Povežite se sa nama

FOKUS

FORMIRANJE VLASTI POD TERETOM PREDIZBORNIH OPTUŽBI: Kriptokratija

Objavljeno prije

1 godina

na

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima. Da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Dritan Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji

 

Komentarišući nedavne izbore v.d. premijer Dritan Abazović je ustvrdio da je crnogorska demokratija u „uzlaznoj putanji“ uz konstataciju da je koalicija URA i Demokrata- Hrabro se broji ostvarila odličan rezultat. Cilj je, po Abazoviću, da Crna Gora postane, kao i drugi u zapadnoj Evropi „politički dosadna zemlja“. Iako je premijer mislio na nešto sasvim drugo, jer uređene zemlje poput Slovenije, Danske, Baltika…. jesu „dosadne zemlje“ na opštu radost njenih građana, ispalo je, da je mnogim crnogorskim građanima dosadila Abazovićeva i drugih politička ujdurma posljednje  tri godine.  Političko piljarenje, mijenjanje strana, i kreiranje afera kao na traci, su znatno doprinijeli najmanjoj izlaznosti od početka višestranačja.

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima, i da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji. Južnokorejski „kralj kriptovaluta“ Do Kvon osumnnjičen i tražen od Singapura, Južne Koreje, i Amerike za prevarantske poslove u kojima su isparile 42 milijarde eura je završio u spuškom pritvoru zbog krivotvorenih pasoša sa kojima je namjeravao napustiti Crnu Goru privatnim letom iz Podgorice za Dubai 23. marta ove godine. Nakon nešto više od dva i po mjeseca pritvora, Kvon se odjednom zabrinuo za političku situaciju i stanje demokratije u Crnoj Gori pa je poslao identična svojeručna pisma (po riječima njegovog ranijeg advokata) premijeru, ministru pravde i sadašnjem GST-u u kojima navodi svoje veze sa predsjednikom Pokreta Evropa Sad (PES) Milojkom Spajićem. Premijer je toliko zauzet da čak i ne stiže isti dan pročitati pismo Kvona, koje kaže nije ni tražio da mu ga šalje. Ubrzo nakon čitanja pisma premijer je  shvatio o kakvoj se opasnosti radi, pa je pismo proslijeđeno SDT-u i sazvana je sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Mediji su kasnije prenijeli sadržaj pisma.

U pismu, Kvon, iz vedra neba, i bez bilo kakvog uvoda ili obrazloženja, oslovljava tri javne ličnosti i upoznaje ih sa okolnostima svog poznanstva sa Spajićem od 2018.  koji je „u to vrijeme bio aktivni investitor u industriju kriptovaluta i postali smo prijatelji sa veoma uspješnom investitorskom relacijom“. Iako su „oboje bili uspješni“, Kvon je razumio da se Spajić „povukao iz biznisa kako bi utrošio energiju u bavljenje politikom u svojoj zemlji“.

Ono što bode oči u objavljenom pismu, pod uslovom da je autentično i tačno preneseno, su upitni detalji iz Spajićeve biografije koje su autori pisma koristili zdravo za gotovo. Spajić je još ranije tokom kandidature za predsjednika doveo u pitanje svoju biografiju blamantnom odbranom vezanom za prebivalište i državljanstvo Srbije što je i dovelo do njegove diskvalifikacije iz trke uz pomoć Vučićeve administracije (koja je prvi put podijelila baš Spajićeve podatke sa Crnom Gorom).

Spajićeva visokorangiranost i uspješnost u poslu, zahvaljujući kojoj je navodno postao blizak Kvonu – suosnivaču singapurskog Terraform Labs Ltd, je veoma upitna po neformalnim tvrdnjama diplomata i biznis zajednice koji su se interesovali za Spajićeve reference iz Singapura. Iako je nesporno da je Spajić bio stipendista japanske vlade i radio kao partner jednog fonda u Singapuru, pitanje je koliko je on stvarno bio pozicioniran u fondu. Još je upitnije šta je, ako je uopšte, radio za jednu od vodećih svjetskih investicijskih bankarskih grupa Goldman Sachs – kako navodi njegova zvanična biografija. Takođe, Venture Capital Fund koji se navodi u Spajićevoj biografiji kao fond za koji je radio zapravo nije ime kompanije – već kategorija investicijskog fonda što dodatno podgrijava netransparentnost osobe koja pretendira da vodi zemlju.

Spajić je rekao da se zna sa Kvonom i da ga je posljednji  put sreo prošle godine kao fizičkog lice te da kao takav nije mogao znati da li se nalazi na nekoj potjernici. Kvona je nazvao prevarantom koji je ojadio firmu za koju je radio u Singapuru za 75 hiljada eura, što je kapljica u odnosu na 42 milijarde koje mu se stavljaju na teret.

Kvonovi navodi da mu je Spajić rekao da „prikuplja par miliona američkih dolara (USD) za predstojeću kampanju, od čega većinu finansira on lično, a ostalo od drugih prijatelja iz kripto-industrije“ je vrlo čudna konstatacija. Ako je vjerovati Spajićevoj poreskoj prijavi iz Singapura koju je na brzinu pokazao dok je bio ministar, on sa tim prihodima teško da je mogao i blizu stići do „većine od dva miliona dolara“. Kvon dalje navodi da je i od njega očekivan  „doprinos, nakon čega je razgovor pošao u drugom smjeru“ navevši da ima “dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica“ i da stoji na raspolaganju za dalji kontakt…“. Da je i od Milivoja Katnića, bilo bi previše.

PES i Spajić su optužili Abazovića da on stoji iza pisma koje su mu diktirali glavni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Artin Kurti i tadašnji branilac Kvona Branko Anđelić koji je to negirao i nakon toga povukao punomoćje žaleći se da je slučaj dobio „politički kontekst“.

Kvon je nakon toga dobio/uzeo novog advokata – Gorana Rodića koji je 19. juna dao izjavu da je na saslušanju Kvona u zatvoru od strane specijalnog tužitelja Kvon „negirao sve“ navode o finansiranju Spajićeve ili kampanje drugih političkih činilaca. Po riječima Rodića, Kvon se „izjašnjavao detaljno tužiocu o pismu, sadržaju pisma, ko je pisao pismo, kako je nastalo i o svemu tome je detaljno upoznao tužioca“ ali kako je postupak proglašen tajnim nije mogao dati više detalja. Monitor je već ranije pisao, da je na osnovu neformalnih izvora, SDT nakon prispjeća pisma odbio formirati predmet, što je izazvalo nezadovoljstvo ključnih ljudi iz Vlade koji su željeli drugačiji razvoj događaja. Ranije je ministar finansija Aleksandar Damjanović pripremio i informaciju o kršenju procedure emisije euro obveznica kojima je Spajić zadužio Crnu Goru za 750 miliona eura na početku mandata kako bi se Vlada nosila sa sprženom zemljom i predstojećim obavezama koje je naslijedila od Demokratske partije socijalista (DPS). Informacija i zaključci Vlade su takođe proslijeđeni SDT-u o čemu je Monitor isto detaljno pisao kao o bespredmetnom slučaju. U kampanju protiv Spajića se intezivno uključio i lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević koji je i nakon izbora u kojima je partija doživjela kolaps, nastavio sa kampanjom protiv Spajića. Interesantno je da je od strane istih „boraca protiv mafije“ za vrijeme izborne kampanje maltene nije pominjan Milo Đukanović, lider bivšeg režima osumnjičen za bezbrojna i teška krivična djela tokom 30-godišnje vladavine.   

Nije sporno Spajićevo zanimanje za kriptovalute..  U sedmici pred izbore izašao je i tekst umirovljenog američkog pukovnika Ves Martina na portalu Townhall. PES i još neki smatraju da je stigao iz iste kuhinje kao dio strategije rušenja Spajića. U tekstu Ves Martin podsjeća da je Spajić pred kraj mandata, 11. aprila 2022. „preuzeo zasluge za davanje crnogorskog državljanstva Vitaliku Buterinu, rođenom u Rusiji, osnivaču platforme za kriptovalute Ethereum“ kada se slikao sa Buterinom koji je toga dana dobio CG pasoš. Od tada su odnosi sa Buterinom „postali skoro opsesivni“ sa stalnim tvitovima. Navodi se da ga je Spajić upoznao nedjelju dana prije toga u ministarstvu preko Miloša Tomića, bivšeg pilota tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Tada je Spajić izjavio namjeru da Crna Gora „postane centar inovacija u blokčejn tehnologiji, sa svim prednostima legitimne industrije koje će donijeti atraktivni propisi“. Stoga i nije nezamislivo da bi Spajićeva prvo predsjednička a kasnije i kampanja za prvog čovjeka Vlade privukla interesovanje kripto-industrije od kojih bi neki bili voljni, kako Kvon tvrdi u navodnom pismu, finansirati dijelom njegovu kampanju. Međutim od pretpostavki do dokaza je dugačak put. Nakon sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost premijer Abazović je rekao da  „vjerovatno“ u „uređajima koji su Kvonu oduzeti prilikom hapšenja leži istina“ te da su „imali zahtjev prema  organima (SDT) da ukoliko budu utvrđivali činjenice da ne mogu prenebegnuti tu stvar“ jer su „oduzeti telefoni, nekoliko lap-topova“.

Nakon izbora Spajić je jasno stavio do znanja da DPS ne vidi u novoj Vladi kao ni URA-u zbog „zloupotrebe državnih institucija“. Abazović sebe kao mogućnost  vidi u novoj vladi „ako prioritet vlade bude borba protiv organizovanog kriminala i ako cilj bude da do 2027. završimo sve naše obaveze iz EU agende“. Međutim, on i Spajić trebaju prvo da se „razjasne oko nekih stvari“ pa mu je Abazović ponudio duel na Prvoj TV. PES i Spajić su odbili poziv zbog zauzetosti oko formiranja vlade- kao što je ranije Abazović odbio duel sa Spajićem pred sastav njegove Vlade. PES zaključuje da „u slučaju afere Kvon nećemo više voditi polemike sa onim akterima koji su kreatori iste, već ćemo potpuno relaksirano sačekati epilog istrage SDT-a“.

 

Šta su kriptovalute

Kriptovalute su sredstvo razmjene koje koriste kriptografiju za sigurnost transakcija i kontrolu stvaranja dodatnih jedinica valute. Smatraju se podvrstom alternativnih valuta, neštampanog novca ili preciznije digitalnih valuta. Kod kriptovaluta posebno je važnoto što njih ne izdaje niti kontroliše centralna banka niti bilo koja druga institucija. Kriptovalute uglavnom kreiraju njihovi korisnici kroz proces koji je poznat kao „rudarenje”.

Bitkoin je postao prva decentralizovana kriptovaluta u 2009. Od tada se pojavilo preko 1600 kriptovaluta. Cijena kriptovalute se formira na otvorenom tržištu ponude i potražnje. Kriptonovac je lako prenosiv, nije potreban posrednik širom svijeta u vidu banaka ili drugih institucija. Obavijest o transakciji stiže za nekoliko sekundi, inicijalna potvrda u roku od 10 minuta i transakcija u roku od jednog sata postaje nepovratna. Npr. Bitkoin se prenosi na bilo koju tačku planete samo uz digitalni zapis ili šifru bez plaćanja provizije bankama. Kriptonovac takođe posjeduje visoka otpornost na falsifikovanje. Do sada nije probijena kriptografija javnog i privatnog ključa bitkoina kao osnova njegove pouzdanosti. Ono što je problem za ovakvu vrstu novca je da je pogodan za pranje novca iz kriminalne djelatnosti i slaba regulacija ekonomskih okvira u kojima se kriptonovac koristi (regulacija berzi, mjenjačnica, biznisa…).

U Crnoj Gori je ranije objavljeno da je odbjegli policajac Ljubo Milović poslao snimak na zajedničkoj čet grupi na Sky ECC aplikaciji (koju je razbio Europol) bankovnog računa kripto valute na kojoj se vidi iznos od 49.624.511,10 eura, za koji se vjeruje da je zarada od šverca narkotika.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

1 sedmica

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Novembra, 2024

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo