Povežite se sa nama

FOKUS

GDJE STUDIRAJU I ČIME SE BAVE DJECA CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Inostrane diplome, skupi život i privatni poslovi

Objavljeno prije

na

Prestižni fakulteti u inostranstvu, skupi automobili, odmori na egzotičnim destinacijama i uspješni privatni poslovi kod kuće – zajednički su imenitelj za većinu sinova i kćerki crnogorskih funkcionera – od premijera i ministara do poslanika vladajuće partije.

Neki od njih su u zajedničkim biznisima, a većina se međusobno i privatno druže, sudeći po informacijama koje su dostupne na društvenim mrežama.

Milionski poslovi premijerovog sina Blaža Đukanovića već su bili u fokusu javnosti zbog sumnjivog subvencioniranja njegove kompanije od strane Vlade, te činjenice da najveći dio poslova njegova frima uzima od države. Mladi Đukanović za razliku od većine potomaka očevih mu kolega, nije studirao u inostranstvu već na očevom privatnom univerzitetu – UDG, pošto je prethodno završio privatnu gimnaziju koja je bila u vlasništvu tetke mu, Ane Kolarević. On, kao što je Monitor već pisao, posjeduje vrijedne nekretnine.

Ostatak Vlade svoju djecu uglavnom šalje vani na školovanje, a zanimljivo najčešće na studije menadžmenta.

Ćerka ministra održivog razvoja Branimira Gvozdenovića, Marija, studira na prestižnom londonskom fakultetu – Cass buissines school, koji je među prvih pet rangiranih škola u Velikoj Britaniji. Na sajtu te škole navodi se da kao inostrani student iz zemalja koje nijesu u EU morate pokazati da imate novca za život i školovanje u Velikoj Britaniji. Navodi se i da nema mogućnosti za stipendiranje inostranih studenata. I sin Marko završio je škole u inostranstvu. Na njegovoj FB stranici stoji da je zapošljen na jednom drugom prestižnom fakultetu za menadžment – Hult International Business School.

U imovinskom kartonu Branimira Gvozdenovića nema informacija o imovini njegove djece. Ministrova plata je nešto preko 900 eura, plus mjesečna nadoknada od 500 eura koju prima kao član Savjeta za privatizaciju. Supruga Marijana vlasnica je dijela kompanije Menta Montenegro koja se bavi prodajom kozmetičkih preparata. Na sajtu Privrednog suda upisana je zabrana raspolaganja imovinom njenog partnera u kompaniji Gorana Lakića, inače vlasnika apotekarske ustanove Sveti vrači. Prema imovinskom kartonu njena mjesečna zarada je 450 eura. Kako su školovali djecu na londonskom univerzitetu samo oni znaju.

Na školovanju u inostranstvu bili su i sinovi ministrice odbrane Milice Pejanović-Đurišić i bivšeg direktora Montenegro airlainsa Zorana Đurišića. Prema podacima koje je o sebi objavio na internetu, Luka Đurišić studirao je u Švajcarskoj, na Franklin Univerzitetu.

Njegov brat Ivan ima kompaniju TV. ME. u Podgorici koja se bavi izradom sajtova, zajedno sa Milošem Jeknićem, sinom Dušanke Jeknić, kontroverzne crnogorske diplomatkinje, optužene za šverc cigareta u Bariju, skupa sa premijerom Đukanovićem. Zajedničke fotografije sa žurki ili putovanja (egzotične destinacije se podrazumijevaju) česte su u njihovim on line albumima. Da krv nije voda, pokazuje i tompus koji je mladom Đurišiću nerijetko omiljeni rekvizit za fotografisanje.

Miloš Jeknić je ranije dospio u javnost kao generalni sekretar nacionalnog Golf saveza u Crnoj Gori, koja nema nijedan golf teren. Jeknić je prvi put sa golfom došao u dodir u Švajcarskoj. Sudirao je u Italiji, na milanskom fakultetu za jezike i komunikaciju IULM.

Privatnim biznisom se bavi i sin još jednog aktera duvanske afere, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića. Petar Ivanišević ima kompaniju 3&D koja se bavi uvozom i izvozom pića. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević objavio je na svom FB profilu prošle sedmice da ,,sin bivšeg šefa Državne revizorske institucije ima stan u Monte Karlu”. Iako smo pokušali, tu informaciju nijesmo uspjeli potvrditi. Jedina imovina Petra Ivaniševića, koju je zvanično prijavio njegov otac, je motor kawasaki, koji je u međuvremenu – prodat.

Stan u inostranstvu ima sin Ane Kolaravić, Edin, premijerov sestrić. Kako je Monitor već pisao mladi Kolarević je vlasnik stana na Menhetnu, vrijednog oko milion eura, čiji je vlasnik postao za vrijeme studija u Njujorku. Njegov otac Mehmed Kolarević, građevinski preduzetnik, saopštio je Monitoru da je stan uzet od kredita kod Hipo Alpe adria banke. Edin Kolarević posjeduje i nekretnine u Kotoru, Petrovcu, Kolašinu, na ime svojih kompanija. Kao osnov sticanja nekih od tih nekretnina u katastru se navodi ,,odluka državnih organa”, poput zemljišta u Dobroti (11.797 kvadratnih metara) vrijednog oko milion eura. Njegove kompanije većinom se bave građevinskom djelatnošću. U Privrednom sudu se vodi još i kao jedan od osnivača kompanije Aqua Montenegro, koja se bavi skupljanjem i distibucijom vode. Negova sestra Emina nije u biznis vodama. Njena interesovanja su demokratija i ljudska prava. Zapošljena je u Institutu za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića, ujakovog malog za medijske poslove.

Kćerka Miodraga Vukovića, poslanika DPS, Maja Vuković se usavršavala u Belgiji. Prethodno je diplomirala na Institutu za razvoj i menadžment na grčkom univerzitetu. Njen brat Siniša Vuković, studirao je u Rimu, a sada radi u Johns Hopkins School of Advanced International Studies u Vašingtonu.

Rijetki koji nije studirao na Zapadu je sin Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova, Filip. Jedinac ministra Roćena studirao je u Moskvi, na Fakultetu za naftu i gas. Zaposlen je u javnom preduzeću Montenegrobonus, kojim upravlja Vlada. Prema imovinskom kartonu Milana Roćena, njegov sin imao je stan od 52 kvadrata u Podgorici, ali je, prema tvrdnjama bivšeg ministra, stan prodat kako bi on otplatio kredit od 100 hiljada eura. Milan Roćen je kredit od 100 hiljada eura otplatio u roku od godinu dana tokom koje je kao prihode prijavio platu od 800 eura i supruginu penziju.

Među rijetkima koji se nakon skupih studija nijesu počeli baviti biznisom je ćerka predsjednika države Filipa Vujanovića i sutkinje Vrhovnog suda Svetlane Vujanović. Nina Vujanović radi kao savjetnica u Centralnoj banci. ,,Magistar je ekonomije – zvanje stečeno na Univerzitetu Koleg u Londonu, duže specijalizacije iz ekonomije na Univerzitetu ekonomije Češke, Moskovskom državnom univerzitetu i Univerzitetu Mejn u SAD. Ekonomiju je diplomirala na Ekonomskom fakultetu UCG sa prosjekom 9,93.”, obrazložili su njeno postavljenje na to mjesto iz CBCG.

Sudeći po zvaničnim dokumentima, sin Vesne Medenice predsjednice Vrhovnog suda, Miloš nema zapošljenje ali ne ide mu loše. Predsjednica Vrhovnog suda je prijavila da njen sin posjeduje automobil audi Q7 i 160 kvadrata zemlje u Krašićima. Nije navela da je na toj zemlji Medenica izgradio vilu, jednu u nizu nelegalno sagrađenih u tom naselju, o čemu je Monitor pisao. Prvi komšija mu je ministar finansija Radoje Žugić. Miloš Medenica je nedavno dospio u javnost zbog prijetnji direktoru Centra za razvoj Durmitora Darku Stijepoviću, ali i po raskošnoj svadbi u hotelu Palas sa 400 zvanica. Tom ženidbom, Vesna Mednica uspostavila je rodbinsko-prijateljske odnose sa, Savom Grbovićem Džigijem, vlasnikom Lutrije Crne Gore.

Po svadbi u hotelu Splendid će ostati upamćen sin Svetozara Marovića, Miloš. Ali ne samo po tome. Mladi Marović je za kratko vrijeme postao jedan od najznačajnijih budvanskih biznismena. Bavi se građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom… Mediji su objavili da tužilaštvo provjerava njegov posao sa Aqua parkom, kada je opština izdala milionske garancije za projekat iza kog su tvrdili da stoje Španci. Ispostavilo se da su to naši Španci – Miloš Marović i sada pokojni Dragan Bećirović. I da su opustošili opštinsku kasu, ostavljajući joj milionske dugove.

Miloš Marović je u poslovnom partnerstvu sa porodicom Branislava Mićunovića i njegovim nećacima sa kojima je povezan preko budvanske Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan nedavno se pojavio i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla. Ćerka Svetozara Marovića Milena zaposlena je u Opštini Budva, gradu koji važi za prćiju Marovića. Udata je za gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića.

Kad smo već kod feuda, među imućnijima su i sinovi bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Miljan i Marko. Oni posjeduju hiljade kvadrata stambenog i poslovnog prostora, kao i zemljišta. Od samo jedne prodaje nekretnine Kineskoj ambasadi, Marko je zaradio oko milion eura. Miljan je zapošljen u diplomatiji, a od radnog mjesta ga nije moglo odvojiti ni ulično nasilništvo i napad na urednika i fotoreportera Vijesti.

Na kraju, važno je reći – nije samo po sebi sporno to što djeca vlastodržaca studiraju na prestižnim fakultetima i imaju vrijedne nekretnine. Problem je sistem koji su kreirali njihovi očevi u kom djeca koja su prinuđena da studiraju kod kuće (čitaj: većina), na državnom univerzitetu koji je urušen u svakom smislu, neće dobiti priliku ni da se zaposle. Jer su radna mjesta popunila djeca funkcionera i njihovih. I niko ne može da im spori što su tu. Imaju diplome prestižnih inostranih fakulteta. Ostalima valjda ostaje da okušaju sreću u inostranstvu, kao konobarice ili moleri. Tako nastaju naše male tranizicione dinastije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo