Autori analize predviđaju da će se pripadnici klanova vjerovatno kriti van Balkana, ali da će prilikom odabira lokacije za skrivanje i vođenje biznisa, voditi računa o političkoj klimi, odnosno osiguravanju zaštite podmićivanjem službenika sektora sigurnosti

Rat dvije zavađene kotorske kriminalne grupe poznatije kao Škaljarski i Kavačaki kriminalni klan traje skoro deceniju, a niko nije dovoljno moćan da ih smiri (pomiri) ili razbije, zbog čega je za očekivati da će se rivalstvo među njima nastaviti.

To je navedeno u analizi organizacije Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala čiji autori konstatuju ono što o čemu su crnogorski medji godinama pisali – pripadnici kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana bili su dio veće kriminalne organizacije formirane 2010. godine, ali je ubrzo  došlo do svađa između članova, jer više nije postojala jasna hijerarhija.

Kao razlog tome navode bjekstvo Darka Šarića iz zemlje.

Godine 2014. kada je, prema operativnim podacima došlo do rascjepa ove kriminalne grupe, upravo su Pljevljaci bili mete. Nastupi muzičkih zvijezda u popularnoj kotorskoj diskoteci Maksimus prekidani su zbog dojava o bombi, za koje bi se nakon pretresa ispostavilo da su bile lažne. Policija je tada ispitivala da li su te dojava imale veze sa incidentima koji su se u avgustu i septembru iste godine dešavali u Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora, kada se oko preuzimanja popularnog lokala “Moka” na ulazu u Stari grad, vodio pravi mali rat.

Tada se grupa muškaraca, koja je navodno zastupala interese braće Šarić, ispred Direkcije sukobila sa prijateljima braće ubijenog Jovana i Igora Vukotića, navodnih šefova škaljarskog klana. Jedan od muškaraca koji je navodno zastupao interese braće Šarić, tada je ekipi Vukotića, rekao: “Šta je, hoćete li i„Maksimus“ još da uzmete”. Vukotićev prijatelj tada je uzvratio: “Polako, doći će i to na red…“.

Duško Šarić kasnije je demantovao da zbivanja ispred Direkcije imaju veze sa njim i njegovim bratom. Ovi događaji ni do danas nijesu ravijetljeni, što i ne čudi budući da na desetine likvidacija koje su uslijedile i dalje čame u fiokama crnogorskih istražitelja. U ratu dva suprostavljena kriminalna klana do sada je ubijeno više od 60 osoba, a autori analize naslućuju da bi bilans mrtvih mogao biti veći.

“Pomirenje nakon sedam godina sukoba je malo vjerovatno, posebno kada su neki od atentata počinjeni pred očima članova porodice. Štaviše, niko nije dovoljno moćan da smiri ili razbije klanove. Sukob će se nastaviti, ali se broj ubistava neće povećati zbog njihove velike cijene – navodno ciljani udarci na rivale koštaju preko milion eura. Osim toga, neke od glavnih meta su već ubijene. Oni koji su još uvijek na slobodi ili u bijegu, biće pažljiviji prema kretanju i komunikaciji i više ulagati u zaštitu. Postoji i rizik da će unajmljeni atentatori biti ubijeni kako bi se spriječilo njihovo potencijalno svjedočenje na sudovima”, navodi se u analizi.

Ali sukob ne traje sedam, kako tvrde autori, već skoro deset godina.

Podsjetimo, oslobađanje Cetinjanina Gorana Radomana iz kubanskog zatvora krajem 2014.godine i njegov povratak u Valensiju, bio je okidač za razdor tada jedinstvenog kotorskog kriminalnog klana koji je razgranao posao na više kontinenata, zasipajući ih ogromnim količinama droge. Zatvor, u kom je robijao zbog saobraćajne nesreće, Radoman je napustio uz pomoć jakih srpskih veza iz svijeta politike i biznisa. Vraćen je u Srbiju, iz koje je odmah otišao u Valensiju, glavnu bazu za transport kokaina ka zemljama Zapadne Evrope.

U stanu, koji je po tvrdnjama iz bezbjednosnog sektora on plaćao i iz zatvora, našao je tovar od 200 kilograma kokaina, koji je neko mafijaškim rječnikom “štekovao” odnosno tu sakrio. Uzeo je, navodno, tu drogu, iako nije bila njegova, kako bi “naplatio” korišćenje svojih resursa za vrijeme koje je proveo iza rešetaka.

Radomanov prijatelj i kum, Budvanin Goran Đuričković, koji je bio sa njim u Valensiji, ranjen je u novembru iste godine u Valensiji kao i Vladimir Vučković, a napadači su tada pogodili i dva srpska državljanina koji su bili sa njim.

Sve se to odvijalo daleko od Balkana, na kojem je glavna priča tih mjeseci bila akcija Balkanski ratnik i Pljevljak Darko Šarić.

Autori analize predviđaju da će se pripadnici klanova vjerovatno kriti van Balkana, gdje su poznati organima za sprovođenje zakona, ali da će prilikom odabira lokacije za skrivanje i vođenje biznisa, voditi računa o političkoj klimi, odnosno osiguravanju zaštite podmićivanjem službenika sektora sigurnosti.

“Oni imaju tendenciju da biraju zemlje u kojima je korupcija relativno visoka, kao što je Grčka, manje je ljudi sa Balkana i međunarodna policijska saradnja je nerazvijena. Neki članovi odlučili su se sakriti u Ukrajini. Tamo su se dešavali pokušaji atentata, vjerovatno u koje su bili uključeni visoki policijski zvaničnici. Za sada nema pokazatelja da su crnogorski kriminalci radili u Ukrajini ili Rusiji, ali ako se tamo kriju, to bi moglo predstavljati nove poslovne prilike”, piše u analizi.

Dodaju da su velike šanse da će klanovi uspjeti da održe svoj posao s kokainom i pojašnjavaju da je to krupan biznis u kojem svako ima svoju ulogu. Neki članovi, kako piše, djeluju kao investitori i obezbjeđuju sredstva za kupovinu kokaina u Južnoj Americi, dok su drugi izvođači i podizvođači odgovorni za pakovanje, transport i prodaju kokaina u Evropi.

“Njihova prednost je dokazana međunarodna logistička mreža za kupovinu i distribuciju… Kokainski biznis je zlatna karta koje se škaljarski i kavački klan neće odreći. Ponuda i potražnja za kokainom rastu. Pošto je to isplativo, klanovi će nastaviti trgovinu, blokirajući pojavljivanje drugih igrača. Izgubljeni resursi će se nadoknađivati novim partnerstvima sa drugim kriminalnim grupama ili iz njihovih redova, koji nisu zanemarljivi – procjenjuje se da škaljarski i kavački klan imaju 105, odnosno 140 članova”, tvrde autori teksta iz Globalne inicijative za borbu protiv organizovanog kriminala.

Iz te organizacije ocjenjuju da će klanovi nastaviti pomno da prate politička dešavanja i biraju političare koji su spremni da koriste njihov  novac za lične ili političke interese. Autori poručuju da trenutna situacija ide u prilog škaljarskom klanu, uprkos činjenici da su tokom sukoba pretrpjeli značajnije žrtve.

Na kraju dodaju da loš učinak krivičnopravnog sistema u Crnoj Gori i Srbiji dodatno otežava suzbijanje aktivnosti klanova.

„Sudski postupci traju dugo. Optuženi su u bjekstvu, a svjedoka saradnika ima malo, što znači da je teško dokazati optužnice na sudu“, navode iz Globalna inicijative za borbu protiv organizovanog kriminala.

Ono što ne piše ,a svjesna ja crnogorska javnost, država Crna Gora definitivno će morati da donosi nove zakone koji su u svim razvijenim demokratijama Evrope, neophodan alat u borbi protiv organizovanog kriminala.

Međutim, ni ti zakoni neće biti dovoljni da se kriminalci koji su decenijama imali podršku i pomoć djelova sistema privedu pravdi. Za to će biti neophodna politička volja, koja je, ne samo po ocjeni velikog dijela domaće javnosti, već i relevantnih međunarodnih organizacija, dugo izostajala.

Svetlana ĐOKIĆ