Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Farsa u nastavcima

Objavljeno prije

na

,,Policajac me je udario s leđa, iza vrata. Pridružio mu se još jedan. Počeli su da me udaraju nogama, rukama i pendrecima…”. Ovako je Miljan Despotović daleke 1995. u razgovoru za Monitor svjedočio o pretrpljenoj policijskoj torturi. Od tada porodica Despotović pokušava da dođe do pravde. No pravda u Crnoj Gori zna biti užasno spora. Nakon 16-godišnje sudanije, Ustavni sud je početkom ove godine odlučio da odbije ustavnu žalbu Despotovića kojom traži da se predmet vrati na ponovni postupak. A crnogorski sudovi – Osnovni, Viši, Vrhovni, u proteklih deceniju i po odlučivali su u korist i protiv Despotovića, donosili i opovrgavali odluke i nastavljali pravnu agoniju. Miljana Despotovića je juna 1995. na očigled stotina građana policija pretukla za vrijeme koncerta na podgoričkom stadionu Budućnosti. Imao je 15 godina. Ljekari su konstatovali brojne povrede, strah i duševne bolove, kao i udarce

,,izduženim mehaničkim oruđem”. Oblivenog krvlju i prestravljenog, otac Dragoljub je maloljetnog sina našao u stanici policije. Despotović kao batinaše tereti policajce Dejana Kneževića i Srećka Šćepanovića.

Dragoljub Despotović se nakon prebijanja sina obratio tadašnjem ministru MUP-a Filipu Vujanoviću. Ministar ga je primio i obećao da će policajci biti suspendovani.

,,A garantujem ti da ni jedan neće moći da radi u MUP-u više da je božji, a ne što je predsjednikov sin”, prenosi Despotović Vujanovićevo obećanje.

Policajac Knežević je sin Zorana Kneževića, tadašnjeg gradonačelnika Podgorice.

No nakon prijema kod ministra, Despotovića su počeli da uznemiravaju službenici MUP-a i da ga ,,prijateljski” savjetuju da prekine postupak, jer bi njemu i njegovoj porodici mogle da se dogode razne neprijatnosti. Despotović o tim prijetnjama piše ministru Vujanoviću: ,,Navodili su da će moje dijete biti optuženo za narušavanje javnog reda i mira…. Takođe su gospoda iz vašeg resora ‘predvidjeli’ da i moj stariji sin, ili ja, možemo biti isprovocirani za neki sukob sa policijom u kojem bismo mogli teže stradati”.

Dio predviđanja se obistinio, pa je MUP 1997. protiv Miljana Despotovića podnio krivičnu prijavu – zbog napada na službena lica. Iako je taj postupak obustavljen, u jednoj od presuda Osnovnog suda navodi se da je Despotović kamenicama gađao policajce i pesnicom udario jednog od njih. Po verziji policajaca ispričanoj na sudu – učenik prvog razreda srednje Elektrotehničke škole je tukao dvojicu policajaca i valjda tako zadobio silne povrede.

Neposredno poslije događaja nadležne službe MUP-a ustanovile su da su policajci prekoračili ovlašćenja i izrečena im je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Međutim, policajci su se žalili i Osnovni sud u Podgorici donosi presudu kojom su Knežević i Šćepanović oslobođeni odgovornosti i vraćeni na posao.

,,Kneževića je pred Osnovnim sudom zastupao njegov otac Zoran Knežević, u to vrijeme gradonačelnik Podgorice, a sadašnji savezni ministar pravde, što se može smatrati eklatantnim primjerom pritiska na sud”, saznala je javnost 1997. posredstvom poslaničkog pitanja poslanika Liberalnog saveza Miroslava Vickovića u Skupštini Crne Gore.

Dragoljub Despotović se i 1998. obraća tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću. Ovaj mu odgovara: ,,Kao ministar MUP-a, uz puno razumijevanje Vašeg problema, učinio sam sve koliko sam mogao da Vam pomognem. Nažalost, u ovom slučaju, nijesam u prilici da Vam pomognem. Nadam se da ćete razumjeti”. Despotović nije mogao da razumije nemoć premijera Vujanovića.

Osnovni sud u Podgorici, koji je policajce vratio na posao, presudom iz februara 2001. oglašava ih krivim za krivična djela zlostavljanja u vršenju službe i nanošenje lakih tjelesnih povreda i izriče im uslovnu kaznu zatvora od četiri mjeseca, sa uslovnim rokom od jedne godine. Odluku iste godine potvrđuje i Viši sud u Podgorici. Međutim, tadašnji Savezni sud u Beogradu ukida presudu i predmet vraća prvostepenom sudu, iako je u momentu donošenja te presude, septembra 2002, predmet zastario jer je od izvršenja krivičnog djela prošlo više od šest godina!

Uporedo, Miljan Despotović je 1998. podnio tužbu za nadoknadu štete koja je nakon maratonskog procesa završena presudom Vrhovnog suda Crne Gore u julu 2010. Nakon 12 godišnjeg parničnog postupka tužba je odbijena kao neosnovana.

Prije četiri godine reagovao je Ombudsman i konstatovao da je Despotoviću povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neopravdanog odugovlačenja postupka. Nakon toga suđenje se ubrzava, pa sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić odbija zahtjev Despotovića kao neosnovan, a Viši sud potvrđuje presudu. Dvije godine kasnije, 2009. godine, Vrhovni sud ukida ove presude i predmet vraća prvostepenom sudu. Krug se onda ponovo zavrtio. Isti sudija, Jovanić, ista presuda u Osnovnom sudu. U njoj se zaključuje da policajci nijesu primjenjivali sredstva prinude niti koristili palice. Viši sud potvrđuje odluku, a Vrhovni ovoga puta mijenja svoju prethodnu odluku i reviziju tužioca odbija kao neosnovanu.

Despotović podnosi ustavnu žalbu zbog povreda prava i sloboda zajamčenih Ustavom Crne Gore (dostojanstvo i nepovredivost ličnosti, poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje, naknada štete zbog nezakonitog ponašanja). Ustavni sud žalbu odbija.

Dragoljub Despotović za Monitor kaže da ga čude dvije različite odluke Vrhovnog suda, a posebno to da je ,,bivši ministar pravde Miraš Radović učestvovao u donošenju odluke povodom žalbe Ustavnom sudu, a da je prije toga u Višem sudu donio presudu u našu korist”.

Nakon 16-godišnjeg čekanja pravde Despotović rezignirano konstatuje da se u ovom slučaju radi o zloupotrebi prava: ,,Ispostavilo se kao tačno ono što su mi govorili na početku da džabe tražim pravdu”.

On smatra da pojedincima veze i poznanstva omogućavaju da odbrane sinove, dok on nije mogao doći do pravice za svog.

Despotovići su iscrpili sve pravne mogućnosti u Crnoj Gori, predmet su proslijedili Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Miljan Despotović sada ima 31 godinu, završava fakultet, nezaposlen je.

Događaj od prije 16 godina, policija i pravosuđe obilježili su mu dobar dio života.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo