Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN RODIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: Politička kupoprodaja ,,bira” VDT

Objavljeno prije

na

Poslanici Skupštine Crne Gore ni u trećem pokušaju, 14. aprila, nisu izabrali vrhovnog državnog tužioca. Za jedinog kandidata Gorana Rodića glasalo je 37 poslanika, protiv je bilo 36, a za izbor mu je trebala podrška tri petine poslanika, odnosno 49 glasova. Zbog toga se u Tužilaštvu nastavlja vd stanje, koje traje više od godinu dana.

Opozicija tvrdi da VDT nije izabran zbog političkih interesa Demokratske partije socijalista i da je to novi dokaz da stručnost, nezavisnost i profesionalizam nisu odlučujući za tu funkciju.

To su bili i povodi za razgovor sa Goranom Rodićem, koji smo započeli pitanjem kada će Crna Gora dobiti nezavisnog i profesionalnog vrhovnog državnog tužioca, spremnog da se uhvati u koštac sa glavnim akterima organizovanog kriminala i korupcije.
RODIĆ: Kada su već donijeti ustavni amandmani bilo je jasno da će se sudije, uključujući i sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog i Tužilačkog savjeta, kao i tužioci, birati u manje ili više otvorenoj političkoj trgovini, što se i obistinilo. Način na koji je izabran Tužilački i na koji će uskoro biti izabran Sudski savjet, kao i transfer nekih „vječnih” članova iz jednog u drugi je pravi skandal i pravi primjer te političke trgovine, a isti je slučaj i sa izborom sudija Ustavnog suda. To je ujedno i odgovor na pitanje kada će biti izabran VDT. Dakle, kad politička kupoprodaja sa raznim kompenzacijama bude utanačena. Otežavajuća okolnost za izbor VDT je činjenica da ih ne može biti više već samo jedan. Znači, nema to nikakve veze sa stručnošću, nezavisnošću i profesionalizmom.

MONITOR: Šta je onda odlučujuće za izbor VDT?
RODIĆ: Najmanje je važno da li ste stručnjak i profesionalac u određenom poslu. Primat je da li ste član partije, simpatizer, rođak, kum i slično.

MONITOR: Kakve su posljedice davanja prioriteta takvim ,,referencama”?
RODIĆ: Negativni sistem vrijednosti proizvodi i negativnu selekciju kadrova. Na taj se način urušavaju sve institucije, a to se ne može popraviti preko noći. To je stvar našeg izbora ako ćutimo i prihvatamo takve kriterijume i mjerila.

MONITOR: Vi ste u trećem krugu glasanja za VDT dobili najviše glasova…
RODIĆ: Što se mene lično tiče, mogu reći da sam vrlo zadovoljan činjenicom da sam među četvoro prijavljenih imao najviše glasova i time što ni od koga relevantnog iz struke nisam čuo nijednu jedinu riječ osporavanja. Siguran sam da me dio poslanika iz vladajuće koalicije kao i veći broj poslanika iz opozicije prepoznao kao nezavisnog i stručnog kandidata. Međutim, očigledno nije sazrela svijest da intencije zakonodavca o potrebi dvije trećine, odnosno tri petine glasova za izbor VDT treba biti vezana za postizanje kompromisa oko kandidata koji ispunjava navedene uslove. Naprotiv, to je shvaćeno kao pretpostavka za političku trgovinu, što je i bio slučaj kod izbora višečlanih tijela, a što predstavlja izvrtanje onoga što je bila namjera zakonodavca.

MONITOR: Da li ćete se ponovo kandidovati?
RODIĆ: Još nisam odlučio.

MONITOR: Manjinske partije nisu za Vas glasale uz obrazloženje da ste branili optužene za ratne zločine.
RODIĆ: Sa stanovišta moje profesije i struke mislim da se radi o apsurdnom razlogu. Tek da se nešto kaže kao opravdanje.

MONITOR: Kakve će posljedice imati država Crna Gora zbog jednogodišnjeg vd stanja u tužilaštvu?
RODIĆ: Svakako mnogo manje posljedice nego da se izabere „poslušnik”.

MONITOR: Prije dva dana je objavljena prva pravosnažna osuđujuća presuda za četiri osobe zbog ratnog zločina u Morinju. I u tom procesu bili ste branilac?
RODIĆ: Branio sam prvooptuženog Mlađena Govedaricu, koji je ranije pravosnažno oslobođen. Sada u tom predmetu branim osuđenog Iva Gojnića, i kada je on u pitanju odgovorno tvrdim da je njegova osuđujuća presuda skandalozna. Apsurdi se samo nižu, tuži vas specijalni tužilac, u prvostepenom postupku vam sudi specijalizovano vijeće sastavljeno od troje sudija, a u Apelacionom sudu presudu i žalbu razmatraju i odlučuju o njoj sudije iz građanskog odjeljenja i sudija iz privrednog odjeljenja tog suda, koji se bave, prije svega, građanskim i privrednim pravom. Prethodnu prvostepenu osuđujuću presudu po žalbi Iva Gojnića ukinulo je tročlano vijeće krivičara iz Apelacionog suda, dajući jasne ukidne razloge. Na ponovljenom suđenju ništa novo se nije desilo i opet je donijeta ista osuđujuća presuda, pa je sada potvrdilo novo vijeće u Apelacionom sudu, cijeneći krivično djelo ratnog zločina sa aspekta građanskog i privrednog prava!? Naravno, ako ne u Crnoj Gori, ovakvu odluku sigurno ćemo osporiti pred sudom u Strazburu.

MONITOR: Crnogorska vlast godinama uglavnom verbalno reformiše pravosuđe u skladu sa evropskim standardima, posebno kad je riječ o njegovoj depolitizaciji. Kad će doći kraj toj ispraznoj retorici?
RODIĆ: Svi govore o reformi pravosuđa, o potrebi njegove veće nezavisnosti i samostalnosti, ali kad čujete predstavnike pravosuđa kako, bez razlike, tvrde da na njih nema nikakvog uticaja, čak ni u pokušaju, prosto se zapitate o čemu se tu radi. Za samostalnost pravosuđa ispada da se zalažu oni koji ga traže u zavisnosti, a samo pravosuđe se tome odupire. Pravosuđe je potpuno zadovoljno svojim sadašnjim položajem o čemu svjedoči javno iznijeti zahtjev Udruženja sudija da ih i dalje dugo, dugo vodi samo jedna ista ličnost. Bez obzira na to o kome se personalno radi. Prvi korak u smjeru neke stvarne nezavisnosti će biti kada na čelne funkcije u pravosuđu dođu ljudi koji uviđaju u čemu je problem i koji žele da ga rješavaju. Najvažnije pitanje za nekog budućeg kandidata za VDT ili predsjednika Vrhovnog suda treba da bude kako misli da se izbori za nezavisnost i samostalnost pravosuđa. Ko u tom pogledu nema nikakvih ozbiljnih planova i ideja ne bi smio da prođe.

MONITOR: Do sada nije izrečena nijedna sudska osuđujuća presuda za tzv. „krupne ribe”…
RODIĆ: U očekivanju neke „krupne ribe” u mreži, mi smo svi navikli da „miševi kolo vode”. Kako mislite da uhvatite krupnu ribu ako ne umijete uloviti ni ukljevu. Svi će na kraju željeti da jedna krupna riba zamijeni sve njih sitne. I svi će tražiti da se neko za sve njih žrtvuje. Najviše obeshrabruje što djeluje kao da i Evropa i Amerika očekuju isto i kao da bi svi bili zadovoljni nekim našim „Sanaderom”. Hrvatska je tako i zaslužila ulazak u EU. Ali ja ne vidim da je tamo pravosuđe i uopšte pravni sistem suviše mnogo odmakao od našeg i da su obični ljudi njime zadovoljni. Sve je to zamjena teza. Tužilaštvo i pravosuđe moraju da funkcionišu kao sistem, a ne marketinški.

MONITOR: Novinari su Vas već pitali, ali da Vas i mi pitamo – da li biste kao VDT pokrenuli istragu protiv Đukanovića ili nekog drugog iz vrha vlasti ukoliko bi za to bilo zakonskog osnova?
RODIĆ: Stalno ponavljanje tog istog pitanja postaje degutantno, mada ono na određen način oslikava stanje u našem društvu i potvrđuje sve ono što sam naprijed rekao. Kada sam se kandidovao za VDT to podrazumijeva poštovanje i primjenu zakona, odnosno moju spremnost za poštovanje principa da je zakon jednak za sve.

MONITOR:Tvrdi se da često postoji sprega advokata i sudija na štetu optuženih. Je li to tačno?
RODIĆ: Teško mi je i da zamislim takvu situaciju i ne vjerujem da to predstavlja pojavu. Sprega je vjerovatniji slučaj kad je u korist optuženih, pogotovo u korist nekih koji imaju bilo koju od djelotvornih poluga moći, prije svega politički uticaj. Toga ima sigurno, ne može biti da nema.

Nasrtanje na novinare je za svaku osudu

MONITOR: Vi ste svojevremeno branili i novinare Vijesti i Monitora od sudskog progona za vrijeme NATO bombardovanja. Nezavisnim novinarima i dalje se sudi, fizički se napadaju i oni i njihove redakcije…
RODIĆ: Tačno je, branio sam novinare i u ratu i miru. Branio sam i zastupao i novinare iz državnih medija. Žalosno je, i za svaku osudu, fizički nasrtati na novinare i njihove redakcije u 21. vijeku, pogotovo kada se predstavljamo kao demokratsko društvo na putu evropskih integracija. Naravno, isto tako osuđujem i svaku zloupotrebu medija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo