Novi detalji oko smrti policijskog inspektora Ernada Kalača, koje je nedavno objelodanila njegova supruga Alma, otvaraju brojna pitanja funkcionisanja policije u kojoj je glavno pravilo ponašanja ćutanje i poslušnost prema nadređenima i vlasti.
Kalač se, prema zvaničnoj verziji, ubio 24. marta prošle godine, na grobu svoje kćerke. Osnovno i više državno tužilaštvo taj slučaj su arhivirali. Razlog: nije bilo elemenata za pokretanje istrage, a policija je utvrdila da se Ernad ubio zbog tuge za petogodišnjom ćerkom.
Alma Kalač poriče da je njen suprug počinio samoubistvo četiri godine nakon porodične tragedije: ,,Ernad je ubijen”‘. Ona je došla do informacija da je njen suprug poslao tri oproštajna pisma premijeru Igoru Lukšiću, tadašnjem šefu crnogorske policije Veselinu Veljoviću i predsjedniku rožajskog suda Zahitu Camiću.
,,Misleći da radim za interese svoje države u pojedinim slučajevima sam ostao naivan. Moja ljudskost i čast mi ne dozvoljavaju da budem bilo čija kolateralna šteta, niti da se pojedinci kriju iza mene, a ja da budem korumpirana karika u lancu”, napisao je Kalač premijeru. Uz oproštajna pisma Kalač je ostavio i desetine službenih zabilješki u kojima imenom i prezimenom označava pretpostavljene koji su mu nalagali da žmuri pred višemilionskim prekograničnim švercom cigareta. O zabilješkama policija i tužilaštvo su duže od godinu i po ćutali. Odlučili su da pokrenu istragu pošto su informacije počele da cure u javnost.
Tužilaštvo je, nedavno, na saslušanje prvu pozvalo Almu Kalač. ,,Osjećala sam se kao na optuženičkoj klupi. Tražili su od mene da dokažem tvrdnje da je moj suprug nastradao pod pritiskom Uprave policije. Nudila sam službene zabilješke. Samo su odgovarali: ‘Dobro, dobro”’. Ona se plaši da bi državni organi ponovo mogli da zataškaju slučaj.
Nekoliko mjeseci prije Kalačeve smrti, na kosovskoj strani granice samoubistvo je izvršio funkcioner u Graničnoj policiji Kosova Ljuan Ademaj. Ostavio je pismo u kome navodi da su ga funkcioneri kosovske vlade pritiskali da dozvoli promet švercovane robe na granici sa Crnom Gorom.
Tužilaštvo i ostali državni organi nikada nijesu ispitali navode starijeg policijskog komesara za suzbijanje privrednog kriminaliteta u Ispostavi policije u Rožajama Edževita Nurkovića, koji je svojevremeno tvrdio da je na bivšeg šefa rožajske policije Ernada Kalača vršen pritisak da dozvoli prekogranični šverc. Nurković je ranije govorio da su starješine uticale na Kalača „da digne ruku na sebe”.
On je tada čak pozvao specijalnog tužioca, Unutrašnju kontrolu MUP-a, kao i Evropsku komisiju u Crnoj Gori da ga kontaktiraju jer je bio spreman da im pruži detaljne informacije o švercu u koji su umiješane starješine policije iz Berana i vrha policije. Niko ga nije kontaktirao.
Nurković je jedan od policajaca koji su zbog prijetnji koje su dobijali nakon što su počeli javno da govore o švercu na granici sa Kosovom morali da bježe u inostranstvo. Pored Nurkovića utočište u inostranstvu su našli i policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić i Rešad Kalač. Jedini od njih koji je ostao u Crnoj Gori je Nedžad Kuč.
Prije njih, u oktobru 2010, bivši načelnik policije Rožaja Šemso Dedeić za Monitor je govorio o švercu duvana koji preko Crne Gore nikada nije prekidan. Bio je iznenađen što, kako je kazao, niko nije provjerio njegove navode.
Bivši policajci iz Rožaja za Monitor su mjesecima detaljno svjedočili o brojnim ilegalnim magacinima u Rožajama i oko njega, koji čuva naoružano obezbjeđenje. Sve su dokumentovali fotografijama, započeli su i priču o mojkovačkoj fabrici duvana…
Tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović tvrdio je da su udaljeni s posla zbog profesionalnih propusta. Unutrašnja kontrola je utvrdila da su policajci neosnovano otpušteni. Policajci, koji su smatrali da je njima i njihovim porodicama ugrožena bezbjednost, u nekoliko navrata sastali su se i sa premijerom Lukšićem. Nije pomoglo.
Nakon smjene direktora Uprave policije Veselina Veljovića, novi direktor UP Božidar Vuksanović lično im je garantovao bezbjednost i otpušteni policajci su sredinom ove godine vraćeni u službu.
,,Crna Gora treba da stvori takav ambijent da naši građani ne traže azil u drugim zemljama”, izjavio je tada Vuksanović. I dodao da treba sačekati rezultate o tome da li su u šverc uključeni i neki policijski funkcioneri sa sjevera. Rezultata do danas nema.
Pomilovani policajci su zaćutali o kriminalu. Po službenoj dužnosti.
Enver Dacić je jedan od onih koji je javno pričao o prekograničnom švercu cigareta, kafe, šećera, ljekova i ostalih ,,roba”. Iz Uprave policije reagovali su tako što su televizijama proslijedili snimak o navodnom primanju mita na graničnom prelazu Kula u kome su učestvovali Dacić i Mithat Nurković. Viši sud u Bijelom Polju oslobodio je obojicu optužbe. Dacić je ipak zbog raznih podmetanja i stalnih prijetnji morao sa ženom i djecom da bježi iz Crne Gore. U Luksemburgu je bio prinuđen da zatraži policijsku zaštitu, nakon što su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega.
Rekosmo da su policajci u nekoliko navrata razgovarali i tražili zaštitu od premijera Lukšića. Nakon što je Dacić izbjegao iz zemlje, premijer je izjavio: ,,Iznenađen sam viješću da je gospodin Dacić napustio Crnu Goru…”.
U isto vrijeme kada i rožajski policajci, u službu je formalno vraćen i Goran Stanković. On je prvi policajac koji je javno progovorio o prebijanju i mučenju sada pokojnog Aleksandra Pejanovića 2008. godine u čuvenoj ,,betonjerci”. Stanković je prije dvije godine, svega nekoliko mjeseci prije penzionisanja, zbog prijetnji da mu se sprema odmazda bio prinuđen da napusti posao.
Nakon prebijanja Pejanovića, pokrenut je krivični postupak protiv više službenika policije, među kojima je bio i Stanković. Poslije svjedočenja o tom događaju Stanković je pravosnažno oslobođen optužbe. Ali ne i nevolja. Odmah, nakon što je vraćen na posao, po ,,prijateljskom savjetu” nadređenih poslat je u penziju, da ne bi ,,narušio imidž Policije”.
Pejanovića je u međuvremenu ubio policajac Zoran Bulatović. Stanković je opet progovorio: ,,Za Pejanovića je istina kasna, ali hoću da izađe na vidjelo, makar me to koštalo života. Doveo sam zbog pravičnosti svoju porodicu u bezizlaznu situaciju, ali i dalje se borim”.
Goran Stanković, kao i rijetki hrabri policajci koji su progovorili o nepočinstvima svojih kolega, i danas trpi zbog „kvarenja policijskog imidža”. Sa maloljetnim djetetom i nezaposlenom suprugom živi od 209 eura penzije. Kad vrati ratu za kredit, ostaju mu 24 eura!
Zbog onog što je javno govorio Stanković je trpio prijetnje i šikaniranja, ugroženo mu je zdravlje, a porodica dovedena na rub egzistencije. Tako su mu se Uprava policije i država zahvalili na hrabrosti. Sada tuži UP i državu zbog pretrpljenih i budućih duševnih i fizičkih bolova i straha. Nema para za advokata, pa čeka da li će se država umilostiti da mu odredi zastupnika po službenoj dužnosti.
Stankovićevu priču o prebijanju Aleksandra Pejanovića potvrdio je nedavno i bivši policajac Oliver Bošković na suđenju grupi policajaca zbog zlostavljanja i mučenja Pejanovića u betonjerci. Bošković je odlučio da progovori jer je ostao bez posla. Objelodanio je da su mu ranije nadređeni prijetili da će ostati bez posla ako progovori.
I pored ovih svjedočenja državni tužilac ćuti i ne traži nalogodavce batinaša u uniformama.
Prošle godine je iz Crne Gore morao da bježi još jedan policajac. Bivši pripadnik Granične službe MUP-a Suad Muratbašić sa porodicom je napustio Crnu Goru poslije javnog priznanja da je 2006. godine u Bijelom Polju agitovao za DPS i ubijedio 34 rođaka da glasaju za tu partiju. Muratbašić je kazao da ga je za taj partijski posao angažovao DPS funkcioner Mevludin Nuhodžić.
Suad Muratbašić, u medijima nazvan ,,prvi crnogorski zviždač”, umjesto obećane nagrade dobio je – otkaz. Tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović suspendovao ga je i naredio da se protiv njega pokrene disciplinski postupak. Otkaz je dobio nakon deset godina rada, uz kratko objašnjenje da je tehnološki višak. Podnio je četiri tužbe protiv policije. U akciji rasterećenja od mnogobrojnih sudskih predmeta, Osnovni sud iz Podgorice jednu Muratbašićevu tužbu šalje na Cetinje, drugu u Kolašin. Tužbe još stoje u sudskim ladicama. Pošto nije mogao da nađe posao, kupio je kravu u nadi da će moći da živi od poljoprivrede. Prošle godine je prodao kravu i za sebe, ženu i djecu kupio vozne karte do Belgije. U jednom pravcu.
Nakon što je novi direktor UP Božidar Vuksanović pozvao policajce da se vrate uz obećanje da zbog ukazivanja na nepravilnosti u policiji više niko neće biti proganjan, Muratbašić je izjavio: ,,Odlaskom Veljovića i dolaskom Vuksanovića nije se ništa promijenilo. Organizovanom kriminalu ni jedan ni drugi niti su naudili, niti će nauditi”.
Muratbašić je u Belgiju sa sobom ponio nekoliko brojeva Monitora, u kojima je naš list pisao o njegovoj sudbini. Vlasti u Belgiji uzele su ih kao dokazni materijal za donošenje odluke o političkom azilu. O organizovanom kriminalu u Crnoj Gori svjedočio je pred odborom Amnesti internešela, kao i u Skupštini Savjeta Evrope u Strazburu.
O tome koliko režim temeljno i sistematski pokušava na sve načine da ućutka one koji su progovorili o nedjelima vlasti bjelodano svjedoči slučaj Slobodana Pejovića, penzionisanog policijskog inspektora iz Herceg Novog. On godinama skupo plaća zbog toga što je prvi hrabro i i javno progovorio o ratnom zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Do sada je preživio desetak verbalnih prijetnji, fizičkih napada, demoliranja vozila… Majstori falsifikovanja od njega su pokušali da naprave glavnog krivca za deportacije. Pejović i danas trpi sudsko i medijsko nasilje čiji je cilj da se zamagli direktna odgovornost najodgovornijih za ovaj državni zločin. Prvenstveno Mila Đukanovića.
Vlada je, pritisnuta evropskim regulama, u Zakonu o radu upisala odredbe koje treba da zaštite radnike koji prijave korupciju. Zviždači su formalno zaštićeni i pojedinim odredbama Zakona o namještenicima državne službe. Iz Vlade je, više puta, najavljivano da se sprema i posebni zakon koji će štiti zviždače. Trenutno se zakočilo u tom poslu.
,,Zaštita profesionalaca koji su spremni da argumentovano govore o primjerima različitih zloupotreba i nezakonitih radnji u sistemu treba da postane imperativ za Vladu”, kaže za Monitor Aleksandar Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
Mrtva zakonska slova negira praksa koja kaže da ni u jednom slučaju nije došlo do procesuiranja nezakonitih radnji na koje su zviždači ukazali. Njihovi hrabri postupci samo su zagorčali život njima i njihovim porodicama. Umjesto da se njihovi primjeri afirmišu, država je učinila sve da nezgodnim svjedocima zapuši usta. Hrabri pripadnici policije istrpjeli su sve i ostali dosljedni. Vremenom, postaće ono čega se moćnici najviše boje: biće inspiracija drugima da krenu njihovim putem.
ENVER DACIĆ, AZILANT U LUKSEMBURGU
Neću da budem meta
MONITOR: Zašto se i Vi ne vratite u Crnu Goru?
DACIĆ: To je pitanje za Upravu policije i Božidara Vuksanovića. Naravno, velika mi je želja da se vratim, prije svega zbog starih roditelja, ali ne želim da budem meta kao Ernad Kalač.
MONITOR: Uvjereni ste da biste opet imali problema ako biste se vratili u Rožaje?
DACIĆ: Sigurno. Ne bih imao nikakvu zaštitu. Uprava policije i tužilaštvo ništa nisu uradili povodom naših prijava. Mafijaški klan na koji smo ukazivali i dalje se nesmetano bavi kriminalom.
MONITOR: Da li ste imali problema od kada ste izbjegli u Luksemburg?
DACIĆ: U početku da. Pretpostavljam da su crnogorska policija ili kriminalci koje sam prozvao slali ovamo emisare da me zastraše. Sada mirno spavam, savjest mi je čista. I siguran sam da će i tim moćnicima ubrzo doći kraj.
SUAD MURATBAŠIĆ, AZILANT U BELGIJI
SDB je glavna karika u švercu
MONITOR: Nakon dolaska u Belgiju imali ste priliku da vlastima u Briselu pričate o kriminalu kojem ste bili očevidac kao granični policajac. Ukratko, šta ste im otkrili?
MURATBAŠIĆ: Nakon dolaska u Beligiju, u Briselu sam ispričao sve što sam znao o organizovanom kriminalu u Crnoj Gori. Počev od Mila Đukanovića, kao šefa organizovanog kriminala, pa do Božidara Vuksanovića. Posebnu ulogu u švercu cigareta imao je Duško Marković, a Služba državne bezbjednosti bila je glavna karika u tom švercu. Zato tvrdim da je Duško Marković ministar nepravde, a ne ministar pravde.
MONITOR: Da li Vas je neko zvao iz policije da se vratite u Crnu Goru?
MURATBAŠIĆ: Ne. Božidar Vuksanović je zvao trojicu policajaca koji su izbjegli u Švedsku, ali mene nije. A kako i da me zove da se vratim kad zna šta bih sve mogao da posvjedočim. Ili, da je zvao Dacića da se vrati morao bi odmah da uhapsi Veselina Veljovića, jer Dacić ima video zapis u trajanju 45 minuta o švercu cigareta.
MONITOR: Šta mislite da li biste bili bezbjedni u Crnoj Gori ako biste se vratili?
MURATBAŠIĆ: Rado bih se vratio, ali meni ne mogu da garantuju bezbjednost oni koji su odgovorni za zločin u Bukovici, za deportacije, za organizovani kriminal…
MONITOR: Da li Vam je isplaćena otpremnina koju su dobili ostali policajci?
MURATBAŠIĆ: Ne. Ja sam opljačkan od strane Crne Gore. Meni duguju 6.300 eura za otpremninu koju su dobili svi ostali policijaci i 7.500 što sam uplaćivao u stambeni fond, a što je takođe isplaćeno svima osim meni. Uz to, mene su po kratkom postupku osudili na kaznu od 700 eura, a nijedna moja tužba još nije ugledala svjetlo dana.
Predrag NIKOLIĆ
Veseljko KOPRIVICA
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
/p
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice