Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GODIŠNJI ODMOR KAO SAN: Pisalo me socijalno da me vodi na more

Objavljeno prije

na

Više od polovine građana Crne Gore o sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije

 

Počinju polako da izumiru generacije radnika samoupravljača, odraslih u vrijeme socijalizma, kad je pravo na godišnji odmor bilo zagarantovano i kad su i osrednje plate dopuštale da familije bar desetak ljetnih dana provedu na moru. Novo je vrijeme, godišnji odmor kao niz slobodnih dana za ogroman broj zaposlenih u Crnoj Gori postao je neostvarivo pravo, more je mnogima, tek slika iz reklama.

,,Ponekad možemo do mora da odemo od ujutru do uveče da se okupamo”, kaže Monitorova sagovornica iz Podgorice. Ne pamti kad je prekonačila na primorju. ,,Plate su tako male da jedva preživljavamo. Imamo prastar auto sa kojim je rizično krenuti do mora čak i kad bi se mogle skrpiti pare za benzin. Muž ima slobodan vikend, a ja radim kod privatnika i slobodna mi je samo nedjelja. Prezadovoljna sam i ako stignem dva sata da se odmorim, stalno imam neki kućni posao koji me čeka. Sve i kad bi imali para da odvedemo djecu da se okupaju, ja nemam ni vremena, a pravo da vam kažem ni volje da krenem. Umorna sam”, objašnjava naša sagovornica.

Mogućnost domaćinstva da priušti sedam dana odmora van kuće godišnje, jedna je od devet stavki čiji nedostatak, prema evropskim standardima, određuje ‘materijalnu deprivaciju’ kao oblik siromaštva.

Ostale stavke su mogućnosti domaćinstva da priušti: adekvatno zagrijavanje stana; veš-mašinu; automobil; neočekivani finansijski trošak iz sopstvenih sredstava; telefon; televizor u boji; meso ili ribu u obroku svaki drugi dan i da ne kasni sa plaćanjem rente, rate za stan ili drugog kredita ili komunalnih usluga za stan u kojem domaćinstvo boravi.

Indikatori istraživanja o dohotku i uslovima života građana u Crnoj Gori, 2013 – 2017. godine, koje je Monstat objavio krajem prošle godine pokazali su da je stopa materijalne deprivacije u 2017. godini bila 35,2 odsto. Toliko je ljudi koji žive u domaćinstvima koja ne mogu da priušte najmanje tri od devet stavki ‘materijalne deprivacije’. Stopa izrazite materijalne deprivacije, koja obuhvata ljude iz domaćinstava koja ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki iznosi 13,9 procenata, dok pet od devet stavki sebi ne može da priušti 5,3 odsto ljudi. Kad se sabere, to je 54,4 odsto crnogorskih građana.

Možete se kladiti da je u svakom od tih domaćinstava među prvim stavkama stradao – godišnji odmor. To znači da više od polovine građana Crne Gore o samo sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije.

Doduše, u odmor se može računati i ako neko sedam dana ode kod svojih na selo da pomogne roditeljima ili babama i đedovima da zasade nešto od povrća što će im, kad rodi, dobro doći da se prehrane. Teško da su oni koji su pisali evropske propise mislili na tu vrstu ‘odmora’.

Posebna su priča zaposleni koji s teškom mukom od poslodavaca mogu da dobiju sedam spojenih slobodnih dana. Čak i kad ostvare to pravo, ‘iskija im’ jer poslije moraju da rade duple smjene kako bi odmor dobile ostale kolege. Gazde preferiraju poslovnu politiku koja broj zaposlenih drži na apsolutnom minimumu.

,,Moj muž i ja imamo primanja koja su značajno iznad crnogoskog prosjeka i imamo jedno dijete. Dakle, očekivalo bi se da na ljetovanje možemo lagano otići. Međutim, nije tako. Prvo, kao i većina građana imamo kredit za stan, rata je prilično velika. Kada se uz to dodaju ostali troškovi – računi, vrtić, hrana, teško nam može ostati novca za ljetovanje. I kada odemo, to ni u kom slučaju nijesu hoteli po crnogorskom primorju već privatan smješaj, odnosno aparmani. Možemo da platimo pet ili šest dana. Jedini luksuz koji sebi priušimo je taj da jedan obrok jedemo u restoranu. Ipak, more najčešće viđamo tako što na dan odemo iz Podgorice, što je isto tako opterećenje za kućni budžet, jer ako platite gorivo, sladoled, kafu… ne možete proći ispod 50 eura. Da zaključim – u posljednjih 7- 8 godina od mora smo vidjeli Ulcinj i Jaz na po nekoliko dana i Petrovac i Bečiće na po dan”, priča još jedna Monitorova sagovornica.

Crna Gora se opredijelila da privuče visokoplatežne goste. Znamo u šta se to pretvorilo: u sabijene nakićene betonske gromade na obali mora i gomile nastambi okolo koje mogu da prime toliki broj ljudi koji na plaže, jednostavno, ne mogu da stanu. Za većinu građana te su stvari, ipak, nebitne. Prosto, ništa od toga ne mogu da plate.

Za sedam dana na moru tročlana porodica, samo za skroman smještaj treba da izdvoji oko tri stotine eura. Dok se do mora dovezu i kupe hranu koju će spremati u apartmanu – treba im, na primjer, minimalno oko 200 eura. Pod uslovom da nijednu kafu ne popiju u kafani. I sladoled je upitan. I – potrošili su prosječnu platu. Preostale tri sedmice, dok ne stigne naredna plata,  nema za hranu, račune, rate za kredit i tako dalje. Ukratko, to je nemoguća misija.

,,O hotelima u Crnoj Gori mogu da sanjam, mada, iskreno, i da imam novca ne bih dao tolike svote. Prije bih otišao na neko dugo mjesto gdje dobijete mnogo više za mnogo manje para: To znam iz iskustva jer sam ranije, dok nijesam imao porodicu, ljetovao i u Grčkoj i u Egiptu. U Hrvatskoj jeste nešto skuplje, ali imate čisto more i drugi vid odmora bez buke i haosa”, kaže za Monitor dobro plaćeni IT stručnjak. On primjećuje da naši građani nemaju naviku da unaprijed sebi organizuju odmor, ali i da su ovdašnje turističke agencije pretežno okrenute onima koji mogu da plate skuplje aranžmane. Na primjeru Srbije objašnjava kako tamo ljudi već tokom zime počinju da uplaćuju rate za ljetovanje i, čak i kad im je standard niži nego kod nas, uspijevaju da sebi priušte kvalitetniji godišnji odmor.

Gini koeficijent koji mjeri nejednakost u populaciji, prema Monstatu u Crnoj Gori je 2017. godine bio treći najgori među 35 zemalja Evroske unije i regiona. Gora su Bugarska i Litvanija. Po nejednakosi distribucije dohotka, drugi smo na toj listi, gore je samo u Bugarskoj. Stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori iznosi 23,6 isto kao u Rumuniji. Svi drugi u ovoj grupi su bolji od nas. U Hrvatskoj, na primjer, stopa rizika od siromaštva je 20 odsto.

U moru obeshrabrujućih podataka možda su najgori oni koji se odnose na djecu. U Crnoj Gori 40 odsto djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok ta stopa u zemljama Evropske unije iznosi 25 odsto. Siromaštvo djece je za deset procentnih poena izraženije od siromaštva odraslih.

‘Materijalno deprivirano’ je 38,2, ‘izrazito deprivirano’ 18,2 i ‘ekstremno deprivirano’ 8,4 odsto djece. Ukupno ih je 64,8 odsto. Ili im majka pere ‘na ruke’, ili im isključuju struju, ili zimi drhte od hladnoće. Žive u mediteranskoj državi socijalne pravde. Mogu se nadati da će ih, ako stignu na red, jednoga ljeta socijalno voditi da vide more.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladina odluka da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra izazvala je velika negodovanja kod starih zakupaca. Posebno zbog povećanja cijena početnih naknada zakupa, te novog načina bodovanja prijava na tenderima po kom oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama –  neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda

 

 

Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup plaža na Crnogorskom primorju, na osnovu pravilnika o Izmjenama i dopunama Programa  privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024 – 2028. godine kojeg je Vlada donijela 11. februara, izazvao je pravu buru nezadovoljstva među dosadašnjim korisnicima u pojedinim primorskim opštinama.

Javno preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi, objavilo je u ponedjeljak 17. februara Javni poziv za zakup 96 kupališta na području budvanske rivijere. Dan kasnije isto je učinjeno i za plaže na području Bara i Ulcinja, zatim Tivta i Kotora.

Riječ je o javnim kupalištima, dugim prirodnim pješčanim plažama, stjenovitim uvalama i novoizgrađenim malim terasama, kojih na Crnogorskom primorju ima ukupno 563, uključujući nova 74 gradska kupališta izgrađena u organizaciji JP Morsko dobro.

Za 70 hotelskih kupališta biće raspisan tender za novi zakup nešto kasnije, kada se završi posao iznajmljivanja javnih kupališta. Izuzetak čine plaže koje su pod dugoročnim investicionim ugovorima.

Svi ugovori o zakupu kupališta na cijelom primorju su nevažeći. Tender nije bio raspisan prošle godine zbog kašnjenja nadležnog ministarstva sa usvajanjem dokumentacije, zato su odlukom Vlade ugovori sa starim zakupcima po drugi put bili aneksirani. Prethodno su na isti način produženi ugovori 2023. godine, nakon čega je Državna revizorska institucija (DRI) upozorila Vladu da se gube prihodi od zakupa obale zbog produžavanja ugovora sa cijenama i uslovima iz 2019. godine., i dala preporuku da se to ispravi.

Protiv odluke da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra glasali su potpredsjednik vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ministri iz redova Demokrata i ministar za ljudska i manjinska prava, Fatmir Đeka, nisu učestvovali u glasanju, dok su ostali članovi Vlade podržali ovu odluku.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok bolnice javnog zdravstva kubure sa magnetnim rezonancama,  Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO) je tokom prošle godine za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama. Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura

 

 

Nikšićka i bjelopoljska, dvije najveće opšte bolnice u Crnoj Gori, više od dvije godine čekaju obećane aparate za magnetnu rezonancu (MR). Tenderi su raspisani ali i poništeni. Posljednji put u avgustu prošle godine kada nije podnijeta nijedna ispravna ponuda i ponuđači su isključeni iz postupka javne nabavke.

Cijela procedura kreće ispočetka, pa će ove bolnice u novom postupku tražiti aparate za magnetnu, vrijednosti od po milion eura, drugačije specifikacije, jer su prethodno poručeni već prevaziđeni. Iz Ministarstva zdravlja još su planirali kupovina MR aparata za Klinički centar Crne Gore (KCCG) i KBC Kotor.

Crnogorsko javno zdravstvo raspolaže sa četiri aparata za magnetnu rezonancu koja su u funkciji. Tri ima Klinički centar, od kojih je jedan u Dječijoj klinici, jednu magnetnu rezonancu ima KBC Berane, dok je jedan novi uređaj namijenjen Opštoj bolnici u Baru u fazi instalacije.

Dok javno ne nabavi svoje, građani ove usluge koriste u privatnim zdravstvenim ustanovama. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO)je tokom prošle godine, za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama.Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura.

Preglede i liječenje osiguranika Fonda za zdravstvo u privatnim klinikama država je 2023. godie platila ukupno oko 2.700.000 eura. Najviše novca je i tokom te godine plaćeno klinici Hipokrat za preglede magnetnom rezonancom – 820 hiljada eura, značajno više nego ove.

U maju prošle godine ova klinika podnijela je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SPO) protiv direktora Fonda zdravstva Vuka Kadića zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Na sajtu Vlade na kome je prezentiran broj zaposlenih u upravi precizira se- ,,u ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”.

Kada se broju zaposlenih dodaju i ova privredna društva ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu. Ukupno 76.481 zaposlenih.

Prema poralu Moj novac,Instituta Alternativa, u državnim preduzećima zaposleno je 22.105 ljudi. U privrednim društvima na državnom nivou 13.702, a u opštinskim preduzećima 8.403.

I pored neumoljive statistike koja se čita i sa vladinog sajta, premijer tvrdi da već imaju uspjeha u racionalizaciji državne uprave. ,,Centralna vlast je smanjila broj zaposlenih za 400 od novembra 2023. do novembra 2024. godine. Ukupno, zajedno sa lokalnim samoupravama, broj ljudi u javnom sektoru je manji za 150 što znači da su lokalne samouprave više zapošljavale. Čak i u javnim preduzećima je manje zaposlenih, pa je recimo u Rudniku uglja, broj zaposlenih manji za 100, bilo je je 1.300, sada je oko 1150. U Eektroprivredi je isti slučaj. Polako smanjujemo broj zaposlenih, a ove godine ćemo brutalno krenuti u razračunavanje sa ovim problemom”, kazao je Spajić.

Podaci sa sajta Vlade govore da dosadašnje razračunavanje izgleda ovako – do najvećeg povećanja zaposlenih je došlo u Generalnom sekretarijatu Vlade i ministarstvima. U ovim institucijama se broj zaposlenih sa 3.095 u novembru 2021, povećao na više od duplo – 7.353 u decembru prošle godine. Samo od septembra 2024, kada je bilo 7.047 zaposleno je preko 300 novih radnika. Skok je još značajniji od juna 2024. kada je bilo samo 3.379 zaposlenih u ministarstvima i Generalnom sekretarijatu.

Značajan pad zaposlenih u organima javne uprave zabilježen je pod stavkom Organi u sastavu ministarstava –  sa 12.188 iz novembra 2021, na 7.490 u decembru 2024.

Iako premijer pominje smanjenje zaposlenih čak i u javnim preduzećima, statistika svjedoči o velikom povećanju broja radnika u posljednje četiri godine.

Crnogorski elektrodistributivni sistem DOO Podgorica (CEDIS) –  od promjene vlasti 2020. godine kada je bilo 1.360 zaposlenih, došlo se do 1.721 radnika u 2023. godini. Broj radnika se povećao i u Pošti Crne Gore sa 988 u 2020. godini na 1.189 u 2023, Aerodromi Crne Gore sa 961 na 1.124 u 2023. godini. Prema premijerovim podacima o 1.300 zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja, broj radnika se u toj državnoj kompaniji povećao skoro duplo u odnosu na 2020. kada je bilo 691 zaposlenih. Podaci sa sajta Moj novac govore da je zaposlenih u 2023. bilo 1.168.

Lokalna preduzeća su uglavnom u gubitku, ali im to im ne smeta da zapošljavaju radnike. Tako je podgorička Čistoća 2020. godine imala 489 zaposlenih, a 2023. čak 641. Iste godine zabilježila je rekordni gubitak od 1,7 miliona eura.

U susret najavljenoj racionalizaciji uprave, premijer je obećao da država neće zaboraviti svoje bivše zaposlenike. Suština je da se nađe način da se ti ljudi zaposle u privatnom sektoru, kazao je premijer i najavio program Iskra. ,,Inicijativa Iskra će pomoći tehnološkom opismenjavanju građana i za samo tri mjeseca kampa građani će moći da se zaposle na konkurentnim mjestima i primaju dobre zarade”, kazao je Spajić.

Zanimljivo je da je premijer Spajić istakao ,,da je laž da je aktuelna vlast nastavila politiku partijskog zapošljavanja”!

Brojni medijski tekstovi i istraživanja o premrežavanju uprave i državnih preduzeća partiskim, rođačkim i kumovskim kadrovima, govore da je nova vlast ne nastavila, nego čak i unaprijedila partijsko zapošljavanje i nepotističke prakse.

I dok premijer najavljuje otpuštanja, iz Ministarstva javne uprave, koje je zaduženo za ovu problematiku, tvrde da u ovom trenutku nije zahvalno govoriti o višku zaposlenih u javnim ustanovama.

Iz ovog ministarstva Danu su saopštili da Crnu Goru na putu pristupanja EU očekuju brojne obaveze, pa iz tog razloga se očekuje jačanje postojećih kapaciteta javne uprave a čak i regrutovanje novih kadrova.

„Činjenica koja to potvrđuje jeste i da EU, u iznosu od 5,6 miliona eura kroz dva projekta, podržava jačanje kapaciteta u javnoj upravi na centralnom i lokalnom nivou, uključujući usvajanje Plana zapošljavanja i obuku novih državnih službenika za upravljanje EU fondovima, s fokusom na dva pilot sektora (zaštita životne sredine, zapošljavanje i socijalna politika)“, naveli su  iz Ministarstva javne uprave.

Premijer je, s druge strane, izjavio da je ova vlada dva puta slala rješenja Evropskoj komisiiji za smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. ,,I oni su to oba puta odbili”, rekao je Spajić.

Nadu uliva procjena Ministarstva javne uprave da će u trenutku pristupanja Crne Gore u EU između 100 i 150 službenika biti delegirano na rad u institucijama EU.

Kad će početi i kako će se odvijati smanjenje državne uprave još uvijek ne znamo. Ono što znamo je da ona puno košta.

Svake godine iznova saznajemo da državna uprava nemilice troši novac građana. Tokom protekle godine trošak službenih putovanja u zemlji i inostranstvu koštao nas je 8,4 miliona, a za reprezentaciju (ručkovi, večere, jela, zakuske) oko 950 hiljada eura, odnosno ukupno oko 9,4 miliona eura za te svrhe. Sve to je bilo za oko 2,7 miliona eura više nego što je bilo predviđeno rebalansom budžeta za proteklu godinu.

Saznali smo i da ručkovi lokalnih i državnih funkcionera često koštaju preko hiljadu ili par hiljada eura, da poslanici tokom godine uspiju o našem trošku da obiđu preko 10 inostranih destinacija, da se i pored preko 4.500 službenih automobila i dalje izdvajaju stotine hiljada za kupovinu novih… Uobičajeno, glomazni državni aparat ima svoje potrebe i prohtjeve koje građani plaćaju. Sve do neke racionalizacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo