Neregulisano, nekontrolisano i netransparentno. To je osnovni zaključak o finansiranju medija u Crnoj Gori od strane države, u analizi Centra za građansko obrazovanje (CGO) urađenoj u sklopu projekta „Jednake šanse za sve medije” – uz podršku njemačkog Ministarstva spoljnih poslova, preko ovdašnje ambasade – a odnsi se na 2013. Iako u zemlji, kaže se, ne postoje vidljivi mehanizmi direktne cenzure i kontrole medija od strane države (zbog ustavnih i zakonskih ograničenja), postoji prikrivena kontrola.
Kako u zakonodavnom okviru Crne Gore ne postoje specifična pravila koja kontrolišu raspodjelu budžetskog novca medijima kroz osnov oglašavanja i reklamiranja i drugih vezanih ugovornih odnosa, time se, stoji u analizi, otvara značajan prostor za direktan uticaj države na rad medija. Prije svega kroz netransparentna i selektivna finansijska izdvajanja javnih sredstava, a, time, i za zloupotrebu sredstava poreskih obveznika.
Ukupan iznos sredstava koje su organi javnog sektora utrošili u toku 2013. godine, na osnovu podataka do kojih su došli aktivisti CGO-a, za koje posjeduju dokumentaciju, a odnose se na medije, portale i informativne agencije, marketinške agencije i produkcijske kuće – iznosi 2.196.739 eura. Imajući u vidu da dobijeni iznos čine troškovi 67,6 odsto organa javnog sektora, koji su bili predmet analize, pretpostavlja se da bi ukupan iznos bio značajno, ako ne i duplo, veći.
Iznos od 2.196.739 eura utrošen je tako što je za štampane medije izdvojeno 248.924 eura ili 11,33%, TV kanale 271.053 ili 12,33%, za radio stanice 580.510 ili 26,42%, portale i informativne agencije 135.020 eura ili 6,15% dok je za marketinške agencije i produkcijske kuće izdvojeno 879.766 eura, odnosno 41%. Za stavke iz kategorije ostalo izdvojeno je 39.111 eura ili 1,73%, odnosno ukupno 2.154.384 eura.
Problem kao i prethodnih godina, o čemu je Monitor pisao: iz budžeta se najviše novca, finansiraju režimu lojalna glasila. Od štampanih medija, tokom 2013. godine, najviše je dobila izuzetno slabo prodavana Pobjeda – 134.340 eura. Iza nje idu daleko tiražniji: Dan sa 47.259, Vijesti 19.681 i Dnevne novine sa 11.110 eura.
Portali – ista stvar. Ubijedljivo najviše novca, tradicionalno, iz budžeta prihoduje Analitika. Za analiziranu godinu: 63.849 eura. Podsjetimo: taj portal, čiji je osnivač i donedavni urednik Draško Đuranović (prešao u privatizovanu Pobjedu), oformljen je kao režimska kontrateža portalu Vijesti, pa se u njega, prethodnih godina, od institucija sistema slio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima.
Mnogo popularniji i posjećeniji portali daleko zaostaju za Đuranovićevom Analitikom. Najposjećeniji portal u zemlji, Vijesti, prihodovao je 7.776 eura, a takođe veoma posjećeni CDM – 7.200 eura!
Svojevremeno, dug od 800.000 eura, koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu supruge pomenutog Draška Đuranovića, država je prebacila na poreske obveznike. Zvanično objašnjenje glasilo je da je trebalo pomoći glasila prema kojima je njena firma imala dugove.
Kad je riječ o televiziji najviše su dobili RTCG 74.511 eura, CNN 60 hiljada, pa Vijesti 36.279 i Teuta 25.228 eura. Od radio stanica uveliko prednjači Herceg Novi sa 251.396 eura prihoda, pa Kotor 93.590, Berane 80.048 i Antena M 64.164 eura.
Od marketinških agencija i produkcijskih kuća najviše je dobila Fleka 209 hiljada eura, a ukupan iznos uplatilo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Osnov je ostao nepoznat, iako je tražen zahtjevom. To ministarstvo uplatilo je ukupan iznos za DPC, 190.000 eura, koji se nalazi na trećem mjesto ukupne liste. Tu su i MM Production sa 125 hljada eura i Arhimed sa 81.977 eura.
U odnosu na ukupan iznos, najveći su potrošači lokalne samouprave sa 768.374 eura, odnosno 35%. Slijede ministarstva sa 764.215 eura ili 34,8%. Zatim, javne ustanove i privredna društva u kojima država ili opštine imaju većinski vlasnički udio sa 383.549 eura ili 17,5%. Potom: Skupština Crne Gore, koja je izdvojila 80.304 eura ili 3,7%. Na začelju su agencije sa 59.596 eura ili 2,71%, te državni fondovi sa 44.920 ili dva odsto ukupnih sredstava, uprave koje su u svrhe reklamiranja i oglašavanja izdvojile 43.471 eura ili dva odsto i Ombudsman sa 2.093 eura ili jedan odsto.
Indikativan je podatak da su najveći potrošači lokalne samouprave, naročito kada se ima u vidu da su ukupna dugovanja lokalnih samouprava u decembru 2013. godine iznosila 214,7 miliona eura!
Ako su ukupni primici lokalnih samouprava za prvih devet mjeseci realizovani sa 148,45 miliona eura ili 81,29%, može se zaključiti da se opštine nalaze u teškoj finansijskoj krizi, pa se postavlja pitanje da li je racionalno da se značajni iznosi izdvajaju za troškove reklamiranja, oglašavanja i vezane usluge koje uključuju medije, navodi se u analzi CGO.
Sve navedeno može se podvesti pod zloupotrebu javnog novca za partikularne interese a što, između ostaloga, omogućava nepostojeća regulacija načina oglašavanja državnih organa, ali i izostanak njihove odgovornosti prema javnosti.
„Normativni okvir ne prepoznaje potencijalnu vezu između državnog oglašavanja i njegovog uticaja na slobodu medija i ekonomsku stabilnost, niti posmatra odluke o oglašavanju kao mogući vid medijske diskriminacije i uticaja na uređivačku politiku. Zakon o dodjeli državne pomoći ne sadrži jasne mehanizme za dodjelu pomoći medijima. Distribucija ovih sredstava, uz zakonsku neizvedenost u ovom dijelu, ima potencijal da izazove ozbiljne devijacije na medijskom tržištu i omete poslovanje jednih ili unaprijediti poslovanje drugih medija”, upozorava se u analizi.
Zna se: vlastima bliskih. U analizi se izdvaja i važan fakat da Zakon o zaštiti konkurencije ne prepoznaje, ali i ne reguliše oblast koja se odnosi na uticaj političkih struktura, državnih institucija i organa na medijsko tržište. Konstatuje se znakovita pojava koja otežava osvjetljavanje ulaganja u medije: „Primijećena je centralizacija budžetskih izdvajanja za potrebe oglašavanja i reklamiranja, po osnovu ugovorenih usluga, specijalizovanih usluga i po drugim osnovima, i preusmjeravanje sa medija na marketinške kuće koje se bave zakupima medijskog prostora, što može dodatno otežati osvjetljavanje ulaganja u medije, imajući u vidu da se ne mogu pratiti direktno dalji tokovi i raspodjela novca medijima iz budžeta.”
Imajući u vidu haotično stanje u domenu finansiranja medija iz državnog budžeta, u analizi CGO-a je preporučeno da raspodjela državnih finansijskih sredstva mora biti zasnovana na principima transparentnosti, uz primjenu pravila o javnim nabavkama ali i da finansijsko izdvajanje organa javnog sektora, kroz oglašavanje i reklamiranje u medijima, treba da bude zasnovano na kriterijumima isplativosti i cijene usluge, gledanosti/čitanosti/slušanosti, tj. ne smije biti predmet slobodne procjene vršilaca javnih funkcija, kao do sada. Na koncu: da državna pomoć mora biti dostupna svim medijima u smislu jednakih šansi i neupitnih pravila poznatih svima.
Do tada, režimske analitike i razni analitikari uživaće povlašćen položaj u udobnoj hladovini budžeta.
Crna lista netransparentnih
Prilikom prikupljanja podataka CGO je imao ozbiljnih problema u toku sprovođenja istraživanja: nepotpunu i neadekvatnu primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Pojedini državni organi, notirano je u analizi, odlučili su se na princip ćutanja. Pored višemjesečnih napora istraživačkog tima CGO-a, koje se ogledalo u ponavljanju zahtjeva u više navrata, direktnoj komunikaciji sa nadležnim službenicima, rukovodiocima organa, nijesu dobijeni traženi podaci, čak ni nakon odluka agencije za slobodan pristup informacijama i zaštitu ličnih podataka u korist istraživača. Na toj ,,crnoj listi” netransparentnih organa, koji su se opredijelili da kršeći zakonske norme ne dostave tražene informacije, našli su se: Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Glavni grad Podgorica, Nacionalni parkovi Crne Gore, Aerodromi Crne Gore, Pošta Crne Gore, Željeznička infrastruktura i brojni drugi…
Marko MILAČIĆ