Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: HE Morača, naopaka strategija

Objavljeno prije

na

Dugo živim u Japanu i izbjegavam da se miješam u ,,unutrašnje stvari” Crne Gore. U ovom slučaju pravim izuzetak. Zato što mislim da u projektu gradnje HE Morača, Crna Gora može napraviti veliku i nepopravljivu grešku. Nije problem u tome što Crna Gora namjerava da gradi hidrocentrale. Naprotiv, to je dobar izbor. Problem je u načinu na koji se to namjerava raditi.

Kampanja za gradnju HE Morača vođena je pod parolom o rješavanju deficita električne energije Crne Gore. To je jak argument. Logičan zaključak bi bio da se HE Morača gradi radi rješavanja deficita električne energije. I logično bi bilo da Nacrt ugovora o koncesiji u preambuli definiše da se HE Morača gradi radi rješavanja tog problema, a u tekstu jasno naznači da se struja proizvodi za potrebe Crne Gore, te da se, eventualno, samo višak može izvoziti. To nigdje ne piše u Nacrtu – prema postojećem tekstu koncesionar može da svu struju izveze. Potvrda da se struja iz HE Morača namjerava izvoziti može se naći u analizi koju je radio Univerzitet Mediteran, iz koje se može vidjeti da ,,najznačajniji efekt od izgradnje elektrana predstavlja izvoz električne energije koji bi smanjio spoljnotrgovinski deficit…” (Vijesti, 20.09.2010).

Kada se povežu nedavni događaji, jasno je da je to cilj gradnje HE Morača. Ugovor o postavljanju podmorskog kabla između Crne Gore i Italije predstavlja jasnu indiciju o tome za koga ce HE Morača prozivoditi struju. Poznato je da Italija ima problem sa regulativama EU o emisiji CO2, te da mora da obezbijedi određenu kvotu obnovljive energije. Pošto je problem graditi hidrocentrale u Italiji, lakše je devastirati rijeke negdje drugo. Crna Gora je logičan izbor.

U čemu je problem s izvozom, s aspekta Crne Gore? Ako je kampanja za HE Morača bazirana na argumentu da Crna Gora mora graditi HE Moraču da bi riješila problem deficita, pitanje je – kako se može rješavati deficit struje njenim izvozom? Valjda se izvozi nešto čega se ima viška, a ne nešto što je deficitarno. Osnovni problem projekta HE Morača je to što se, s aspekta interesa Crne Gore, realizuje na naopakoj premisi: da se izađe u susret potrebi stranog koncesionara da uvozi struju iz Crne Gore, a ne da se rješava deficit energije Crne Gore.

Ovakva strategija otvara niz problema. Ako će kompanija koja će izvoziti struju biti registrovana u Crnoj Gori, ali će biti pod kontrolom strane kompanije, na koji način takav izvoz može ublažiti trgovinski deficit Crne Gore? Prihod od izvoza će biti jednako crnogorski koliko je stvarno vlasništvo u toj kompaniji crnogorsko. Dalje, ako se u Nacrtu koncesije kaže da se cijena struje slobodno formira, to znači da ta struja iz Crne Gore može biti izvožena po cijeni koja je znatno ispod tržišne, jer glavni interes stranog koncesionara nije profit, već da dobije struju iz uvoza po niskoj cijeni. Ovim bi se nanijela šteta i onom malom udijelu crnogorskog interesa koji bi bio zastupljen preko EPCG. To bi se direktno odrazilo i na naknadu od dva odsto koja bi bila uplaćivana Crnoj Gori po osnovu profita ostvarenog prodajom električne energije.

Da li postoji bolje rješenje? Naravno. Ne jedno, već nekoliko. Jedno bolje rješenje se odnosi na prioritete. U Strategiji razvoja energetike do 2025. HE Komarnica i HE Morača se nalaze u istoj ravni prioriteta. Strategija nudi jasan odgovor koji projekat bi trebao imati prednost. U dijelu o HE Komarnica stoji: ,,Projekat obuhvata samo nenaseljena i neplodna područja, ne ugrožava industrijske kapacitete, puteve, polja i domaćinstva, a akumulacija bi potopila nepristupačni kanjon Komarnice.” I dalje: ,,EPCG bi mogla finansirati ovaj Projekat sopstvenim sredstvima i iz komercijalnih kredita.”

U dijelu koji govori o HE Morača se jedino pominje da se realizacijom Projekta ,,potapa dio glavnog puta prema sjeveru Crne Gore.” Na sajtu HE Morača se mogu naći detaljnije informacije o tome da se potapaju imanja, kuće, groblja, mostovi, putevi, ugrožava se manastir Morača… Troškovi eksproprijacije i izmještanja/izgradnje infrastrukture bili bi oko 118 miliona eura, a taj trošak bi trebao pasti na teret Crne Gore. Što se tiče načina realizacije, u Strategiji se kaže da se ,,predlaže BOT model”.

Ako uporedimo podatke za ove dvije hidroelektrane, dolazimo do zaključka da je situacija sa HE Komarnica znatno jednostavnija, te se ne bi postavljala pitanja koja su aktuelna kod HE Morača – recimo, o broju brana, njihovoj visini, ugrožavanju manastira, eksproprijaciji, izmještanju infrastructure…Čim brana bude izgrađena, donosila bi struju Crnoj Gori i tako odmah bila stavljena u funkciju rješavanja energetskog deficita. Prednosti HE Komarnica su toliko očigledne, da je suvišno obrazlagati da je HE Komarnica morala imati prioritet. I s aspekta održivog razvoja, i s ekonomskog aspekta.

Argument da se u slučaju HE Morača raspolaže kompletnijom dokumentacijom nije ubjedljiv. Ta dokumentacija je stara nekoliko decenija, a otad su se promijenili standardi relevantni za gradnju brana. Uostalom, nedavno je EPCG javila da se radi na novom projektu u koji je uključen univerzitet u Milanu. Argument o većoj snazi HE Morača bi bio relevantan, ako bi Crna Gora dobila struju odmah. Taj argument blijedi u svijetlu činjenice da bi HE Morača koristio strani koncesionar u periodu od 30 godina.

S aspekta stranih ulaganja, kada se radi o eksploataciji prirodnih resursa, BOT je najnepovoljnija varijanta po zemlju domaćina. Situacija je kvalitetno drugačija kod gradnje infrastrukture, koja se odmah po izgradnji stavlja u funkciju interesa države. Kada je riječ o hidrocentralama, država bi morala da čeka 30 godina, a moguće i duže, da bi mogla da ih koristi za svoje potrebe.

Naravno, Crna Gora bi imala određenu korist od gradnje HE Morača. Pitanje je – po koju cijenu bi se ostvarila ta korist? Metafora o volu i kilu mesa je suviše blijeda kao poređenje.

Poseban problem je način na koji su nadležni organi sproveli dosadašnji postupak. Suviše je bilo manjkavosti za ovako značajan projekat. U prvoj fazi nijesu data alternativna rješenja, dok su neke procjene, kao one o turizmu koji bi se razvio u rejonu HE Morača bile toliko nerealne, da se prije mogu svrstati u bajke, nego u ozbiljnu analizu. Novi Nacrt ugovora o koncesiji je nepotpun. U Opisu predmeta koncesije se kaže da ce definitivno tehničko rješenje za hidroelektrane na Morači biti poznato tek nakon odabira koncesionara. Kako raspravljati o projektu, kada se ne znaju njegovi osnovni podaci? Nacrt sadrži elemente Ugovora o koncesiji, ali u formi naslova, a ne sadržaja odredbi. Kako raspravljati o ugovoru, ako se ne znaju njegove odredbe? O čemu se uopšte može voditi rasprava, ako nije ponuđeno ni tehničko rješenje, niti sadržaj odredbi ugovora? Valjda je to trebalo biti predmetom rasprave, a ne koje saglasnosti su potrebne za realizaciju projekta.

Mnogo je argumenata koji dovode u pitanje gradnju HE Morača na način koji Vlada predlaže. Postoji samo jedna situacija u kojem bi se mogla prihvatiti gradnja HE Morača: da to Crna Gora radi sama, za svoje potrebe. Najbezbolnija varijanta bi bila da se izgradnja HE Morača odgodi, a da se vlada okrene gradnji hidroelektrane na Komarnici. Deficit struje treba rješavati na način koji interese države stavlja ispred svih drugih interesa.

Časlav PEJOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo