Povežite se sa nama

FOKUS

FORMIRANJE VLASTI POD TERETOM PREDIZBORNIH OPTUŽBI: Kriptokratija

Objavljeno prije

na

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima. Da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Dritan Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji

 

Komentarišući nedavne izbore v.d. premijer Dritan Abazović je ustvrdio da je crnogorska demokratija u „uzlaznoj putanji“ uz konstataciju da je koalicija URA i Demokrata- Hrabro se broji ostvarila odličan rezultat. Cilj je, po Abazoviću, da Crna Gora postane, kao i drugi u zapadnoj Evropi „politički dosadna zemlja“. Iako je premijer mislio na nešto sasvim drugo, jer uređene zemlje poput Slovenije, Danske, Baltika…. jesu „dosadne zemlje“ na opštu radost njenih građana, ispalo je, da je mnogim crnogorskim građanima dosadila Abazovićeva i drugih politička ujdurma posljednje  tri godine.  Političko piljarenje, mijenjanje strana, i kreiranje afera kao na traci, su znatno doprinijeli najmanjoj izlaznosti od početka višestranačja.

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima, i da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji. Južnokorejski „kralj kriptovaluta“ Do Kvon osumnnjičen i tražen od Singapura, Južne Koreje, i Amerike za prevarantske poslove u kojima su isparile 42 milijarde eura je završio u spuškom pritvoru zbog krivotvorenih pasoša sa kojima je namjeravao napustiti Crnu Goru privatnim letom iz Podgorice za Dubai 23. marta ove godine. Nakon nešto više od dva i po mjeseca pritvora, Kvon se odjednom zabrinuo za političku situaciju i stanje demokratije u Crnoj Gori pa je poslao identična svojeručna pisma (po riječima njegovog ranijeg advokata) premijeru, ministru pravde i sadašnjem GST-u u kojima navodi svoje veze sa predsjednikom Pokreta Evropa Sad (PES) Milojkom Spajićem. Premijer je toliko zauzet da čak i ne stiže isti dan pročitati pismo Kvona, koje kaže nije ni tražio da mu ga šalje. Ubrzo nakon čitanja pisma premijer je  shvatio o kakvoj se opasnosti radi, pa je pismo proslijeđeno SDT-u i sazvana je sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Mediji su kasnije prenijeli sadržaj pisma.

U pismu, Kvon, iz vedra neba, i bez bilo kakvog uvoda ili obrazloženja, oslovljava tri javne ličnosti i upoznaje ih sa okolnostima svog poznanstva sa Spajićem od 2018.  koji je „u to vrijeme bio aktivni investitor u industriju kriptovaluta i postali smo prijatelji sa veoma uspješnom investitorskom relacijom“. Iako su „oboje bili uspješni“, Kvon je razumio da se Spajić „povukao iz biznisa kako bi utrošio energiju u bavljenje politikom u svojoj zemlji“.

Ono što bode oči u objavljenom pismu, pod uslovom da je autentično i tačno preneseno, su upitni detalji iz Spajićeve biografije koje su autori pisma koristili zdravo za gotovo. Spajić je još ranije tokom kandidature za predsjednika doveo u pitanje svoju biografiju blamantnom odbranom vezanom za prebivalište i državljanstvo Srbije što je i dovelo do njegove diskvalifikacije iz trke uz pomoć Vučićeve administracije (koja je prvi put podijelila baš Spajićeve podatke sa Crnom Gorom).

Spajićeva visokorangiranost i uspješnost u poslu, zahvaljujući kojoj je navodno postao blizak Kvonu – suosnivaču singapurskog Terraform Labs Ltd, je veoma upitna po neformalnim tvrdnjama diplomata i biznis zajednice koji su se interesovali za Spajićeve reference iz Singapura. Iako je nesporno da je Spajić bio stipendista japanske vlade i radio kao partner jednog fonda u Singapuru, pitanje je koliko je on stvarno bio pozicioniran u fondu. Još je upitnije šta je, ako je uopšte, radio za jednu od vodećih svjetskih investicijskih bankarskih grupa Goldman Sachs – kako navodi njegova zvanična biografija. Takođe, Venture Capital Fund koji se navodi u Spajićevoj biografiji kao fond za koji je radio zapravo nije ime kompanije – već kategorija investicijskog fonda što dodatno podgrijava netransparentnost osobe koja pretendira da vodi zemlju.

Spajić je rekao da se zna sa Kvonom i da ga je posljednji  put sreo prošle godine kao fizičkog lice te da kao takav nije mogao znati da li se nalazi na nekoj potjernici. Kvona je nazvao prevarantom koji je ojadio firmu za koju je radio u Singapuru za 75 hiljada eura, što je kapljica u odnosu na 42 milijarde koje mu se stavljaju na teret.

Kvonovi navodi da mu je Spajić rekao da „prikuplja par miliona američkih dolara (USD) za predstojeću kampanju, od čega većinu finansira on lično, a ostalo od drugih prijatelja iz kripto-industrije“ je vrlo čudna konstatacija. Ako je vjerovati Spajićevoj poreskoj prijavi iz Singapura koju je na brzinu pokazao dok je bio ministar, on sa tim prihodima teško da je mogao i blizu stići do „većine od dva miliona dolara“. Kvon dalje navodi da je i od njega očekivan  „doprinos, nakon čega je razgovor pošao u drugom smjeru“ navevši da ima “dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica“ i da stoji na raspolaganju za dalji kontakt…“. Da je i od Milivoja Katnića, bilo bi previše.

PES i Spajić su optužili Abazovića da on stoji iza pisma koje su mu diktirali glavni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Artin Kurti i tadašnji branilac Kvona Branko Anđelić koji je to negirao i nakon toga povukao punomoćje žaleći se da je slučaj dobio „politički kontekst“.

Kvon je nakon toga dobio/uzeo novog advokata – Gorana Rodića koji je 19. juna dao izjavu da je na saslušanju Kvona u zatvoru od strane specijalnog tužitelja Kvon „negirao sve“ navode o finansiranju Spajićeve ili kampanje drugih političkih činilaca. Po riječima Rodića, Kvon se „izjašnjavao detaljno tužiocu o pismu, sadržaju pisma, ko je pisao pismo, kako je nastalo i o svemu tome je detaljno upoznao tužioca“ ali kako je postupak proglašen tajnim nije mogao dati više detalja. Monitor je već ranije pisao, da je na osnovu neformalnih izvora, SDT nakon prispjeća pisma odbio formirati predmet, što je izazvalo nezadovoljstvo ključnih ljudi iz Vlade koji su željeli drugačiji razvoj događaja. Ranije je ministar finansija Aleksandar Damjanović pripremio i informaciju o kršenju procedure emisije euro obveznica kojima je Spajić zadužio Crnu Goru za 750 miliona eura na početku mandata kako bi se Vlada nosila sa sprženom zemljom i predstojećim obavezama koje je naslijedila od Demokratske partije socijalista (DPS). Informacija i zaključci Vlade su takođe proslijeđeni SDT-u o čemu je Monitor isto detaljno pisao kao o bespredmetnom slučaju. U kampanju protiv Spajića se intezivno uključio i lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević koji je i nakon izbora u kojima je partija doživjela kolaps, nastavio sa kampanjom protiv Spajića. Interesantno je da je od strane istih „boraca protiv mafije“ za vrijeme izborne kampanje maltene nije pominjan Milo Đukanović, lider bivšeg režima osumnjičen za bezbrojna i teška krivična djela tokom 30-godišnje vladavine.   

Nije sporno Spajićevo zanimanje za kriptovalute..  U sedmici pred izbore izašao je i tekst umirovljenog američkog pukovnika Ves Martina na portalu Townhall. PES i još neki smatraju da je stigao iz iste kuhinje kao dio strategije rušenja Spajića. U tekstu Ves Martin podsjeća da je Spajić pred kraj mandata, 11. aprila 2022. „preuzeo zasluge za davanje crnogorskog državljanstva Vitaliku Buterinu, rođenom u Rusiji, osnivaču platforme za kriptovalute Ethereum“ kada se slikao sa Buterinom koji je toga dana dobio CG pasoš. Od tada su odnosi sa Buterinom „postali skoro opsesivni“ sa stalnim tvitovima. Navodi se da ga je Spajić upoznao nedjelju dana prije toga u ministarstvu preko Miloša Tomića, bivšeg pilota tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Tada je Spajić izjavio namjeru da Crna Gora „postane centar inovacija u blokčejn tehnologiji, sa svim prednostima legitimne industrije koje će donijeti atraktivni propisi“. Stoga i nije nezamislivo da bi Spajićeva prvo predsjednička a kasnije i kampanja za prvog čovjeka Vlade privukla interesovanje kripto-industrije od kojih bi neki bili voljni, kako Kvon tvrdi u navodnom pismu, finansirati dijelom njegovu kampanju. Međutim od pretpostavki do dokaza je dugačak put. Nakon sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost premijer Abazović je rekao da  „vjerovatno“ u „uređajima koji su Kvonu oduzeti prilikom hapšenja leži istina“ te da su „imali zahtjev prema  organima (SDT) da ukoliko budu utvrđivali činjenice da ne mogu prenebegnuti tu stvar“ jer su „oduzeti telefoni, nekoliko lap-topova“.

Nakon izbora Spajić je jasno stavio do znanja da DPS ne vidi u novoj Vladi kao ni URA-u zbog „zloupotrebe državnih institucija“. Abazović sebe kao mogućnost  vidi u novoj vladi „ako prioritet vlade bude borba protiv organizovanog kriminala i ako cilj bude da do 2027. završimo sve naše obaveze iz EU agende“. Međutim, on i Spajić trebaju prvo da se „razjasne oko nekih stvari“ pa mu je Abazović ponudio duel na Prvoj TV. PES i Spajić su odbili poziv zbog zauzetosti oko formiranja vlade- kao što je ranije Abazović odbio duel sa Spajićem pred sastav njegove Vlade. PES zaključuje da „u slučaju afere Kvon nećemo više voditi polemike sa onim akterima koji su kreatori iste, već ćemo potpuno relaksirano sačekati epilog istrage SDT-a“.

 

Šta su kriptovalute

Kriptovalute su sredstvo razmjene koje koriste kriptografiju za sigurnost transakcija i kontrolu stvaranja dodatnih jedinica valute. Smatraju se podvrstom alternativnih valuta, neštampanog novca ili preciznije digitalnih valuta. Kod kriptovaluta posebno je važnoto što njih ne izdaje niti kontroliše centralna banka niti bilo koja druga institucija. Kriptovalute uglavnom kreiraju njihovi korisnici kroz proces koji je poznat kao „rudarenje”.

Bitkoin je postao prva decentralizovana kriptovaluta u 2009. Od tada se pojavilo preko 1600 kriptovaluta. Cijena kriptovalute se formira na otvorenom tržištu ponude i potražnje. Kriptonovac je lako prenosiv, nije potreban posrednik širom svijeta u vidu banaka ili drugih institucija. Obavijest o transakciji stiže za nekoliko sekundi, inicijalna potvrda u roku od 10 minuta i transakcija u roku od jednog sata postaje nepovratna. Npr. Bitkoin se prenosi na bilo koju tačku planete samo uz digitalni zapis ili šifru bez plaćanja provizije bankama. Kriptonovac takođe posjeduje visoka otpornost na falsifikovanje. Do sada nije probijena kriptografija javnog i privatnog ključa bitkoina kao osnova njegove pouzdanosti. Ono što je problem za ovakvu vrstu novca je da je pogodan za pranje novca iz kriminalne djelatnosti i slaba regulacija ekonomskih okvira u kojima se kriptonovac koristi (regulacija berzi, mjenjačnica, biznisa…).

U Crnoj Gori je ranije objavljeno da je odbjegli policajac Ljubo Milović poslao snimak na zajedničkoj čet grupi na Sky ECC aplikaciji (koju je razbio Europol) bankovnog računa kripto valute na kojoj se vidi iznos od 49.624.511,10 eura, za koji se vjeruje da je zarada od šverca narkotika.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.

Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.

Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.

Mediji u Makedoniji prozivaju  nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura.  Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.

Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.

Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.

Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.

Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti  nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.

U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”,  “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…

Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.

Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama  stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.

Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.

Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.

Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.

Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.

U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.

U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo