Stanje je redovno. Samo neprijatelj u liku opozicionih medija i intelektualaca pokušava obični partijski zapisnik pretvoriti u tragikomičnu kopiju afere Votergejt. Samo toj sorti može biti veliko iznenađenje što se DPS u vremenu krize bavi problemom zapošljavanja i problemima svojih članova. ,,To je formula našeg uspjeha.”
Milo Đukanović se opet grohotom ruga zdravom razumu. Svaka njegova riječ je direktiva režimskim polugama i sljedbenicima da ostanu imuni na stvarnost i da ne pokleknu pred činjenicama. Eno ga u Nikšiću izdaje nalog poput onog Ratka Mladića nad opkoljenim Sarajevom: raspamećuj.
Stvarnost je ovaj put nezgodna. Snimci sa zatvorenih partijskih skupova teku, upotpunjavajući profil monstruma. Stvari su poređane tako da se vrh DPS-a ne može iščupati svaljivanjem krivice na nekog od potrošnih pojedinaca. Đukanović i partija su u središtu. Zato on poziva na kolektivnu odbranu i svako ko pokaže slabost pred neprijateljem biće tretiran kao izdajnik.
Neodoljive su sličnosti između originalnog Votergejta i naše tragikomedije. Specijalci predsjednika Ričarda Niksona su sedamdesetih minulog vijeka divlje prisluškivali političke protivnike, sumnjive dužnosnike i novinare. Kupovali su, podmićivali, prepadali. Votergejt je planetarni sinonim za zlouopotrebu moći.
Doskorašnji direktor crnogorske policije Božidar Vuksanović evo je oglasio da on nikome nije naložio da prisluškuje novinare i opozicione lidere. Što mu i ne vjerovati? Sasvim je moguće da se za takve stvari kod nas ne traži dozvola od formalnog šefa. Da je to rutina koja se odvija uhodanim kanalima moći, za kojom se poseže na mig: zbog Listinga, Telekoma, Šarića…
Vašington postu podatke u aferi Votergejt dostavljao je misteriozni anonimni izvor. Tek 2005. godine Mark Felt, u ono vrijeme zamjenik direktora FBI, otkrio je da je on bio to slavno duboko grlo.
,,Ne zanima me od koga su i kako procureli snimci sa sjednice DPS-a.” Ta Đukanovićeva rečenica dočarava paniku u vrhu režima zbog toga što ne znaju ono što ih najviše boli – ko je u našem Votergejtu
deep throat, ko je to na ovaj način iz njihovih redova odlučio da progovori? Đukanović očito ne zna ni do kakvih se sve materijala dokopala ta Božja ruka. Zna šta su sve činili. I snimali.
Pritisnut istragom, hajdemo reći, neke tamo Ranke Čarapić, Nikson se morao povući. Drugačije su naše granice. Ali, treba znati: nije dovoljno objelodanjivanje prljavih tajni. Netačna je omiljena novinarska legenda da su Bob Vudvord i Karl Bernstin iz Vašington posta tekstovima srušili Niksona. Srušili su ga insajderi iz Službe, institucije, važeće društvene norme, logika na kojoj počiva sistem.
Svi važni akteri kod nas se zasad ponašaju predvidivo. Tužiteljica igra vanzemaljca. Mediji pod nadzorom režima nemio slučaj zatrpavaju politički podobnim aferama. Opozicija i NVO sektor uglavnom ponavljaju već izgovorene riječi.
Uzdajući se u raspamećenost većine, vlast čeka da sve prođe. Đukanoviću na um ne pada da podnese ostavku i omogući istragu. Afera Snimak objašnjava zašto se on nije mogao povući s vlasti. Možda je mogao izboksovati azil za sebe, ali nije za brojnu familiju koja računa na njegovu zaštitu. Đukanović je rob moći.
Svejedno, u Crnoj Gori neće sve ostati isto. Ovaj režim će dok traje biti brutalniji i bezobzirniji. To će ga uvoditi u nove i neželjene sukobe. Neće biti više baš lako Đukanovićevim zapadnim prijateljima da mu padaju u zagrljaj. U njihovim zemljama ovakva otkrića označavaju kraj političke karijere i početak pravičnog suđenja. Kad se pažljivije pogleda, čitav slučaj je dizajniran tako da liči na Votergejt. To muči Đukanovića. Šta ako se iza brda valja neko ko neće dati da Snimak pojede muk?
Očiglednost nekad može izazvati preokret u društvu. Dugo, masovno i hotimično Njemci su slabo što znali o nacističkim zločinima. Tek je suđenje Ajhmanu 1961. u Izraelu prelomilo da skupe hrabrost i suoče se sa naplavinama laži i samoobmana.
Bilo bi najbolje za sve da Snimci probude Crnu Goru. I za Đukanovića. Sve skuplje će biti zatrpavanje zločina i nasilja. Jednom će on zavidjeti Niksonu, što je imao sistem da ga obuzda i otjera s vlasti. Džerald Ford ga je, po preuzimanju predsjedničke funkcije, pomilovao. Za tu verziju, za Đukanovića je kasno. Sanader je najbolja ponuda.
Esad KOČAN