Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FISKALNI SAVJET SRBIJE O EVROPI SAD 1 I 2: Ukidanje doprinosa za PIO ogroman rizik

Objavljeno prije

na

“Eventualno ukidanje penzijskih doprinosa bi nedvosmisleno urušilo javni penzijski sistem, po ugledu na drakonsku Čileansku privatizaciju penzijskog sistema iz 1981”, stoji u analizi urađenoj u Beogradu. Šta o tome misle CANU i Univerzitet Crne Gore – ne znamo. A fiskalni savjet nemamo

 

Poreska reforma iz 2021, poznata kao Evropa sad (1) koju njeni autori, sadašnji državni čelnici, predstavljaju kao nesumnjiv i održiv uspjeh, nije impresionirala ekonomske stručnjake iz okruženja koji su analizirali njen dvogodišnji učinak. Po njima, iako smo imali dosta sreće (“velika imigracija platežno sposobnih građana Rusije i Ukrajine”), postignuti efekti nijesu u potpunosti opravdali očekivanja. Problem adekvatnog punjenja budžeta samo je privremeno riješen, jer stranci mogu otići jednako brzo kao što su došli. Mogla bi se, zato, pojaviti potreba da ono što je zaposlene i poslodavce častila ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje, država uzme nazad povećanjem stope poreza na dodatu vrijednost (PDV).

“Ispostavilo se da je snažna naplata poreskih prihoda tokom 2023. godine u najvećoj mjeri nadomjestila gubitak od ukidanja doprinosa za zdravstvo. Međutim, pokazujemo da je snažna naplata poreza dominantno rezultat eksternih faktora, prije svega velike imigracije platežno sposobnih građana Rusije i Ukrajne.”

Citat je dio dokumenta koji je, prošle nedjelje, objavio Fiskalni savjet Srbije (Pavle Petrović, Nikola Altiparmakov, Bojan Dimitrijević). Istraživački papir sa podnaslovom Poreska reforma u Crnoj Gori 2022. – činjenice, zablude i paralele sa Srbijom dominantno se bavi učincima poreske reforme Evropa sad 1, ali su pod lupu stavili i najavu Milojka Spajića i njegovih saradnika o daljem povećanju zarada putem ukidanja doprinosa za penziono osiguranje. I nijesu optimisti. “Biće veoma interesantno vidjeti kako će kreatori programa Evropa Sad 2.0 pokušati da ukinu penzijske doprinose, a da pritom iz temelja ne uruše javne finansije”.

Još veća opasnost je, pišu, da javne finansije ne budu jedina žrtva pretjeranog optimizma premijera i njegovih sljedbenika. “Ukidanje penzijskih doprinosa ne samo da bi destabilizovalo državni budžet, već bi neminovno dovelo do urušavanja javnog penzijskog sistema koji je jedan od glavnih evropskih društvenih tekovina tokom prethodnog vijeka”.

Ova upozorenja nijesu novost.  Težinu im daje to što dolaze sa relevantne adrese i što se vode  ozbiljnom analizom zvaničnih crnogorskih podataka. Za razliku od ekonomske politike tipa paf-paf koju demonstrira premijer. Istraživački papir nadopunjen je  iskustvima iz sličnih projekata drugih evropskih zemalja.

Iz objavljene analize saznajemo da ideje pretočene u program Evropa sad 1, uglavnom, nijesu nove. Vrlo sličan program razmatrala je Vlada Srbije 2010. godine (formirale su je DS, SPS, G-17+, SPO, premijer Mirko Cvetković) ali je od njega odustala “usljed nedostatka političke podrške za povećanje stope PDV-a”. Slično je i sa najavljenom Evropom sad 2. Samo što je to bure baruta neuporedivo veće. O čemu postoje sasvim jasni dokazi iz prakse zemalja koje su već kretale tim putem. Sada se, uglavnom, kaju.

Autori Papira upozoravaju kako Evropa sad 1 “nije dovela do osjetnijeg smanjenja troškova rada niti do povećanja konkurentnosti crnogorske privrede”. Dobro je to što je  uzrokovala povećanje životnog standarda “putem nominalnog povećanja neto zarada (postojećih) radnika”, a cijena toga je problem smanjenja budžetskih prihoda. Njega u ovom trenutku ne primjećujemo zbog uticaja spoljnih faktora (globalna inflacija, platežno sposobni imigranti koje ovdje vodimo kao turiste).

To se može riješiti. “Relativno benignim povećanjem stope PDV za par procenata moguće je otkloniti eventualni budžetski manjak u budućnosti. Na ovaj način Crna Gora bi očuvala konkurentan poreski sistem, a rezultati poreske reforme (Evropa sad 1) bi se mogli pozitivno ocijeniti, uprkos neodgovornom planiranju”, zaključuju u dokumentu FSS.

Po njima, mnogo veći problem je mogućnost da vlast i građani u Crnoj Gori, zaslijepljeni tim uspjehom krenu u najavljeno ukidanje doprinosa za penziono osiguranje, očekujući sličan ishod. Uz još veće benefite (obećani rast zarada i penzija).

“Pripisivanje snažne poreske naplate reformi iz 2022. godine, i naročito ekstrapoliranje ovih rezultata na eventualno ukidanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje – bilo bi krajnje rizično i neodgovorno”, upozoravaju autori dokumenta naglašavajući da to ne bi bio samo problem države, odnosno, javnih finansija. “Ništa manje važan aspekt eventualnog ukidanja penzijskih doprinosa je neizostavno ukidanje javnog penzijskog sistema koji predstavlja integralni dio modernih evropskih društava tokom prethodnih 100 godina”.

U dokumentu se potom navodi da bi se postojeći penzioni sistem baziran na principu međugeneracijske solidarnosti “nedvosmisleno urušio”, onako kako se to dogodilo u Čileu nakon “drakonske privatizacije” penzijskog sistema iz 1981. godine. “Ovakve radikalne i kontroverzne reforme su listom odbačene u svim državama Zapadne Evrope, dok su iskustva drugog penzijskog stuba iz Istočne Evrope veoma negativna i navode sve više osiguranika, ili država u celini, da se vraćaju u okrilje javnog penzijskog sistema.”

Takvu grešku, smatraju analitičari Fiskalnog savjeta Srbije, bilo bi jako teško ispraviti. “U ovom slučaju, čak ni postojanje odlučne političke volje za povećanjem stope poreza na dodatnu vrednost ne bi bilo dovoljno da se nadomesti ovako veliki gubitak prihoda.”

To su samo najkraći izvodi iz dokumenta koji bi morali iščitati s velikom pažnjom. I pažljivo čuti eventualne kontraargumente vlade i vladajuće većine u parlamentu, bez čije saglasnosti ne može doći do promjene postojećeg penzionog sistema.

Nažalost, uz rijetke izuzetke, nijesmo bili u prilici da čujemo šta o pitanju koje, vjerovatno, predstavlja najveći društveni izazov nakon referendum 2006, misli akademska zajednica u Crnoj Gori.

CANU i Univerzitet Crne Gore ćute. Fiskalni savjet još nemamo, iako obaveza njegovog formiranja stoji već pred četvrtom vladom i trećim sazivom parlamenta. Vlast ima prečeg posla. Ili se plaše onoga što bi mogli čuti o svojim planovima?

 

Tri ne Evrope sad 1

Možemo ocijeniti da je reformski plan Evropa sad 1 bio netransparentan, nekonzistentan i nekredibilan, smatraju autori Istraživačkog papira Altiparmakov, Snežana Ugrinov i Ivan Lakićević. I objašnjavaju:

Netransparentnost se ogleda u tome da predlagači nisu jasno iskazali pojedinačne troškove tri ključne reformske mjere (ukidanje doprinosa za zdravstvo, uvođenje neoporezivog cenzusa, povećanje minimalne zarade) već su samo prikazali zbirni neto gubitak prihoda (zajedno sa očekivanim povećanjem prihoda) koji tvrde da će biti smanjenje budžetskih prihoda za 125 miliona eura. Međutim, ovako agregiran zbirni prikaz ne omogućava provjeru realističnosti pojedinačnih stavki i ostavlja sumnju da je stvarni gubitak prihoda potcijenjen jer je samo naplata doprinosa za zdravstvo iznosila 180 miliona u 2021. godini.

Nekonzistentnost možemo uočiti pokušajem da se trajni gubitak poreskih prihoda djelimično pokrije planiranim prihodima od reprograma poreskih dugovanja. Međutim, poreski reprogrami predstavljaju (u najboljem slučaju) jednokratan izvor prihoda i ne mogu se koristiti za pokrivanje trajnog smanjenje poreza.

Nekredibilnost reformskog plana se ogleda u izostanku tzv. čvrstih mjera poreske politike u vidu povećanja relevantnih poreskih stopa. U odsustvu povećanja PDV stope, koja jedina predstavlja dovoljno izdašan izvor prihoda, Vladi Crne Gore ostale su na raspolaganju samo skromne mogućnosti za povećanje akciza i uvođenje progresivnog oporezivanja dobiti za velika preduzeća. Preostale mjere zapravo predstavljaju optimistična očekivanja efikasnije borbe protiv sive ekonomije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo