Počelo je, poput sage o državnom udaru, dramatičnim najavama i interpretacijama: Advokat Goran Rodić organizovao je kriminalnu grupu sa namjerom da sa 600.000 eura podmiti Milivoja Katnića kako ovaj ne bi pokrenuo istragu protiv kompanije A2A, obavijestio nas je prije godinu lično specijalni državni tužilac, nakon što su pripadnici Specijalnog policijskog tima po nalogu tužilaštva pretresli kancelarije i stan advokata Rodića. Tokom pretresa policija je „privremeno oduzela” dokumentaciju koja je svjedočila o poslovnoj saradnji Advokatske kancelarije Rodić sa italijanskom A2A (okončanoj nekih šest mjeseci ranije). Ali i mobilne telefone Rodića i njegovih saradnika, što će se pokazati kao mnogo zanimljiviji dio priče.
„Do tih sumnji smo došli pretresom stana i kancelarija”, tvrdio je Katnić, mada do danas ni zvanični ni nezvanični izvori iz tužilaštva nijesu ukazali da postoji makar jedan materijalni dokaz za optužbe. „Rodić je davao pravna mišljenja licima na rukovodećim pozicijama u kompaniji A2A. Među tim mišljenjima je mogućnost da SDT iskoristi diskreciono pravo i ne pokrene postupak protiv A2A kao pravnog lica. Postoje i dokazi da je kancelarija Rodića dobila do 70.000 eura”, kazao je SDT.
Katnić do danas nije komentarisao optužbe da je SDT svojim postupanjem prekršilo zakon pošto je pretres Advokatske kancelarije Rodić izvršen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore Crne Gore (AKCG). Doduše, ni članovi AKCG nijesu dizali pretjeranu buku po tom pitanju. Pušti đavola, kako pjevaju momci uz kotorske Who see.
,,Bilo kakav mito i ja nismo spojivi”, odgovorio je Rodić. „Nisam advokat koji predmete radi i završava na balkanski način, niti na bilo koji od nezakonitih načina sa domicilnog prostora italijanskih državljana”.
Nekih pola godine kasnije, pokazalo se kako je SDT odustalo od optužbi na račun A2A i domaćeg osoblja iz EPCG. Nije objašnjeno da li se tokom postupka desio „slučaj” koji je, godinu ranije, za svoje klijente iz Italije analizirao advokat Rodić, a tužilac Katnić nam ga predočio kao krunski dokaz zavjere. Tek, u januaru ove godine, Specijalno tužilaštvo je Višem sudu dostavilo optužnicu protiv italijanskih državljana Enrika Malerbe, Renata Ravanelija, Flavia Bjanka i Masima Sala, tereteći ih za ,,zloupotreba službenog položaja u privrednom poslovanju”.
Podsjetimo, riječ je o konsultantskim ugovorima koje su menadžeri A2A, upravljajući Elektroprivredom Crne Gore, potpisali sa matičnom kompanijom i njenim ćerka firmama A2A reti eletrika i BAIN Milano, u ukupnoj vrijednosti od nekih 15 miliona. Aferu je otkrilo Udruženje manjinskih akcionara EPCG, a Vlada i domaći menadžment EPCG su otkrivene podatke mjesecima ignorisali i osporavali – sve dok se Vasilije Miličković i njegovi saradnici nijesu obratili tužilaštvu u Italiji. Potom je novac vraćan na račun EPCG, A2A oslobođena svih sumnji dok je još neizvjesno da li će se na optuženičkoj klupi naći njeni nekadašnji predstavnici u Crnoj Gori. Viši sud je u februaru Specijalnom tužilaštvu dostavljenu optužnicu vratio na dopunu zbog navodnih „administrativnih propusta”. SDT je dodatni posao završio krajem maja. Koliko uspješno saznaćemo uskoro. Novo izjašnjenje o optužnici u Višem sudu zakazano je za desetak dana.
U međuvremenu je, prema nezvaničnim saznanjima Monitora, Specijalno tužilaštvo promijenilo opis djela za koje sumnjiči Gorana Rodića i njegove saradnike iz advokatske kancelarije. Izgleda kako se njima više ne spočitava ,,organizovanje kriminalne grupe radi podstrekavanja za davanje mita”, kako bi Katnić bio blagonaklon prema A2A, već naum da prevare/obmanu/finansijski oštete svoje klijente iz Italije!?
Ni Advokatska kancelarija Rodić i Specijalno državno tužilaštvo nijesu željeli da otkrivaju detalje postupka koji se oživljava i uspavljuje s vremena na vrijeme, kao po nečijoj potrebi i porudžbi. Jedni su nam pokušali objasniti kako „šut sa rogatim ne može” i kako – iz njihove perspektive – može biti kontraproduktivno svako dodatno talasanje slučaja u kome su se našli „iz svima poznatih razloga”. Drugi su nas ignorisali (vidi boks).
Prepušteni sami sebi mogli smo samo da maštamo. Recimo, kako i zašto Specijalno državno tužilaštvo nikada ni približno sličnu pažnju nije posvetilo advokatima Ani Đukanović (ranije Kolarević) i Nikoli Martinoviću i njihovoj ulozi u aferi Telekom. Nije valjda da Milivoje Katnić i njegovi saradnici u toj priči nijesu prepoznali javni interes?
Da se vratimo slučaju Rodić. Ćutanje glavnih aktera ne smije biti razlog za ignorisanje priče sa mogućim dalekosežnim posljedicama po društvo. Nakog desanta na Kancelariju Rodić i medijskog napada na njega i njegove saradnike – Specijalno državno tužilaštvo je na svom sajtu objavilo transkripte razgovora i poruka pronađenih u oduzetim telefonima. Probranih, redigovanih i nafilovanih pratećim komentarima, kako bi nam pomogli pri njihovom čitanju.
Sve pod firmom predstavljanja raznih oblika specijalnog rata koji se vode protiv njih, tužilaštvo objašnjava motive Rodićevih javnih nastupa. ,,Cilj medijskog eksponiranja advokata G.R. bio je njegov izbor na mjesto vrhovnog državnog tužioca, o čemu je postojao i dogovor sa, za sada, nepoznatim licima”. Pazite sa za sada nepoznatim licima. Znači li to da Katnić i društvo intenzivno rade na otkrivanju zločinaca koji su željeli Gorana Rodića na mjestu VDT-a? Ili je u pitanju samo upozorenje.
Tužilaštvu smetaju i javne kritike. ,,G.R. saopštava da je, gostujući na TV-u, problematizovao sporazume o priznanju krivice, koje je do sada zaključilo Specijalno državno tužilaštvo, a sve kako bi se kompromitovao rad SDT i omalovažili uspjesi u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kroz netačno i tendeciozno prikazivanje rezultata sporazuma koji su zaključeni u tzv. ,,budvanskim predmetima”, pri čemu G.R. potencira da su sporazumi zaključeni isključivo u korist okrivljenih, a ne u korist zakona i pravde”, objašnjavaju nam iz Specijalnog tužilaštva. Šteta što im, kao svjedoci brige za javne interese, nijesu dostupni Svetozar i Miloš Marović. Oni bi, iz prve ruke, mogli razobličiti netačnu i tendencioznu kritiku sporazuma koje su potpisali sa tužilaštvom.
Bez zazora Katnić i njegovi saradnici objavljuju i komunikaciju Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim klijentom u slučaju državni udar.
„Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. ne razgovaraju o činjenicama koje se odnose na postupak u predmetu terorizam u pokušaju, već prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u nakon prezentovane četiri (4) rečenice iz očigledno mnogo dužeg razgovora advokata i njegovog klijenta. Nove izvode iz razgovora (na temu potjernice koju je Hrvatska raspisala za pravosnažno osuđenim ubicom Sašom Sinđelićem – ključnim svjedokom Katnićeve optužnice) prate novi komentari. Prema njima Rodić i Knežević razrađuju ,,plan opstruiranja krivičnog postupka na sve moguće načine i nastoje da iskoriste svoje položaje kako bi izvršili dodatni pritisak prema Hrvatskoj, a sve u cilju komplikovanja samog krivičnog postupka…”.
Motiv objavljivanja saopštenja od 17. jula, dodaje se, je isključivo pravo javnosti da zna u kakvim okolnostima SDT obavlja svoje zadatke definisane Ustavom i zakonom, „sa ciljem da javnost razumije sve forme specijalnog rata koji se duže vrijeme vodi protiv SDT-a”.
Rodić se, očekivano, povukao iz slučaja državni udar, dok su njegove ovdašnje kolege iz AKCG neočekivano tiho prešle preko svega učinjenog.
„Od vrhovnog državnog tužioca očekujemo samo da se kratko i jasno izjasni da li podržava prisluškivanje i špijuniranje advokata i klijenata i prisluškivanje međusobne komunikacije advokata”, kazao je Miroje Jovanović , branilac Andrije Mandića obrazlažući zahtjev upućen Ivici Stankoviću da se Milivoje Katnić izuzme iz slučaja državni udar. Zahtjev je odbijen.
Katnić je našao za shodno da dodatno pojasni svoj postupak, pozivajući se i na presudu Evropskog suda koja kaže „da postoji granica prava na povjerljivost komunikacije (advokat–klijent) i ista je ograničena nacionalnim pravosudnim interesima”. Istovremeno je ponovio optužbe na račun advokata i navodnog kršenja njihovog kodeksa profesionalne etike.
Onda su se svi utišali. Neki milom, neki silom. Sinđelić je ispričao svoju priču i otišao kući. Mi smo tu đe smo. Zaboravimo li – ponoviće se.
Strah i tišina
Specijalno državno tužilaštvo ostalo je nijemo na upit koji smo im uputili početkom nedjelje. Tražili smo odgovore i pojašnjenja na sledeća pitanja:
– Prošlo je tačno godinu dana kako je advokat Goran Rodić osumnjičen da je ,,organizovao kriminalnu grupu radi podstrekavanja za davanje mita” vezano za slučaj italijanske kompanije A2A (citat SDT Milivoje Katnić). Šta se u međuvremenu dešavalo sa tim slučajem i u kojoj je on fazi?
– SDT je prije godinu dana kazao da postoji osnov sumnje da je advokat Rodić organizovao kriminalnu grupu sa ciljem da njega (SDT-a) podmiti kako ne bi pokrenuo postupak protiv italijanske kompanije A2A. Šta je bilo sa tim postupkom?
– Može li se ishod istrage protiv A2A dovesti u vezu sa istragom protiv Gorana Rodića?
– Prije nepunih godinu dana na vašem sajtu se pojavio materijal pod naslovom „Specijalno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”. U dijelu propratnog objašnjenja piše i sledeće: ,,U cilju objektivnog informisanja javnosti i posebno sagledavanja oblika i formi specijalnog rata koji traje protiv Specijalnog državnog tužilaštva, te posebno rasvjetljavanja oblika i formi i propagandnih aktivnosti u okviru tog plana, prezentujemo javnosti dio materijala dobijenog iz mobilnih telefona koje je koristio advokat G. R, kao i druge dokaze koji su izuzeti po naredbi sudije za istragu Višeg suda u Podgorici”.
Molim Vas da nam pojasnite da li se povodom ovih materijala vode bilo kakvi postupci protiv onih koji su vodili specijalni rat protiv SDT; ili protiv nekoga iz tužilaštva ko je prekršio pravo na tajnost komunikacije advokat – klijent, objelodanio dokaze iz postupka itd…
– U kojoj je fazi ,,slučaj čokolada” (4.000 eura u omotu čokolade poklonjene surpuzi SDT-a na njenom radnom mjestu)?
Iz Specijalnog državnog tužilaštva ni pisma ni razglednice.
Zoran RADULOVIĆ