Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIEKTOR MEDIA CENTRA:  Evidento pogoršanje medijskih sloboda 

Objavljeno prije

na

Visina odštete koju traži Đukanović  od Vijesti je neprimjereno visoka. Međunarodna praksa koja je obavezujuća za sudove ukazuje da se ne može dosuditi odšteta čija bi visina ugrozila rad medija.  Đukanović zna da neće uplašiti Vijesti ovom tužbom pa je tim prije ovaj postupak čudan.Tužba će sa druge strane proizvesti kontraefekat u međunarodnim okvirima i zapravo će od nje samo štetu imati sam Đukanović

 

 

MONITOR: Kako vidite tužbu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Vijesti zbog intervjua sa Duškom Kneževićem, odnosno, kako je sam rekao, zbog toga što ga Vijesti tim povodom nijesu kontaktirale? Pritisak na medije ili Đukanovićevo pravo ? Šta bi mogla biti posljedica tužbe?

ĐUROVIĆ: Tužba predsjednika DPS-a zbog stavova gospodina Kneževića iz intevjua je pokušaj pravljenja pritiska na „Vijesti“. Čak ni ovakvi sudovi, koje kontroliše DPS tj. Đukanović, teško da mogu tumačiti zakon na toliko skaradan način. Ne može medij snositi odgovornost za ono što je izjavljeno u intervjuu. Predsjednik DPS-a ima mogućnost (koju je iskoristio) da demantuje tvrdnje iz intervjua i pokrene sudski postupak protiv autora optužbi tj. gospodina Kneževića. Kodeks novinara Crne Gore jasno prepoznaje formu intervjua kao novinarski žanr kao što i prepoznaje izvještaje i istraživačke sadržaje u medijima kao posebne forme. Izvještaji i istraživački sadržaji podrazumijevaju obavezu uključivanja „druge strane“ ili makar pokušaj dobijanja odgovora „druge strane“.

Sa druge strane visina odštete koja se tužbom zahtijeva je neprimjereno visoka. Međunarodna praksa koja je obavezujuća za sudove ukazuje da se ne može dosuditi odšteta čija bi visina ugrozila rad medija. Predsjednik Đukanović zna da neće uplašiti „Vijesti“ ovom tužbom pa je tim prije ovaj postupak čudan. Ova tužba će sa druge strane proizvesti kontraefekat u međunarodnim okvirima i zapravo će od nje samo štetu imati sam Đukanović.

MONITOR: U obrazloženju zašto je tužio Vijesti, Đukanović je rekao da je od „usporene demokratizacije  opasnija apsolutizacija nekog prava“. Kako vam zvuči kada to izgovori neko koga mnogi vide kao apsolutnog vladara Crne Gore?

ĐUROVIĆ: Đukanovićeva izjava da je od „usporene demokratizacije  opasnija apsolutizacija nekog prava“ je jedna u nizu onih koje su teško razumljive bez dodatnih pojašnjenja. U Crnoj Gori je zaustavljena demokratizacija jer su institucije zarobljene i partijski kontrolisane i to je suštinska prepreka za dalji razvoj države. Kada se zakoni podređuju interesima vladajuće „elite“ i kada se selektivno primjenjuju, onda imamo pravnu nesigurnost i vladavinu straha a ne vladavinu prava. Kada funkcionišu institucije onda su smanjene mogućnosti da se zloupotrebljava bilo čije pravo na štetu drugih. Pošto u Crnoj Gori nemamo institucije već umjesto njih funkcionišu partijske kancelarije, za što je direktno odgovoran Đukanović kao dugogodišnji ključni nosilac vlasti (i moći), sva priča oko ugrožavanja demokratije, apsolutizacije nekog prava, je suvišna.

MONITOR: Kako komentarišete ocjenu menadžmenta RTCG da su protesti na kojima se traže njihove ostavke, “pritisak koji poprima sve agresivniju i neprincipijelnu formu”?  Nije prvi put da se čuje da se zahtjev da se javni servis demokratizuje, odnosno oslobodi političkog pritiska karakteriše upravo suprotno kao pritisak na medijske slobode.

ĐUROVIĆ: Menadžement RTCG pokušava da zamijeni teze ali to rade veoma neubjedljivo i siguran sam da im niko ne vjeruje. Božidar Šundić je tokom 2016. godine, dok je obavljao funkciju vršioca dužnosti direktora TVCG, tražio od urednika i novinara informativnog programa da isključivo pozitivno izvještavaju o radu Vlade Crne Gore. Nadam se da zbog ovih mojih tvrdnji iznijetih u ovom intervjuu Šundić neće tražiti 100.000 eura od Monitora. Kada je Šundić ponovo dobio priliku u 2018. godini da ispuni svoju misiju, rezultat je pad povjerenja u TVCG na nivo iz 2012. godine. Vjerujem da je povjerenje u informativni program TVCG iz dana u dan sve manje. To je i osnov zašto građani na protestima traže ostavke Savjeta RTCG  i Šundića, koje kontroliše DPS. Građani na protestima traže stvaranje fer uslova za održavanje izbora a jedna od institucija koja treba da bude oslobođena partijskog uticaja i profesionalizovana je i RTCG. Nema uslova za održavanje fer izbora ukoliko je javni medijski servis dio propagandne mašine vladajuće partije.

MONITOR: Sudovi su do sada sva razrješenja iz Savjeta RTCG i upravljačkih struktura koja su prethodila dolasku novog menadžmenta, uključujući, i vaše, ocijenili nezakonitim. Dakle, dokazano je da se radilo o političkom pritisku, ali posljedice za to niko ne snosi.

ĐUROVIĆ: U osnovnim sudovima postoje profesionalne sudije koje primjenjuju zakone. U višim strukturama sudskog sistema sve je teže naći profesionalne sudije koje nisu pod političkim uticajem i koje u osjetljivim predmetima neće slijediti partijske direktive već zakon. Očekujem da će postupci u vezi sa razrješenjima članova Savjeta RTCG i menadžmenta potrajati godinama i da pravda neće skoro biti zadovoljena. Naš izborni sistem je takođe nakaradan pa nema mogućnosti da građani kazne one koji su brutalno u Skupštini kršili zakone. Građani ne odlučuju o svojim predstavnicima u Skupštini već to rade lideri partija kojima očigledno u Skupštini trebaju poslušni a ne kredibilni ljudi. Ne mogu da zamislim da bi u izbornom sistemu u kojem građani biraju imenom i prezimenom svoje predstavnike u Skupštini bili ikada više izabrani Luiđ Škrelj, Marta Šćepanović, Vuletić i ostali egzekutori u operaciji nezakonitog preuzimanja RTCG od strane DPS-a.

MONITOR: Media centar čiji ste direktor  je nedavno tražio od Agencije za elektronske medije da  sanskcioniše kablovske operatere koji i dalje emituju suprotno propisima rijalitije bez zaštite. Kako vidite rad regulatornih tijela i agencija zaduženih za medije?

ĐUROVIĆ: Agencija za elektronske medije (AEM) je još jedna zarobljena institucija koja ima partijski kontrolisan Savjet i menadžment. Pojedini kablovski operateri  više od mjesec dana ne poštuju pravilnik koji je donijela AEM i otvoreno se rugaju ovoj „instituciji“. Media centar pozvao je nedavno  Savjet i direktora AEM da primijene Zakon o elektronskim medijima, izreknu mjere upozorenja i, ukoliko je potrebno, oduzmu odobrenje za emitovanje kablovskim operaterima koji ne poštuju propise. Naravno, nije bilo nikakve reakcije. Kakav komentar da date na rad regulatora koji nije u stanju da osigura primjenu sopstvenih odluka i pravilnika? AEM je do sada tolerisala kršenje zakona i profesionalnih standarda u elektronskim medijima jer je za uzvrat vlast dobijala propagandne kanale koji su dezinformisali javnost, brutalno klevetali predstavnike opozicije, slobodnih medija i nevladinih organizacija. Takav pristup će ova regulatorna agencija imati sve dok se ne promijeni zakon, izabere novi Savjet AEM i konačno počne promjena propisa jednaka prema svima. Ne može se govoriti o fer uslovima za izbore ukoliko se omogući da privatni mediji poput Nove M djeluju kao Pink M i uz kršenje svih profesionalnih standarda blate učesnike izbornog procesa.

MONITOR: U posljednjem izvjestaju Reportera bez granica, Crna Gora je pala za jedno mjesto, i najgora je u odnosu na region kad su u pitanju medijske slobode. Da li je to po vama  opravdana ocjena?

ĐUROVIĆ: Evidentno je pogoršanje medijskih sloboda u Crnoj Gori. To bi moralo da zabrine Vladu ali i druge aktere na političkoj sceni koji imaju moć donošenja odluka. Neistraženi pokušaj ubistva i napadi na novinare, preuzimanje javnog servisa, narušeno tržište elektronskih medija su teme  koje dovode do „usporavanja demokratizacije“ kao što kaže predsjednik DPS-a. Ako je vlast zadovoljna ovakvim stanjem u oblasti medija, onda pokazuje da ne razumije svoju ulogu i da nije dorasla svom poslu.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo