Promocijom deset doktora nauka i proglašavanjem najboljih studenata Univerzitet Crne Gore (UCG) je protekle nedjelje proslavio 39 godina postojanja. Rektor UCG Predrag Miranović priznao je da im okolnosti u kojima rade nijesu baš naklonjene, ali je najavio da će prevladati sve teškoće i prepreke.
Neposredno prije slavlja Upravni odbor UCG je predložio Vladi da na narednoj studijskoj godini ne upisuje brucoše na Pravnom fakultetu odjeljenja u Bijelom Polju i na studijskim programima Psihologija, Njemački jezik i Italijanski jezik na Filozofskom fakultetu. Isti nalog izdat je i za upis studenata na Farmaciji, Stomatologiji, kao i za isturena odjeljenja Učiteljskog i Fakulteta za engleski jezik u Beranama i Mašinskog fakulteta u Pljevljima.
Rektor Miranović je objasnio da su to iznuđena rješenja zbog finansijskih problema. Zamišljeno je da se navedeni odsjeci samo zamrzavaju, pa će se, kada dođu bolja vremena, ponovo otvoriti. Na odsjecima u kojima je Crna Gora deficitarna u kadru, kao što su farmacija i psihologija, UCG nije u stanju da obezbijedi minimum kadra za normalno održavanje predavanja.
Nedavni protest na Filozofskom fakultetu otkrio je da je smjer Psihologije punih sedam godina ,,funkcionisao” sa samo jednim redovnim profesorom. Slična je situacija i na nekim drugim društvenim odsjecima gdje na jednog profesora dolazi i nekoliko stotina studenata.
Tako se raspao projekat kojim je Univerzitet političkim dekretom, nakon referenduma, morao da otvori što više odsjeka diljem Crne Gore. Sve bi možda i funkcionisalo, da nije naišla kriza i ispraznila univerzitetsku kasu. Univerzitet Crne Gore ima rupu u budžetu od 10 miliona eura.
Profesor Građevinskog fakulteta Radenko Pejović smatra da problem datira od 2004. od kada se konstantno smanjuje budžet Univerziteta, a univerzitetske jedinice gube status pravnog lica. ,,Sada se to pretvorilo u rigidnu situaciju – sve što univerzitetske jedinice van budžeta prihoduju, pokupi im Univerzitet tako da one ne mogu da funkcionišu”. Pejović kaže da se agonija UCG poklapa sa početkom primjene Bolonjskog procesa, kada su neki ljudi iz Vlade i države pomislili da se zarađuju velike pare na Univerzitetu, pa su krenuli u kresanje izdvajanja iz budžeta. Sada se došlo u situaciju da se onim što se dobija iz budžeta ne mogu finansirati ni plate.
,,Baš zbog toga su univerzitetske jedinice u prethodnom periodu upisivale enormno veliki broj studenata. To su mogli Ekonomija i Pravo i oni su ostvarivali velike prihode. Ove godine su to smanjili, jer im i to pokupi Univerzitet i nemaju interesa da više rade”, objašnjava Pejović.
Prema finansijskom izvještaju, UCG je prošle godine od školarina prihodovao 10,8 miliona eura. Od preko 20.000 višokoškolaca UCG, njih 15.000 plaća školarinu od 500 ili 1.000 eura. Fakulteti su u obavezi da 20 odsto prihoda od školarina daju u budžet UCG, a ostatak raspoređuju po svom nahođenju. Afera na Pravnom fakultetu je otkrila da su pojedini profesori, poput bivšeg dekana ovog fakulteta Ranka Mujovića, za godinu i po zarađivali i do 80.000 eura.
Dekan Ekonomskog fakulteta Dragan Lajović je nedavno ponudio rješenje kako da se namakne više novca. Vijeće Ekonomskog fakulteta predložilo je upravi UCG da se školarina poveća sa 500 na 600 eura. Uprava Univerziteta je odgovorila da će školarine ostati na istom nivou kao i prethodnih osam godina.
V.d. Pravnog fakulteta Dragan Radonjić izjavio je da je smanjenje dobro, jer se na ovom fakuletu više neće moći upisivati ,,maturanti maltene sa dovoljnim uspjehom”
Odluka da se smanji broj studenata na Pravu i Ekonomiji proistekla je na osnovu strategije vladinog tima o nedostajućem kadru na tržištu rada. Godinama su sa Univerziteta i iz privrede upozoravali da država nema jasnu upisnu politiku koja bi bila pažljivo usklađivana sa potrebama tržišta rada. Rezultat toga je 7.230 visokoškolaca na birou rada.
Primjetno je da se od uvođenja Bolonjskog procesa broj upisanih studenata tri puta povećao: studijske 2003/04. godine je na UCG bilo 8.333 studenta, a 2010/11. čak 25.169. U školskoj 2009/10. godini srednju školu završilo 7.426 đaka, a 7.790 je upisalo fakultet. Maltene fakultet su upisali svi svršeni srednjoškolci. Prema popisu iz 2001. u Crnoj Gori je bilo 17 odsto visoko obrazovanih. Cilj je da se stigne nivo EU od 40 odsto.
Masovni upis doveo je do slabljenja kvaliteta nastave i hiperprodukcije kadrova. Povećanje prihoda od školarine nije bilo dovoljno da nadomjesti manjak para na Univerzitetu koji je nastao zbog Vladine odluke da se UCG svake godine krešu davanja iz državnog budžeta.
Centar za građansko obrazovanje nedavno je saopštio da je odavno predviđao scenario gašenja više studijskih programa na UCG. ,,Vlada Crne Gore, koja je ohrabrivala UCG da otvara ove odsjeke iz čisto političkih razloga, ostavila je UCG na cjedilu. Umjesto da poveća budžet jedinog državnog univerziteta i tako održi te odsjeke, Vlada ga smanjuje, čime se posredno jačaju privatni univerziteti među kojima je do skoro suvlasnik jednog bio i premijer Crne Gore”, kazala je koordinatorka CGO-a Snežana Kaluđerović.
U prilog ovoj tezi ide i to da se najnovije mjere Vlade i uprave UCG o ograničavanju upisa neće odnositi na privatne univerzitete. Sa privatnih univerziteta su poručili da smanjenje upisanih studenata na državnom neće povećati broj studenata na njihovim fakultetskim jedinicama. Oni su, kažu, zbog kvaliteta nastave projektovali rad sa manjim brojem studenata.
Maja Drakić-Grgur, sa UDG-a, se na TVCG pohvalila da se 85 odsto svršenih studenata ovog univerziteta zaposli najkasnije za tri mjeseca pošto diplomiraju, ostali nastavljaju sa postiplomskim studijama. Nije pomenula da se zapošljavaju uglavnom u državnoj upravi – Ministarstvu finansija, Monstatu… Zašto tamo – jasnije je kada se zna da vladajući establišment predaje na privatnim univerzitetima. Krajem januara premijer Milo Đukanović se javno obratio srednjoškolcima sa tribine UDG-a da je najbolje da upišu taj fakultet. Premijerov univerzitet promovisali su i njegovi ministri – predavač na UDG-u Petar Ivanović, čak i ministar obrazovanja Slavoljub Stijepović.
Prošle godine je izmijenjen Zakon o visokom obrazovanju čime je omogućeno da država finansira i privatne univerzitete. Na posljednjoj sjednici Lukšićeve vlade donešena je odluka da se UDG-u iz budžeta dodijele pare za studije od javnog interesa na tom univerzitetu. Sve je više profesora koji dižu glas protiv ovakvog stanja.
,,Vodi se bitka između državnog i privatnih univerziteta. UCG gubi tu bitku. Sve što se posljednjih godina radi, na štetu je UCG”, izjavila je prodekan za nastavu na Fakultetu političkih nauka Nataša Ružić.
Svoj stav za Monitor su već iznijeli profesor Dragan Koprivica, koji je rekao da ,,država i inače ne opredjeljuje dovoljno sredstava za UCG, pa postoje sumnje da je možda riječ i o favorizovanju nekih drugih univerziteta”. Profesor Šerbo Rastoder smatra da je neopravdano da se ,,neki privatni fakulteti ‘reanimiraju’ sredstvima iz budžeta, a da se UCG smanjuju dotacije od države”.
U Rektoratu o ovome pametno ćute. Što bi se oni bunili protiv toga da je Vladi, po ko zna koji put, važniji premijerov od opšteg interesa.
RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA
Hiljadu na jednog
Mora se napraviti ozbiljna analiza primjene Bolonjskog procesa. Nisam protiv Bolonjskog procesa, ali mislim da nije dobro kako smo ga implementirali. Bolonjski proces podrazumijeva veće angažovanje nastavnika i saradnika. Da bi oni bili angažovani, moraju imati odgovarajuću platu. Ne može se Bolonjski proces sprovoditi ako na nekim fakultetima društvenih nauka imate na jednog profesora hiljadu studenata. Analiza treba da pokaže šta smo postigli, koliko je to pozitivno, koliko negativno i da se onda vidi šta nam je činiti. Moraju se neke korjenite promjene donositi i na Univerzitetu i u saradnji sa Vladom. Tu smo krivi i mi, ali je kriva i Vlada. Ne može se kresati budžet državnog univerziteta i bagatelisati institucija na kojoj treba da počiva razvoj države, sa izdvajanjima za nauku koja su simbolična ne u regionu, nego i u svijetu.
Predrag NIKOLIĆ