Već godinama gubitak radnog mjesta u Crnoj Gori nije neuobičajen događaj. Nije neuobičajeno ni da se godinama ne primi plata, ili zakonom obavezne otpremnine. Zbog ovih, ali i niza drugih razloga, godinu za nama su obilježili brojni štrajkovi. Posljednjih dana 2011. godine članovi Sindikalnog odbora Prerade Kombinata aluminijuma zatvorili su se u sindikalne prostorije fabrike počevši štrajk glađu jer im poslodavac nije isplatio pet posljednjih zarada.

BIJELI MANTILI ŠTRAJKUJU: Posljednje mjesece godine je obilježio i štrajk zaposlenih u zdravstvu koji je počeo 31. oktobra. Tražili su vraćanje zarada na nivo iz 2009. godine, to jest povećanje za oko 60 eura. Sindikati zdravstva Saveza sindikata (SSCG) i Unije slobodnih sindikata (USSCG) dosad su odbili dvije ponude ministarstva, u kojima je medicinarima ponuđeno povećanje plata za oko 11 eura.

Po novom granskom kolektivnom ugovoru koji bi trebalo da predstavnici sindikata i Vlade potpišu do kraja godine predviđeno je da oko pet odsto medicinara u 2012. bude proglašeno tehnološkim viškom. U ovom dokumentu otpremnine za tehnološke viškove u zdravstvu iznosiće od 8.000 do 20.000 eura.

Pregovori su zapeli oko načina isplate odobrenog novca za povišicu.

NIKŠIĆKA PRIČA BEZ KRAJA: I u Nikšiću se štrajkuje. Sem željezaraca koji su dosta vremena proveli protestujući i u drugim firmama radnici su izgubili strpljenje. Radnici Autoprevoznog tražili su da im Vlada ili poslodavac uplate pomoć od po 2.000 eura pred praznike. Bivši radnici Autoprevoznog, njih oko 20 protestuju ispred zgrade Saveza sindikata, dok je 30 ostalo u zgradi opštine Nikšić zahtijevajući isplatu dijela otpremnina.

Radnici HTP Onogošt – 80 zaposlenih – traže još dvije plate, razlike iz 2010, tople obroke, regrese i pregovore o socijalnom programu. Pokušali su da pregovorima sa članovima odbora direktora izdejstvuju isplatu makar razlika u platama.

I dok od štrajkača često čujemo da im je dojadilo jer nemaju čime djecu da prehrane – ovoga decembra štrajkom prijete čak i oni čije plate su, za ovdašnje pojmove, više nego dobre. Ukoliko u naredne dvije nedjelje nadležni u Vladi ne organizuju sastanak sa Predsjedništvom sindikata pilota Montenegro erlajnza, piloti te kompanije spremni su da pokrenu generalni štrajk, pošto im (četvorocifrene) plate kasne već tri mjeseca. Na ovakav korak, kako je navedeno u Saopštenju sindikata pilota upućenom Ministarstvu pomorstva i saobraćaja i premijeru Igoru Lukšiću, su primorani jer njihova dosadašnja borba unutar kompanije nije dala željeni rezultat. ,,Sindikat pilota, svjestan ekonomskih posljedica generalnog štrajka i imajući poštovanje prema građanima Crne Gore i državnom budžetu, uporno je i u više navrata izbjegavao njegovo sprovođenje”, stoji u saopštenju Sindikata pilota.

Zaposlenima u budvanskoj JU Muzeji, galerije i biblioteka takođe kasne plate koje moraju da traže štrajkom… Spisak onih koji traže svoja radna prava je mnogo. Čini se, ovoga decembra – kao nikada do sada.

Nije ni čudo. Ljudi ostaju bez posla, bez plata, bez otpremina koje su im zakonom zagarantovane a niko na nudi alternativu. Nova radna mjesta, povoljni krediti za započinjanje sopstvenog malog biznisa, povrataka na selo uz dobre uslove i benefite… Ništa od toga. Pa, sem štrajkova po Crnoj Gori kojima se i ne zna tačan broj – 2011. bilo je i – poziva na socijalni bunt.

NEMA PLANA: Do pravog bunta, na kraju, nije došlo. Umjesto toga, kao hladni tuš, radnike je dočekao sporazum koji su sindikalci potpisali sa Vladom. Sporazumu o politici zarada digao je prašinu u crnogorskoj javnosti.

No, prvi čovjek Unije slobodnih sindikata Srđa Keković tvrdi kako su negativne reakcije javnosti na potpisivanje Sporazuma o politici zarada zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta između Vlade i sindikata uzrokovane nedovoljnim poznavanjem samog Sporazuma i činjenice da su se sindikati obavezali da neće štrajkovati ako se Sporazum bude poštovao.

Godina pred nama donosi nova iskušenja. KAP i Željezara očajnički trebaju nove investitore, struja poskupljuje, što znači da bi za njom mogla krenuti cijela lavina poskupljenja od kojih su neka već najavljena, racionalizacija mnogih službi predviđa i velika otpuštanja, a za sve to vrijeme ne nazire se dobar interventni plan Vlade neophodan u ovakvim situacijama.

Ili se, prosto, nadaju da će ljudima jednom i štrajk dosaditi.

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG
Članstvo na dobitku

Zaista sam iznenađen reakcijom javnosti i dozom iznijetih sumnji u iskrenost Unije slobodnih sindikata Crne Gore, kada je u pitanju zastupanje interesa našeg članstva, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USSCG). Uniju smo počeli da gradimo 2007. od nulte pozicije i sa velikim odricanjem svih nas. Zašto bi mi sada ,,prodali” interes našeg članstva i pogazili sve što smo principijelno radili prethodnih godina?! Dakle, mi smo pregovarački sasvim promišljeno ušli u potpisivanje predmetnog sporazuma, jer će on obezbijediti benefite našem članstvu.

MONITOR: Kakve benefite? Koja je suština tog sporazuma?
KEKOVIĆ: Sporazum je vezan isključivo za politiku zarada za zaposlene čije se plate finansiraju iz budžeta. Ključni motivi za potpisivanje predmetnog sporazuma bili su da obezbijedimo stabilnost i rast zarada zaposlenih u tom sektoru u uslovima kada je izvjesno da je budžet u deficitu; da nastupa novi talas ekonomske krize za koju ekonomski eksperti kažu da će biti veća i dugotrajnija od prethodne te da je evidentan višak u državnoj administraciji i javnom sektoru (tzv. političko zapošljavanje). U tim uslovima mi smo sporazumom obezbijedili, prvenstveno, da Vlada učini transparentnim javne finansije tako što će omogućiti kontrolu prihoda i rashoda paritetnim komisijama koje će odmah biti osnovane. Komisije će, pored neracionalnog korišćenja sredstava (o čemu imamo brojne nezvanične pokazatelje), kontrolisati i sve zarade veće od 1.100 eura. Od ukupnih sredstava koja se po tom osnovu uštede 50 odsto će se usmjeriti za povećanje zarada ili rješavanje stambenih pitanja zaposlenih na nivou te budžetske jedinice.

Kada je u pitanju nesporan višak zaposlenih u administraciji, sporazumom smo obezbijedili da se, prije prinudnog otpuštanja, zaposlenima u toj budžetskoj jedinici omogući sporazumni raskid radnog odnosa uz stimulativne otpremnine. Tek nakon toga poslodavac može otpustiti višak, ali uz kriterijume koje dogovori sa sindikatom. Za te zaposlene obezbijeđene su otpremnine do 15 bruto zarada.

MONITOR: Rekli ste da štrajk kakav je sada aktuelan u zdravstvu neće biti moguće pokrenuti do 2015. godine. Šta ako zdravstveni radnici ne budu zadovoljni?
KEKOVIĆ: Tačno je da je u Sporazum ugrađena tzv. „klauzula socijalnog mira”, koja podrazumijeva da sindikati potpisnici sporazuma neće pokretati štrajkove ili proteste, kao mehanizme koje će koristiti u svrhu povećanja zarada zaposlenih u toj djelatnosti, pod uslovom da druga strana bude do kraja ispoštovala obaveze iz Sporazuma. Naravno, ova klauzula se odnosi isključivo na politiku zarada zaposlenih koji se finansiraju sa budžeta. To znači da za sve druge životne situacije ova klauzula ne važi, niti obavezuje sindikate potpisnike sporazuma, a pogotovu ne reprezentativne sindikalne nacionalne centrale.

Marijana BOJANIĆ