Nakon što je Crna Gora postala 192. članica Ujedinjenih nacija, politička situacija na domaćem internet nebu je bila gotovo pa nepostojeća. Tada glavni igrači DPS i SNP su neažuriranost svojih stranačkih prezentacija opravdavali „kolektivnim odmorom” nakon velikog referendumskog posla kako je to rekao Predrag Sekulić ili redizajnom kako su javili njihovi rivali. SDP koji je kasnije dao ministra za informaciono društvo nije ni imao svoj sajt, a ista situacija je bila i sa brojnim tada aktuelnim igračima. Kada je na svjetsku mrežu bilo priključeno oko 20 posto stanovništva Crne Gore, za one koji su se borili za glasove pecanje u ovako maloj bari bio je suvišan trošak. Birače su obišli „od vrata do vrata”.
Stvari su se promijenile. Po informacijama Monstata danas više od pola stanovništva Crne Gore ima pristup internetu. Najpopularniju društvenu mrežu – Fejsbuk koristi skoro 300.000 Crnogorki i Crnogoraca ili gotovo svi koji koriste internet. Shodno tome i aktivnost domaćih političara i njihovih stranaka je živnula.
Televizija polako gubi korak sa internetom. Ovo ide na ruku političkim akterima, baš kao i cijena oglašavanja na novom mediju. Primjera radi, oficijelni materijal predsjedničke kampanje Baraka Obame prezentovan preko besplatnog internet kanala Youtube gledan je 14.5 miliona sati što je ekvivalentno televizijskom emitovanju u vrijednosti od 47 miliona dolara.
Za jednu političku partiju sve naravno počinje sa – sajtom. Za razliku od 2006. godine, danas sve partije u Crnoj Gori na internet postavljaju program, pristupnice, brojne spoljne veze ka socijalnim mrežama, ogroman broj podataka i aktuelnosti, formulara, foto i video galerija. Ažuriranje je u najvećem broju slučajeva redovno, mada još uvijek ima i onih koji svoje prezentacije osvježavaju tek svako par dana. Uskoro će izbori, pa će i ove aktivnosti učestati.
Tradicionalni vid kampanje na terenu, pokazali su i nedavni izbori širom svijeta, treba potkrijepiti onlajn kampanjom. „Ako se ozbiljno pristupa političkoj kampanji, više se ne može govoriti o razdvojenosti oflajn i onlajn kampanje. Jedina mogućnost su integrisane kampanje koje će nastojati da dođu do birača pomoću svih kanala komunikacije “, kaže Krunoslav Vidić savjetnik u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava Hrvatske, inače član Evropske asocijalcije političkih savjetnika. On smatra da je najveća prednost društvenih medija u tome što se zaobilaze klasični mediji i sa biračima se može komunicirati lično, bez posrednika. Vidić u knjizi Politička komunikacija na internetu koju je uradio sa Markom Rakar Mrakom i Milošem Đajićem tvrdi da se izbori ne mogu dobiti samo na društvenim mrežama, ali da se bez tih istih mreža više ne može pobijediti na izborima.
Toga su posljednjih godina postali svjesni i domaći političari. Većina ih je tu, od Slavena Radunovića iz Nove i gradonačelnika prijestonice Aleksandra Bogdanovića koje zainteresovani osim na Fejsbuku mogu naći i na tviteru, pa do Igora Lukšića kome je otvaranje zvaničnog Fejsbuk naloga bio prvi premijerski zadatak. Rijetki su oni koji poput njega ili najaktivnijeg među svima lidera PZP-a Nebojše Medojevića redovno održavaju svoje profile i komuniciraju sa ,,prijateljima”.
Nakon odlične internet kampanje koju je vodio Obamin tim, slična praksa nastavljena je u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Naravno stigla je i u region, pa Đajić (predsjednik Upravnog odbora Centra modernih veština iz Beograda) pobjedu Boruta Pahora od 25.000 glasova prednosti u trci za premijera Slovenije pripisuje brojki od 85.000 fanova koliko ih je tada imao na Redbooku. I crnogorska opozicija je nedugo nakon ovakvih kretanja u svijetu, za lokalne izbore 23. maja 2010. pokrenula kampanju Bolja Crna Gora i na internetu. Ovakva praksa je do tada rijetko korišćena kod nas, pa je i taj pionirski posao ostao nedorečen.
Kod nas je još mnogo onih koji, poput bivšeg premijera Mila Đukanovića, ne razmišljaju o uključivanju u ove sfere. Njegov partijski kolega Miodrag Vuković smatra da društvene mreže promovišu radikalizam pojedinaca, koriste se za rušenje sistema i ulaz u tajne podatke drugih ljudi, što ima crtu zloupotrebe.
Podmladak njegove partije ipak prepoznaje kapacitete interneta, pa su upravo ovih dana u toku izbori za delegate kongresa savjeta mladih. Planirano je da internet izbori za delegate za Kongres Savjeta mladih DPS traju do 25. septembra. Oni su se odlučili na ovakav korak iako zvanična Fejsbuk stranica ove partije okuplja svega 526 članova. Kako kažu razlog je što u odnosu na broj stanovnika Crna Gora ima najveći procenat korišćenja društvenih mreža i interneta u regionu. I novoformirana Pozitivna Crna Gora je onlajn pristalicama pružila priliku da se uključe i kreiraju slogan za izbor najpozitivnije poruke na temu života u Nikšiću.
Većina domaćih političara koji se odluče za uključivanje u internet zajednicu pada na prvom pravilu koje Vidić i njegove kolege postavljaju u svojoj knjizi, a koje glasi: „Ako ste se odlučili za započinjanje komunikacije na internetu, to nikako ne smije biti samo u vrijeme izborne kampanje”. Oni koji propagiraju ideje o online političkom aktivizmu i tvrde da nema razlike između realnog i virtuelnog svijeta, u pravu su i u ovom slučaju. Kao i u stvarnom životu, obećanja političara nakon kampanje i završenih izbora, nestaju i sa mreže. Ovaj povremeni aktivizam, koji ne može dati dugotrajne efekte, naročito čudi kada se zna činjenica da je najveći broj apstinenata među mlađom populacijom. Upravo ona je najviše zastupljena na internetu i sa nje crpi većinu informacija.
Za predstojeće izbore političari su već zakasnili sa ozbiljnom internet kampanjom. Po riječima Miloša Đajića ove kampanje je potrebno dobro osmisliti, koordinirati i pokrenuti mjesecima ranije.
Počele su neke druge predizborne aktivnosti na socijalnim mrežama koje se odvijaju paralelno sa onima u realnom svijetu. Društvene mreže su idealno mjesto za prikupljanje ili makar apdejtovanje podataka o glasačima. Malo je onih koji na njima „zaključavaju svoje profile”, a o suzdržavanju od komentara da ne govorimo. I kod nas postoje monitoring timovi koji pretražuju internet i društvene mreže u potrazi za informacijama o biračkom tijelu. Uz pomoć društvenih mreža političari vrlo lako mogu doći do ciljane grupacije kojoj će plasirati svoju reklamnu kampanju. Istu stvar mogu koristiti i u potrazi za donatorima, ali i u onom u čemu smo najbolji – blaćenju, manipulisanju i spinovanju.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice