Povežite se sa nama

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Potrebno je nešto više od promjene na mestima Predsjednika i Vlade

Objavljeno prije

na

Mislim da je dobro za Crnu Goru što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra i kao neka vrsta ohrabrenja. Povjerenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primjer, više nemaju. Problem u ovom trenutku je što Evropa sad prebrzo postaje velika, a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprinijeti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori

 

 

MONITOR: Većina partija u RS nedavno se odazvala pozivu Milorada Dodika za sastavljanje deklaracije u kojoj se pominje samoopredeljenje RS, napuštanje Ustavnog suda BiH i mogućnost da entitetska policija štiti granice RS. Poslije toga, međutim, u izvještaju koji je poslat SB UN, RS se „zaklinje“ u poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i Ustava države. Da li je to posljedica „Šmit efekta“ ili izvještaj za „spoljašnju upotrebu“?

BIBER: Dodik svakako koristi, na neki način, Šmitovu politiku da gura pitanje nezavisnosti koje sprovodi petanaest godina. Ali, to svaki put postaje sve gore i u tome se ide sve dalje, a i Hercegovini i da joj se moraju postaviti jasne granice, a za njegovo ponašanje pronaći odgovor čemu se Visoki predstavnik nevoljno i ne tako otvoreno i snažno suprotstavlja, što jeste problem. Verujem da je situacija sa ruskom agresijom u Ukrajini prošle godine prilika ili bolje rečeno situacija koja je mogla biti na vrlo jasan način iskorišćena da se izričito kaže da je proruska genocidna revizionistička politika Milorada Dodika neprihvatljiva u Bosni. Otuda se javlja tragičan osećaj što ruska agresija nije strukturno promenila politiku Zapada na Zapadnom Balkanu. Imam utisak da je tu bilo suviše umirivanja a da se ignorisalo to da se ne radi samo o onim snagama koje su ponosne zbog toga šta Rusija predstavlja, već i da se radi i o autoritarnim nacionalistima koji ne priznaju istorijske činjenice o događajima iz1990-ih. Mislim da Dodik ponovo, koliko je to moguće, pomera granice svoje aktivnosti, što Bosnu ponovo dovodi u opasnost od velike nevolje da dođe opet do potkopavanja koja već dekadu, i sa takvim akcijama, postepeno ali uspešno slabe državu.

MONITOR: Dodikova najnovija kampanja dolazi u vrijeme zahuktavanja sprovođenja sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. Da li je to pokušaj pritiska Beograda preko Dodika na međunarodne aktere koji podupiru ovaj sporazum, tek avanturistički politički amaterizam ili nešto što bi, možda, i moglo imati efekta u kontekstu globalne bezbjednosno-političke krize?

BIBER: Ja ne mislim da Dodik svoju politiku sprovodi u korist Vučića –njihovi su odnosi notorno složeni. Ali oni su od strane Zapada tako viđeni. Umesto otvorene kritike koja bi proizvela jak pritisak da se zaustavi Vučićevo i Dodikovo napredovanje u regionu nakon ruske agresije – oni  pokušavaju da ih samo umire. To stvara neku vrstu njihove nezavisnosti. Nastaju problemi jer oni pokušavaju da za sebe ostvare što bolja rešenja zbog kojih je Vučić u povoljnijem položaju kada se radi o njegovoj pregovaračkoj poziciji oko Kosova, dok Dodik daje otvorenu podršku Putinu u kojoj nema nimalo osećanja prema žrtvama agresije i ratnih zločina Rusije. U tom smislu, obojica veoma uspešno koriste nepostojanje volje Zapada da se suprotstavi njihovom delovanju u regionu – što je kontraproduktivno. Dodatno ih osnažuje u onome što oni hoće da postignu.

MONITOR: Albin Kurti i Aleksandar Vučić su pristali na predlog Sporazuma i na aneks o njegovom sprovođenju, ali se i dalje „bune“ protiv implementacije dogovorenog, sada vidimo da to rade i u Briselu. Da li će ovaj Sporazum biti samo jedan u nizu dogovora koji su djelimično ili uopšte nisu realizovani?

BIBER: Kada se radi o sporazumu Albina Kurtija i Vučića ne vidim nimalo volje nijedne strane da se taj sporazum sprovede, a posebno Srbije koja nema nikakvog interesa da postigne kompromis sa Kosovom. Status kvo je privlačan jer podrazumeva da neće biti nikakvih promena, ali Evropska unija je zadovoljna i sa nedovoljno razrađenim aranžmanima koji pokazuju sve slabosti onih sa duge linije ranijih sporazuma – umesto sabotaža i negiranja. Jasno je da Aleksandar Vučić nema nikakvog interesa za normalizacijom odnosa sa Kosovom. U tome i jeste problem. Potreban je novi dogovor koji bi obaveziavao strane na ozbiljnu posvećenost i koji bi EU dopuštao da pokaže prstom na onog koji to prekrši. To ovde nemamo i zato nema pomaka kao što nije bilo ni kod ranijih sporazuma koji nisu uspeli da promene odnose.

Za Vučića to je „prazna školjka“ u ovom trenutku, jer bi normalizacija podrazumevala dobrosusedske odnose i pravljenje kompromisa i suštinsko poboljšanje, što je bitno protiv prirode njegovog režima koji opstaje na konfliktima, konfrontaciji, govoru mržnje i povećanju nacionalizma. Zato mislim da nije moguće napraviti pravi zaokret u tim okolnostima a to priznaje i EU pokušavajući da igra na duge staze, pa pristaje na jedan loš dil da ne bi pogoršala situaciju u kojoj bi došlo do prekida saradnje, naročito Srbije, sa zapadnim partnerima.

MONITOR: Sa vlasti u Crnoj Gori otišao je Milo Đukanović. Pobijedio ga je, sa gotovo 60 posto, Jakov Milatović ispred skoro formirane Evrope sad, koji je tek počeo da se bavi „ozbiljnom“ politikom. U junu će u Crnoj Gori biti održani vanredni parlamentarni izbori… Kako vidite uzroke ove promjene i budućnost Crne Gore?

BIBER: Što se tiče Crne Gore, mislim da je dobro za nju što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra kao nešto pozitivno i kao neka vrsta ohrabrenja. Videlo se od 2020. godine da raste poverenje građana u to da je moguće glasanjem na izborima doći do promena. Poverenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primer, više nemaju. Ali to nije dovoljno jer je situacija veoma rovita i bilo bi dobro da na sledećim izborima jedna strana ima stabilnu većinu što nije bilo od 2020, pa Crna Gora nije imala stabilnu vladu. To nije dobro za zemlju, posebno zbog evropskih integracija, jer je jasno da Crna Gora sada jedina ima realistične šanse da uđe u EU u narednim godinama. Između ostalog, jer je to prihvatljivo za EU članice i iz razloga što je Crna Gora mala zemlja i njeno pristupanje neće mnogo koštati druge. Pregovori su odmakli dovoljno daleko i jasno je da postoji posvećenost tome. Stabilna većina na vlasti, iako, naravno, može biti od velike koristi, može biti i problem jer visok rezultat Evrope sad i njen veliki elektorat može ljude učiniti oportunističnim, a partije koje prebrzo postaju velike boluju od mnogih bolesti što vidimo da je slučaj sa SNS u Srbiji. Tako partija koja se tek pojavila nameće grupu ljudi koja prebrzo dobija veliku moć kojom objedinjuje široki spektar – od tehnokrata i demokrata do ultradesnice, od nacionalista do evroentuzijasta. Sve je to sada zajedno. Kažem da to je problem jer se radi o partiji koja prebrzo postaje velika a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprineti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori. Pitanje je da li će to biti nešto više od promene na mestima Predsednika i Vlade. To će biti pravi test u godinama koje dolaze.

 

Šmitove odluke su veliko razočarenje

MONITOR: Okončana je kriza izbora vlade u Federaciji BiH koja je od 2018. imala tehničku vladu. Visoki predstavnik Kristijan Šmit ponovo je morao da iskoristi svoja Bonska ovlašćenja. Kako ocjenjujete Šmitove poteze?

BIBER: Potpuno je jasno da je to izazvalo veliko razočarenje kod svakoga ko je bio posmartač u BiH. On se upleo u izborni proces na vrlo problematičan način. Njegova prva odluka je skandalozna – ne toliko zbog sadržaja već zbog tajminga koji je promenio izborni proces, što je bilo protiv duha nezavisnosti izbornog procesa i neprihvatljivo u normalnim demokratijama. Takođe, njegovi napori u pravom sukobu sa etnonacionalnim opstruktivizmom Milorada Dodika, na primer u primeni zabrane negiranja genocida, što je ustanovio njegov prethodnik, umesto pomaka u tome pogoršali su etnonacionalnu dinamiku u BiH. Jasno je da je sve to donelo pravu štetu instituciji Visokog predstavnika. Mislim tu i njegove intervencije koje su – na mnoge načine, podržane od strane SAD i Britanije ali ne i tako jasno od EU, što je takođe smanjilo široku podršku koju bi Visoki predstavnik trebalo da dobije. Zbog toga smatram da je njegovo delovanje, do danas, prilična katastrofa.

 

Istražiti napade na novinare u Crnoj Gori i poboljšati uslove u kojima rade

MONITOR: Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović pozvao je u intervjuu hrvatskom Večernjem listu da se crnogorske i hrvatske institucije zajedno angažuju na otkrivanju pozadine ubistava vlasnika lista Dan Duška Jovanovića i Nacionala Iva Pukanića. Abazović smatra da su oni stradali zbog istraživanja o „duvanskoj mafiji“ organizovanoj na nivou regiona. Kako ocjenjujete Abazovićevu inicijativu?

BIBER: Teško je komentarisati inicijativu Dritana Abazovića jer se ona može posmatrati, u izvesnom stepenu, i u vezi sa dobijanem veće podrške na sledećim izborima. Ali, svakako, je važno istražiti nasilje koje je u prošlosti izvršeno nad novinarima. To je samo deo slike onoga što se događalo, pa bi trebalo fokus staviti na poboljšavanje uslova u kojima novinari rade danas i na njihovo pravo na nezavisnost, čuvati kritički doprinos medija u Crnoj Gori kao i u svim drugim zemljama Regiona. Postoje primedbe da se sloboda i pravo medija na kritičnost i dalje ograničavaju iz različitih razloga. To bi trebalo da bude prioritet političara kao i to da sudovima dopuste da se ovi slučajevi slobodno ispitaju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo