Otvoreni dani nauke, već pomalo tradicionalni, ponovo su privukli veliku pažnju crnogorskih đaka, studenata i njihovih roditelja. Razumljivo. Bila je to rijetka prilika da djeca i odrasli u Crnoj Gori imaju mogućnost da na razumljiv, zabavan i poučan način zavire u tajne astronomije, matematike, informatike, fizike i hemije.
I sve to besplatno. Kapu, zato, dolje.
Na svemu tome, podrazumijeva se, treba zahvaliti organizatoru festivala Ministarstvu nauke i njegovim strateškim partnerima. Među njima su bili: Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, Ministarstvo kulture, Opština Cetinje (ko pomenu predstojeće lokalne izbore?) Fondacija za promociju nauke Prona i nekoliko kompanija koje (njih ili njihove vlasnike) prepoznajemo koliko po poslovnim rezultatima, toliko – ako ne i više, po neispunjenim obećanjima i kontroverzama koje ih prate.
Da bi vam bilo jasnije o čemu govorimo, evo dijela najave sa internet prezentacije Otvorenih dana nauke: ,,U Atlas Capital Centru imaćete priliku da vidite veliku matematičku izložbu Računam na matematiku, i istražite petu po redu Noć istraživača. U atrijumu Delta City-ja očekuje vas Planetarijum, veliki sferni bioskop koji priča priču o nastanku svemira. Na Univerzitetu Donja Gorica, zahvaljujući još jednoj Fabrici znanja, zavirićemo u svijet računara, dok vas u zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore očekuju neka od fantastičnih imena iz svijeta nauke, spremna da sa vama podijele svoje poglede na svijet.
Pošto se druženje uz nauku, u zvanično još neotvorenom Atlas centru, pokazalo kao prava medijska atrakcija, ministarka nauke Sanja Vlahović odlučila je da manifestaciju proširi (pretpostavljamo da su tu odluku donijeli ona i njeni saradnici) u vremenu i prostoru. Tako su Otvoreni dani nauke u Podgorici dobili svoj vikend u Tivtu. Preciznije u tivatskoj enklavi Porto Montenegro (na tom prostoru ne važe crnogorski propisi o PDV-u, akciznim robama ili urbanistički propisi).
Objašnjavajući ovaj, kako je rekla, iskorak ministarka Vlahović je pojasnila i njegove efekte: ,,Prvi efekat ove saradnje svakako jeste potvrda da velike kompanije i investitori u Crnoj Gori prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu, kao i širenja naučne ideje u zajednici. Zbog toga je izuzetno važno da je Porto Montenegro to prepoznao, te da smo se, kao partneri, zajedno pojavili u novoj manifestaciji u okviru Dana nauke – u Vikendu nauke u Porto Montenegru.” Tek pod B ministarka je pomenula to da je dolaskom u Tivat manifestacija koju svojim novcem finansiraju i stanovnici ovog dijela Crne Gore postala dostupna i djeci iz Boke, Budve, Petrovca… Tako vam je to u Vladi Mila Đukanovića – prioriteti se moraju poštovati.
A kanadski biznismen Piter Mank i njegov Porto Montenegro su, bez sumnje, visoko na listi prioriteta čelnika DPS-a. I to ne samo zbog zlatnih (pozlaćenih?) nalivpera koja je dijelio u oktobru 2007. godine, nakon potpisivanja ugovora kojim je postao vlasnik nekadašnjeg Mornaričko-tehničko remontnog zavoda Sava Kovačević. Pa nemaju oni uzalud ekskluzivno pravo da, suprotno važećim zakonima, u svom logotipu nose i grb Crne Gore. Ili je to zbog onih, naknadno zabašurenih, tvrdnji menadžera Porto Montenegra da oni i njihovi poslodavci u Crnoj Gori pišu i donose zakone.
Vlada je, uglavnom, Manku za nepuna 3,3 miliona eura prodala brodogradilište (30 hektara zemljišta uz obalu i dio mora Tivatskog zaliva). Pride je išlo i mnoštvo opreme nekadašnjeg Arsenala (dva plutajuća doka Mank je prodao za 5,5 miliona eura) i nekoliko zgrada u susjedstvu. Među njima je bio i nekadašnji Dom Vojske, u kome je prethodnog vikenda instaliran Planetarijum (nije lako pronaći zatvoren prostor koji zadovoljava potrebne tehničke uslove za ovu izložbu, rekli su nam verzirani u Ministarstvu nauke).
Dok su ministarka, roditelji, zadovoljna djeca i oduševljeni investitori pod kupolom Planetarijuma gledali vještački kosmos (vjerujte na riječ – divan prizor) nikome od njih nije padalo na pamet da su sve to omogućili nekadašnji radnici MTRZ, njih 472, koji su ostali bez posla da bi na temeljima nekadašnjeg Zavoda nikao luksuzni bazen sa ,,pratećim sadržajima” (nelegalno izgrađen i potom, milošću premijera i njegovih ministara, registrovan kao privremeni objekat). Kompanija Adriatic Marines, pohvalili su se njeni menadžeri ljetos, zapošljava više od 300 radnika.
Važnije od toga je da oni ,,prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu”, kako bi rekla ministarka Vlahović. Bez pomena vrijednosti pozitivnog publiciteta koji su dobili domaćini Dana nauke – od Pitera Manka, preko Mila Đukanovića, Veselina Vukotića i njihovih partnera iz UDG-a, do Duška Kneževića i njegove Atlas Grupe. Po svoj prilici potpuno besplatno.
Ministarka Vlahović i njeni saradnici su, manje više prećutno, ignorisali sve molbe da nas, makar površno, upute u novčane tokove prošlonedjeljne manifestacije. Šta je Ministarstvo nauke dobilo od sponzora? Da li su i koliko Dane nauke pomogla dva Ministarstva – pokrovitelji manifestacije? Koliki su bili troškovi manifestacije: zakup prostora, honorari predavača i prezentera, putni troškovi… Ovo je dio pitanja koja su ostala bez odgovora. Znaju oni kome treba polagati račune.
Otud je i muštuluk o ovogodišnjim Danima nauke stigao sa trotoara, tik pokraj raznobojne fontane koja krasi, ponovimo, još neotvoreni Atlas centar. Za zaboravne – biće otvoren na jesen. Tako makar Duško Knežević, najmanje tri godine unazad, obećava i ovdašnjoj javnosti ali i svojim partnerima, finansijerima projekta. Prvo otvaranja Atlas centra, ako ne varaju novinske arhive, najavljivano je za kraj 2009. Ali neka, biće.
Otprilike toliko traje i varakanje oko obećane modernizacije nekadašnjeg Vojno-medicinskog kompleksa u Meljinama. Konzorcijum koji je predvodila Kneževićeva Atlas Grupa postao je zvanični vlasnik bolnice u martu 2010. godine, iako je kupoprodajni ugovor potpisan skoro dvije godine ranije. Atlas Grupa obavezala se da će za sedam godina u Kompleks Meljine investirati 120 miliona. Najavljivana je izgradnja kompleksa sa bolnicom za plastičnu i kardiovaskularnu hirurgiju, dijagnostički i rehabilitacioni centar, kompleksa luksuznih vila apartmanskog tipa i moderan hotel sa mnogo, mnogo zvjezdica. Prema tom planu do sada je već trebalo da bude uloženo skoro 100 miliona. Trebalo, ali nije. I nikome ništa zbog toga.
Kako, pitaju se u sebi državni činovnici, ne pogledati kroz prste čovjeku koga su još italijanski policajci krajem prošlog vijeka, zahvaljujući presretanim telefonskim razgovorima na relaciji Crna Gora – Italija, prepoznali kao prijatelje premijera Đukanovića i drugih aktera duvanske afere? Kako stati na put osvjedočenom prijatelju Bila Klintona i Pamele Anderson spremnom da ih dovede u Crnu Goru, kad god to Vlada plati? Šta se može zamjeriti biznismenu dovoljno uticajnom da, preko svojih veza u Londonu, prijatelju i premijeru obezbijedi višemilionski kredit – prema zvaničnoj verziji – bez bilo kakvih garancija i pokrića. Na riječ!
To su, valjda, razlozi zbog kojih je Vlada, umjesto da pokrene pitanje raskidanja Ugovora u privatizaciji bolnice u Meljinama, odlučila da ponovo posluje sa Kneževićem. Tako što će, pod sloganom Računam na matematiku, u njegovo nedovršeno zdanje uvesti stotine dječaka i djevojčica da im na licu mjesta objasne kako su veze i prečice, u našem mikrokosmosu, važnije od bilo kakvog računa i računanja.
Srećom, sve je prošlo bez najmanjeg incidenta pa danas, ovdje, možemo staviti tačku na ovaj dio priče. Umjesto toga osvrnimo se na prošlonedjeljne aktivnosti ministra poljoprivrede, profesora UDG-a i povremenog biznismena Petra Ivanovića.
To će nam pomoći da shvatimo kako Otvoreni dani nauke nijesu stvoreni da bi podržavali podobne biznismene i njihove investicije, bez obzira na to koliko se ministarka Vlahović i njeni saradnici pravili da im je to važno. Zapravo Dani nauke su samo još jedna žrtva zastrašujuće alavosti ljudi koji su umislili da ovdje ne može i ne treba da postoji ništa što nije u službi njihovih privatnih projekata.
Ivanović se, dakle, prošle nedjelje ponovo bavio poslovima Dragana Brkovića, biznismena u stečaju. Nakon što je, uz premijerovu pomoć, izboksovao da Vlada još jednom finansijski pomogne čovjeka koji je prekršio sve moguće ugovore sa državom, bankama i radnicima, Ivanović je skoknuo do Kolašina da se uvjeri kako je u Brkovićevoj kompaniji Vektra Nord došlo ,,do pomaka u proizvodnji”. Otprilike, više neće prodavati balvane, nego će ih prije izvoza preraditi u daske i grede.
,,Uspjeli smo uz pomoć Vlade Crne Gore da pokrenemo proces proizvodnje, da vratimo 26 ljudi u pogone. Napravili smo plan i program do kraja godine, nabavili sirovinu i svu građu koju ćemo ovdje porezati i sva će biti namijenjena izvozu”, naglasila je Vesna Milošević, direktorica kompanije.
Niko nije pominjao da je Vek¬tra Nord, donedavno, radnicima kolašinske Impregnacije drveta i Eksport drva dugovala devet plata. Nijesu pominjali ni radnike Vektre Jakića, HTP Boke, ili povjerioce Vektre koji od Brkovićevih kompanija potražuju više od 100 miliona eura. Umjesto toga ministar je najavio nastavak druženja i nove, zajedničke poslove Đukanovićeve Vlade i Dragana Brkovića. Nije kum bilo ko. A i puno je uloženo.
Zoran RADULOVIĆ