Povežite se sa nama

MONITORING

Fešta Duška od Mauricijusa

Objavljeno prije

na

Crnogorski tajkun Duško Knežević upisan je kao vlasnik 50 odsto firme Fiesta investments limited u registru Republike Mauricijus. Fiesta je primala novac za fiktivne ugovore sa Matavom prilikom privatizacije Telekoma, što trese sami vrh vladajuće partije. Brojni dokazi do kojih su došli američki istražitelji ukazuju na umiješanost najviših zvaničnika Crne Gore u korupciju. Knežević ima razgranate poslove sa porodicom Mila Đukanovića, a mnogi tragovi su i ranije ukazivali da se preko imperije ovog najbogatijeg crnogorskog biznismena legalizuje sumnjivo stečeni novac bivšeg premijera. Kneževićeva Fiesta je, osim koruptivnog posla sa Telekomom, deceniju bez tendera uzimala milionske iznose od RTCG za posredovanje oko satelitskih usluga. Iz crnogorskog registra je jasno da je Knežević povezan sa ovom kompanijom jer je, kako su ranije izvijestile Vijesti, Fiesta osnivač Attika Land, preko koje je Knežević poslovao, a Monitor opširno pisao više puta.

,,Odgovorno tvrdimo da Atlas Grupa, niti njen vlasnik ili bilo koja kompanija u vlasništvu Atlas Grupe, nije vlasnik kompanije Fieste investments sa Mauricijusa”, saopšteno je iz Atlas grupe odmah nakon izbijanja skandala oko Telekoma.

Evo kako su odgovorne te tvrdnje:

Prema podacima Registra Vlade Republike Mauricijus do kojih je došao Monitor, Duško Knežević je vlasnik polovine Fiesta investments limited koja je osnovana 7.11. 1996. na Mauricijusu i to u Port Luisu, na adresi Barkly Wharf, Le Caudan Waterfront. Da ne bi bilo zabune, i Fiesta iz evidencije crnogorskog Privrednog suda na istoj je portluiskoj adresi. Prema izvodu iz Mauricijsa, drugu polovinu Fieste posjeduje kiparska of šor kompanija Avery Nominees limited.

Vlasnici Avery, prema izvodu iz registra sa Kipra, su Frederica Koudounaris Tsiattala i Maro Sup, a sekretar je George Elissaios. Probali smo da dobijemo podatke o ovim osobama, ali bez uspjeha. Stručnjaci koje smo kontaktirali smatraju da su oni najvjerovatnije samo zastupnici iza kojih se krije pravi vlasnik kompanije. Da li neko odavde, moćniji od Kneževića? Duško Knežević nije htio da odgovora na naša pitanja zbog, kako je rekao „prirode posla u bankarskom sektoru”.

Kiparska kompanija je, prema zvaničnim izvodima iz registra te zemlje, osnovana 2. 09. 1998, nekoliko mjeseci prije nego što je potpisan sporni ugovor između Fieste i RTCG oko satelita. U to doba direktor državne televizije bio je Goran Sito Rakočević.

,,Pod punom moralnom i pravnom odgovornošću tvrdim da sa Fiestom, njenim poslovanjem, stvarnim ili fingiranim vlasnicima, sve jedno, nemam nikakve veze, jer se očito pravi pogrešan spin da bi se makar privremeno odvratila pažnja sa pravih aktera ove afere, što se mora brzo objelodaniti”, kazao je za Monitor Rakočević.

Rakočević je nedavno prekinuo diplomatsku karijeru i prešao u Kneževićevu Atlas grupu. I tokom ambasadorskih dana bio je u odboru Jadranskog sajma, koji kontroliše Knežević. Bivši direktor RTCG je kum sa Đukanovićem, čija se sestra Ana Kolarević dovodi u vezu sa aferom Telekom.

Za više od deceniju firma Fiesta je primila oko 10 miliona eura samo za poslove oko satelita, koji su višestruko preplaćeni, na što su ranije upozoravali pojedinci. Vlada je donosila odluku o zakupu satelita i plaćala, izjavili su neki od bivših čelnika RTCG. Tačno: dio troškova Fiesti je plaćala Đukanovića Vlada, a dio RTCG i to godinama nakon što istekao ugovor. Tačno je i da se, preko ovog aranžmana na račun RTCG i Vlade, emitovao i satelitski program Atlas televizije Duška Kneževića.

Prema američkoj istrazi Fiesta i firma Activa Invest LTD su od Matava dobile 4.47 miliona eura za fiktivne konsultantske ugovore, najveći dio od sumnjivih 7, 35 miliona eura koliko su primili crnogorski zvaničnici i bivši menadžment Telekoma. Pored ovih kompanija novac se slio i na račune firmi Rawleigh Trading S.A i Sigma inter corp. U registru sa Sejšela navodi se da je firma Activa invest LTD registrovana na adresi Revolution Avenue u gradu Viktoria. Monitor još čeka podatke iz registara o osnivačkim aktima kompanija Sigma i Rawleigh.

Otkada je izbila afera Telekom, Milo Đukanović – ćuti. A bio je na čelu Vlade koja je privatizovala Telekom. Prema njemačkim izvorima kajmak od posla pokupio je baš ondašnji vladin vrh, što se može zaključiti i iz njujorških papira o poravnanju sa Dojče Telekomom. Ovi izvori tvrde da suma od preko sedam miliona nije slučajna. To je 10 odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma prije privatizacije (oko 70 miliona), koju su navodno tražili najviši zvaničnici.

Premijer Igor Lukšić, koji je u doba prodaje bio ministar finansija, odbacio je odgovornost Vlade i mogućnost revizije privatizacije Telekoma na šta su upućivali neki pravnici nakon odluke američke Komisije za hartije od vrijednosti o poravnanju sa Dojče Telekomom zbog korupcije (Dojče Telekom je većinski vlasnik Matava i kotira se na Njujorškoj berzi).

Vlada Srbije je krajem 2002. godine vratila kontrolu nad tamošnjim Telekomom, kojeg je Slobodan Milošević 1997. godine prodao Italiji. Italijani su pristali nakon otkrića da se radi o korupcionaškom poslu na kojem su se pojedini italijanski zvaničnici obogatili, dok je srpski ratni režim u jeku krize novcem od te prodaje kreditiran. Ali, da bi se revidirala privatizacija bilo je potrebno da Milošević ode sa vlasti. Naš vođa je još aktivan, a Lukšić mu očito služi da bi pokrio, a ne ispravio kriminalne radnje kojih je bilo u izobilju.

Igor Lukšić je u nedavnom TV nastupu svu odgovornost za korupciju prebacio na menadžment Telekoma. Kao – privatizacija je od strane Vlade sprovedena transparentno, sve nevolje su se desile kasnije. To je zamagljivanje slike. Mađari su potplatili vladine zvaničnike i to – u Crnoj Gori da bi dobili što povoljniji ugovor, a u Makedoniji da bi zaustavili ulazak novih firmi i spriječili konkurenciju, kako je to odlično primijetio Fajnanšel tajms.

Novi vlasnici Telekoma ovdje nijesu morali brinuti o konkurenciji, pošto im je uz većinski paket preduzeća Vlada prodala i infrastrukturu, što je Matavu unaprijed obezbijedilo monopol nad nacionalnim resursima.

U peglanju ugovora tokom pregovora, makar onih glavnih stavki, centralnu ulogu imali su predstavnici Đukanovićeve vlade, u kojoj je Igor Lukšić bio ministar finansija. Pregovore sa Mađarima vodio je Darko Uskoković, tadašnji ministar ekonomije. U ugovor nijesu ušle obaveze oko socijalnog programa i investicije. Uz to Mađarima je Vlada, a ne menadžment, obezbijedila da za cijenu znatno nižu od one za većinski paket kupe akcije manjinskih akcionara i tako dođu do apsolutne kontrole nad kompanijom. Samo po osnovu toga izgubljeni su milioni eura. U godinama nakon privatizacije, manjinski akcionari koji i dalje imaju udio u ovoj firmi u kontinuitetu gube. Matav je investirao, umjesto svojih, sredstva Telekoma, pa su po tom osnovu dividende značajno umanjene.

Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju Lukšić je 2010. dobio izvještaj Ekonomskog fakulteta u kome stoji da Matav nije ispunio navode iz Investicionog programa o 67 miliona eura investicija iz svojih sredstava, na šta su se Mađari obavezali odmah nakon rangiranja. U dokumentu Ekonomskog fakulteta se navodi i da novi vlasnici nijesu dostavili potvrdu o izvršenju obaveza za socijalni program. Radnici Telekoma koji su napustili ovu firmu odmah nakon što je preuzeo Matav, danas se u Strazburu sude sa Telekomom – poslije maratonskog procesa u Crnoj Gori koji su izgubili, kako kažu, uprkos pravu koje je na njihovoj strani.

Vlada je na svom sajtu postavila 17 dokumenata o privatizaciji Telekoma. Na sajtu nema važnih papira – kao što je Investicioni program novog vlasnika. Mnoga dokumenta o privatizaciji ove kompanije bestragom su nestala. U revizorskom izvještaju iz 2008. koji je za Telekom uradio Pric waterhouseCoopers iz Beograda, navodi se da je: „utvrđeno da su tokom 2006. godine određeni zaposleni uklonili dokaze od važnosti za istragu” i da je firma White & Case koju je angažovao Mađarski Telekom „donijela preliminarni zaključak da postoje razlozi da se vjeruje da su četiri konsultantska ugovora iz 2005. godine potpisana u neprimjerene svrhe”.

Ti nalazi ništa nijesu značili crnogorskoj državnoj tužiteljici Vesni Medenici koja je je 2007. godine obavijestila Telekom „da ugovori koji su predmet unutrašnje istrage u Crnoj Gori ne sadrže elemente koji se mogu protumačiti kao kriminalne radnje”.

Kako li se osjeća ova ugledna pravnica kada je ovih dana demantuje prvi čovjek Crnogorskog Telekoma: „Prema mojim saznanjima u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi kriminalnih uplitanja… Ono što mogu da kažem jeste da je čitav slučaj i odluka da dođe do poravnanja sa Ministarstvom pravde SAD i Komisijom za hartije od vrijednosti SAD, u nadležnosti većinskog akcionara, odnosno Mađar Telekoma”, rekao je Rudiger Šulc, koji je na poziciju direktora Crnogorskog Telekoma došao prije nekoliko mjeseci. Njegovi prethodnici iz prve postave suspendovani su sa posla, i sada se protiv njih vodi građanska parnica u Americi. Hoće li oni odgovoriti ko im je tačno tražio proviziju u Crnoj Gori?

„Do sada smo uložili 125 miliona eura, od čega 95 miliona u razvoj infrastrukture i sistema veza. Tokom ovih šest godina, državi smo platili 150 miliona kroz razne poreze”, dodao je Šulc. Ali nije pojasnio da je sve to izvučeno iz džepova crnogorskih građana, iz ekstra profita zahvaljujući monopolskoj poziciji na tržištu i visokim tarifama. Šulc je istakao da je u razgovorima sa predstavnicima Vlade shvatio da je privatizacija Telekoma jedna od najuspješnijih u Crnoj Gori.

Šulc je u pravu – privatizacija zbog koje su novi vlasnici Telekoma platili 95 miliona dolara radi poravnanja zbog kriminalnih radnji u našoj zemlji, jedna je od najuspješnijih. Zamislite onda kave su druge. Kod Telekoma makar znamo ko je vlasnik, u Željezari, recimo, samo nagađamo.

Koliko je naših firmi i novca završilo u rukama korumpiranog vrha, povjerljivih tajkuna i njihovih of šor kompanija od Kipra do Mauricijusa, vrag bi ga znao. Značaj afere Telekom je što se ušlo konačno u trag puteva novca, makar jedne pljačkaške privatizacije našeg vrha.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo