Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Ugrožena svrha medija

Objavljeno prije

na

Nedavno je Viši sud u Podgorici presudio u još jednom predmetu ograničenja slobode izražavanja zbog zaštite časti i ugleda. Presuđeno je na štetu novinara, a u korist visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ovaj slučaj, za razliku od drugih, ne pokreće pitanje vrednovanja časti i ugleda u novcu – tužilac je zatražio, i dobio, odštetu, od samo jednog eura. Bez obzira na to, tuženi novinar tvrdi da je oštećen i da neće odustati od borbe za pravo na slobodu izražavanja. Oko jednoga su saglasni i ANB tužilac i tuženi novinar – sloboda i čast su, prvenstveno, stvar principa. U tom smislu, i tužiocu i tuženom – kapa dole.

Tužilac je tako sprečio i da se ponovo naglase prekomerne naknade štete i novčane kazne kao jedini razlog za brigu zbog (ne)primene evropskih standarda od strane crnogorskih sudova. Jasno da se “od nečega mora živeti”, pa kazne i naknade štete, još ako se ujedine, ozbiljno ugrožavaju ne samo opstanak medija, već i njihovu svrhu – da pokreću bolna i opasna pitanja, koja su za javni interes važnija od opštih mesta oko kojih se svi već slažu. U ovom slučaju nije bilo naknade štete, a opet, postoji problem – principa.

Tuženi novinar je u jednoj rečenici preneo suštinu teksta objavljenog u nedeljniku susedne države, u kome je tužilac, državni funkcioner, predstavljen kao zaštitnik trgovaca drogom. Prvostepeni sud je oslobodio novinara odgovornosti.Utvrdio je da on nije imao nameru da uvredi tužioca, već da doprinese javnoj polemici od opšteg interesa, što je, prema oceni sudije, “svakako borba protiv organizovanog kriminala”. Viši sud, odgovoran za pravosnažnu presudu, nije razmatrao je li tekst doprineo debati od javnog interesa, ali je zato utvrdio da je za presudu beznačajno je li tuženi imao nameru ili da uvredi tužioca ili ne. Tako je Viši sud našao da su nebitne dve okolnosti koje je do sada Evropski sud za ljudska prava utvrđivao kao ključne, a to je pitanje svih pitanja (1) da li se sloboda izražavanja čije se ograničenje zahteva, ticala stvari koja je od legitimnog, opšteg društvenog interesa (jer ako jeste, onda je moguće ograničiti samo ako zato postoji “goruća društvena potreba”) i (2) da li je novinar u svemu tome postupao savesno, u tzv. dobroj vjeri – bona fidae.

Na verovatno iznenađenje mnogih naših sudija, Evropski sud za ljudska prava je bar u tri svoje pravosnažne presude (Bladet Tromso protiv Norveške, Thoma protiv Luksemburga i Lepojić protiv Srbije) našao da novinar nije trebalo da bude proglašen odgovornim za objavljivanje izjave koja je ili bila klevetnička ili nije uspeo da dokaže njenu istinitost, zbog toga što je u postupao savesno: bavio se temom od važnog javnog interesa, imao je opravdanog razloga da poveruje u istinitost onoga što je izneo ili preneo, pokušao je da proveri informaciju od druge strane u razumnom roku prije objavljivanja, a pri tom nije imao isključivu, proizvoljnu nameru da napadne na lik i delo tužioca (u našem slučaju još i visokog državnog funkcionera, koji, kao takav, mora da trpi veći stepen kritike nego drugi građani). Takođe, to što je novinar preneo suštinu navoda kolege novinara iz susedne države, a da se od tih navoda nije izričito ogradio, niti ih prihvatio kao svoje, nije zaintrigiralo Viši sud, iako je Evropski sud za ljudska prava u sličnom slučaju (Thoma) zaključio da je osuda novinara zbog istog postupka prekršila njegovo pravo na slobodu izražavanja.

Tako smo, uprkos pravosnažnoj presudi, ostali uskraćeni za stav Višeg suda o mnogim od ovih važnih pitanja, kojima se uvek u sličnim predmetima bavi sud u Strazburu. Ovo uprkos činjenici da je Crna Gora primljena u Savjet Evrope jer su njeni najviši predstavnici obećali da će obezbediti da domaći sudovi primenjuju standarde iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, da Evropska konvencija o ljudskim pravima obavezuje Crnu Goru još od 2004. godine, a da domaći Zakon o medijima još od 2002. nalaže primenu standarda iz prakse suda u Strazburu.

Pregledom predmeta koje trenutno razmatra Evropski sud za ljudska prava, izgleda da ćemo ubrzo imati presude tog suda u dva slučaja ograničenja slobode izražavanja zbog zaštite časti i ugleda, u kojima su predstavke podnijeli direktor javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija i član Socijalističke narodne partije iz Herceg-Novog, te zamenik glavnog urednika nedjeljnika Monitor. U prvom slučaju, direktor je uslovno osuđen zbog klevete državnog inspektora, koga je optužio da deluje u interesu kompanija pod okriljem Demokratske partije socijalista. Domaći sud je pravosnažnom presudom utvrdio da je tuženi iznio netačnu i uvredljivu činjeničnu tvrdnju, koju nije uspeo da dokaže, a ne vrednosni sud koji nije bio podložan dokazivanju, kako tuženi tvrdi. U drugom slučaju, tuženi novinar je obavezan na naknadu štete jer se vest koju je objavio u nedeljniku Liberal o tome da će šesnaest osoba, među kojima i tužilac – bivši direktor RTCG, odgovarati pred Haškim tribunalom zbog ratno-huškačke propagande, naknadno ispostavila kao netačna. U ovom slučaju se ponavlja problem: iako je tuženi objavio informaciju koja je uvredila tužioca i koja se kasnije ispostavila kao netačna, domaći sudovi su odbili da se bave pitanjima kojima će se Strazbur izvesno baviti – da li je novinar postupao savesno, je li imao opravdane razloge da poveruje u istinitost vesti koju je objavio, te da li je vest te 1994. godine, u jeku krvavog rata u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačke kampanje u Crnoj Gori bila od interesa za javnost ili ne?!

NVO Akcija za ljudska prava, zabrinuta zbog dinamike primene evropskih standarda u praksi crnogorskih sudova, sastavila je radnu grupu pravnika koji imaju iskustva u primjeni domaćeg prava i znanja o praksi Evropskog suda za ljudska prava, da predlože reformu propisa o krivičnoj i građanskoj odgovornosti za povredu časti i ugleda, kako bi se obezbedilo da sudovi uvažavaju evropske standarde u ovoj oblasti. Očekuje se da će predlog reforme biti spreman za raspravu sa stručnom javnosti sredinom novembra 2010.

Tea GORJANC PRELEVIĆ
(Autorka je izvršna direktorka Akcije za ljudska prava)

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo