Nekadašnji povremeni poligon JNA za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) na lokaciji Bijele Poljane u Banjanima, jugoistočno od planine Pusti Lisac mogao bi, po mišljenju naših sagovornika, biti bolje rješenje od Sinjajevine
Vremena. Nekadašnja JNA nije imala problem sa prostorom za vježbanje. I zemlja je bila mnogo veća a ni građani u SFRJ se nijesu baš miješali u odluke oko poslova narodne braniteljke. Crna Gora, najmanja od novonastalih država bivše SFRJ, evo pokušava da pronađe lokaciju na kojoj bi njenih nekoliko hiljada vojnika treniralo borbenu gotovost. Problem otežava to što je značajan dio slabije naseljenih teritotorija u Crnoj Gori pod nekom vrstom zaštite, kao domaće ili međunarodno prirodno bogatstvo. Istovremeno, zbog članstva Crne Gore u NATO, taj prostor morao da ispuni i stroge kriterijume te organizacije.
Vlada je prije dvije godine opredijelila 7,5 hiljada hektara tetirorije Sinjajevine, na Savinim vodama, koji bi trebao postati vježbovno-strelišni poligon za izvođenje gađanja i vježbi Vojske Crne Gore (VCG). Ta odluka (4. maj 2018) naišla je na revolt mještana i ekoloških aktivista. Mnogi stočari iz Kolašina, Mojkovca, Šavnika, pa čak i Danilovgrada, ljeti izdižu na Sinjajevinu – najveći pašnjak na Balkanu (drugi po veličini u Evropi) i prostor bogat izvorima pitke vode. Tinjajući konflikt eskalirao je najavom vojne vježbe koja je trebalo da se održi ove nedjelje (od 19. do 23. oktobra). Oko stotinjak mještana i aktivista od petka noće na hladnim Savinim vodama kako bi spriječili vježbe artiljerijskog gađanja na planini. Protest su podržali i predstavnici nove vlasti uz obećanje da se vojni poligon neće graditi na Sinjajevini.
„Čuvari CG i njenog suvereniteta danas su mještani Sinjajevine, a ne bahati pojedinci iz odlazeće vlasti, koji lažnim parolama pravdaju svoje greške”, napisao je na svom fejsbuk profilu mandatar Zdravko Krivokapić.
Iz Ministarstva odbrane, kojim rukovodi Predrag Bošković, tvrde da su analize pokazale kako je prostor na Sinjajevini jedini u Crnoj Gori koji bi se mogao koristiti za potrebe vojnog poligona. Glavna mu je prednost, kažu, to što je riječ o najvećem prostoru koji je potpuno u državnom vlasništvu, a koji bi se mogao koristiti za vojnu obuku. Dodatno, iz Ministarstva i VCG tvrde da vojne vježbe na Sinjajevini neće ugroziti životnu sredinu tog područja, niti živote mještana koji od proljeća do jeseni sa stokom izlaze na planinu.
„Nakon formiranja Ministarstva odbrane i VCG, na više lokacija na teritoriji Crne Gore vršena su ekotoksikološka ispitivanja, praćen je i analiziran uticaj uništavanja municije na životnu sredinu, kako za vrijeme, tako i nakon uništavanja viškova municije tokom 2009. i 2010. Sva ispitivanja je vršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore, te je u svim izvještajima o uticaju uništenja municije na životnu sredinu, konstatovano da nema negativnog uticaja i narušavanja životne sredine (vode, vazduha, prirode, zemljišta…). Na osnovu dosadašnjih iskustava i stručnih analiza može se zaključiti da municija koja bi se koristila prilikom izvođenja vježbi na lokaciji Sinjajevina, ne bi mogla ugroziti životnu sredinu ni po jednom osnovu“, navodi se u Informaciji Ministarstva odbrane o formiranju poligona na Sinjajevini.
U ime građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, Petar Glomazić je kazao da oni ne vjeruju posrednim analizama sa drugih područja. Smatra da je Vlada trebala da uradi sveobuhvatnu procjenu uticaja korišćenja vatrenog i ubojnog oružja na životnu sredinu Sinjajevine, kako bi se prije gradnje poligona uvjerili da neće biti štete po životnu sredinu. I prema riječima biološkinje Gordane Kasom iz Agencije za zaštitu životne sredine, prije donošenja odluke trebalo se uzorkovati nulto stanje životne sredine na Sinjajevini i uraditi procjena uticaja. Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine je već dala saglasnost na izgradnju vojnog poligona.
Glavno vježbalište pripadnicima JNA bilo je na sjevernomakedonskoj planini Krivolak, koja je i danas vojni poligon. Ekotoksikološka istraživanja na toj planini pokazuju minimalni uticaj na životnu sredinu, što Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore koriste kao argument u prilog izgradnji poligona na Sinjajevini. Iz građanske inicijative Sačuvajmo Sinjajevinu, međutim, pozvali su tada Vladu Crne Gore da potpiše ugovor sa Sjevernom Makedonijom i vježbaju na njihovoj planini, koja je poligon decenijama. Saopštili su da se samo od stočarstva i branja ljekovitog bilja na Sinjajevini za četiri mjeseca može zaraditi 11 miliona eura, ne računajući mogućnost turizma i drugih poljoprivrednih aktivnosti. Poligon bi, upozoril su, narušio potencijal koji planina ima za turizam i poljoprivredne aktivnosti.
U Crnoj Gori je postojalo nekoliko vojnih poligona koje je za vježbu koristila i JNA. Najpoznatiji javnosti bio je na Radovču, decenijama korišćen za artiljerijska i pješadijska gađanja. Sada je taj prostor van svih razmišljana o vojnom poligonu. Dio poligona je u privatnom vlasništvu i tamo je izgrađeno više privatnih objekata. još ozbiljniji je problem to što, prema informacijama Monitora, vazdušni prostor iznad Radovča pripada koridoru vazdušnog puta Mojkovac – Podgorica, koji je jedan od pristupnih pravaca za slijetanje na aerodorm u Golubovcima. U vrijeme vojnih vježbi na Radovču taj koridor ne bi mogao da se koristi za civilni avio saobraćaj. S obzirom na veliki broj letova na aerodormu u Podgorici to bi bio ozbiljan, a možda i nerješiv problem.
Vojska je avionska gađanja vježbala kraj Tuzi, na prostoru današnjeg vinskog podruma u Šipčaniku, dok su protivavionska gađanja izvođena na primorskom poligonu Bar-Prevlaka. Povremeni poligon za sve vrste gađanja (artiljerijska, pješadijska, avio) bio je na lokaciji Bijele Poljane, jugoistočno od planine Pusti Lisac (Banjani). Naši sagovornici iz redova nekadašnje JNA tu lokaciju ističu kao alternativu za Sinjajevinu. Ona je, prema njihovom mišljenju, morala biti prvi izbor kada se krenulo u potragu za poligonom Vojske Crne Gore. Nalazi se u slabo naseljenom kraju. Planina Pusti Lisac predstavlja prirodni grudobran čime se povećava kvalitet vježbališta; lokacija na kojoj bi se nalazio poligon blizu je Nikšića i tamošnjeg garnizona. Trasa planirane Jadransko-jonske saobraćajnice nalazi se u blizini poligona, ali dovoljno daleko da ne ometa obuku. Bijele Poljane bi se, za razliku od Sinjajevine, mogle korisiti 365 dana u godini, bez uticaja na život okolnog stanovništva (skoro da ga nema).
I Bijele Polajne i Pusti Lisac su, uglavnom, u državnom vlasništvu. Prema informacijama Monitora, predstavnici nove vlasti razmišljaju o ovoj lokaciji kao alternativi Sinjajevini.
Vojni eksperti smatraju da bi bilo neisplativo da naša vojska vježba van Crne Gore, jer bi transport opreme, vozila i vojnika mnogo koštao, ne pominjući ostale troškove. Nedostatak infrastrukture na Sinjajevini je njihov argument protiv poligona na toj planini. Tvrde da bi bilo nelogično graditi iznova putnu i drugu infrastrukturu, i pritom devastirati netaknutu prirodu, ako već postoji infrastruktura na poligonu u Bijelim Poljanama.
Zamjenik načelnika generalštaba Vojske Crne Gore Aleksandar Pantović kazao je da ni jedan drugi prostor na teritoriji Crne Gore ne bi mogao zadovoljiti potrebe vojske izuzev onog na Sinjajevini. On je kazao da VCG mora vježbati i da postoji plan vježbi koje moraju biti održane do 2023. Jedna od tih vježbi je, tvrdi, planirana za ponedjeljak, ali je odložena zbog prisustva velikog broja ljudi na toj teritoriji. „Vježba će se održati kada se za to stvore uslovi“, kazao je Pantović.
Pukovnik Zoran Božović, koji je nadležan za organizaciju vježbi, tvrdi da ni taj poligon na Sinjajevini nije dovoljno veliki za potrebe naše vojske, jer na njemu neće moći da vježba preko 400 vojnika. Kazao je da u vježbi, planiranoj za proteklu sedmicu, neće biti upotrijebljeno više od 500 kilograma eksploziva, što, tvrdi, ne može imati velikog uticaja na životnu sredinu.
On je kazao da vojsci nije cilj da ugrožava stočare tog kraja, već da im pomognu izgradnjom puta i druge infrastrukture koja će privući ljude i poboljšati turizam na Sinjajevini. „Vojska je tu da štiti građane i od vojske nikom neće biti loše“, kazao je Božović.
Tvrdi da je JNA tokom osamdesetih radila dalekoraketna gađanja sa Sinjajevine prema Sjenici i obratno. Tamo je planirano da se 1992. godine izgradi poligon za takva gađanja, ali se tadašnja država nije održala.
Ministar odbrane Predrag Bošković kazao je da su uradili brojna istraživanja koja pokazuju da poligon neće ugroziti Sinjajevinu, a proteste građana nazvao „politikanskim“ i izrazom „mržnje prema njemu“. Međutim, Ministarstvo odbrane od 2018. godine do danas javnost nije upoznala sa istraživanjima i dokumentima koja pokazuju da je planirana lokacija za vojni poligon najbolji izbor i da njegovo opremanje i upotreba neće ugroziti Sinjajevinu.
Iz Ministarstva odbrane saopštili su u srijedu da se vojna vježba na Sinjajevini odlaže do daljnjeg, dok se za nju ne steknu uslovi. Građani sa Sinjajevine saopštili su nakon te odluke da neće napustiti planinu dok se ne poništi odluka o formiranju vojnog poligona na Savinim vodama.
Ministar jedno, oficiri drugo
Ministar Predrag Bošković tvrdi da su sječom stabala i loženjem vatre, veću štetu životnoj sredini nanijeli ekološki aktivisti, koji više dana i noći protestuju na Sinjajevini, nego što bi napravila vojna vežba.
Bošković je kazao je da je lani krajem septembra održana vojna vježba na Sinjajevini. „Tada nikakvog protesta nije bilo, ali sada su stvari drugačije, umiješala se politika”.
Oficiri Aleksandar Pantović i Zoran Božović su, gostujući na TV Vijesti, kazali da ranije vojska nije vježbala na toj planini. Nijesu tačne ni Boškovićeve tvrdnje da nije bilo ranijih protesta, jer je građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu organizovala više protesta i posjeta planini od 2018. godine. Protesti su intenzivirani nakon najave oktobarske vojne vježbe.
EK: Paziti da sve bude u skladu sa UNESCO standardima
U toku je procedura da se Sinjajevina, koja se oslanja na dva nacionalna parka „Durmitor“ (zaštićeno UNESCO područje) i „Biogradska gora“, proglasi za područje od posebnog prirodnog značaja, odnosno za park prirode.
Aktivisti smatraju da je park prirode nespojiv sa izgradnjom vojnog poligona i bojnim gađanjem. Ministar Bošković smatra da na Sinjajevini može i jedno i drugo.
„Natura 2000, kao ključni dokument EU u zaštiti biodiverziteta i kreiranja regionalnog parka prirode, apsolutno nije u nesaglasju sa vojnim poligonima. Vojni poligoni nisu smetnja da neko područje bude dio Natura 2000 mreže. U Holandiji vojni poligonu zauzimaju 30.000 hektara i svi su uključeni u Natura 2000”, kazao je ranije Bošković.
Posljednji Izvještaj o napretku Evropske komisije, međutim, opominje da je vojni poligon formiran na planini koja čini dio biosfere prostora zaštićenog od strane UNESCO. Zbog toga bi, ocjenjuju u dokumentu, trebalo paziti da sve radnje budu u saglasju sa UNESCO standardima.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice