Crnogorski tajkun Duško Knežević upisan je kao vlasnik 50 odsto firme Fiesta investments limited u registru Republike Mauricijus. Fiesta je primala novac za fiktivne ugovore sa Matavom prilikom privatizacije Telekoma, što trese sami vrh vladajuće partije. Brojni dokazi do kojih su došli američki istražitelji ukazuju na umiješanost najviših zvaničnika Crne Gore u korupciju. Knežević ima razgranate poslove sa porodicom Mila Đukanovića, a mnogi tragovi su i ranije ukazivali da se preko imperije ovog najbogatijeg crnogorskog biznismena legalizuje sumnjivo stečeni novac bivšeg premijera. Kneževićeva Fiesta je, osim koruptivnog posla sa Telekomom, deceniju bez tendera uzimala milionske iznose od RTCG za posredovanje oko satelitskih usluga. Iz crnogorskog registra je jasno da je Knežević povezan sa ovom kompanijom jer je, kako su ranije izvijestile Vijesti, Fiesta osnivač Attika Land, preko koje je Knežević poslovao, a Monitor opširno pisao više puta.
,,Odgovorno tvrdimo da Atlas Grupa, niti njen vlasnik ili bilo koja kompanija u vlasništvu Atlas Grupe, nije vlasnik kompanije Fieste investments sa Mauricijusa”, saopšteno je iz Atlas grupe odmah nakon izbijanja skandala oko Telekoma.
Evo kako su odgovorne te tvrdnje:
Prema podacima Registra Vlade Republike Mauricijus do kojih je došao Monitor, Duško Knežević je vlasnik polovine Fiesta investments limited koja je osnovana 7.11. 1996. na Mauricijusu i to u Port Luisu, na adresi Barkly Wharf, Le Caudan Waterfront. Da ne bi bilo zabune, i Fiesta iz evidencije crnogorskog Privrednog suda na istoj je portluiskoj adresi. Prema izvodu iz Mauricijsa, drugu polovinu Fieste posjeduje kiparska of šor kompanija Avery Nominees limited.
Vlasnici Avery, prema izvodu iz registra sa Kipra, su Frederica Koudounaris Tsiattala i Maro Sup, a sekretar je George Elissaios. Probali smo da dobijemo podatke o ovim osobama, ali bez uspjeha. Stručnjaci koje smo kontaktirali smatraju da su oni najvjerovatnije samo zastupnici iza kojih se krije pravi vlasnik kompanije. Da li neko odavde, moćniji od Kneževića? Duško Knežević nije htio da odgovora na naša pitanja zbog, kako je rekao „prirode posla u bankarskom sektoru”.
Kiparska kompanija je, prema zvaničnim izvodima iz registra te zemlje, osnovana 2. 09. 1998, nekoliko mjeseci prije nego što je potpisan sporni ugovor između Fieste i RTCG oko satelita. U to doba direktor državne televizije bio je Goran Sito Rakočević.
,,Pod punom moralnom i pravnom odgovornošću tvrdim da sa Fiestom, njenim poslovanjem, stvarnim ili fingiranim vlasnicima, sve jedno, nemam nikakve veze, jer se očito pravi pogrešan spin da bi se makar privremeno odvratila pažnja sa pravih aktera ove afere, što se mora brzo objelodaniti”, kazao je za Monitor Rakočević.
Rakočević je nedavno prekinuo diplomatsku karijeru i prešao u Kneževićevu Atlas grupu. I tokom ambasadorskih dana bio je u odboru Jadranskog sajma, koji kontroliše Knežević. Bivši direktor RTCG je kum sa Đukanovićem, čija se sestra Ana Kolarević dovodi u vezu sa aferom Telekom.
Za više od deceniju firma Fiesta je primila oko 10 miliona eura samo za poslove oko satelita, koji su višestruko preplaćeni, na što su ranije upozoravali pojedinci. Vlada je donosila odluku o zakupu satelita i plaćala, izjavili su neki od bivših čelnika RTCG. Tačno: dio troškova Fiesti je plaćala Đukanovića Vlada, a dio RTCG i to godinama nakon što istekao ugovor. Tačno je i da se, preko ovog aranžmana na račun RTCG i Vlade, emitovao i satelitski program Atlas televizije Duška Kneževića.
Prema američkoj istrazi Fiesta i firma Activa Invest LTD su od Matava dobile 4.47 miliona eura za fiktivne konsultantske ugovore, najveći dio od sumnjivih 7, 35 miliona eura koliko su primili crnogorski zvaničnici i bivši menadžment Telekoma. Pored ovih kompanija novac se slio i na račune firmi Rawleigh Trading S.A i Sigma inter corp. U registru sa Sejšela navodi se da je firma Activa invest LTD registrovana na adresi Revolution Avenue u gradu Viktoria. Monitor još čeka podatke iz registara o osnivačkim aktima kompanija Sigma i Rawleigh.
Otkada je izbila afera Telekom, Milo Đukanović – ćuti. A bio je na čelu Vlade koja je privatizovala Telekom. Prema njemačkim izvorima kajmak od posla pokupio je baš ondašnji vladin vrh, što se može zaključiti i iz njujorških papira o poravnanju sa Dojče Telekomom. Ovi izvori tvrde da suma od preko sedam miliona nije slučajna. To je 10 odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma prije privatizacije (oko 70 miliona), koju su navodno tražili najviši zvaničnici.
Premijer Igor Lukšić, koji je u doba prodaje bio ministar finansija, odbacio je odgovornost Vlade i mogućnost revizije privatizacije Telekoma na šta su upućivali neki pravnici nakon odluke američke Komisije za hartije od vrijednosti o poravnanju sa Dojče Telekomom zbog korupcije (Dojče Telekom je većinski vlasnik Matava i kotira se na Njujorškoj berzi).
Vlada Srbije je krajem 2002. godine vratila kontrolu nad tamošnjim Telekomom, kojeg je Slobodan Milošević 1997. godine prodao Italiji. Italijani su pristali nakon otkrića da se radi o korupcionaškom poslu na kojem su se pojedini italijanski zvaničnici obogatili, dok je srpski ratni režim u jeku krize novcem od te prodaje kreditiran. Ali, da bi se revidirala privatizacija bilo je potrebno da Milošević ode sa vlasti. Naš vođa je još aktivan, a Lukšić mu očito služi da bi pokrio, a ne ispravio kriminalne radnje kojih je bilo u izobilju.
Igor Lukšić je u nedavnom TV nastupu svu odgovornost za korupciju prebacio na menadžment Telekoma. Kao – privatizacija je od strane Vlade sprovedena transparentno, sve nevolje su se desile kasnije. To je zamagljivanje slike. Mađari su potplatili vladine zvaničnike i to – u Crnoj Gori da bi dobili što povoljniji ugovor, a u Makedoniji da bi zaustavili ulazak novih firmi i spriječili konkurenciju, kako je to odlično primijetio Fajnanšel tajms.
Novi vlasnici Telekoma ovdje nijesu morali brinuti o konkurenciji, pošto im je uz većinski paket preduzeća Vlada prodala i infrastrukturu, što je Matavu unaprijed obezbijedilo monopol nad nacionalnim resursima.
U peglanju ugovora tokom pregovora, makar onih glavnih stavki, centralnu ulogu imali su predstavnici Đukanovićeve vlade, u kojoj je Igor Lukšić bio ministar finansija. Pregovore sa Mađarima vodio je Darko Uskoković, tadašnji ministar ekonomije. U ugovor nijesu ušle obaveze oko socijalnog programa i investicije. Uz to Mađarima je Vlada, a ne menadžment, obezbijedila da za cijenu znatno nižu od one za većinski paket kupe akcije manjinskih akcionara i tako dođu do apsolutne kontrole nad kompanijom. Samo po osnovu toga izgubljeni su milioni eura. U godinama nakon privatizacije, manjinski akcionari koji i dalje imaju udio u ovoj firmi u kontinuitetu gube. Matav je investirao, umjesto svojih, sredstva Telekoma, pa su po tom osnovu dividende značajno umanjene.
Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju Lukšić je 2010. dobio izvještaj Ekonomskog fakulteta u kome stoji da Matav nije ispunio navode iz Investicionog programa o 67 miliona eura investicija iz svojih sredstava, na šta su se Mađari obavezali odmah nakon rangiranja. U dokumentu Ekonomskog fakulteta se navodi i da novi vlasnici nijesu dostavili potvrdu o izvršenju obaveza za socijalni program. Radnici Telekoma koji su napustili ovu firmu odmah nakon što je preuzeo Matav, danas se u Strazburu sude sa Telekomom – poslije maratonskog procesa u Crnoj Gori koji su izgubili, kako kažu, uprkos pravu koje je na njihovoj strani.
Vlada je na svom sajtu postavila 17 dokumenata o privatizaciji Telekoma. Na sajtu nema važnih papira – kao što je Investicioni program novog vlasnika. Mnoga dokumenta o privatizaciji ove kompanije bestragom su nestala. U revizorskom izvještaju iz 2008. koji je za Telekom uradio Pric waterhouseCoopers iz Beograda, navodi se da je: „utvrđeno da su tokom 2006. godine određeni zaposleni uklonili dokaze od važnosti za istragu” i da je firma White & Case koju je angažovao Mađarski Telekom „donijela preliminarni zaključak da postoje razlozi da se vjeruje da su četiri konsultantska ugovora iz 2005. godine potpisana u neprimjerene svrhe”.
Ti nalazi ništa nijesu značili crnogorskoj državnoj tužiteljici Vesni Medenici koja je je 2007. godine obavijestila Telekom „da ugovori koji su predmet unutrašnje istrage u Crnoj Gori ne sadrže elemente koji se mogu protumačiti kao kriminalne radnje”.
Kako li se osjeća ova ugledna pravnica kada je ovih dana demantuje prvi čovjek Crnogorskog Telekoma: „Prema mojim saznanjima u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi kriminalnih uplitanja… Ono što mogu da kažem jeste da je čitav slučaj i odluka da dođe do poravnanja sa Ministarstvom pravde SAD i Komisijom za hartije od vrijednosti SAD, u nadležnosti većinskog akcionara, odnosno Mađar Telekoma”, rekao je Rudiger Šulc, koji je na poziciju direktora Crnogorskog Telekoma došao prije nekoliko mjeseci. Njegovi prethodnici iz prve postave suspendovani su sa posla, i sada se protiv njih vodi građanska parnica u Americi. Hoće li oni odgovoriti ko im je tačno tražio proviziju u Crnoj Gori?
„Do sada smo uložili 125 miliona eura, od čega 95 miliona u razvoj infrastrukture i sistema veza. Tokom ovih šest godina, državi smo platili 150 miliona kroz razne poreze”, dodao je Šulc. Ali nije pojasnio da je sve to izvučeno iz džepova crnogorskih građana, iz ekstra profita zahvaljujući monopolskoj poziciji na tržištu i visokim tarifama. Šulc je istakao da je u razgovorima sa predstavnicima Vlade shvatio da je privatizacija Telekoma jedna od najuspješnijih u Crnoj Gori.
Šulc je u pravu – privatizacija zbog koje su novi vlasnici Telekoma platili 95 miliona dolara radi poravnanja zbog kriminalnih radnji u našoj zemlji, jedna je od najuspješnijih. Zamislite onda kave su druge. Kod Telekoma makar znamo ko je vlasnik, u Željezari, recimo, samo nagađamo.
Koliko je naših firmi i novca završilo u rukama korumpiranog vrha, povjerljivih tajkuna i njihovih of šor kompanija od Kipra do Mauricijusa, vrag bi ga znao. Značaj afere Telekom je što se ušlo konačno u trag puteva novca, makar jedne pljačkaške privatizacije našeg vrha.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ