Povežite se sa nama

FOKUS

Fini momci sa Fejsbuka

Objavljeno prije

na

,,Ključni prioriteti Vlade u narednoj godini biće pokretanje investicionog ciklusa i politika zapošljavanja, posebno mladih”, najavio je premijer Igor Lukšić na konferenciji za štampu povodom obilježavanja godišnjice njegove Vlade. Istu priču čuli smo i krajem prošlog decembra, kada je mandatar Lukšić tražio u parlamentu podršku za svoj program. ,,Želim sistem u kojem će i investitori imati šansu da zarade, a nezaposleni da nađu posao i pristojno žive od svog rada.” Između dva decembra: investitora ,,ni za lijek”; do juče zvanično uspješne privatizacione priče (Željezara, Livnica, Solana, HTP Onogošt… ) okončane su stečajem; izgubljeno je više od deset hiljada radnih mjesta, prosječna plata manja je za 30-ak eura u odnosu na novembar prošle godine, pravdu i pravo na ulici su tražili radnici i studenti. Premijer je svoj pjesnički opus upotpunio Knjigom straha.

U 2011. godinu ušli smo očekujući odgovore na pitanja: Ko će graditi elektrane na Morači? Da li će država u projekat gradnje autoputa Bar-Boljari ući sa konzorcijumima iz Izraela, Kine ili Grčke? Ko će biti zakupci uvale Valdanos, a ko će se od predstavnika svjetskog džet-seta odmarati na Svetom Stefanu? Šta će od svojih obećanja ispuniti ,,strateški partneri” – od CEAC-a Olega Deripaske, turističkih i energetskih kompanija Viktora Restisa, italijanskog A2A koji je u osvajanje crnogorskog energetskog tržišta krenuo na zapovijed nekadašnjeg premijera, milijardera Silvija Berluskonija…

Odgovor – niko i ništa.

Zato na kraju godine u ekonomskim rubrikama crnogorskih medija dominiraju Miodrag Davidović, Veselin Barović, Dragan Brković.

Davidović sa svojom kompanijom Neksan, ponovo pokušava nemoguće – spasiti nikšićku Željezaru, već tri puta privatizovanu kompaniju koja je od proljetos u stečaju. Vlada je do tada u Željezaru, bolje rečeno u džepove njenog većinskog vlasnika, of šor kompanije MNSS, i njenih povjerilaca – od Prve do Švajcarske komercijalne banke, usula desetine miliona eura, a potom podigla ruke u znak predaje. Sada se premijer Lukšić i njegovi ministri, kažu, nadaju da će Davidović i stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić uraditi ono što oni i njihovi prethodnici nijesu umjeli. A svi znaju da je to priča bez srećnog kraja.

Veselin Barović, za to vrijeme, pokušava sopstvene poslovne dubioze razriješiti prodajom 1,5 miliona kvadrata zemljišta u zaleđu ulcinjske Velike plaže. ,,Plac” koji mu je država faktički poklonila, prodajući mu svoj vlasnički udio u Solani Bajo Sekulić za nepunih milion eura, jedan od najmoćnijih crnogorskih tajkuna sada pokušava prodati za 300 puta veći iznos. I on je, prethodno, uspio nemoguće – da ,,ubije” proizvodnju u jednom od najstarijih preduzeća u Crnoj Gori. Za ovdašnjeg top biznismena, ovladavanje procesom dobijanja soli iz morske vode bio je prekrupan poslovni zalogaj. Zato Crna Gora danas, uz sve ostalo, uvozi i kuhinjsku i industrijsku so. Barović je za svoje umijeće nagrađen tako što je zemljište Solane iz industrijskog preimenovano u – građevinsko. Na tom će se terenu, valjda, bolje snaći.

Konačno, pred stečajem su i kompanije kojima gazduje Dragan Brković, još jedan iz plejade crnogorskih tranzicionih junaka. Vladino posredovanje između Vektre i mađarske OTP banke o reprogramu kredita teških blizu 100 miliona eura po svoj prilici nije urodilo plodom, pa je iz Budimpešte stigao zahtjev za otvaranje stečajnog postupka u kompanijama: Vektra Boka, Vektra investment, Vektra aviješn i Vektra Montenegro. Privredni sud će, na mig vlasti, pokušati da što je moguće duže oteže sa donošenjem odluke ali, ni to ne može trajati beskonačno.

Priču komplikuje činjenica da je OTP banka veliki novac pozajmila i vlasnicima Kombinata aluminijuma, odobravajući kredite koje je garantovala Vlada Crne Gore. Otud bojazan da bi eventualni gubitak u aranžmanima sa Brkovićem Mađari mogli pokušati da nadomjeste tako što bi aktivirali postojeće garancije i krenuli u prinudnu naplatu svojih potraživanja iz budžeta Crne Gore. A to bi značilo da bi nekih 140 miliona eura iz državne kase (bez kamata) otišlo u nepovrat.

Za brigu je izjava ministra finansija Milorada Katnića da Vlada ne može planirati budžet za narednu godinu dok se sa povjeriocima KAP-a i CEAC-a ne dogovori o iznosu kredita koji će biti dužna da vrati u narednih 12 mjeseci. Dojče banka je, zbog nepoštovanja ugovorenih pravila od strane uprave Kombinata, već zahtijevala prijevremenu naplatu kredita od 22 miliona eura. Ne uspije li se Vlada nagoditi sa Njemcima to će aktivirati i sve ostale bankarske garancije i povući ovu zemlju u ambis dužničkog ropstva.

I bez toga, Lukšić i Katnić nastavljaju da zadužuju zemlju – što je jedini posao u kome su bili uspješni tokom godine na izmaku. “Tražimo strateškog partnera za KAP i od toga će zavisiti novo zaduživanje. Želimo da znamo da li će novi partner platiti dug, ili ćemo to morati mi i u tom slučaju moramo paziti da sebe ne preopteretimo. Želimo da odložimo aktiviranje garancija dok to ne završimo”, objašnjava Katnić Vladinu strategiju pokazujući da strategije zapravo i nema. Izuzev plana da se državni dug tokom naredne godine uveća za makar 230 miliona eura.

,,Naš javni dug je već sada dosegao nivo od 45 odsto bruto domaćeg proizvoda. Bojim se da će strane direktne investicije, zbog novog udara krize, izostati, te da ćemo nastaviti da se dalje zadužujemo”, upozoravao je u Monitoru profesor Milenko Popović. ,,Imajući u vidu dubinu i dužinu kriznog udara brzo ćemo doseći i nivo duga od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda, što se smatra granicom održivog javnog duga. Podsećam, samo u prethodnih 12 meseci mi smo emitovali 520 miliona eura tih obveznica”.

I premijer priznaje: ,,Vrćenje ukrug sa Željezarom i KAP-om obilježilo je ovu godinu, što je opterećujuće, jer bi trebalo sa smo u fazi razgovora o razvojnim projektima, a ne o tome kako socijalno prestrukturirati preduzeća”. Iz izjava čelnika izvršne vlasti dalo bi se zaključiti da je riječ o nevoljama koje su oni od nekoga naslijedili. Igor Lukšić je, sjetimo se, od 2004. godine bio ministar finansija i on danas nema pravo da se žali na, očito loše, finansijske aranžmane države sa privilegovanim vlasnicima privatizovanih preduzeća.

Ekonomski problemi su, samo dio bremena sa kojim se izvršna vlast nosila 2011. Izgledalo je na momente – nevješto i bezvoljno. Iako je nastavak procesa integracija predstavljen kao prioritet svih prioriteta, Lukšićeve Vlade na tom planu je postignut samo polovičan uspjeh. Nijesmo, dakle, u decembru dobili nestrpljivo čekani datum početka pregovora, ali je i oročeno odlaganje tog momenta protumačeno kao uspjeh. I jeste u odnosu na ono što nam se moglo desiti da smo ostali izvan evropskih puteva.

Treba se prisjetiti da je Lukšić svoj premijerski mandat započeo u sjenci hapšenja lokalnih činovnika iz Budve (afera Zavala), optužbi za međunarodni šverc duvana iz mojkovačke fabrike Tara u kome, sumnjalo se, učestvovali i pojedini državni funkcioneri, prijetnji i pritisaka na novinare koji su istraživali taj slučaj, nerazriješeno ubistvo budvanskog biznismena Dragana Bećirovića, košarkaša Ljubomira Jovanovića, nerazjašnjene paljevine automobila dnevnika Vijesti…

Konačno, na kraju godine, sam se premijer našao u jednoj od glavnih uloga afere listing skupa sa ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom.

Nedavna ostavka Vladana Jokovića, prvog čovjeka Agencije za nacionalnu bezbjednost i najavljeno razrješenje/ostavka direktora Uprave policije Veselina Veljovića dovode se u direktnu vezu sa tom aferom i premijerovim obećanjem da će, ne bude li zaštićen “kao građanin”, smijeniti odgovorne. Tako gledano, čini se da Lukšić iz afere izlazi kao pobjednik, dok Crna Gora prelazi mali korak na putu ka pravnoj državi. Nije, ipak, sve tako jednostavno.

Dovoljno je bilo da u javnost procuri podatak da će Jokovića na čelu ANB naslijediti prekaljeni vojnik DPS-a Mevludin Nuhodžić, a Veljovića Božidar Vuksanović, bivši šef zatvora i direktor Uprave carina pa da čovjeku postane žao ovih što odlaze. I to ne zbog njih (Veljović je bezbroj puta zaslužio da bude smijenjen), nego zbog straha od onoga šta će „snaga države” pod komandom Nuhodžića i Vuksanovića donijeti – nama.

Veselin Veljović je priznao da on ne bi hapsio bivšeg premijera, predsjednika i partijskog šefa Mila Đukanovića. Ali od Božidara Vuksanovića bi se moglo očekivati i mnogo više. Recimo, da hapsi one koji (pre)glasno kritikuju šefa.

Uostalom, danas Đukanovićeva upozorenja izrečena u novembru dobijaju bitno drugačiju težinu: „Nećemo gušiti slobodu medija, niti ćemo ograničavati pravo na slobodu mišljenja, ali ono što moramo uraditi to je da zaštitimo investitore, da bi se oni ovdje osjetili sigurni, da bi nam pomogli da pokrenemo krupne razvojne projekte…”.

Lukšiću treba priznati sposobnost rješavanja nekih domaćih zadataka koji su stizali iz evropskih metropola (sa izuzetkom onih koji se odnose na borbu protiv korupcije i kriminala). Izborni zakon donijet je pod moranje i u posljednjem momentu, u neobičnoj političkoj trgovini između vlasti i opozicije u kojoj je premijer odigrao, kažu, odlučujuću ulogu. Zadovoljni su i mnogobrojni korisnici Fejsbuka, koju su u premijeru dobili još jednog virtuelnog prijatelja.

Oni što u izvršnoj vlasti ne traže drugove za dopisivanje već odgovorne ljude spremne da se uhvate u koštac sa haosom koji prijeti – nemaju razloga za zadovoljstvo prvom premijerskom godinom Igora Lukšića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo