Divna statistika premijera Markovića ne pomaže. Ovo je bila godina početka bankarske krize, rasta javnog duga, nezakonitog hapšenja poslanika, uništavanja prirode, policijske torture i obračuna klanova na javnim mjestima, nastavka gušenja medijskih sloboda i pucnja u slobodnu riječ. Naravno, nije prošlo bez produbljivanja podjela, 1918. i Amfilohija. Inflacija, struja, gorivo, sve raste. Pa, majčin sine, plati račune s dva Monstatova eura
Dobro je da je prošla. Bez obzira na veselu statistiku Vlade i premijera Duška Markovića o ekonomskom rastu i primicanju Evropi – sve smo siromašniji i bliže tvrđim diktaturama. Tokom 2018. usavršili smo gutanje laži. Od statističkih do onih da si antifašista ako postaviš u parku Titov ili spomenik Ljuba Čupića.
Ovo je bila godina – početka bankarske krize, rasta javnog duga, nezakonitog hapšenja poslanika, uništavanja prirode, policijske torture i obračuna klanova na javnim mjestima, spornih ekonomskih projekata, nastavka gušenja medijskih sloboda i novog pucnja u slobodnu riječ. Naravno 2018. nije prošla bez podjela – 1918. i Amfilohija. Plus Inflacija, struja, gorivo, računi samo rastu. Pa ih plati, majčin sine, sa dva eura dnevno po Monstatu.
Ova će se godina pamtiti i po zatvaranju poslanika opozicije, lidera DF Nebojše Medojevića i zatočeništvu poslanika DF Milana Kneževića u parlamentu. Medojević je bez obzira na poslanički imunitet, utamničen nakon sjednice parlamenta, zbog izgovorene riječi. On je javno iznio optužbe da je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša kupio slobodu tako što je navodno specijalnom tužiocu Milivoju Katniću dao 100 hiljada eura. U tužilaštvu, Medojević nije htio da otkrije – izvor. Nakon petnaestodnevnog zatvora, Medojević se našao na slobodi pravnom akrobacijom Ustavnog suda, koji nije želio da optuži kolege iz nižih sudova da su nezakonito prihvatile odluku tužilaštva o utamničenju lidera PzP. Ugledni pravnici smatraju da je hapšenje Medojevića bilo nezakonito, a iz civilnog sektora i opozicije stigle su ocjene da je ovo korak dublje u diktaturu. Dok je za premijera Markovića odluka Ustavnog suda dokaz da institucije funkcionišu, oni smatraju da je upravo suprotno, potvrda teze Brisela o Crnoj Gori kao zemlji zarobljenih institucija.
Pucanj u Oliveru Lakić, novinarku Vijesti još jedan je događaj koji je od Crne Gore napravio međunarodnu vijest. Ona je ranjena ispred svog stana u Podgorici, u maju ove godine, a policija do danas nije riješila slučaj, uprkos upozorenju briselskih zvaničnika da bi taj slučaj i odnos prema njemu čak mogao aktivirati klauzulu balansa. Nema ni počinioca iza rešetaka, ni klauzule. U Oliveru Lakić pucano je nakon što je predsjednik države Milo Đukanović Vijesti nazvao fašističkim jer „ne dozvoljavaju njegovom sinu da se bavi biznisom zbog prezimena”.
Završena je i operacija RTCG, smijenjen menadžment Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, a potom i cijeli uređivački kadar. Za potvrdu da je RTCG postala Bastilja, dovoljno je samo uzeti daljinski.
Kraj godine obilježila su hapšenja vođa dva suprotstavljena kotorska klana u svijetu. U Češkoj je uhapšen Slobodan Kašćelan, navodno vođa kavačkog klana, a njegovo izručenje Crnoj Gori se čeka. U Turskoj je prethodno uhapšen Jovan Vukotić, koji se u javnosti percipira kao vođa škaljarskog klana, a po potjernici Grčke koja ga tereti za trgovinu drogom. Trenutno je u Srbiji. Takođe, ove jeseni je u Bugarskoj uhapšen još jedan od navodnih vođa kavčana – Predrag Knežević.
Obračun kotorskih klanova, traje godinama, od 2010. je, odnio brojne živote, a kulminaciju je dostigao ove godine- obračuni su preselili na javna mjesta. U lokalu Forum, u centru Podgorice, usred dana u subotu, 31. marta ubijen je 31-godišnji Miloš Šaković, koji je bio meta, ali je pri tom život izgubio i 41-godišnji Radivoje Jovanović. Policija je uhapsila devet osoba. Ostavku je podnio Slavko Stojanović, šef Uprave policije. Njegova se ostavka traži još od oktobra 2015, kada je u noći građanskih protesta policija terorisala građane. Snimaka policijske torture nije falilo ni u 2018. Snimke policajaca koji u ulcinjskim lokalima ponižavaju i tuku goste, ovoga puta medijima je dostavio građanski pokret URA.
Na ostavci Stojanovića, insistiralo se i zbog niza nerasvijetljenih ubistava, te sveopšte loše bezbjednosne situacije. Na mjesto Stojanovića došao je bivši šef policije Veselin Veljović, za čije se ime vezuju brojne afere, od crnih trojki do Limenke, a koji je za vrijeme svoga mandata ubilježio brojna nerasvijetljena ubistva i napade, posebno na kritički nastrojene novinare i medije. Stojanovića je Vlada potom imenovala za sekretara Savjeta za bezbjednost, na mjesto koje je do tada pripadalo Veljoviću.
Prošlog mjeseca je Centar za građansko obrazovanje zatražio od Univerziteta da ispita je li Veljovićev magistarski rad plagijat. Ubrzo je iz mračnih policijsko-medijskih adresa lansirana kontravijest – da je direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević plagirala svoj diplomski rad. Uljarevićeva je najavila postupak protiv ,,naručioca i autora uradka”, i ocijenila da ,,razumije da po brutalnosti napada moramo intenzivirati aktivnosti koje su ovo indukovale”.
Međunarodnu pažnju nijesmo privukli po dobrim vijestima. Dalibor Jauković je bacio bombu u dvorište američke ambasade i tom prilikom stradao. Jauković je bio protivnik NATO-a i bivši vojnik kojeg je medaljom za bezbjednost odlikovao Slobodan Milošević. U stvarnom životu, van društvenih mreža, bio je, pojasnili su iz Udruženja boraca – ,,zaboravljen”.
Ima nešto i u ekonomiji. Odlazeća godina će ostati upamćena i po uvođenju prinudne uprave u Atlas banku od strane Centralne banke Crne Gore. Ta banka ima 70 hiljada korisnika. Prema mišljenju stručnjaka, ova mjera uvedena je kasno, a bankarski sektor je na početku ozbiljne krize.
Guverner Centralne banke Radoje Žugić nije samo zbog tog slučaja obilježio 2018. Dok mu je falilo čvrste ruke kad je bankarski sektor u pitanju, unutar kuće bavio se disciplinovanjem. Po hitnom postupku je tražio da Skupština razriješi viceguvernerku Irenu Radović, koja je tu Žugićevu odluku ocijenila ,,odmazdom čovjeka koji smatra da je iznad institucija, zakona i sistema”. Monitor je pisao da je u pozadini moguće stajao pokušaj Radovićeve da spriječi Žugića da kroz parlament, bez rasprave, provuče izmjene i dopune Zakona o centralnoj banci, kojima su iz zakona ispali članovi 47 i 48 koji su propisivali prava i obaveze viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema i viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet.
Bilo je još ,,sjajnih” ekonomskih vijesti: od pokušaja Vlade da ,,valorizuje” Aerodrome Crne Gore, koje je rijetko dobro poslujuće državno preduzeće, preko rasta javnog duga, do Monstatove objave da nam je dovoljno dva eura dnevno da preživimo. Na rast javnog duga velikim dijelom utiče skupi projekat izgradnje auto – puta.
Ove godine smo napokon otvorili famozno poglavlje 27, koje se tiče zaštite životne sredine, i intenzivno uništavali prirodu.
MANS je jesenas objavio snimke koji svjedoče o devastaciji riječnog korita na mjestu izgradnje buduće petlje Mateševo. Nadležno ministarstvo tvrdi da izmještanja rijeke nije bilo, ali su zvaničnici CRBS potvrdili da je ,,na mjestu petlje Mateševo izmješteno korito rijeke Tare, što je predviđeno Glavnim projektom i trasom autoputa. Ova izmještanja su privremenog karaktera i nakon završenih radova, rijeka se vraća u prvobitno korito”. Nadležni insistiraju da sve to neće uticati na rijeku, dok ekolozi tvrde da se rijeka – ubija. Rijekama u Crnoj Gori se crno piše. Tu su unosni poslovi izgradnje mini hidroelektrana, od kojih koristi imaju samo privilegovani. Ostale vijesti iz ekologije uglavnom kao i prethodnih godina: vazduh u Pljevljima, Nikšiću i Podgorici i dalje zagađen, Solana nezaštićena, pitanje otpada neriješeno…
Ima novina i u poglavlju 23, 24, koje se tiče kriminala i korupcije. Pala je optužnica protiv Duška Šarića i Jovice Lončara zbog pranja preko 20 miliona eura. Istraga tužilaštva je propustila da dokaže da je taj novac stečen kriminalnom djelatnošću. Tako je ispostavljen još jedan račun za naknadnu štete koji će prilično koštati građane. Statistika se promijenila i kad je u pitanju korupcija na visokom nivou – podignuta je optužnica protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, zbog slučaja Carine. Tužilaštvo tvrdi da je Mugoša tim poslom oštetio gradsku kasu za 6, 7 miliona eura, dok su procjene civilnog sektora i opozicije da je ta šteta veća – od 11 do 20 miliona eura. Hoće li i ova optužnica pasti, pitanje je koje se s razlogom postavlja imajući u vidu da optužnica Mugošinim saradnicima za isti posao nije potvrđena pred Višim sudom. Svetozar Marović je i dalje u Beogradu – još jedan rezulatat tužilaštva u borbi protiv visoke korupcije.
Ostali smo bez ministra za evropska pitanja i glavnog pregovarača Andrije Pejovića, a on bez svojih nekoliko plata i više funkcija, na koje je postavljen mimo zakona. Onima koji su to omogućili, a to nije moglo mimo Vlade, dlaka s glave nije pala.
Bili su i izbori. DPS je osvojio Podgoricu, a Milo Đukanović izabran za predsjednika države, uz usvajanje Zakona o predsjedniku koji mu je omogućio da praktično formira paralelnu Vladu. Nije falilo priče o 1918. himni. Tu su odluke da se zabrani ulazak u Crnu Goru Matiji Bećkoviću i još trojici srpskih nacionalnih radnika, Čedomiru Antiću, Aleksandru Rakoviću i Dejanu Miroviću, a Crna Gora je proglasila i Bora Đukića, ruskog počasnog konzula personom non grata.
Vlada je ućerivala patriotizam obavezom uz prijetnju novčanom sankcijom da se ustaje uz himnu, a većina je u parlamentu donijela Rezoluciju kojom su poništene odluke Podgoričke skupštine iz 1918.
Podjele su kažu i u DPS-u. Dokle će, ne znamo.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice