Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

4 godine

na

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

MONITOR: Nakon početnog obećanja pobjedničkih lista da će prihvatiti predlog URA-e, odnosno ekspertsku vladu, uslijedile su rasprave o tome da li je ona potrebna, odnosno kakav model ekspertske vlade. Mislite li da sa tim obećanjem nove vlasti može biti kompromisa?

ĐUROVIĆ: Mandatar je neposredno nakon izbora najavio da u izboru novih rukovodilaca državnih organa, pa čak i ministara, treba da odlučuju njihove kompetencije. Ohrabrujuću izjavu mandatara bilo je potrebno dalje operacionalizovati i definisati koja znanja, vještine i sposobnosti treba da imaju budući ministri. Vjerujem da samo osobe sa stvarnim, dokazivim kompetencijama i rezultatima u svom radu treba da budu na ključnim mjestima odlučivanja. Eksperte određuju njihove kompetencije a ne politička pripadnost. Prema informacijama iz medija, nova vlada će biti dominantno sastavljena od partijskih funkcionera od kojih neki imaju dokaziva iskustva i rezultate a neki ne. Ministri u vladi jesu političke funkcije ali to ne znači da treba da budu osobe koje nemaju znanja, vještine rukovođenja, rezultate u svom radu. Kada većina u Skupštini Crne Gore  izglasa novu vladu, onda prihvata političku odgovornost za njene rezultate.To znači da ministri ne moraju nužno da budu funkcioneri političkih partija jer im partijska pripadnost ne može sama po sebi obezbijediti autoritet u rukovođenju ministarstvom. Autoritet se uspostavlja na osnovu znanja, vještina rukovođenja, komunikacije sa stotinama zaposlenih u ministarstvima i državnim organima. Nije dovoljno da imate korektne poltičke stavove, da ste prisutni na društvenim mrežama, da ste učestvovali u predizbornoj kampanji ili da sami sebe hvalite, da biste bili dobar ministar/ka ili rukovodilac državnog organa.  DPS je 30 godina postavljao partijske činovnike bez kompetencija na najodgovornije pozicije, pa rezultate trpimo svakog dana. Ako nova vlast hoće da započne preobražaj društva i da se suštinski razlikuje od DPS-a onda to može jedino sa kompetentnim ljudima. Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške.

MONITOR: Šta bi prvo trebalo preduzeti za demontiranje postojećeg sistema?

ĐUROVIĆ: Građanima prvo treba saopštiti stvarno stanje sa preciznim podacima. To  treba da bude osnova za planiranje promjena. Program rada Vlade za 2021. godinu treba da bude jasan dokument sa preciznim pokazateljima promjena u svim oblastima rada kako bi javnost mogla da prati ostvarenje obećanja. Građanima treba saopštiti realno izvodljive aktivnosti i rezultate, bez lažnih obećanja. Vjerujem da u prvoj godini nova vlast može da oslobodi institucije značajne za razvoj društva kao što su Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), RTCG, Agencija za elektronske medije (AEM). Naravno, u prvoj godini se može  započeti proces profesionalizacije službi bezbjednosti, tužilaštva i sudova. Ne manje važan posao je hitna reforma javne uprave i zato će biti veoma važno ko će biti na čelu ovog resora. Posao reforme i oslobađanja institucija treba početi izmjenama zakonskih propisa. Na sreću, veći dio propisa je već pripremljen od strane NVO a nadam se da će ih nova vlast sprovesti u djelo. U prvoj godini, nova vlast bi morala početi proces reforme izbornog zakonodavstva ali i stvoriti uslove za primjenu zakona o porijeklu imovine, koji bi 2022. godine mogao da postane značajan osnov za povećanje prihoda budžeta Crne Gore.

MONITOR: A kako RTCG transformisati u javni servis?

ĐUROVIĆ: Potrebno je obaviti  hitne izmjene zakona o RTCG-u donijetog u julu ove godine. Zakon o RTCG-u DPS je prilagodio svojoj potrebi da se ozakoni zarobljenost ove institucije, računajući da nikada neće izgubiti vlast.  Zakon predviđa da članove Savjeta RTCG-a, ključnog upravljačkog organa, biraju zapravo poslanici u Administrativnom odboru koje u drugom koraku potvrđuje Skupština. Time bi se ozakonio partijski uticaj na Savjet i samo oni po volji većine mogu biti izabrani. RTCG neće nikada postai javni servis, slobodna i profesionalna institucija, ukoliko je omogućen direktan partijski uticaj na njegov rad. Media centar je odavno pripremio konkretna zakonska rješenja u ovoj oblasti i ponudio ih političkim subjektima. Ukoliko nova vlast ne bude željela da izmijeni ovaj zakon pokazaće da ima isti odnos prema RTCG-u kao i DPS, a koji je krtikovan godinama od strane EU i međunarodnih organizacija. Samo slobodan Savjet RTCG-a može izabrati profesionalnog genralnog direktora koji dalje može da sprovodi u djelo ciljeve propisane zakonom i planovima javnog servisa.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u toj kući nakon izbora, od odlaska pojedinih novinara, do oštrih tonova uredništva i menadžmenta prema svakoj vrsti kritike?

ĐUROVIĆ: Menadžment dosljedno slijedi interese DPS-a  i do kraja svog mandata će svakodnevno dokazivati svoju partijsku pripadnost. Savjet i menadžmen su kao i DPS uvjek bili osjetljivi na kritike NVO i drugih subjekata. Najveću krivicu za stanje u RTCG-u ima Savjet, a ovakav menadžment je samo posljedica lošeg sastava i rada Savjeta. Ovaj Savjet je izabrao za generalnog direktora Božidara Šundića i sklopio sa njim ugovor kojim mu je omogućena mjesečna zarada od 2.700 eura. Šundić za ovaj novac slijedi interese DPS-a, a ne javnosti. Svi članovi  Savjeta RTCG-a su po volji DPS-a, a povremene reakcije pojedinih članova nakon izbora 30. avgusta su samo pokušaj skidanja sopstvene krivice za stanje u javnom servisu. Nikome iz Savjeta, pa ni onima koje su imenovale NVO,  nije palo na pamet prije 30. avgusta da inicira pitanje smjene Božidara Šundića zbog nepoštovanja programsko-produkcionih planova, nezakonitog zapošljavanja, netransparentnog rada, potencijalne štete za budžet RTCG-a zbog nedovršenog procesa digitalizacije… Članovi Savjeta su izabrali ćutanje umjesto aktivne borbe (koja uključuje i javne rakcije) za bolji javni servis, a sporadična oglašavanja pojedinih čanova uglavnom su bila vezana za manje značajne propuste u radu, sa ciljem da se kod javnosti, koja površno prati rad članova Savjeta, stvori utisak posvećenosti i kritičkog odnosa prema partijski kontrolisanom menadžmentu.

MONITOR: Iz te kuće najavljeno je da će umjesto smanjenja broja radnih mjesta, taj broj biti povećan za 140 ljudi. Bili ste član Savjeta. Koliko je to opravdano?

ĐUROVIĆ: Savjet u kojem sam participirao je donio odluku o ograničavanju broja zaposlenih u RTCG-u i tražio da se u okviru procesa digitalizacije RTCG utvrdi precizan broj izvršilaca za realizaciju (proizvodnju) programskih planova. Taj posao nije završen zbog opstrukcija u periodu razrješenja članova Savjeta (novembar/decembar 2017) a kasnije i Andrijane Kadije i Vladana Mićunovića (jun/jul 2018). Pitanje broja zaposlenih je u direktnoj vezi sa obimom sopstvene proizvodnje programa. Bez angažovanja spoljnih eksperata nije moguće utvrditi stvarni broj neophodnih izvršilaca za realizaciju sadašnjih planova jer je u RTCG-u zaposleno preko 150 direktnih srodnika, a broj onih u rođačkim linijama je još i mnogo veći. Ukoliko RTCG počne da koristi mogućnosti nove digitalne tehnologije, povećaće se broj kanala (sport, muzika, zabava…) i obim sadržaja kako bi se zadovoljile potrebe građana. Tada je moguće da se broj zaposlenih i poveća. Sada je nejasno zašto bi se povećavao broj zaposlenih i ne vjerujem da do toga može doći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo