Dok policija prebira po dokumentaciji u vezi sa privatizacijom Hotelsko-turističkog preduzeća u Beranama, iznova se postavlja pitanje gdje je nestao triptih čuvenog slikara Uroša Toškovića koji je krasio enterijer hotela Berane. Javnost je zainteresovana i za sudbinu simbola ovog hotela, pa i grada, skulpture Kupačica akademskog vajara Dragana Mitrovića. Šta je bilo sa velikim platnom Aleksandra Prijića, i mnogim drugim umjetninama, nakon što je ovaj odavno zatvoreni ugostiteljski objekat promijenio više vlasnika? Tri slike kombinovane tehnike, koje čine cjelinu, iz ranijeg perioda Toškovićevog stvaralaštva davno su kupljene za nekoliko desetina hiljada maraka. Naravno da je vrijednost triptiha neprocjenjivo porasla kasnije, kada je ovaj crnogorski umjetnik u Parizu označen kao najveći živi crtač na planeti.
Triptih se nalazio u manjem salonu u prizemlju, kada mu se izgubio svaki trag, kao i drugim umjetničkim djelima.
„Samo Toškovićeva slika danas je vrijedna onoliko koliko su ti berzanski mešetari platili većinski paket akcija čitavog hotelsko-turističkog preduzeća. Zamislite da su oni čitavo preduzeće, sa svim ugostiteljskim objektima, preuzeli za svega sto-sto pedeset hiljada eura”, kaže upućeni bivši radnik ovog hotela.
Prema njegovim riječima, vrijednosti svih nestalih umjetnina je dovoljan razlog da se pokrene istraga i potraga za lopovima.
„Moguće je i da su neke umjetnine iznesene iz zemlje. Ali, nije teško utvrditi u kojem periodu je nestao, recimo, Tošković, ko je mogao i kome da ga proda. Na taj način bi se i triptihu i svim ostalim umjetničkim djelima ušlo u trag. Umjetnine iz hotela Berane bile su dobro grada, a ne samo našeg nekadašnjeg hotela”, smatra ovaj čovjek koji ne želi da mu se pominje ime.
Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat hotelsko- turističkog preduzeća u ovom gradu. Ta godina je početak pljačke i početak kraja. Monitor je već pisao da je 2003. godine ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi.
Šlag na tortu, kako smo već pisali, bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka HTP-u 2005. godine zaplijenila hotel Berane. Ovaj hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada. Navodno, istim vlasnicima pod drugim imenom.
Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je, međutim, da je ova filijala zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar i dalje nestajao.
„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas”, rekao je Monitoru bankarski službenik.
U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac navodno ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.
Hotel nije stavljen u funkciju, a vjeruje se da je upravo u ovom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta. Osim Toškovićevog triptiha i Prijićeve slike veličine četiri puta tri metra, samo u hotelu Berane bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.
U to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je Mitrovićeva statua Kupačica, čiji se drugi odlivak, ili kopija, nalazi na budvanskoj plaži Ričardova glava. Za beransku, originalnu Kupačicu se vjeruje da je završila daleko od Crne Gore. Kupačica je, kažu bivši radnici, razmontirana vrlo stručno, bez oštećenja, što ukazuje na to da je neko „radio” mirno i bez straha.
Veliki salon hotela ostao je da krasi samo oklop starog i skupocjenog klavira Petrof – iz kojeg je bio ukraden mehanizam, desetine metara duga umjetnička zidna tapiserija, i dvije drvene zidne instalacije, takođe značajne vrijednosti, djelo izvjesnog beogradskog umjetnika, koji ih je svojevremeno izrađivao na licu mjesta, živeći u hotelu.
Posljednji vlasnik ovog hotela, Beranac Svetislav Lutovac, koji radi u Budvi, tvrdi da prilikom legalne kupovine hotela Berane od Monte investa, početkom 2008. godine, nije zatekao ništa od vrednijih umjetničkih djela, da je sve već bilo odnešeno.
„Ušao sam oprezno, sa kamerom, i zabilježio šta sam našao i zatekao. Klavir Petrof je, zapravo, bio iznešen, ali sam saznao kod koga je i insistirao da se vrati. Nijesam dozvolio ni da se odnese jedna od dvije drvene zidne skulpture, koja je već bila skinuta i pripremljena za transport”, ispričao je Lutovac.
Od svih umjetničkih slika, skulptura i drugih dragocjenosti koje su krasile više hotela, motela i kafana bivšeg hotelsko-turističkog preduzeća, pljačkašku privatizaciju je preživjelo samo jedno ulje na platnu Milića od Mačve, koje se i sada nalazi u hotelu Komovi u Andrijevici. Ova slika se još za života umjetnika procjenjivala na pedeset hiljada eura, dok je čitav hotel 2006. godine na aukciji prodat za 125 hiljada. Ne računajući reket.
Iako istraga povodom nestanka umjetničkih djela iz HTP Berane nije sprovođena, u gradu na Limu je javna tajna ko je umjetnine, kao i sve drugo, mogao nesmetano da odnosi. Manjinski akcionari HTP podnijeli su krivične prijave protiv većinskih vlasnika, za koje kažu da nijednu prodaju nijesu smjeli obaviti bez njihove saglasnosti, i da su se pokrivali samo odlukama borda direktora. Nezakonitim smatraju otuđivanje i posuđa iz restorana, a kamoli skupocjenih umjetničkih djela, poput triptiha Uroša Toškovića, ulja na platnu Ace Prijića, slika Zorana Radovića, ili skulpture Kupačica Dragana Mitrovića koje Beranci mogu da se podsjete još samo na starim fotografijama ili gledajući kopiju u Budvi.
Tufik SOFTIĆ