogu čuti izjave da se Srbija može preorijentisati na oslonce van EU.

MONITOR: Pregovori sa Prištinom se navode kao osnovni uslov. Da li se, po Vama, radi samo o ispunjavanju dogovorenog iz vremena prethodne vlade, ili bi još trebalo „pogurati” dalje, kao što su problemi iz oblasti energetike?
LAZAREVIĆ: Tehničke pregovore o pitanjima normalizacije života ljudi na Kosovu trebalo je otpočeti mnogo ranije. Mnogi politički problemi bili bi manji da se vodilo računa o kvalitetu života ljudi. Blokade, bar u novijoj istoriji Srba, nisu vodile rešenju problema nego političkom gubitku. Prednost je uvek na strani onih koji traže moguća rešenja za obe strane. Đinđićeva vlada je bila dovoljno mudra da ispregovara učešće predstavnika Prištine na međunarodnim skupovima u prisustvu predstavnika i pod tablom UNMIK-a. Započeto je i rešavanje tehničkih pitanja (snabdevanje električnom energijom, mobilna telefonija, saobraćaj). Kasnije je ovakav vid saradnje napušten, a težište je stavljeno na politička pitanja statusa Kosova. EU, SAD i većina drugih međunarodnih činilaca svakako ne smatraju dovoljnim postignuta rešenja u malom broju oblasti i nastaviće inistiranje na uključivanju novih.

MONITOR: Koliko EU može pomoći sistemskom i privrednom razvoju država kao što su Crna Gora i Srbija tokom procesa pregovaranja?
LAZAREVIĆ: Do sticanja kandidatskog statusa, pogotovu u periodu 2000-2006. pomoć EU je imala prevashodno humanitarni karakter i hitne obnove. Pomoć EU nije bila dostupna profitnim organizacijama i nije imala karakter strukturnih aktivnosti. To je bilo prepušteno delovanju tržišta. Takav koncept pomoći, bio je moguć u godinama intenzivnog rasta svetske privrede (1990-2002), kad je postojalo obilje investicija.

Od kako su obe zemlje stekle kandidatski status potrebno je mnogo više insistirati na činjenici da obe zemlje veoma zaostaju za prosekom EU 27 (bruto društveni proizvod Srbije je samo 25% od proseka EU 27), i na toj činjenici pozicionirati planiranje pomoći i povećanje učešća privrednih subjekata u projektima koje finansira EU.

Pored pomoći EU, zemljama zapadnog Balkana otvoreni su i Fondovi EU (Community programmes), gde preduzeća i naučne institucije mogu konkurisati za sredstva. Konkurencija je oštra, ali stečeno iskustvo i partnerstva imaju nemerljiv značaj. Posebno treba insistirati na priključenju naših zemlja u evropsku istraživačku mrežu, na saradnji sa centrima za obrazovanje i u privredi i informisanje o primenjenim istraživanjima. Inovacije su prepoznate kao najjači faktor privrednog rasta i zapošljavanja i prema tim saznanjima treba preispitati i nacionalne razvojne politike. Ukratko, treba pripremiti nacionalne programe, utvrditi oblasti u kojima se mogu korisiti i dodatna sredstva EU, razmotriti modele kofinasiranja takvih projekata iz nacionalnih budžetskih sredstva (napuštanje prekomernih subvencija nekonkurentnima) i insistirati na obrazovanju i obukama.

Sa strane strateških odnosa sa EU, ponovo bi trebalo pokrenuti pitanje postepenog rasta pomoći i stvaranja finansijskih instrumenata za zemlje kandidate koji su usklađeni sa strukturnim i kohezionim fondovima. Budžet EU za period posle 2014. je još neizvestan. To se, pre svega, odnosi na visinu doprinosa zemalja članica, ali za zemlje zapadnog Balkana nije manje važno da već sada imaju u vidu da se pojačava finansijska disciplina u trošenju novca EU počev od ocene pripremljenosti projekta do striktnog pridržavanja rokova izvršenja.

EU svakako može mnogo pomoći ukupnom razvoju država poput Crne Gore i Srbije već u procesu pristupanja, o čemu svedoče iskustva država primljenih u članstvo u dosadašnjim proširenjima. Očekivanja od pomoći svakako mogu biti prevelika, jer pristalice ulaska u EU stvari predstavljaju u suviše ružičastom svetlu, kao što protivnici prikazuju sve crno.

MONITOR: Može li se očekivati da EU sada postavlja uslove crnogorskoj vlasti kada se radi o adekvatnoj zaštiti kulturne i prirodne baštine o čijoj devastaciji ima već dosta dokaza?
LAZAREVIĆ: To se može očekivati kako za Crnu Goru, tako i za sve sadašnje i buduće zemlje članice.

MONITOR: Da li je moguće da se iz Brisela zatraži raskidanje ugovora kojima se devastira zaštićeni prirodni resurs, na primjer rijeka Tare i Morače, specifične prirodne oaze, od kojih je Tara poznata i kao rijeka koja u Evropi ima najdublji kanjon?
LAZAREVIĆ: Raskidanje ugovora EU može predložiti, naročito ako se smatra da krše neki međunarodni akt i da su doista štetni. Ako se ugovorne strane ne mogu složiti o raskidu ugovora, te dođe do arbitraže i zemlja bude obavezana na određeno plaćanje, EU joj može u tome pomoći. Razume se da nezavisno od toga može uvek finansijski pomoći očuvanju prirodne baštine jedne zemlje članice, pa čak i nečlanice, koja je i deo zajedničke evropske prirodne baštine. Ali i dalje ostaje tvrdoglavo pitanje kako naći novac za investicije u čiste i obnovljive izvore energije, kako štedeti i efikasno korisiti energiju.

Sudstvu je potrebna duboka reforma

MONITOR: Crna Gora je otvorila pregovore poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, gdje se najvažnijim smatra ne samo usvajanje evropskih zakonodavnih modela već i njihova dobra primjena, posebno kroz jasne dokaze o odlučnom obračunu države sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Da li je to i u slučajevima otvaranja pregovora sa drugim državama bila najzahtjevnija oblast ili su zemlje ex-yu specifično problematične zbog političkih i poslovnih oligarhija naslijeđenih iz ratnih vremena?
LAZAREVIĆ: Ovaj zahtev o dokazu nezavisnosti sudstva i primeni zakona posledica je negativnih iskustava iz prethodnih proširenja.Već proširenje iz 2004. pokazalo je da su zemlje, samo zarad formalnog ispunjavanja uslova, prihvatale zakone na jezicima EU. Tu nije bilo ni slova o sprovođenju tako prihvaćenih zakona, izgradnji neophodnih institucija, obrazovanju sudija, advokata i građana o novim obavezama, jer neznanje ne opravdava nepoštovanje ili lošu primenu zakona. Sudstvo, kao treći stub demokratske vladavine, mora postati nezavisno od politčkih uticaja i pritisaka. Sudstvu je potrebna duboka reforma, i teška bitka za samostalnost. Jedan korak u tom pravcu je uspostavljanje nezavisnih institucija koje se bave problemima korupcije, zaštite građana i podataka i dostupnosti informacija. Sve te institucije su glas savesti i pravednosti, ali bez bliske saradnje i efikasnog sudskog sistema neće biti dovoljno pravosnažnih presuda u razumnom roku.

Drugi je usvajanje programskog budžeta u sudstvu, što bi jasno odelilo sudsku vlast od izvršne i doprinelo samostalnosti sudskog sistema. Skraćivanje vremena od pokretanja postupka do pravosnažnosti presuda veoma je važno, jer se mora videti jasna veza između (ne)dela i kazne. Sudstvo je oblast u kojoj se jasno pokazuje efikasnost i snaga države, kao garanta prava građana (ličnih, svojinskih i političkih).

Već u 2007. EU je, u pravilima o uspostavljanju novog predpristupnog instrumenta (IPA) jasno rekla da zemlje koje su u procesu pristupanja EU moraju usvojiti tekovine prava EU, ali i u mogućoj meri dati dokaze o primeni. Prema tome taj uslov je odavno poznat. Treba imati u vidu da je određen broj zakona moguće primeniti isključivo ako se izvrše velike investicije.To se u najvećoj meri odnosi na zakone o zaštiti životne sredine. Procene u Srbiji pokazuju da je za realizaciju propisa u oblasti zaštite životne sredine neophodno oko 12 milijardi. Deo novca se može obezbediti iz predpristupnih fondova, ali to je realtivno mali deo neophodnih investicija. Imajući u vidu da je Srbija visoko zadužena, čak preko zakonom utvrđenog limita, i sa ogromnim fiskalnim deficitom (više od dva puta većim od onoga poželjnog), teško da će moći da prihvati i ispuni sve ove obaveze u doglednom roku.

 

Azilanti

MONITOR: Srbiji prijeti mogućnost ponovnog uvođenja viza za zemlje Šengen zone. Jasno je da EU ipak želi da se zaštiti od naših građana, od kojih mnogi zaista imaju razloga da traže spas u EU, ako ne iz političkih onda svakako ekonomskih razloga.
LAZAREVIĆ: Teška ekonomska situacija nije dovoljan razlog za traženje političkog azila. U rešavanju tog problema treba da učestvuju i zemlje odakle dolaze azilanti i one u koje dolaze. Prve treba da u granicama svojih ekonomskih mogućnosti brže rešavaju probleme određenih društvenih grupa, a druge, kao i EU celini, da ih u tome pomažu. Osim toga, ove druge trebalo bi da svoje propise o azilantima prilagode stvarnosti, tj. da prihvate kako u Srbiji po pravilu nema više političkih progona, te samo izuzetno neko može tražiti politički azil. Za ostale bi morala važiti pretpostavka da su oni lažni azilanti, te ih u vrlo kratkim rokovima odbijati i vraćati u Srbiju, eventualno uz izvesnu finansijsku pomoć. Najgora rešenja su zbog njih ukidati bezvizni režim za građane Srbije, ili tražiti od Srbije da ne izdaje pasoše pripadnicima etničkih grupa, poput Roma ili Albanaca, iz kojih su najčešće azilanti, jer bi to predstavljalo diskriminaciju po etničkoj pripadnosti, što bi za sobom povlačilo opravdanu osudu ne samo evropskih već i međunarodnih tela.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo