Zna prvi čovjek DPS-a Milo Đukanović šta priča. Na predizbornom skupu u Pljevljima izdao je dirketivu partijskoj vojsci šta joj je činiti u odsudnom boju za još jednu pobjedu i, izgleda, vječnu vlast: ,,Moramo kontaktirati ljude i pokušati da im pomognemo da riješe svoje probleme u ovom vremenu do izbora”, naredio je milosrdni vođa. Nije stao na tome oprobani altruista: ,,U društvima kao što je crnogorsko morate kontaktirati puno ljudi, morate čuti životnu priču, muku svakog čovjeka i pokušati mu pomoći da svoju muku riješi, ako je u pitanju zaposlenje, liječenje djeteta…” Kako to Đukanovićevo, „kontaktiranje” i „rješavanje muka” izgleda na terenu, najbolje je osjetio Mašan Bušković 2006. godine. Vojnici partije Ivan Ivanović, Ranko Vučinić i Vasilije Mijović, vidjeli smo svi – snimljeno je kamerom misteriozno postavljenom u kući Buškovića, pokušali su da od Mašana i njegove porodice, u zamjenu za oprost duga za struju od 1580 eura, dobiju glasove za crnogorsku nezavisnost.
Vođini povjerenici tada su Mašanove muke rješavali ovim riječima: ,,Ti si jedan čestit čovjek. Mi dolazimo kod nekoga ko je karakter. Jako je teška rabota za tvoj mozak. Nijesi ti naivan. Ti si samo pošten. Mašane, uradi nešto… Ne, ni dao Bog, da te neko kupi. Jebem ja toga u nos. Onda bi bio ljiga. Mašane, napravi prelom u svom mozgu. A tvoje probleme da pokušamo da riješimo. Od tebe se traži da glasaš Crnu Goru. Ti i tvoja porodica. Ili da ne ideš na izbore: ,,Ljut si na svakoga…”. Nije prošlo kod Mašana. Odolio je partijskom žrvnju.
Kako tada, tako danas. Tada referendum, danas izbori. Monitor je posjetio Mašana u njegovoj porodičnoj kući, u Zeti, kako bi se uvjerio šta sada, šest godina nakon što su ga posjetili aktivisti DPS-a, misli o Crnoj Gori, vlasti, izborima i narodu. O partijskom „kontaktiranju”.
,,Pa vidite, to što ljudima obećavaju, kao što su meni tada, da će im oprostiti dug za struju, vodu… nikome oni nijesu ništa oprostili. Nikome. Možda im daju neku crkavicu, malo brašna, pašte, paket ulja, nešto novca za vaučer… Poslije kažu da je to pomoć, a ne kupovina glasova”, kaže Mašan i dodaje da i pred ove, uostalom kao i pred svake, izbore ,,švrljaju” kroz Zetu.
,,Aktivisti DPS-a idu noću i obilaze domaćinstva. Isključivo kada je mrak. Ne mogu da shvatim ovaj narod. Bleje i glasaju Mila. Ti koji se prodaju, a ima ih nažalost dosta, to nijesu ljudi, kada mogu da ih kupe za gure. Kada se prodaju kao na pijaci. Kako može to da bude čovjek? Nema veće sramote od toga. Kad se prodaš, dok god si živ, mrlja ostaje. To ne umire, to se nasljeđuje – tvoje dijete, pa tvoje unuče… Neko će da mu kaže: ,,E, oca ti, jel ti se otac prodao. Jel ti se đed prodao za trideset eura!?”
Priča Mašan kako je veliku pažnju u Zeti izazvala nedavna posjeta lidera DPS-a Mila Đukanovića porodičnoj kući Kneževića.
,,Evo, juče sam razgovarao sa čuvenim košarkašom Žarkom Kneževićem, koji živi u Beogradu. Njegov brat, tu, u Zeti, primio je Đukanovića u kuću dok je bio u predizbornoj posjeti Golubovcima, da bi bratanića Milana Kneževića ocrnio kod Zećana. To je to. Znate, ne mrzim ja nikoga, da dođe bilo ko, onaj kojeg nikad nijesam vidio, ja bih mu pružio ruku samo da je bolje narodu. Ali, ovdje boljitka nema. Dok je ovaj čovjek na vlasti, boljitka nema. Ovo isto bih mu rekao oči u oči, brk u brk. Narod je doveo do prosjačkog štapa. Da je čovjek pa da kaže – dosta sam vladao dvadeset dvije-tri godine, ajde da vidimo druge”.
Pokojni su i u Zeti spremni za glasanje, kaže Bušković:
,,Mrtve u Zeti su upisali u birački spisak. Moja ujna, koja je umrla prije pet godina, eno je u spisku za glasanje. Pa jednog Filipovića, pa Milan Dragov Vujačić, pa… Čitam novine – šest hiljada mrtvih u biračkom spisku. Ej bre, pa što radi taj čovjek! Ako nijesi sposoban da učiniš da te narod svojom voljom glasa a ne za pare, ako moraju mrtve da angažuju, onda nemoj da izlaziš. Ali Milo mora da izađe jer je napravio velike greške. Svjestan je toga. Ne vjerujem mu ništa. Ništa. Ne samo njemu nego nikome iz DPS-a”.
Koliko su samo ljudi po Crnoj Gori, uoči izbora, obišli Đukanovićevi partijski udarnici. Koliko su duša, zabarikadiranih siromaštvom, vojnici mašinerije na vlasti pokušali da slome sitnim obećanjima, lijepo upakovanom dozom straha ili perfidnim ucjenama.
Ipak, poslije svih olovnih godina Mašan je hodajuća poruka: svaka njihova posjeta ne mora biti uspješna.
Kupci ličnih karata
Đukanovićevo ,,kontaktiranje” osjetio je i Branko Miljanić sa trojicom drugova, kojima je Milija Krgović, kako mladići tvrde – za potrebe DPS-a, pred lokalne izbore u Tivtu i Herceg Novom, ponudio otkup ličnih karata kako ne bi izašli na glasanje u Herceg Novom 7. aprila. Krgović je tada obećao da će četvorici momaka, a bilo ih je, prema pričanju Miljanića, još tridesetak, nakon provjere validnosti ličnih dokumenata isplatiti po 80 eura. Nije ispunio obećanje pa je čitava priča procurila.
Nije prvi put, saopštio je Miljanić: dva puta mu je već nuđeno po 150 eura ali je, mašanovski, odbio. Ovoga puta, pred lokalne hercegnovske izbore ipak je prihvatio jer mu je novac bio potreban: ,,Ne znam kako su došli do mene. Zvali su me i tražili ličnu kartu. Dao sam im matični broj kako bi mogli da provjere da sam upisan u birački spisak u Herceg Novom”
Kasnije, u junu, nakon procesa u hercegnovskom Osnovnom sudu izrečene su presude jedanaestorici osoba optuženih ,,zbog povrede slobode opredjeljenja pri glasanju”. Prvooptuženi Milija Krgović kome je suđeno u odsustvu i koji je bio organizator posla osuđen je na šest mjeseci zatvora.
Svi su, osim odsutnog Krgovića, priznali krivično djelo – prodaju ličnih karata.
Marko MILAČIĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice