Duga je lista propalih tendera u prvoj polovini ove godine: Institut Simo Milošević, Valdanos, Montepranzo, Montecargo. Čeka se što će biti s Montenegroerlajnzom, Ulcinjskom rivijerom, Kontejnerskim terminalima i generalnim teretima u Baru… Zvanično još nije potvrđeno, ali je već izvjesno da će propasti i dosadašnji tender za autoput od Bara do granice sa Srbijom. Nakon četiri godine pogrešno vođenog posla, crnogorski ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar iz Brisela je nevoljno poručio da se mora raspisati novi tender. Čini se da su u Vladi Igora Lukšića konačno prelomili, odnosno shvatili da se taj put može graditi samo uz pomoć, podršku i kredite Evropske unije, Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj. Kako i koliko, tek će se viđeti, ali će uvažavanje ove ,,tvrdoglave realnosti” teško pogoditi crnogorski građevinski lobi, tajkune i niz špekulanata koji su u očekivanju ,,posla stoljeća”, uglavnom kreditima banaka kupovali tešku mehanizaciju i na stotine rala zemlje uz projektovanu trasu autoputa. Upravo je izostanak početka gradnje autoputa jedan od ključnih uzroka bankrotstva naših tajkuna.
ZAMISLI: A sve su bili tako lijepo zamislili i isplanirali. Čak se znalo đe će ko imati trafiku. Dobit je takođe već bila obračunata. Oni najuticajniji, kroz model privatno-javnog partnerstva, očekivali su milionske profite svakog mjeseca. I tako punih 30 godina! Da i đeca i unuci uživaju plodove ,,snalaženja” očeva i đedova. Sada je sve tako daleko. Raspisivanje novog tendera čitav će postupak odložiti za najmanje godinu dana. Zna se takođe da u nikakvoj varijanti Brisel neće dozvoliti da cijena autoputa premaši iznos od tri milijarde eura. Za početak, gradiće se tek dionica od Bara do Podgorice, jer je jedino ona ekonomski rentabilna. Do Mateševa će se teško stizati, a tek do Boljara! Ko dočeka, pričaće! To znači da će na desetine miliona eura još dugo ostati “zarobljeni” u crnogorskim gudurama. Ovo srljanje crnogorske Vlade oko autoputa već je koštalo više od deset miliona eura crnogorske građane. Tako je, na primjer, samo Građevinskom fakultetu u Podgorici za izradu idejnog projekta za dionicu Smokovac-Mateševo plaćeno 1,8 miliona eura. Čitavih 164 hiljade eura iskeširano je holandskoj firmi Ecorys za Studiju o opcijama privatno-javnog partnerstva. Direkcija za saobraćaj je za eksproprijaciju potrošila 5,2 miliona eura državnog novca.
IZVJEŠTAJ: Sve se ovo dešava nakon što je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte objavio ,,Izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji privrednih društava koja su privatizovana putem javnog tendera”, u kojem se iznose hvalospjevi za privatizaciju čak i Telekoma i kotorskog Jugopetrola. A upravo je parama od prodaje Telekoma, kako su nam govorili naši čelnici, još 2005. godine trebalo da krene gradnja puta prema sjeveru. Oko Jugopetrola je dilemu davno otklonio tadašnji američki ambasador u Beogradu Vilijem Montgomeri. Još uvijek tako snažno odjekuju njegove riječi saopštene nakon što je svakom bilo jasno da je ta kompanija prodata u krajnje spornoj proceduri: “Na osnovu svih izvještaja koje sam primio, smatram da je privatizacija ‘Jugopetrola’ obavljena na potpuno transparentan i korektan način i u taj proces su potpuni uvid imali svi učesnici na tenderu. Stoga, smatram da je ova privatizacija veliki korak naprijed za Crnu Goru i da će ona poslati pozitivnu poruku i ostalim stranim inverstitorima”. O kobnoj ulozi mnogobrojnih stranaca u rasprodaji crnogorskog nacionalnog blaga i njihovim vezama s ovdašnjim poslovnim i kriminalnim krugovima tek treba biti ispisana čitava studija. Istovremeno naša Vlada ,,zbog nemogućnosti dobijanja potrebne dokumentacije” odbija, na primjer, da se suoči s katastrofalnim posljedicama nekoliko tendera u Željezari ili da saopšti punu istinu o hotelu Mediteran u Bečićima, kao i da pomene golgotu kroz koju su prošli i prolaze KAP-a i HTP Boka.
ŠIKARA: ,,Ne želim da dijelim savjete, ali da sam Crnogorac bio bih zabrinut zbog olake prodaje ‘porodičnih bisera'”, poručio je na početku ove godine građanima Crne Gore preko našeg lista najpoznatiji slovenački ekonomista Jože Mencinger. Ali, malo je toga još ostalo ovđe za doboš. Kako isprazno sada zvuči mantra koju su godinama crnogorski čelnici i njihovi epigoni saopštavali puku: da oni, eto, ne prodaju preduzeća, već kupuju investitore. Svjedoče možda najzornije o tome groblja hotela u čitavoj zemlji, koji su u pravilu kupovani samo da bi se zauzimao prostor i prao novac!
Zato se Crna Gora neće dugo oporaviti od posljedica u hazarderskim godinama 2006-2008: nezapošljenost raste, zaduženost je blizu 60 odsto bruto-društvenog proizvoda, deficit na tekućem računu prelazi 40, a trgovinski deficit čak 50 odsto BDP! Zemlja je postala zavisnik od tuđeg novca. Narod koji je tako snažno bio vezan za imovinu i preduzeće, opredjelio se za varanje, a ne za stvaranje! Još ako se proda i većinski paket akcija Elektroprivrede i uvede fleksibilno tržište radne snage, suverenost će ostati „prazna ljuštura”. Kako će se dugovi sigurno povećavati, neka nova vlada neće imati ni prostora ni sredstava da vodi državnu i ekonomsku politiku. Moraće krčmiti šikaru.
Omiljeni biznis
Javne nabavke u Crnoj su Gori otvorile široki prostor za korupciju, posebno u javnim preduzećima i državnim institucijama. Namještanje tendera postalo je toliko raširena pojava posljednjih godina da se primjedbe poraženih, medija ili civilnog sektora čak ni ne razmatraju. Tako je, na primjer, predsjednik bivše Tenderske komisije za Valdanos Vujica Lazović brutalno gazio tenderska pravila i procedure u tom slučaju favorizujući jednu malu nereferentnu kompaniju iza koje su stajali ,,domaći Englezi”, zbog čega je MANS protiv njega pokrenuo krivičnu rijavu.Tužilaštvo o tome ćuti, a ,,mali od tendera” i dalje je crnogorski vicepremijer.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice