Povežite se sa nama

OKO NAS

GAZDOVANJE KOLAŠINSKIM VODAMA POVJERENO KLUBU MANIRO: Kraj krivolovu

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana konačno je, nakon više od tri godine, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, odlučilo da nekom povjeri na gazdovanje kolašinske vode. Za taj posao u narednom periodu biće zadužen Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro . Sportski ribolovci okupljeni u tom klubu jedini su, prema kriterijumima resornog ministarstva, ispunili uslove da ubuduće brinu o vodama na teritoriji opštine.

Minule tri godine kolašinske rijeke bile su prepuštene na milost i nemilost krivolovcima. To je rezultiralo opustošenim ribljim fondom, pa će SFFK Maniro, koji je osnovao Mile Lazarević, vlasnik istoimene firme sa sjedištem u Podgorici, imati težak zadatak. Zbog toga se ovih dana trude da pridobiju podršku ekologa i svih drugih kojima je stalo da zaštite Taru i još nekoliko vodotoka.

Otkako su, početkom 2012. godine počele nesuglasice između, do tada jedinstvenih, članova Sportsko ribolovnog društva (SRD) Kolašin, stanje u toj oblasti je haotično. Nadležne državne institucije su malo šta učinile da razriješe konflikte i zaštite rijeke. Prije tri godine članstvo SRD Kolašin je većinski smijenilo rukovodstvo, ali rukovodstvo tu odluku nije prihvatilo niti je dalo pečate novoizabranom rukovodstvu. Osnovano je novo društvo SRD Tara Morača. Zadržane su i neke prethodne nadležnosti.

Ipak nijedno od tih udruženja nije uspjelo da ispuni uslove da dobije koncesiju koja bi im dala za pravo da se po pravilima organizuje i ribolov, i zaštiti riblji fond.

Kolašinski ribolovci su se pravdali preambiciozno postavljenim uslovima – da sportsko ribolovno društvo da bi dobilo koncesiju mora imati šest stalno zaposlenih lovočuvara, službeni automobil i drugo.

A dok su se ribolovci svađali i zbog toga bili u nemogućnosti da izdaju ribolovne dozvole, udice su se masovno zabacivale i krivolovilo se. Prema nekim procjenama iz rijeka na teritoriji te opštine krivolovci su izvadili godišnje više od 300 kg ribe. Izlovljavalo se i nedozvoljenim sredstvima, a ulov prodavan ugostiteljskim objektima. Iskusniji ribolovci tvrde da u minulih 30 godina Tara nikad nije bila u lošijem stanju.

Na vijest da će ubuduće Maniro imati glavnu riječ u gazdovanju kolašinskim vodama, uslijedile su različite reakcije. Dok su neki obećali pomoć u sređivanju stanja u vodama, od kolega iz SRD Tara i Morača stigle su ozbiljne optužbe.

Članovi upravnog odbora tog društva poslali su pismo resornom ministarstvu, navodeći da je njihovo društvo, Tara i Morača – „jedino legitimno i legalno i u skladu sa zakonom registrovano udruženje tog tipa”. Iz tog kluba ne kriju da nijesu nimalo zadovoljni namjerom da se gazdovanje kolašinskim vodama dodijeli firmi Maniro. Vlasnik Manira bio je dugogodišnji predsjednik SRK Kolašin. Najavili su, čak, kako kažu pobunu „pravih sportskih ribolovaca.”

,,Smatramo da vode ne mogu biti dodijeljene klubovima ili drugim subjektima čije je sjedište van Kolašina . Posebno ne onima koji nemaju odgovarajuća rješenja o registraciji ili klubovima koji su pod sudskim sporom , kakav je slučaj sa nazovi SRK Kolašin. Takvi klubovi sa malobrojnim članstvom namaju kapaciteta da upravljaju vodama – tvrde u SRK Tara i Morača.

Kažu da „ne mogu prećutati istinu da su favoriti ministarstva za dobijanje koncesije ranije bili uključeni u SRK Kolašin. Smatraju da je „sadašnje stanje na vodama posljedica i njihovog „domaćinskog” odnosa prema ribolovnim vodama”.

,,Oni su jedva dočekali da se late neke plovne fotelje u Podgorici da otuda šalju nama poruke šta treba uraditi, a pri tom misle samo na sebe, promociju svojih prikrivenih političkih ideja SDP, svoje pojedinačne ili grupne interese…Takvi su odavno ovdje prepoznati i za slučaj da se njima ili firmama vezanim za njihova imena dodijele koncesije desiće se pobuna pravih sportskih ribolovaca”, kaže se u, prilično nedorečenom i nejasnom, pismu upućenom ministarstvu iz SRD Tara i Morača.

S druge strane Lazarević tvrdi da je postojala realna opasnost da ministarstvo od 1. aprila ponovo zabrani ribolov na kolašinskim vodama.

Društvo prijatelja Kolašina, tvrdi on, nije inicijator ideje da se sređuje stanje na rijekama niti se o tome raspravljalo na organima te NVO. Inicijatori su, objašnjava Lazarević, brojni ribolovci, kojima je ,,dosta višegodišnjeg bezvlašća”.

,,U Kolašinu sada funkcioniše pet sportsko-ribolovnih klubova. Zbog čega kolašinski klubovi nijesu aplicirali svih ovih godina, to je pitanje za njih, a ne razlog za optužbe na moj račun”, kaže Lazarević.

On podsjeća da njegova firma Maniro postoji već 20 godina, ali i tvrdi da Kolašinci dobro znaju ,,koliko je ko doprinio razvoju sportskog ribolova u Kolašinu i koliko se ko brinuo o unapređenju i zaštiti ribljeg fonda u kolašinskim rijekama”.

Iz SFFK Maniro najavljuju da će uskoro izdavati ribolovne dozvole, a planiraju da tokom ljeta organizuju besplatnu školu mušičarenja, zabacivanja i pravljenja mušica.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

BERANE, VANREDNI LOKALNI IZBORI: Još jedna prinudna uprava            

Objavljeno prije

na

Objavio:

Višemjesečna kriza u Beranama uticala je na raspoloženje građana u tom sjevernom gradu, pa se procjenjuje da bi se i na tim lokalnim izborima mogao povećati broj apstinenta

 

Vlada Crne Gore  uvela je prethodne sedmice prinudnu upravu u Opštinu Berane, prekinuvši višemjesečnu političku krizu u ovom sjevernom gradu koja je dovela do potpune blokade gradskih institucija. Tom odlukom raspušten je   lokalni parlament i određen Odbor povjerenika sa svim  skupštinskim ovlašćenjima  do konstituisanja novog parlamenta.

Vlada je prethono, 20. septembra, donijela Odluku o upozorenju Skupštini opštine Berane, da u roku od deset dana, izvrši zakonom utvrđene obaveze – da donese Strateški plan razvoja Opštine Berane, Lokalni energetski plan Opštine Berane i Lokalni akcioni plan za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti. Pošto te obaveze nijesu ispunjene, uslijedila je odluka o prinudnoj upravi.

Predsjednik države Jakov Milatović je već sjutradan raspisao  vanredne lokalne izbore, zakazavši ih za 8. decembar.

U vladinom odboru povjerenika biće predstavnik Ministarstva državne uprave Zlatko Gligorović, predstavnik Ministarstva javne uprave Boban Jovović, predstavnica Ministarstva finansija Snežana Mugoša, predstavnica Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore Ljubica Radović, predstavnica Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Milena Strugar, kao i dva predstavnika građana Berana, Vasko Dragović i Nikola Babović.

Još nije poznato koga će Odbor ovlastiti da predlaže odluke i potpisuje dokumenta, ali se očekuje da će ta odluka biti donešena do kraja ove sedmice. Kao i da će jedna od prvih odluka koja će biti predložena biti rebalans budžeta, kako bi zaposleni mogli da primaju zarade do uspostavljanja nove vlasti.

Na potpis lica koje Odbor povjerenika odredi čekaju još mnoge druge odluke od kojih zavisi nastavak započetih projekata, jer su svi projekti, osim onih koji se vode sa državnog nivoa, bili blokirani.

Monitor iz službe Skupštine opštine Berane saznaje da još nijesu dobili nikavu infomaciju niti uputstva.

“Nama nije ništa stizalo, nikavo obavještenje ni mejlom ni poštom. To ne znači da Odbor povjerenika već nije počeo da radi, jer neke odluke koju su bile spremne za usvajanje, među kojima i završni račun, ili izbor novog predsjednika Opštinske izborne komisije, oni mogu sve da odrade na elektronskim sjednicama, bez dolaska u Berane” – kazali su iz te službe.

Do agonije u Opštini Berane došlo se kada dogovorena rotacija na mjestu predsjednika opštine između NSD i Demokrata nije uspjela, jer nije bilo neophodne većine u vladajućoj koaliciji. Rok je bio 13. jul ove godine.

Mjesec ranije,  13. juna, dotadašnji predsjednik Vuko Todorović (NSD) je dao ostavku, a nešto prije i potpredsjednik Damjan Ćulafić (Demokrate). No, pošto  nije došlo do rotacije, istekao je rok od 30 dana u kojem je po zakonu morao biti izabran novi predsjednik.

Od 13. juna Opština Berane je „obezglavljena“, jer nema ni predsjednika, niti makar jednog potpredsjednika. Drugom potpredsjedniku iz nekadašnje političke grupacije Berane sad, Mladenu Premoviću, mandat je prestao po automatizmu, ostavkom predsjednika.

Među političkim akterima na lokalnoj sceni ima onih koji smatraju da Vlada Crne Gore nije trebala da čeka do sada, odnosno da je  mogla učiniti to odmah u julu, nakon što je Opština Berane ostala bez predsjednika.

Nakon redovnih lokalnih izbora u Beranama 2022. godine većinsku koaliciju su napravili DF, Demokrate, Berane sad, Prava Crna Gora i Ujedinjena Crna Gora sa ukupno 19 odbornika.

SNP, koji je u Beranama, poslije DPS  sa koalicionim partnerima SD i BS (9 odbornika), bio najjači politički subjekt, ostao je u opoziciji sa sedam odbornika.

U međuvremenu je bitno promijenjena politička scena na državnom nivou, a izbori u susjednoj Andrijevici, kao i nedavni u Podgorici, pokazali su da se mijenjaju i političke prilike na lokalnom nivou.

Sasvim je sigurno da će se i na vanrednim lokalnim izborima u Beranama pojaviti neke nove stranke. Teško da će bilo ko imati apsolutnu vlast i prije bi se moglo dogoditi da ishod bude takav da  će o budućoj lokalnoj vlasti morati da se pregovara.

Odbor povjerenika će među prvim odlukama donijeti one koje se tiču ostavke dosadašnje predsjednice Opštinske izborne komisije i izbora novog predsjednika, kao i ustanovljavanja da se u skladu sa smanjenim brojem stanovnika nakon poslednjeg popisa broj odbornika u lokalnom parlamentu u Beranama sa dosadašnjih 35, smanjuje na parni broj, odnosno na 34.

Sličnu krizu, još dužu, u susjedstvu je prošla Opština Andrijevica. I tamo je od marta godine funkcionisao Odbor povjernenika, i nakon dugih postizbornih pregovora i izborom predsjednika SO,  izašla je iz te krize.

Višemjesečna kriza u Beranama uticala je na raspoloženje građana u tom sjevernom gradu, pa se procjenjuje da bi se i na tim loklnim izborima mogao povećati broj apstinenta.

Mogu li partije popraviti svoj rejting za dva mjeseca, vidjećemo. U suprotnom je i u Beranama za očekivati  neizvjesnu i dugu pregovaračku rundu dok se ne dođe do nove lokalne vlasti.

                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO TARIFIRANJE USLUGA VODOSNADBIJEVANJA NA SJEVERU: Sve je isto, samo voda skuplja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Voda će naredne godine i na sjeveru  biti skuplja, u nekim opštinama i do nekoliko puta. Tim potezom vodovodna preduzeća namjeravaju da riješe dio svojih nagomilanih  poslovnih teškoća. Lokalni parlamenti o predlozima cjenovnika već su, mahom, odlučivali i dali saglasnost da opštinska preduzeća izmijene tarife.

 

Rijetke će biti opštine, u kojima odbornici neće dati saglasnost na novo tarifiranje usluga vodosnabdijevanja, formirano metodologijom Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (RA). Povećanje cijena uslovile su, najviše, prošlogodišnje izmjene Granskog kolektivnog ugovora za stambeno-komunalnu djelatnost (GKU), koje su dodatno pogoršala, ionako nezavidnu, situaciju u lokalnim preduzećima iz te oblasti.

Opština  Pljevlja je, za sada, jedina na sjeveru u kojoj će građani, od naredne godine, vodu plaćati jeftinije nego do sada. Lokalni parlament nije prihvatio cjenovnik, koji je odredila RA, pa će usluga vodosnabdijevanja u tom gradu biti10 odsto jeftinija, umjesto predloženog povećanja od čak 153 odsto. Vodovodu će razlika od 1,4 miliona eura, do iznosa predložene cijene,  ubuduće  biti dotirana iz lokalnog budžeta. Do kada će opštinska kasa izdržati taj izdatak nejasno je i onima koji su glasali protiv povećanja cijena vode.

Prema ocjeni tamošnjeg Sekretarijata za finansije, dotacija je  ogromno izdvajanje. Kako kažu, u budućnosti će se tražiti neka druga rješenja.  RA je, prethodno,  dala saglasnost Vodovodu da fiksni dio cijene usluge na mjesečnom nivou poveća sa 1,59 na 3,61  eura, a varijabilni sa 0,63 na 1,6 eura. Uz račune za vodu,  iskazuje se i usluga prihvatanja i odvođenja komunalnih otpadnih voda. Vodovod Pljevlja nalazi se u izrazito lošoj finansijskoj situaciji sa akumuliranim gubitkom od skoro tri miliona eura. Lani je to preduzeće poslovalo sa gubitkom od 90.000 eura, a dospjele obaveze su oko 3,3 miliona.  Preuzeće ima 8.115 korisnika i  isporuči im godišnje  blizu  880 .000 metara kubnih vode.

Da dotacije iz lokalnog budžeta nijesu dobra alternativa poskupljenju vode, ocjenjuju za Monitor u nadležnom skupštinskom odboru u Kolašinu. Odbornici će, saopštili su, najvjerovatnije  glasati da cijene vode budu, od januara 2025.godine,  skoro duplo više u odnosu na dosadašnje.

“Bilo da je iz budžeta ili na mjesečnom računu, građani plaćaju. Novac u budžetu je novac građana, tako da, suštinski, sve ide po njihovom džepu. Na narednoj sjednici SO je na dnevnom redu predlog novog cjenovnika Vodovoda i kanalizacije i odbornici će, najvjerovtanije dati saglasnost. Nijesmo vidjeli prednost varijante da razliku do predložene cijene dotira Opština, a da voda ostane po istoj cijeni. To bi bila prilično populistička odluka, koja bi samo “na prvi pogled” sačuvala građane i nanijela višestruku štetu”, kažu u skupštinskom Odboru.

U tom gradu “kubik” vode ubuduće će biti skoro 83 centa. Fiksni dio cijene usluge na mjesečnom nivou biće, kako je predloženo, 2,04 eura.  U skladu sa zakonom, biće izjednačene i cijene vode za pravna i fizička lica. No, i pored značajnog poskupljenja, kako kaže izvršni direktor Vodovoda i kanlizacije Miloš Peković, cijene vode će biti i dalje biti među najnižim u državi.

Objašnjava da će se, za one koji nemaju vodomjere, potrošena voda paušalno obračunavati pet kubika mjesečno po korisniku. Iz tog preduzeća podsjećaju da se do cijene vode dolazi na osnovu nekoliko parametara, kako je propisano Metodologijom za utvrđivanje cijena za obavljanje regulisanih komunalnih djelatnosti.

“Na osnovu Metodologije, prema  kojoj RA  daje saglasnost na cijene, utvrđuje se cijena usluga na koje osnivač (Skupština opštine) treba da da krajnju saglasnost. Niz eksternih faktora, na koje ne mogu uticati vodovodna preduzeća, utiče na cijene usluga. Jedan od faktora je usvajanje GKU, koji će najzančajnije  uticati. Osnovni koeficijent za zarade povećao se u prosjeku 70 odsto od novembra mjeseca 2023. godine”, podsjeća  Peković.

Pored GKU, objašnjava, preduzeće se suočilo sa smanjenjem cijena za “pravna lica” od 35 odsto. Sve to, tvrdi, u mnogome otežava poslovanje u tekućoj godini. On podsjeća da je “problematika oko cijena usluga evidentna u cijeloj Crnoj Gori”.

“Svako vodovodno preduzeće je u problemu zbog takvog načina utvrđivanja cijena, ali navedenu nadležnost su dobili uz saglasnost Vlade, još prije pet godina. Evropska praksa, na osnovu koje se zasniva Metodologija RA odrazila se na izjednačavanje cijena za pravna i fizička lica. Takva praksa imaće negativan uticaj na fizička lica, dok se na pravna neće odraziti. Vodovodna preduzeća su nemoćna da utiču na sve to, jer su dužna poštovati zakone, koji prate donošenje cijena”, kaže direktor kolašinskog vodovoda.

Ukupan broj korisnika kolašinskog vodovoda je 2.390, a planirana količina isporučene vode naredne godine je 403.355 kubika. Biće istovrmeno  povećane i cijene prihvatanja i odvođenja komunalnih otpadnih voda.

Lokalni parlament u Bijelom Polju, početkom sedmice, dao je saglasnost da se cijene vode u tom gradu povećaju za oko 35 odsto. To je, kako je kazao direktor Vodovoda Bistrica Marko Bulatović, prvo poskupljenje u minulih 12 godina. Kako je objasnio odbornicima, “prosječan račun za 20 metara kubnih vode po trenutnim cijenama bio je 6,14 eura sa PDV-om, dok će po novim cijenama to biti 8,31 euro, takođe,  sa PDV-om”.  I to preduzeće kuburi sa mnogim teškoćama, a među njima je i skoro nenaplativo potraživanje od skoro 1,5 miloon eura. I u Bijelom Polju tvrde da nude skoro najeftinije usluge vodosnabdijevanja u državi.

Cijene vode, formirane metodologijim RA u Andrijevici biće više za oko 300 odsto. Apeli potrošača u toj opštini da se preispita nova tarifa nijesu dali rezulate,  pa su, iz Vodovoda i lokalne uprave, odgovorili da se “zakon mora poštovati”.  Zakon, odnosno, Metodologija RA prema kojoj se obračunavaju cijene usluga vodosnabdijevanja, bio je na meti kritika i Zajednice opština Crne Gore (ZOCG).  Preporučili su, početkom godine, da opštine, koje imaju finansijskih kapaciteta, treba da dotiraju vodovodna preduzeća kako bi se izbjeglo  poskupljenje.

“Dotacija sredstava treba da se obavi na ime razlike u iznosu sadašnje i uvećane bruto plate zaposlenih, koja proizilazi iz GKU, kako bi se riješio problem poslovanja vodovodnih društava u ovoj i amortizovalo povećanje cijene vode do kojeg bi došlo u sledećoj godini. Istovremeno, opštine će se obratiti Vladi Crne Gore sa zahtjevom da se nadoknade sredstva koja se po tom osnovu odlivaju iz lokalnih budžeta”, saopšteno je tada iz ZOCG.

Preporučena je i nepopularna mjera smanjenja broja zaposlenih u vodovodnim preduzećima. Višak radnika, kako su kazali iz ZOCG, prije svega treba tažiti u aministraciji.  Tu preporuku, naravno, do sada nije uvažilo ni jedno preduzeće na sjeveru. Prema zvaničnim podacima, preduzeća koja pružaju usluge vodosnabdijevanja nijesu do sada radila ni na boljoj naplati   usluga, da smanje gubitke na mreži i pružaju usluge na tržišnom principu i uz odvojeno knjigovodstvo,  što su bili savjeti iz RA. To bi,  navodno, dijelom amortizovalo udarac GKU na  poslovanje. Sve te teškoće i propusti u radu, za sada će biti rješavani višim cijenama usluga ili  dotacijama iz lokalnih budžeta. Dugoročnih planova za održivo poslovanje u toj oblasti nema.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKA SOLANA NA RESPIRATORU: Planovi blizu, so daleko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do kraja  godine trebao bi da bude završen Plan upravljanja za ulcinjsku Solanu. On će  biti podloga za sanaciju i obnovu infrastrukture na ovom lokalitetu, a godinama će se čekati na pokretanje proizvodnje soli. Samo na taj način ovaj lokalitet ponovo postaje ono što je bio  devet decenija – do posljednje berbe soli 2013. Solana je antropogena močvara koju je čovjek stvorio i bez čovjeka ne može funkcionisati

 

 

Mi smo zainteresovani da Park prirode Ulcinjska Solana zaživi u punom kapacitetu. A to znači da se očuva prirodna sredina i da sve bude u interesu lokalne zajednice i države“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu.

On smatra da bi do kraja godine trebalo da se stavi u funkciju taj zaštićeni lokalitet, kojim bi upravljala lokalna samouprava, konstatujući da se u tom procesu već dosta kasni.

Skupština opštine Ulcinj je još u junu 2019. godine proglasila Solanu Parkom prirode, a godinu kasnije trebalo je da se formira preduzeće koje bi upravljalo tim prostorom od 15 miliona kvadratnih metara.

„Sada imamo Park prirode samo na papiru“, navodi gradonačelnik Ulcinja.

Kao podloga za revitalizaciju tog prostora i rad Solane trebalo bi da posluži Plan upravljanja za ulcinjsku Solanu. Na čelu radne grupe za izradu tog dokumenta stoji ekspert kojeg je delegirala njemačka vlada, Goran Gugić, a tu su i predstavnici Vlade Crne Gore, Opštine Ulcinj i nevladinih organizacija u čijem je fokusu Solana, podgorički Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i ulcinjsko Društvo “Martin Šnajder Jakobi“ (MSJA).

Gugić je uvjeren da stvari na Solani konačno idu u dobrom smjeru i da je realno očekivati da Plan upravljanja bude završen do kraja tekuće godine.

“Ipak, ima još dosta stvari koje treba da definišemo ovim planom koji se radi za narednih 10 godina. Prije svega, ko će biti upravljač, vjerujem neko društvo sa ograničenom odgovornošću. Jer, prvi zadatak na Solani je obnova, odnosno sanacija infrastrukture. To će iziskivati znatna sredstva, a najveći dio biće donacije EU“, ističe Gugić.

Kako navode iz CZIP-a, godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele su do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe. Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći “aerodrom“ za ptice na istočnoj obali Jadrana.

Gugić napominje da je problem i što je „srce Solane“ – pumpna stanica Đerane i kanal kojim morska voda dolazi do bazena, izvan granica Parka prirode. Nedavno je, inače, sredstvima CZIP-a obnovljena pumpa 16, a neophodno je to učiniti i sa pumpom 31. Očekuje se da će ta sredstva obezbijediti crnogorska Vlada.

Takođe, Ministarstvo finansija bi trebalo da reguliše i pitanje koncesije, jer je dosadašnji koncesionar, podgorički Eurofond, u stečaju.

„Nama je Solana uvijek prioritet. Sigurna sam da je Plan upravljanja dobar i kvalitetan dokument, a očekujemo i uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture”, kaže Tamara Brajović iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa EU,  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. I u Berlinu i u Briselu smatraju da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine.

Ona je ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda (na Solani odmara i gnijezdi više od polovine vrsta registrovanih u Evropi), već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Zato  će Solana biti uvrštena i u Natura 2000, odnosno biti dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije. Solana je već pet godina i na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište.

Dakle, da bi slijetale i gnijezdile ptice, očuvala se flora, vratili radnici, dolazili turisti i posjetioci, odnosno da bi se revitalizovala Solana, treba dovesti morsku vodu u obnovljene bazene i proizvoditi slane kristale. Solana je antropogena močvara koju je čovjek stvorio i koja bez čovjeka ne može funkcionisati. Samo na taj način ovaj lokalitet ponovo postaje ono što je bio punih devet decenija – od osnivanja 1934, pa do posljednje berbe soli 2013. godine. Jer, u ovih posljednjih 11 godina Solana je na respiratoru, ili, kako navodi Brajovićka, na nekoj vrsti infuzije.

„Smatram da je proizvodnja soli u interesu ove zajednice, jer se razvoj Ulcinja ne treba bazirati samo na turizmu. Naravno, u Planu ćemo istaći mogućnosti i potrebu proizvodnje ne samo slanih kristala, već i nekih alternativnih proizvoda“, kaže Gugić.

No, sudeći po brzini kojim se odvija čitav proces stavljanja u funkciju Parka prirode Ulcinjska Solana i svega onoga što treba još učiniti, izvjesno je da će se na to čekati bar tri godine. Još toliko vremena će Crna Gora biti jedina država na Mediteranu koja ne proizvodi so.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo