Da se na Balkanu vrijeme mjeri kineskim kalendarom, 2010. bi bila poznata kao „Godina Šarića”. U sjenci starijeg brata Darka i mlađeg Duška, proteklih 365 dana obilježila su zvučna imena kontroverznih poslovnih ljudi, kriminalnih bosova, unajmljenih ubica, osoba osumnjičenih za nezakonito prisvajanje miliona eura – Stanka Subotića Caneta, Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, Slobodana Đurovića Kardinala, Roberta Matanića, Zvezdana Terzića…

Tek pred kraj godine dio „slave” su kontroverznim pljevaljskim biznismenima okrnjili bivši i sadašnji premijer(i) zemalja u regionu, Ivo Sanader, Milo Đukanović i Hašim Tači.

Na početku 2010. srpsko pravosuđe je raspisalo međunarodnu potjernicu za Darkom Šarićem, koji je kasnije optužen za šverc blizu 2,7 tone kokaina iz Latinske Amerike u Evropu. Niz njegovih pomagača je uhapšen u Srbiji, Italiji i Sloveniji. Na kratko se to dogodilo i u Crnoj Gori sa osobama koje su prema srpskoj policiji bile u vrhu Šarićevog narko klana, ali brzo su puštene zbog nedostatka dokaza. Tek krajem godine u Pljevljima je uhapšen Duško Šarić, po istoj zakonskoj osnovi po kojoj italijanske vlasti traže starijeg brata Darka, a to je saučesništvo u kriminalnoj organizaciji sa ciljem švercovanja droge.

U međuvremenu je u Srbiji zaplijenjena značajna imovina Šarićevih, nekoliko kuća u Novom Sadu, stanovi u Novom Beogradu, hoteli u Subotici, luksuzni automobili, namještaj. Veliki dio te imovine je rasprodat na aukcijama u Beogradu.

U septembru je počelo i suđenje Šarićevoj grupi, s tim da glavnooptuženi Darko i njegova „desna ruka,” po optužnici, Goran Soković ne sjede na optuženičkoj klupi. Darku Šariću, koji se u dva maha javio pismima svom beogradskom advokatu Zdenku Tomanoviću iz jedne „evroazijske zemlje”, policije više zemalja nisu uspjele da uđu u trag. Mediji su najčešće spominjali da se krije u Crnoj Gori, zatim u Švajcarskoj, pominjalo se i da možda nije među živima.

Kako je godina odmicala bilo je sve više informacija da je Darko Šarić ne samo poznavao već imao i poslovne veze sa Stankom Subotićem, čije se ime pominje u kriminalnim aferama u regionu od sredine 1990-tih, od kada potiče i njegovo prijateljstvo sa Milom Đukanovićem. Subotić, protiv koga se u Srbiji već nekoliko godina vodi sudski proces za šverc cigareta, ovih dana je u jednoj TV emisiji priznao da ga je Marko Mišković, sin vodećeg srpskog tajkuna Miroslava Miškovića, upoznao sa braćom Šarić i da su ga oni posjećivali u Ženevi. Cane je izjavio da je Marko Mišković „odličan drug i prijatelj” sa Šarićima, ali je priznao da je i sam imao poslovne kombinacije sa starijim bratom.

Prema informacijama iz srpske policije, Darko Šarić je zagospodario tržištem droga u regionu kada je u Beogradu u proljeće 2009, uhapšen balkanski ,,narko-bos” Joca Amsterdam, osumnjičen za niz teških kriminalnih djela u Srbiji, Bugarskoj, Holandiji. Protiv Jocića u ovom času srpsko pravosuđe vodi dva odvojena procesa, za podstrekivanje na dvostruko ubistvo u Beogradu iz 1990-tih i za organizovanje atentata u Zagrebu u oktobru 2008, na vlasnika i glavnog urednika hrvatskog časopisa Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića. Pored Jocića, u Srbiji su za ubistvo Pukanića i Franića optuženi i Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović.

U optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije navodi se da su Jocić i Milovanović krivična djela izvršili djelovanjem u okviru osmočlane međunarodne organizovane kriminalne grupe čiji su pripadnici bili državljani Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Optuženi su, prema navodima optužnice, ubili Pukanića za novčanu nagradu od najmanje 1,5 miliona eura.

Likvidacija Pukanića, jedno od najpoznatijih ubistava novinara u zemljama u regionu, dobilo je u međuvremenu epilog u Zagrebu poslije jednogodišnjeg procesa.. Županijski sud u Zagrebu osudio je 3. novembra šestoricu optuženih na ukupno 150 godina zatvora zbog ubistva Pukanića i Franjića.

Poslije niza susreta ministara unutrašnjih poslova Srbije i Hrvatske Ivice Dačića i Tomislava Karamarka, u junu su njihove kolege iz resora pravosuđa Snežana Malović i Ivan Šimonović potpisali Ugovor o međusobnom izručenju osoba koje su okrivljene i osuđene za organizovani kriminal i korupciju. Beograd i Zagreb su ocijenili da se radi o istorijskom ugovoru za obje zemlje jer nije poznato ni u regionalnoj pravnoj praksi, ali ni u svijetu da su dvije države potpisale sličan ugovor.

Prvi na koga je primijenjen taj dokument bio je notorni ubica Sretko Kalinić, osuđen u Srbiji na 30 godina zbog učešća u ubistvo premijera Zorana Đinđića u martu 2003.

Saradnja policija i pravosudnih organa u regionu je potpisima Malovićke i Šimonovića podstaknuta. Posljednjeg vikenda u oktobru ministarka Malović i ambasador Crne Gore Igor Jovović u Beogradu su potpisali Sporazum o izručenju vlastitih državljana. Od tada je, prema podacima srpske policije, uhapšeno ukupno 17 osoba. U Srbiji je privedeno 11, a u Crnoj Gori šest osoba.

Na kraju 2010, međunarodni kanal za šverc kokaina iz Južne Amerike u Evropu i dalje je funkcionisao. Samo u posljednja dva mjeseca u Argentini su uhapšena četiri Šarićeva kurira i zaplijenjeno 30 kilograma kokaina.

Nova 2011. godina biće vjerovatno nastavak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Samo što će u njoj češće biti pominjana neka druga imena koja su pominjana u političkim rubrikama, a ne kriminalnima hronikama.

Kome zvone zvona

Izraz ,,sanaderizacija” ušao je u rječnike zemalja na zapadnom Balkanu nakon afere pokrenute hapšenjem bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera, 10. decembra u Austriji Da li je Sanader samo prvi u nizu? Da li je slučajnost što trojica čelnika zemalja u regionu prolaze kroz teške trenutke u političkoj karijeri, raspravljaju mediji na Balkanu, ali i u Evropskoj uniji.

Sanaderu je sud u Salzburgu produžio pritvor za 30 dana. Milo Đukanović bio je prisiljen da odstupi sa mjesta premijera Crne Gore. Protiv premijera Hašima Tačija vodi se istraga, jer je navodno šefovao zločinačkom organizacijom koja je trgovala organima zarobljenih Srba i drugih žitelja Kosova tokom rata 1998-1999.

Hrvatsko pravosuđe Sanadera tereti da je organizovao grupu koja je izvlačila novac iz državnih firmi. Đukanovića, pak, već godinama spominju u kontekstu duvanske mafije, mada je poslije istrage koja se u Italiji vodila protiv najdugovječnijeg političara sa prostora bivše Jugoslavije slučaj ,,arhiviran” jer ga je štitio imunitet premijera.

Za razliku od Sanadera, Đukanović želi da ostane na čelu DPS-a i u svojoj zemlji, primjećuju mediji u regionu. Međutim, kako pišu hrvatski mediji, ne treba isključiti mogućnost da će neka crnogorska verzija Uskoka zakucati i Đukanoviću na vrata.

Za dio medija u regionu, ali i eksperte iz ljubljanskog IFIMES, ne postoji sumnja da se poslije Sanaderove iznenadne ostavke u ljeto 2009, i sadašnja ostavka Mila Đukanovića dovodi u vezu sa optužbama za kriminal i korupciju, kao i da je uslijedila zbog pritisaka međunarodne zajednice i EU.

Predsjednik IFIMES-a Zijad Bećirović smatra da poslije hapšenja Sanadera ,,ni jedan političar najvišeg ranga više ne može biti siguran da neće biti uhapšen zbog određenih djela”. On i ostavku crnogorskog premijera Mila Đukanovića povezuje sa optužbama za organizovani kriminal i korupciju.

„Veoma utemeljene” primjedbe na račun korupcije i Đukanovića mogle su se čuti već godinama, izjavio je predsjednik Grupe država za borbu protiv korupcije GRECO Drago Kos. GRECO je tijelo Savjeta Evrope, a Kos je nekadašnji visoki zvaničnik policije Slovenije.

Kos smatra da je EU jedina realna politička snaga koja može da prisili države da počnu sa stvarnom borbom protiv korupcije.

Milan BOŠKOVIĆ