Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Foke ulovile bosa?

Objavljeno prije

na

Naser Keljmendi je najvjerovatnije uhapšen u prošlonedjeljnoj akciji kosovske policije, ali su ga iste noći preuzeli američki marinci koji su, čim je počela potjera u Bosni, stigli na Kosovo i bili stacionirani u vojnoj bazi Bondstil. Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, američke foke su isplanirale i koordinirale akciju Keljmendijevog hapšenja. „Amerikanci su došli po njega i sigurno se bez njega ne bi vratili. Ovo je njihov način rada kada akcija nije završena, kao što nije u ovom slučaju. To je njihov, rukopis. Hapšenje, informacija, demanti”, objašnjava naš izvor.

On kaže da tajne službe nikada ne objavljuju takve vrste informacija, da ne bi ugrozili svoje izvore, kao i zbog drugih povezanih osoba iz kriminalne organizacije koje se potražuju.

„Treba se prisjetiti informacije o hapšenju Darka Šarića u Južnoafričkoj Republici. Tada je takođe južnoafrička policija to demantovala. Čak je bio i istovjetan izgovor – da je uhapšena osoba koja je slična njemu. Već tada se znalo, da je Šarić u rukama Amerikanaca i da izvlače iz njega sve podatke koji su im bili potrebni da bi došli do Nasera Keljmendija i još po nekoga”, kaže ovaj izvor iz crnogorske policije.

U prilog ovakvom razvoju događaja, naš izvor podsjeća i na to da je na istovjetan način na Kosovu uhapšen Bajram Arslani, koga su Amerikanci potraživali zbog planiranja terorističkih napada u Njujorku.

„Došli su marinci, pokupili ga preko noći i odveli u nepoznatom pravcu. Niko to nije znao”, tvrdi naš sagovornik.

Prema njegovom mišljenju i Keljmendi bi već mogao biti u nekoj od NATO baza, u Evropi ili Sjedinjenim Američkim Državama.

„To je čovjek koji obavještajnim službama može da pruži dosta informacija o narko putevima, ljudima uključenim u organizovani kriminal, o političarima povezanim sa kriminalcima, posebno na prostorima eks Jugoslavije, i finansiranju političkih partija od kriminala i prljavog novca”, priča Monitorov policijski izvor.

Logično je, kaže, da će Amerikance prije svega zanimati krak hobotnice Naserovog klana, koji stiže preko okeana do SAD.

„Poznato je da tamo, u Bruklinu, njegov rođak Skender Keljmendi kontroliše trgovinu drogom i oružjem. Amerikanci tog čovjeka još nijesu priveli pravdi u nedostatku dokaza koje sada Naser može da pruži. Ali su zato početkom ove godine uhapsili Hektora Keljmendija, koji je bio glavni čovjek u klanu za trgovinu ljudima i prebacivanje imigranata u SAD”, podsjeća naš izvor.

On smatra da je pokazatelj da su međunarodne policijske organizacije krenule da se obračunaju sa klanom Keljmendi, sve ono što se posljednjih dana dešavalo sa hapšenjem, puštanjem i ponovnim hapšenjem Naserovog sina Elvisa.

Vijest o hapšenju najprije je objavila prištinska televizija Klan Kosova, dok je list Koha ditore naveo da Naserov sin prilikom hapšenja nije pružao nikakav otpor. Zatim je, dva dana kasnije javljeno da je Elvis Keljmendi pušten na slobodu ,,u nedostatku dokaza”, ali da ga je samo nekoliko minuta kasnije uhapsila policija EULEKS-a.

Sumnjajući u objektivnost kosovskog pravosuđa, ali i znajući za moć klana Keljmendi, UMNIK vlasti su odmah poslije Elvisovog hapšenja, preuzele spise predmeta, odnosno od kantonalnog suda u Sarajevu zatražile dostavljanje međunarodne potjernice. Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH potvrđeno je da je kancelarija Interpol Sarajevo dostavila misiji UMNIK na Kosovu svu dokumentaciju iz istražnog postupka protiv Elvisa Keljmendija, na osnovu koje se njemu može suditi i na teritoriji druge države.

Za Elvisom Keljmendijem je mnogo ranije bila izdata međunarodna potjernica. On je u bjekstvu od kada je osumnjičen za pokušaj ubistva Elvisa Hodžića iz suprotstavljenog sarajevskog klana. U Hodžića je ispaljeno sedam hitaca iz pištolja u Klubu Bad, u naselju Breka, ali je nekim čudom preživio. Kasnije se pričalo kako je Naser pokušao da mu novcem „izbriše” sjećanje, ali je Hodžić, kako pišu Dani, izjavio da „Keljmendi ne može da ga kupi”.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva ranije je objelodanio da se Elvis Keljmendi, prema izvještaju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2008. godine, nalazi na popisu članova međunarodne zločinačke organizacije kojom rukovodi njegov otac Naser Keljmendi.

Opštinski sud u Sarajevu je u junu 2009. godine osudio Elvisa Keljmendija uslovno na godinu zatvora zbog nasilničkog ponašanja. U presudi se navodi da se kazna neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Bilo je to upravo u vrijeme kada je crnogorska Uprava policije podnijela krivičnu prijavu protiv Elvisa Keljmendija (34) i njegovog brata Liridona (29). Oni su kasnije i osuđeni na zatvorske kazne od devet, odnosno sedam mjeseci, zbog toga što su na osnovu lažnih rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo u filijali MUP-a u Kotoru zatražili crnogorska lična dokumenta. Liridon ih nije uspio dobiti, dok su Elvisu izdati lična karta, pasoš i vozačka dozvola.

Liridon je prošle godine uhapšen u Hrvatskoj i izručen je Crnoj Gori, dok je Elvis od tada na Kosovu, o čemu je Monitor pisao. Naš policijski izvor još tada je tvrdio da se Elvis skriva u Peći, da se pridružio jednoj vjerskoj grupaciji i da je promijenio ime.

,,Njegovo novo ime je Hamza. Imao je kosovska dokumenta sa tim identitetom. Više od godinu policiji je moralo biti poznato gdje je bio nastanjen, odnosno da je bez ikakvog skrivanja živio u kući svoje tetke u Peći, i da je svakodnevno izlazio u grad radi vjerskih obreda. Zašto do sada nije uhapšen? Ko zna kakve su političke igre bile u pitanju”, napominje Monitorov izvor.

Elvis Keljmendi je vozio luksuzne automobile na bosanske i crnogorske tablice. Imao je kombi BiH tablica, mercedes crnogorskih tablica, crni hamer bosanskih registarskih oznaka.

,,Naser Keljmendi je, čim je stigao iz Crne Gore u Peć, bio pod nadzorom dvadeset četiri sata. I to sa svih strana. Mogla je da ga prati i srpska obavještajna služba, kao i kosovska. Ali, prije svega njega su nadgledali stranci. Direktno na terenu, ali i satelitski, praćen je svaki njegov korak. On nije mogao nigdje da ode sa Kosova nezapaženo”, objašnjava Monitorov policijski izvor.

On tvrdi i da je maksimalno sužen prostor za ,,manevrisanje” Naserovim najbližim saradnicima na Kosovu.

,,Redžep Keljmendi ne smije nigdje sa Kosova. Valjdet Keljmendi, takođe. Njihovo posljednje utočište može biti Albanija i skrivaće se onoliko koliko imaju novca. Neće ih njihovi ortaci iz Albanije skrivati besplatno. Oni im predstavljaju teret kojega će gledati da se oslobode prvom prilikom”, kaže naš izvor.

Prema njegovom tumačenju, pipci ove hobotnice i dalje nastavljaju da rade. ,,Ostaje mogućnost da neko drugi preuzme organizaciju. Sigurno je samo da će doći do prekomponovanja scene na takozvanoj avganistanskoj heroinskoj transverzali”, tvrdi Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Vrijeme će pokazati šta će se dalje dešavati u klanu Nasera Keljmendija. Mnogo njegovih bliskih ljudi i dalje je van domašaja zakona. Tako je, na primjer, sa braćom Osmani – Burimom, Baškimom i Ćazimom zvanim Feliks. U slučaju da akcija dođe do njih, potresa će biti u susjednoj Hrvatskoj, ali i u Crnoj Gori, gdje oni imaju saradnike i čija podzemlja kontrolišu. Vidjećemo koliko će Crna Gora biti spremna da uđe u ovu bitku protiv organizovanog kriminala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo