Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Izlazak opozicije u Tivtu je gubitak mogućnosti za fer i demokratske izbore

Objavljeno prije

5 godina

na

Goran Djurovic clan Savjeta Radio Televizija Crne Gore RTCG savjet javni servis Foto BORIS PEJOVIC

Izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih i profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena

 

MONITOR: Kriza, produbljena nakon usvajanja Zakona o vjerskimzajednicama, postajeiz dana u dan je svedublja, a rješenje se ne nazire. Iako je formalno dijalog crkve i Vlade otpočeo, Mitropolit Amfilohije pozvao je ove sedmice vjernike da ne glasaju za DPS, dok je Đukanović ocijenio da  crkva  udružena sa nacionalističkim vansistemsim djelovanjem  udara na državu. Kako vidite aktuelnu situaciju?

ĐUROVIĆ:  Situacija se zaoštrava zahvaljujući prije svega oštrim izjavama funkcionera i propagandne mašinerije DPS-a. Na žalost, ni Mitropolit MCP ne uspijeva (kao što i nikad nije) da se uzdrži od povremenih izjava koje prevazilaze njegovu ulogu u društvu.  Očekujem ipak početak dijaloga jer je za obje strane zapravo dijalog i dogovor jedini način rješenja porblema.

MONITOR: Šta ova kriza može proizvesti, i šta bi trebalo preduzeti da se stvari normalizuju?

ĐUROVIĆ: Kriza je već proizvela dodatne podjele u društvu koje će dijelom uticati na sledeće izbore kad god oni bili organizovani. Normalizacija stvari je moguća uz značajnije posredovanje EU jer osim početnog poziva na dijalog DPS nije pokazao spremnost da hitno pristupi iznalaženju normativnih rješenja za nedostatke u Zakonu. Dobra početna osnova je da su obje strane saglasne da je Zakon o vjeroispovjesti potreban, da žele uređenje položaja vjesrkih zajednica u Crnoj Gori. Vlada tj. DPS, tj. Đukanović je na potezu jer samo od volje Đukanovića zavisi hoće li početi dijalog na ekspertskom nivou i hoće li doći do približavanja stavova u odnosu na nekoliko spornih članova Zakona.

MONITOR: Po mnogim ocjenama, vlast produbljuje krizu zbog toga što se nalazimo u izbornoj godini. Da li su fer i slobodni izbori mogući u ovakvoj atmosferi, sa ovakvim institucijama, i bez dovršenih reformi koje se tiču izbornih pravila?

ĐUROVIĆ: Više puta sam u zadnje dvije godine ukazao na besmislenost izlaska na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer. Građanima su potrebni izbori koje će sve strane priznati nakon prebrojavanja glasova. DPS nije uradio do sada dovoljno da osigura dijalog sa opozicijom u vezi sa svim ključnim problemima koji se odnose na izborne uslove. Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti bez učešće predstavnika vjerskih zajednica u njegovom kreiranju je odluka koja ima lošu pozadinu a posljedice su desetine hiljada na ulicama ali i potpuna marginalizacija svih drugih važnih životnih pitanja.

MONITOR: Dio opozicije saopštio je da će učestvovati na lokalnim izborima u Tivtu. U svom autorskom tekstu, reagujući i na tu informaciju, zapitali ste se da li da li  su sve opozcione partije zapravo jednake Demokratskoj partiji socijalista. Imate li odgovor?

ĐUROVIĆ:  Sve opozicione partije koje budu izašle na lokalne izbore su po svojim vrijednostima jednake DPS-u. One opozicione partije koje isključivo brine njihov partikularni interes ili još preciznije lični interes njihovih lidera, će zanemariti činjenicu koju upravu oni saopštavaju godnama-da nema fer uslova za izbore.

MONITOR:  Šta bi značilo učestvovanje opozicije  u lokalnim izborima u Tivtu, osim direktnog kršenja Sporazuma o budućnosti?

ĐUROVIĆ: Učešće na izborima u Tivtu i drugim opštinama bi značilo da opozicone partije prihvataju sadašnje uslove za održavanje izbora. Opozicija bi učešćem prihvatila da su birački spiskovi dobri, da institucije rade samostalno, da je Državna izborana komisija profesionalna, da je Agencija za sprečavanje korupcje profesionalna, da je RTCG objektivna, da je Agencija za elektronske medije spremna da sankcioniše govor mržnje jednako prema svim elektronskim medjia a ne samo onih iz Srbije.

MONITOR:  Zasada se od odluke da će  učestvovati u izborima po strani drže Demokrate I Ura. Ocijeniliste da “ukolikoDemokratei URA opravdanje da izađunaizboretraže u tezi da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot, onda jeCrna Gora u još većem problem”. U kakvomće problem Crna Gora biti u tom slučaju?

ĐUROVIĆ: Ukoliko sve opozcione  partije izađu na lokalne izbore to znači da u Crnoj Gori trenutno ne postoji politička snaga koja baštini demokratske vrijednosti i koja se može smatrati istisnkom alternativom vlasti. To znači da će se morati stvoriti nova politička struktura koja će okupiti sve dobronamjerne građane oko temeljnih vrijednosti na kojima treba da počiva razvoj Crne Gore. Stvaranje nove strukture izsiskuje znatno vrijeme. Takođe, izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih I profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena.

MONITOR: Nedavno istraživanje pokazalo je da 66 posto građana podržava evropske integracije. No, kako je izjavio I evropski komesar za proširenje, Crna Gora je na tom putu usporila. Možemo li u Evropu stići sa ovakvom vlašću I njenom alternativom?

ĐUROVIĆ: Vlast koja traje 30 godina je pokazala da ne želi slobodne institucije već isključivo partijske kancelarije. Iako se Predsjednik Đukanović dva puta “povlačio” sa fukcije sa obrazloženjem da to radi jer je potrebno jačanje institucija, od kada se vratio imamo punu centarlizaciju i apsolutnu kontrolu svih institucija u Crnoj Gori. Atribut “zarobljena država” dobili smo od Evropske komisije zahvaljujući djelovanju vlasti DPS-a I Đukanovića a ne opozcije. Sa druge strane opozicija je pokazala u nekim opštinama da može vršiti vlast na makar malo bolji način iako opterećena sličnim “bolestima” kao I DPS.

Nemamo iskustvo vršenja vlasti od strane onih koji su danas opozicija na državnom nivou pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi bili bolji ili gori. Suština je da se oni koji namjeravaju da čine novu vlast trebaju okupiti oko vrijednosti koje su spremni da slijede ma koliko da ih košta I da na taj način uvjere građane da mogu biti dosljedni ali I odgovorniji u vršenju javnih poslova. Crnoj Gori je svakako potrebna učestala promjena vlasti u narednih desetak godina kako bi administracija, sudovi, tužilaštvo i ostale institucije  počeli da strahuju za nezakonito djelovanje od sankcija nove buduće vlasti a i kako bi građani mogli da steknu suštinski demokratski kapacitet I svojim glasovima kažnjavaju neodgovorne nosioce vlasti. Ovom procesu umnogome može pomoći promjena izbornog sistema koja će omogućiti da građani konačno imenom I preizimenom biraju svoje predstavnike u Skupštini. Time se može povećati individualna odgovornost poslanika bez obzira kojoj partiji da pripadaju.

MONITOR: Kako ocjenjujete poziv premijera Markovića svim društvenim akterima u vezi sa evropskim integracijama?

ĐUROVIĆ: Poziv predsjednika Vlade ćemo vrlo brzo moći da ocijenimo a ocjena zavisi od spremnsoti Vlade da odmah prihvati konkretne prijedloge profesonalnih I samostalnih NVO I drugih subjekata u odnosu na ključne zakone kojima se reguliše rad institucija. Osim prihvatanja prijedoga I procesuiranja amandmana prema Skupštini, drugi ključni kriterijm za ocjenu namjere predsjednika Vlade biće spremnost da se novi zakoni I procedure primijene u praksi bez izvrgavanaj ruglu kako je to do sada bio slučaj. Kolege iz manjeg broja profesionalnih I samostalnih NVO sa kojima se Predsjednik Vlade sreo, su po mojim saznanjima uručile konkretne prijedloge amandmana na pojedine zakone. Nadam se da Vlada sada neće aktivirati svoje kontrolisane NVO (koje plaćaju preko loklanih I državnih fondova) da preko svojih kontrolisanih medija (koje plaćaju preko tendera) obesmisle sve napore onih koji iskreno žele pozitivne društvene promjene.

 

U dokumentarcu RTCG o Amfilohiju nedostaje Đukanović

 

MONITOR: Kao bivši članSavjeta RTCG I neko ko se bavi medijima, kako vidite reakciju dijela opozicionih partija na dokumentarac RTCG o mitropolituAmfilohiju?

ĐUROVIĆ: RTCG postaje ista ona iz 90-tih godina prošlog vijeka. Tolika količina neprofesionalizma I neobjektivnosti je uništila temelje na kojima javni medijski servis treba da počiva. Generalni direktor RTCG  je  poznat kao čovjek koji je svojevrmeno od urednika informativnog programa tražio isključivo pozitivno izvještavanje o radu Vlade. Svi članovi sadašnjeg Savjeta RTCG su po volji DPS-a I nema na žalost nikoga ko će svojim javnim istupima ukazati na sve neprofesionalne poduhvate menadžmenta RTCG. Među članovima Savjeta posebno je upečatljivo ćutanje onih koji sebe predstavljaju za borce za ljudska prava a koji se uglavnom oglašavaju oko manje važnih propusta u radu RTCG. Članovi Savjeta RTCG se nisu oglasili povodom specijalnog dokumentarca smišljenog da nanese štetu MCP I umanji broj učesnika litija. Dokumentarac o Amfilohiju Radoviću je, osim nabrajanja činjenica koje su korektno predstavljene, morao biti urađen uz više autorskog učešća u pojašnjenju konteksta ali I uz pominjanje onih koji su tada bili bliski saradnici Mitropolita MCP. Prvi koji se morao naći u dokumentarcu je predsjednik Đukanović. Da je ovo “specijalka”  koja je usmjerena prema jednoj organizaciji I jednoj osobi govori I činenica da je dokumentarac urađen po potrebi, mimo godišnjeg programsko-produkcionog plana kojeg usvaja Savjet RTCG i da neće biti sličnog slaganja činjenica u vezi sa ratnim godinama predsjednika Đukanovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo