Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Morača na dar

Objavljeno prije

na

Nacrt Ugovora o koncesiji je konačno stavljen na uvid javnosti. Pokazalo se da su sumnje u pogledu ovog projekta bile opravdane.

 

U Preambuli, koja sadrži svrhu ugovora, piše: ,,Koncedent zaključuje ovaj Ugovor radi podsticanja privatnih investicija u energetski sektor u Crnoj Gori i radi obezbjeđenja podrške i beneficija Koncesionaru u vezi sa realizacijom Projekta.”

Početna priča Vlade bila je sasvim drugačija. Oni koji se ne sjećaju, mogu se podsjetiti na sajtu http://www.he-morača.me/ u dijelu Pitanja i odgovori, gdje se smanjenje deficita struje potencira kao proritetni zadatak gradnje HE Morača. Ako se obrazloženje o potrebi gradnji HE Morača zasnivalo na argumentu o potrebi smanjenja deficita, logično pitanje je kako se može smanjiti deficit struje, ako je ugovorom predviđeno da investitor može izvoziti struju? U članu 3.13 izričito stoji da će kompanija koju osnuje koncesionar ,,imati pravo da izvozi električnu energiju koju proizvede u HE na Morači.” Studija o procjeni ekonomskih efekata HE Morača polazi od pretpostavke da će se izvoziti 75 odsto proizvodnje! Zašto tekst ne predviđa da se može izvoziti samo višak struje?

Jedno od opravdanja za gradnju HE Morača bilo je i da će ,,energija proizvedena u Crnoj Gori biti jeftinija za crnogorske potrošače zbog manjih troškova prenosa”. Ako je struja dominantno namijenjena izvozu, što znači da će se deficit i dalje pokrivati uvozom, kako će se to smanjiti troškovi prenosa? Zašto su se u toku rasprave uporno plasirali jedni argumenti u korist gradnje HE Morača, a usvojeni tekst sadrži nešto sasvim drugo? Kako se kaže kad neko tvrdi da će raditi jedno, a radi nešto drugo?

Prava misterija krije se u članu 3.18. pod naslovom ,,Kompenzacija EPCEG-u za EPCG dokumentaciju”. Iz naslova bi se moglo očekivati da će Koncesionar platiti naknadu za dokumentaciju EPCG, koja je izuzetno vrijedna – na sajtu HE Morača se može naći informacija da je njena vrijednost 15 miliona eura. Prema članu 3.18 Koncedent će o svom trošku “u korist Koncesionara ustanoviti besplatnu, prenosivu, trajnu, pod-licencu na svim patentima zaštićenom dizajnu, autorskim pravima i drugim informacijama ili drugim pravima intelektualne svojine koja EPCG ima na EPCG Tehničkoj dokumentaciji…” Nekoliko puta sam pročitao ovaj član, jer me interesovao iznos na koji je procijenjena vrijednost EPCG dokumentacije. U tekstu ni slova o tome, niti o ,,kompenzaciji EPCG-u”. Ako se EPCG dokumentacija ustupa besplatno koncesionaru, onda je naslov ovog člana trebalo da glasi ,,Ustupanje”, a ne ,,Kompenzacija EPCG-u”, jer kompenzacija normalno znači naknadu. Još je važnije pitanje zašto država daje besplatno koncesionaru nešto što, navodno, vrijedi 15 miliona eura?

Postoji još niz problema sa tekstom i ukupnim pristupom projektu. Veoma je čudno da država dozvoljava koncesionaru da predlaže ..bolje” rješenje. Valjda država najbolje zna koje interese želi ostvariti koncesijom. Ovakvim pristupom država priznaje da koncesionar to može znati bolje od nje.

Posebno interesantno je insistiranje Vlade da proizvodnja u HE Morača ne može biti manja od 600 gigavati. Na prvi pogled se ovo insistiranje čini besmislenim, jer koncesionar ima mnogo jači interes nego država da snaga HE bude veća, a teško je povjerovati da je Vlada napravila tako sofisticiranu procjenu da već sada može da zna da će kroz 30 godina Crnoj Gori biti potrebno upravo 600 gigavati. Ipak, vjerujem da nije slučajno postavljen ovakav uslov i da je povezan sa ovlašćenjem koncesionara da predlaže ,,bolje rješenje”. Kako to ,,bolje rješenje” izgleda može se vidjeti iz predloga kompanije A2 za proširenjem zone potapanja u rejonu Male Rijeke, što bi, vjerovatno, značilo potapanje Bioča, zajedno sa crkvom, grobljem, lokalnim vodovodom. Sve u duhu ,,održivog razvoja”. Pozivanjem na uslov od 600 gigavati, Vlada bi imala izgovor za saglasnost na ovakvo ,,bolje rješenje”. Bolje, za koga?

Ministarstvo ekonomije se više ne poziva na hiljade zaposlenih u turizmu i 16.000 kreveta, shvatajući da se takvim ,,argumentima” samo izblamiralo. Argumenti Ministarstva su se na kraju sveli na to da će Crna Gora ostvariti prihod od poreza na plate i carina na uvoz građevinskog materijala. Teško je razumjeti kako Ministarstvo može da se poziva na ovakve argumente. Da će Crna Gora prihodovati od angažovanja građevinskih firmi koje će raditi – što? Uništavati jedan od najatraktivnijih kanjona Crne Gore! I to ne radi rješavanja crnogorskog deficita struje, već zbog interesa koncesionara. Da budem ciničan, Crna Gora bi tako mogla prihodovati ako odluči da se poruši Stari grad u Budvi, te da angažuje građevinske firme da grade ,,ljepši i noviji”.

Ako se već želi napraviti prihod od poreza, carina, angažovanja građevinskih firmi, zar nije bolje da se brane rade za potrebe Crne Gore? Čak i u tom slučaju prioritet bi morala da ima HE na Komarnici. Projekt Komarnica je ubjedljivo povoljniji za Crnu Goru, jer bi bio stavljen u funkciju rješavanja deficita struje odmah, a ne kroz 30 godina. Osim toga, HE Komarnica bi bila prihvatljiva za praktično sve, budući da ne postoji problemi koji postoje kod HE Morača, čime bi Vlada izbjegla sadašnji otpor. Pravilan izbor prioriteta jedna je od osnova dobre ekonomske politike. Vlada, očigledno, ima neke druge prioritete.

Jasno je da se radi o projektu koji, u najblažoj varijanti, nije u najboljem interesu Crne Gore. Zato se sve češće čuju pitanja:

zašto je Vlada namjerna da na ovakav način gradi HE Morača, i u čijem interesu ? Ako se već moraju graditi brane na Morači, zašto ih graditi da bi rješavali deficit koji postoji u drugim zemljama, ili zbog ,,beneficija koncesionaru”?

Dalji postupak u ovom projektu predstavljaće test za Vladu, ali i za opoziciju, nevladine organizacije, stručnu javnost i građane Crne Gore. To će biti test na kojem će se vidjeti kako se ko odnosi prema vitalnim interesima Crne Gore. Stav prema ovom projektu će pokazati kome je stalo do budućnosti Crne Gore, a ko pristaje na desvastiranje njenih prirodnih resursa zbog nečijih privatnih interesa. Ćutanje je, takođe, stav.

Časlav PEJOVIĆ
(Autor je profesor univerziteta u Japanu)

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo