Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Vrijeme da se korumpirani povuku iz politike

Objavljeno prije

na

Vjerujem da američka crna lista nije konačna i da će se dopunjavati u skladu sa ponašanjem korumpiranih i kompromitovanih funkcionera koji ne shvataju da sami treba da napuste funkcije poslanika i povuku se iz politike. Nadam se da će i ovaj proces isprovocirati pojedine funkcionere da javno saopšte podatke o svim poslovima uključujući i onim koje je vodio predsjedik DPS-a Milo Đukanović

 

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović kazao je da smo korak do osnivanja manjinske vlade, te nagovijestio da bi u vladu mogao ući i SDP. Kako vidite pregovore oko formiranja manjinske vlade koji već prilično traju?

ĐUROVIĆ: Pregovori oko manjinske vlade traju dugo a u međuvremenu državne institucije rade u ograničenom obimu. To dovodi do lošijeg (sporijeg) ostvarenja interesa svih građana i zato ovakvo stanje treba okončati što prije. Na dinamiku formiranja vlade uticala je i invazija Rusije na Ukrajinu jer su međunarodni partneri Crne Gore postali osjetljiviji na politički uticaj partija koje su bliske političkim stavovima Rusije ili koje su pod direktnim uticajem predsjednika Srbje koji je prepoznat po svojoj bliskosti sa predsjednikom Rusije. Pregovori oko manjinske vlade počeli su u atmosferi koja je obećavala brzo okončanje, ali su nakon početka rata u Ukrajini krenula ozbiljnija uslovljavanja. Sve je počelo da podsjeća na prethodni proces formiranje vlade nakon izbora 30. avgusta 2020. Jačanje podrške manjinskoj vladi je legitimna ideja i vrijeme uloženo u širenje kruga političkih subjekata koji će participirati u vladi može se pokazati kao dobra investicija u stabilnost i brzinu donošenja važnih odluka. SDP je od 2016. i zvanično opozicona partija a treba se podsjetiti da su u Skupštini oni uskratili ranije podršku DPS-u i u značajnom periodu djelovali kooperativno sa subjetkima koji su osvojili vlast 30. avgusta 2020.

MONITOR: Da li je taj model vlade ono što treba Crnoj Gori i ako se konačno formira, kakvi će biti njeni dometi?

ĐUROVIĆ: Crnoj Gori je potrebna vlada koja ima legitmitet potvrđen u Skupštini. Nakon izgasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapvića, ponuđena je manjinska vlada kao model izlaska iz krize koji je pojašnjen detaljnije javnosti. Iznijet je predlog da u takvu vladu neće moći da uđu predstavnici DPS-a i DF-a. Jedni zbog svoje kompromitovanosti a drugi zbog nacionalističkih stavova. U procesu formiranja su definisani prioriteti koji su vezani dobrim dijelom za obećanja političkih partija datih u susret prethodnim parlamantarnim izborima.

Druga opcija koja se pojavila nakon pada vlade Krivokapića bio je predlog Demokratske Crne Gore o organizovanju vanrednih parlamentarnih izbora. U teoriji su izbori najbolji način za izlazak iz političke krize ali treba podsjetiti da je organizacija izbora u ovom trenutku problematična iz nekoliko suviše važnih razloga. Birački spiskovi su „oslobođeni“ nekoliko hiljada birača koji zapravo nemaju pravo glasa a još su ostale vjerovatno desetine hiljada koji moraju biti brisani. Zašto spiskovi nisu očišćeni je odgovornost Vlade koja je izgubila povjerenje. Ustavni sud ima u ovom trenutku četvoro sudija a da bi donosio odluke potrebno je da svih četvoro glasaju identično. Svaka žalba/prigovor političke partije u vezi sa glasanjem na nekom biračkom mjestu na kraju procesa mora doći pred Ustavni sud. Ako sud ne može donijeti odluku, proces ne može biti okončan pa se legitimitet i legalitet takvih izbora dovode u pitanje a postoji i realna opsanost od nastavka blokade. Da bi Ustavni sud mogao da funkcioniše, neophodno je izabrati makar dvoje novih sudija. To je odgovornost partija u Skupštini, a nije ni bilo pokušaja u pretodnom periodu da se ovaj problem riješi. Da bi se organizovali fer izbori, potrebna je transformacija Državne izborne komisije i njena profesionalizacija u skladu sa preporukama OSCE-a. Potrebno je donijeti novi zakon kako bi se taj problem riješio. Sve partije koje vrše vlast su obećale građanima da će izmijeniti izborno zakonodavstvo i uvesti sistem glasanja sa otvorenim listama. Odlaganje ostvarivanja ovog obećanja za neka druga vremena je svojevrsna obmana građana. Građani žele veći uticaj na izbor svojih predstavnika u Skupštini i to im se pravo mora osigurati do sljedećih parlamentarnih izbora. U vezi sa predlogom organizovanja izbora u što skorijem roku postavlja se i pitanje ko će sprovoditi pripreme tj. da li će vlada Zdravka Krivokapića vršiti svoju funkciju do okončanja novih izbora. Na to pitanje nije niko odgovorio od predlagača ovog modela.

Treća opcija je formiranje tzv. tehničke vlade koja bi imala mandat da samo pripremi izbore. Od DF-a do sada nije bilo pojašnjenja ko bi činio tu vladu, ko bi bio predsjednik, ko ministar vanjskih poslova, da li bi se ta vlada izjašnjavala o sankcijama Rusiji ili bi imala neke druge spoljnopolitičke prioritete.

Pravi model za izlazak iz političke krize je onaj oko kojeg se može postići dogovor većine u Skupštini. O svim modelima treba razgovarati u Skupštini. Svakako se sljedeći parlamentarni izbori moraju održati već narednog proljeća. Taj period može da se iskoristi za dobrobit svih građana ili potroši besmisleno za korist političkih partija. Da bi se kriza okončala, potrebno je da Skupština radi svoj posao. To znači da potpredsjednik Skupštine Strahinja Bulajić treba da prestane sa kršenjem člana 90 Ustava i člana 83 Poslovnika o radu Skupštie koji propisuju da „prvo redovno zasijedanje počinje prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula“. Kako je članom 84 Poslovnika predviđeno da sjednicu saziva predsjednik Skupštine a članom 16 da „ako je predsjedniku Skupštine prestao mandat prije isteka vrmena na koji je biran, dužnost predsjednika Skupštine, do izbora novog predsjednika, vrši potpredsjednik iz kluba poslanika koji ima veći broj poslanika“, onda gospodin Bulajić treba da obavi svoju funkciju i zakaže odmah sjednicu Skupštine jer dosta zakonskih propisa čeka na usvajanje.

MONITOR: Predsjednik DPS-a Milo Đukanović kazao je ove sedmice da će DPS imati jasan uticaj na manjinsku vladu. „Pozivam samo na zdravu logiku – imate vladu koju će činiti paritje koje imaju 14, 16 ili 19 poslanika u parlamentu, a potreban im je 41. Razliku do 41 davaće DPS. Šta mislite, je li to uticaj ili nije?”, kazao je. Slažete li se sa njim?

ĐUROVIĆ: Milo Đukanović šalje poruke svom biračkom tijelu u susret lokalnim izborima. DPS nema uticaja i neće ga imati na izvršnu vlast, na policiju i službe bezbjednosti, na tužilaštvo. Jedino što može DPS je ono što može i bilo koja druga partija u Skupštini, a to je da ne glasa za zakone. To može i DF i Demokratska Crna Gora i svi ostali. Oko zakonskih tekstova koji su kvalitetni i važni (kao npr. zakon  koji uređuje pitanje oduzimanja nelagalno stečene imovine) vjerujem da će i partije koje ne participiraju u trenutnoj vladi dati podršku. DPS ima priliku da se domaćoj i međunrodnoj javnosti pokaže kao partija koja je spremna da se mijenja kako bi nakon neminovnog skorog odlaska Mila Đukanovića i kompromitovanih fukcionera ova partija pokušala da se obnovi sa nekim novim ljudima. Ukoliko DPS bude pokušavao da blokira procese i bio nekooperativan, nastaviće da propada do potpunog nestanka. DPS mora da podnese kaznu koja je došla kao posljedica njihove korumpiranosti, bahatosti, halapljivosti itd…

MONITOR: Kako vidite ono što radi odlazeća vlada otkako joj je izglasano nepovjerenje?

ĐUROVIĆ: Odlazeća vlada je dobrim dijelom u izbornoj kampanji koristeći svoje fukcije za propagiranje svoje partije. Donose i odluke koje su dio predizborne propagande jer nisu utemeljene u bilo kojem planu ili strategiji koju sprovodi vlada, kao npr. dodjela nadoknada za novorođenčad. Kada je ovo nekada radio DPS, cijela javnost se dizala na noge, sada se to mnogo mirnije doživljava. Troše se milioni za socijana davanja, ponovo bez kontrole. To ukazuje na karakter ljudi u Vladi koji su po svojim djelima vrlo slični DPS-u. Nije velika pamet potrebna da bi se država zaduživala i smišljali programi koji će donijeti kratkotrajnu popularnost njihovim autorima i dugoročnu zaduženost svim građanima.

MONITOR: Kako komentarišete aferu o umiješanosti u kriminalne aktivnosti Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kao i nečinjenje institucija koje bi time trebalo da se bave?

ĐUROVIĆ: Tek će početi da se otvaraju razne afere koje će pokazati da su najuticajniju funkcioneri iz svih grana vlasti bili u sprezi sa kriminalom. Taj proces se više ne može blokirati jer je i međunarodnim partnerima Crne Gore stalo da se korupcija i kriminal konačno odvoje od državnih institucija i da institucije u koje su uložene stotine miliona konačno počnu da rade za dobrobit svih građana a ne samo vrha jedne partije. Pošto međunarodni partneri pokazuju svakog dana da imaju podatke o različitim „poslovima“ u Crnoj Gori, nervoza kriminalaca će biti sve veća a moguće da će se neki od njih i preporučiti kao saradnici tužilaštvu.

MONITOR: Američka vlada je uvela ekonomske sankcije Svetozaru Maroviću, a na listi je još šest lica sa Balkana. Da li je lista, kada je Crna Gora u pitanju, konačna?

ĐUROVIĆ: Vjerujem da lista „zvanica“ nije konačna i da će se dopunjavati u skladu sa ponašanjem korumpiranih i kompromitovanih funkcionera koji ne shvataju da sami treba da napuste funkcije poslanika i povuku se iz politike. Nadam se da će i ovaj proces isprovocirati pojedine funkcionere da javno saopšte podatke o svim poslovima uključujući i onim koje je vodio predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Marović je poslao signal ali iz dosadašnjeg iskustva on je spreman da trguje i ćuti, naravno u Beogradu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo