Povežite se sa nama

OKO NAS

GEJ FRENDLI OZNAKE NA HOTELIMA: Samo rijetki u duginim bojama

Objavljeno prije

na

Na hotelima, koji su članovi Crnogorskog turističkog udruženje (CTU), biće postavljene pločice u duginim bojama, koja će ih označiti kao gej prijateljski hoteli. To je još prije šest godina saopšteno nakon što su se sastali predstavnici tog turističkog udruženja sa predstavnicima LGBT populacije. Od tade se, jasno je, nije mnogo odmaklo, pa trenutno tu oznaku, koliko je javnosti poznato, imaju samo dva hotela u Crnoj Gori – Splendid i The Queen of Montenegro, kao i jedan privatni smještaj.

Mjesta gdje je LGBT populacija dobrodošla, ožnačavaju se „gej frendli” oznakom. Pored tako označenih mjesta, u inostranim gej vodičima razlikuju još dvije kategorije turističkih objekata – oni usmjereni isključivo gej klijenteli i mjesta koja posjećuju LGBT osobe, ali uz preporuku da javno iskazivanje seksualne orijentacije, kao što je grljenje ili ljubljenje, nije preporučljivo.

Planirano postavljenje pločica u duginim bojama trebalo je da označi hotel kao gej prijateljski i tako omogućiti LGBT turistima da izaberu one hotele u kojima neće imati problema samo zbog toga što pripadaju drugačijoj seksualnoj orijentaciji. Predstavnici LGBT populacije nadali su se da to „pokazuje da u Crnoj Gori postoji volja da se turizam razvija, a prije svega da se poštuju prava svih pojedinaca društva.”

Predsjednica LGBT Forum Progres Bojana Jokić za Monitor kaže da je ta organizacija još 2016. godine odradila kompletno istraživanje crnogorske turističke ponude, a u kontekstu LGBTIQ turizma kao posebne tržišne niše.

„Pored tog istraživanja, koje je obuhvatilo hotele i ugostiteljske objekte na nivou cijele Crne Gore, odrađena je i komparativna analiza ponude koju zemlje u regionu imaju u domenu LGBTIQ turizma. Na žalost, resorno ministarstvo, odnosno Ministarstvo održivog razvoja i turizma, nije prepoznalo značaj ovog istraživanja i publikacije koju smo proizveli, te nije pružilo podršku za njegovo objavljivanje” – ističe ona. Upravo zbog tog neprepoznavanja značaja istraživanja i njegovih rezultata, smatra predsjednica LGBT Forum Progres, Crna Gora danas nema mapirano tržište u kontekstu LGBTIQ turizma, niti postoji standardizovan način dodjele oznaka „gay friendly” ili „LGBTIQ friendly” za hotele i ugostiteljske objekte.

,,Što se značaja ovakve inicijative tiče, on je višestruk i multisektorski. Prije svega, mapiranje i markiranje „gay friendly” objekata doprinosi sveukupnom razvoju turizma, kroz privlačenje novih turista i kreiranja posebne, visokoprofitabilne niše na našem tržištu. Zatim, možemo da govorimo o sveukupnom unapređivanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u našoj zemlji i regionu”, kaže Jokićeva.

Prema njenim riječima, postojanje LGBTIQ turističke niše i mapiranja „gay friendly” objekata bi takođe doprinijelo i povećanoj vidljivosti LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, a to je jedan od preduslova za lakše i bolje prihvatanje LGBTIQ zajednice kao integralnog dijela crnogorskog društva.

Iako su u razgovoru za Monitor predstavnici mendžmenta nekoliko velikih hotela sa juga i sjevera kazali da „poštuju prava svih”, te da nemaju animozitete prema LGBT populaciji, ipak, većinom su istakli kako ne vide svrhu da se njihovi objekti tako označe. Smatraju da je označavanje kontraproduktivno, a, kako su neki istakli, „doprinosi i getoiziranju određene populacije”.

Ipak, stiče se utisak da većina turističkih poslenika ne razumije „gej frendli” oznaku, pa je često doživljavaju i kao način da ostale goste odbiju. Koliko je nekolicini mendžera hotela bilo teško da razgovaraju na temu gej prijateljskog turizama, pokazuje i činjenica da nijesu željeli da im se pomenu imena i prezimena.

„Ta tema je zamka i jedna neoprezna rečenica može objektu kojim upravljam donijeti veliku štetu. U našem hotelu su svi ljudi dobrodošli, ne želimo da ih dijelimo prema seksualnoj orijentaciji, ali ni da pojedine posebno privilegujemo. Oznaka nam ne treba, a naši gosti mogu potvrditi da su imali svu našu pažnju i da su za svoj novac dobili kvalitetnu uslugu” – rekao je mendžer jednog velikog hotela visoke kategorije na sjeveru.

Čak i prema mišljenju nekih turizmologa, „gej frendli oznake” ne bi mnogo koristile crnogorskom turizmu. Kako je prije nekoliko godina za Radio Slobodna Evropa kazao dekan Fakulteta za biznis i turizam Rade Ratković, – „isticanje jedne grupacije ljudi u hotelu ili risortu koji je svima namijenjen.” Još nekoliko njegovih kolega u periodu kada je ta tema bila aktuelna rekli su da bi oznavačavanje turističkih objekata na taj način bilo štetno i za hotel i za turiste. Napominju da je „svaki gost isti, te da bi bilo neopravadano i sa humane i turističke strane markirati samo jednu određenu skupinu kao frendli”.

Dok se u Crnoj Gori još ne uvodi ni oznaka za „gej frendli” mjesta, a ljudi koji vode turizam izbjegavaju tu temu, u Evropi odavno postoje mjesta gdje će LGBT turisti naći mir, odmor i zabavu. U švajcarskom ski centru Arosa svakog januara, već deset godina održava se „Gej ski nedjelja”, LGBT događaj među najpoznatijima u svijetu. Stotine ljudi svake godine dođu u Aros, mjesto od 2.700 stanovnika, da se skijaju i zabaljaju. Događaj je svake godine sve veći, a uključeno je više hotela.

Internet prezentacija je raskošna, dok svi LGBT portali pišu o Arosi kao mjestu koje ne treba zaobići. Među poznatim gej destinacijama su i Sitges u Španiji ili Mikonos u Grčkoj. Gradić Provinstaun u Masačusetsu, koji ima jedva 3.000 stanovnika je američka prijestonica „gej frendli” turizma. U tom gradiću, kako pišu svjetski mediji, biva ponekad i po 12. 000 gej turista, to jest, četiri puta više nego što je stanovnika. Gej turizam su počeli još krajem IX vijeka, a od 1970. godine već je postojala gej biznis organizacija koja je mnogo šire počela da promoviše Provinstaun kao gej turističku destinaciju.

Pored činjenice da LGBT turisti troše 211 milijardi dolara godišnje, crnogorski turistički poslenici možda bi promijenili stav ako uzmu u obzir podatke prema kojima gej turizam ima najveću stopu rasta, turisti iz te populacije češće putuju od strejt turista, troše više novca i borave više dana na određenim destinacijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo