Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ: Nesloboda kao brend

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali aktuelno stanje u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: U jednom tekstu prije nekoliko mjeseci opisao sam aktuelno stanje u Crnoj Gori kao terminalno. Ništa se od tada nije promijenilo, samo što su mini-zemljotresi i zapah truleži iza zatvorenih vrata izašli na vidjelo.

MONITOR: Gdje se ona trenutno nalazi i šta je čeka u neposrednoj budućnosti?
KOVAČEVIĆ: Crnoj Gori predstoji period nestabilnosti, a sadašnja politička elita, bilo da je režimska bilo da je u većini opozicije, nema ni viziju ni kapacitet da izađe na kraj sa problemima koji su se akumulirali godinama, pa i decenijama. Mislim da najhitnije treba početi rad na formiranju jednog širokog demokratskog fronta u koji bi bili uključeni predstavnici autonomnog civilnog sektora, nezavisnih medija i sindikata, i kojima bi se pridružile opozicione političke partije poslije bojkota rada Skupštine Crne Gore. Potrebno je formirati vladu u sjenci i ponuditi jasan program predstojećih aktivnosti na domaćem i međunarodnom planu. To je jedina opcija da se izbjegnu moguće tragične posljedice koje su crnogorskom režimu posljednja karta u paklenom špilu da odbrani svoje nasiljem i korupcijom stečene privilegije.

MONITOR: Dobar dio svijeta, posebno arapski, što je malo ko očekivao, zahvatio je talas društvenih promjena. Može li nešto od toga doprijeti do Crne Gore u kojoj se vlast ne mijenja već dvije decenije?
KOVAČEVIĆ: Suštinske političke promjene nikada nisu proizvod imitacije onoga što se odvija u bližem ili daljem okruženju. Takvi uticaji vode jedino nekim površinskim ,,trendovskim” komešanjima. Da bi promjene zbilja bile korjenite i u demokratskom smjeru, one zahtijevaju inteligentnu i kreativnu organizaciju postojećih društvenih snaga, ne samo opozicionih, nego i apstinenata čiji se broj, predvidljivo, sve više i više povećava, kao i razočaranih i prevarenih glasača režimskih partija. Tu organizaciju će morati da izvedu neke nove snage koje su u nastanku, jer je postojeća opoziciona scena, zbog znanih i neznanih razloga, abdicirala poziciju aktivnog subjekta političkog djelovanja.

MONITOR: Novog premjera Igora Lukšića mnogi svakodnevno obasipaju hvalospjevima. Šta se to od njega očekuje?
KOVAČEVIĆ: U svojim javnim nastupima sam i prije formiranja Lukšićeve vlade razotkrivao njenu marionetsku prirodu. Čudi jedino učešće parlamentarnih opozicionih partija kao i dijela autonomnog nevladinog sektora u tom dvorskom vodvilju za inostranu publiku. Pa, zar iko racionalan može očekivati da se Pinokio pobuni protiv Đepeta? Sva poređenja Lukšića sa Jadrankom Kosor nisu dovoljno promišljena, jer se, analogno gledano, danas u Crnoj Gori ne radi o Sanaderu i Kosor, nego o Tuđmanu i Sanaderu. Da bi došli do pozicije Jadranke Kosor na crnogorskoj političkoj sceni, biće potrebna jasna i temeljna smjena vlasti, kao i sistematsko urušavanje vladajuće oligarhije kroz lustraciju i eksproprijaciju nelegalno stečene imovine.

MONITOR: Uskoro će biti održan kongres DPS-a. Da li će taj događaj imati neki značaj za crnogorsku političku scenu?
KOVAČEVIĆ: Datum kongresa je tempiran da se pogodi sa proslavom petogodišnjice referenduma kako bi se još jedanput pokazalo crnogorskim građanima da je ovo država jedne partije, tj. jedne grupacije koja ovu partiju, a kroz nju i državu, koristi za zadovoljavanje ličnih interesa i privatnih potreba. To je dugoročno pogubna politika, jer poistovjećuje režim sa državom. Jasno je da će ovo poistovjećivanje biti posljednja linija odbrane režima. Zbog toga se tako često protivnici režima označavaju i kao državni neprijatelji. Ali jasno je da su upravo čelni ljudi režima najopasniji državni neprijatelji. Njihova pozicija u hijerarhiji je direktno proporcionalna sa štetom koju svakodnevno nanose Crnoj Gori i njenim građanima.

Ne vjerujem da će na kongresu DPS-a biti iznenađenja, mada očekujem jačanje pozicije Duška Markovića, za koga je moguće da u posljednjem trenutku bude predložen za potpredsjednika. U svakom slučaju, on je figura u Vladi koja ima de facto moć da donosi najvažnije političke odluke. I sigurno je da upravo u njemu međunarodni faktori koji rade iza kulisa vide direktnu vezu sa stvarnim premijerom Đukanovićem.

MONITOR: Da li je spor između DPS-a i SDP-a još jedna u nizu sličnih zabava za naivne ili se ovog puta stvarno radi o početku ozbiljnog raskola u vladajućoj koaliciji?
KOVAČEVIĆ: Ako uzmemo u obzir dosadašnje ,,sporove”, ne postoji drugi zaključak nego da će se brzo pomiriti i nastaviti da žive dugo i srećno. DPS nije monolitna partija, tako da je moguće da je nastao spor između SDP-a i frakcije DPS-a. A moguće je da su uzrok i lične sujete i surevnjivosti između Krivokapića i Lukšića o tome ko je glavni. U svakom slučaju, ma kako to medijski bilo predstavljeno, ovdje se ne radi o bilo kakvom sukobljavanju ,,principa”, jer su obje partije odavno osvjedočile svoju beskrupuloznost. Nažalost, postoji velika mogućnost da kroz instalirane ,,tačke razdora” kao što je crkveno pitanje građani budu instrumentalizovani i uvučeni u konflikt koji, kao što znamo iz nedavne istorije, posebno pogoduje kriminalnim strukturama koje su se odomaćile na ovom prostoru i traže način da se samo-održe.

MONITOR: Zašto se tako intelektualci, pa i sa Univerziteta Crne Gore, olako prodaju režimu?
KOVAČEVIĆ: Ovdje se prvo moramo pozabaviti pitanjem definicije. Ko je intelektualac? U doba hiper-produkcije diploma i ukidanja fundamentalnih komponenti univerzitetskog obrazovanja, samo posjedovanje diplome ne može učiniti osobu intelektualcem. Dodatni atribut koji mora biti prisutan, a koji je nekada bio suštinski društveni doprinos funkcionisanja i uopšte postojanja univerziteta, jeste posvećenost javnom interesu. Dakle, intelektualac je neko ko ima diplomu i, uz to, je u svom djelovanju posvećen javnom dobru. Nedostatak ovog atributa daje odgovor na vaše pitanje. Ali onda ne možemo govoriti o intelektualcima.

MONITOR: Koji je najbolji model za saradnju sa evropskim zvaničnicima i institucijama?
KOVAČEVIĆ: Ni ignorisanje ni povlađivanje. Saradnje mora biti, ali uz jasne dugoročne ciljeve i autonomnost djelovanja. To je jedina formula koja može rezultirati prosperitetom ove naše crnogorske zajednice. Jer evropske institucije i zvaničnici imaju svoje interese i prioritete koji ne moraju biti u podudarnosti sa interesima i prioritetima crnogorskih građana. Nezrelo i naivno je očekivati da Evropa riješi naše probleme onako kako to nama odgovara. Ja zagovaram poziciju ,,kreativnog skepticizma” koju sam izložio u svojoj knjizi Liberating Oedipus?. Nema ništa bez imaginacije i radosti oslobađanja.

Socijal-rasizam

MONITOR: Sindikat je povodom prvomajskih praznika objelodanio porazne podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Čemu vodi ovakvo socijalno raslojavanje crnogorskog društva?
KOVAČEVIĆ: Užas siromaštva i horor galopirajuće nezaposlenosti i jeste najteži i najnerješiviji problem danas u Crnoj Gori. On se ne može riješiti kroz poteze režimske paradigme koju je najbolje opisao kolega Milan Popović pod nazivom ,,socijal-rasizam”. Taj problem može samo da svakoga dana postaje sve gori i gori čega smo svjedoci. Zakon o penzijama, Zakon o radu, itd. pokazuju da režim radi sve kako bi još više obespravio i unizio crnogorske građane i doveo ih u situaciju da budu na milost i nemilost režimskih struktura za puko preživljavanje. Politika straha protiv studenata, medicinskog osoblja, prosvjetnog kadra, penzionera ne jenjava, a režim cinično igra na nesolidarnost ovih grupa. Prividno daje jednoj, a uzima od druge i međusobno ih zavađa. I tako unedogled. Zbog toga i jeste potrebno raditi na širokom frontu svih čija su prava kršena i ugnjetavana. Mislim da treba što prije ozbiljno razmotriti i ideju generalnog štrajka.

Staljinizam u režimskim medijima

MONITOR: Pošto razgovaramo na Svjetski dan slobode medija, jedno pitanje i o toj temi – koliko su mediji u Crnoj Gori nezavisni od vlasti i da li u njima možete prepoznati crnogorsku stvarnost?
KOVAČEVIĆ: Režimska čizma manifestovana kroz otvorene napade, namještene sudske procese, kao i propagandnu aktivnost režimskih medija danas još uvijek leži na vratu nezavisnih medija. Šikaniranja nezavisnih novinara se nastavljaju, a u režimskim medijima vlada staljinizam. Najnoviji slučaj novinara RTCG Marka Milačića koji piše izvrsne tekstove secirajući patološke tačke naše političke stvarnosti to samo potvrđuje. Borba za nezavisnost medija i autonomnu i kritičku javnost u Crnoj Gori je još

pred nama. Neslobode ima toliko da već postaje najprepoznatljiviji crnogorski brend.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo