Godinu nakon što je policija počela istragu o slučaju rušenja beranske ciglane, još uvijek nema nikakve informacije o tome da li je to bila samo kozmetička priredba za statistiku u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, ili je nešto u tom slučaju doista temeljno istraživano. Onako temeljno, kako je do temelja prije tri godine porušena jedina fabrika opekarskih proizvoda u državi, na očigled zgranute crnogorske javnosti. Potpredsjednik Opštine za privredu Radivoje Merdović (SDP), koji je pored bivših radnika podnio prijavu državnom tužiocu, kaže za Monitor da nema saznanja kakva je sudbina njegove prijave.
„Ja sam prijavu podnosio u dva navrata. Jednom skupa s predsjednikom Unije samostalnih sindikata Srđom Kekovićem. Tu prijavu kasnije sam dopunjavao i u ovom, i u slučaju otuđivanja imovine iz bivše fabrike papira. Moja prevashodna namjera bila je da se to ispita, ali i da ostanu pisani tragovi o tome da sam reagovao na te kriminalne radnje, da nijesam ćutao. Ne, ne znam šta je urađeno u tim predmetima”, kaže Merdović.
Precizne povratne informacije nema ni nekadašnji sindikalni lider u ovoj kompaniji Veselin Radičević.
POD VELOM TAJNE: „Da. Interesovao sam se. Ne znam da li sam dobro shvatio šta mi je rečeno u tužilaštvu, ali mislim da se nije mnogo odmaklo od početka”, kaže Radičević.
Izvor iz policije Monitoru je samo potvrdio da je slučaj još prošle godine istraživan, da je saslušavan određeni broj ljudi u svojstvu svjedoka, i da je predmet potom vraćen tužiocu na dalje postupanje.
„Što se policije tiče, mi smo naš dio posla odradili. Spise smo vratili tužiocu, i šta se dalje radilo nije nam poznato”, kazao je policijski službenik.
Beransku ciglanu Rudeš, koja je zapala u finansijske probleme, polovinom 2005. godine na javnoj licitaciji kupio je podgorički biznismen Petar Đurišić za 254.000 eura. Kupovina je obavljena iz stečaja, ali su posrednici bili stečajni sudija i upravnik, odnosno Privredni sud u Bijelom Polju, uz monitoring i garancije državne Agencije za privatizaciju i strana ulaganja. Đurišić se, prema tom ugovoru, obavezao da u naredne dvije godine investira 715.000 eura, kao i da pet godina ne mijenja djelatnost firme.
Radnici tvrde da ništa od toga nije ispoštovano. Đurišić je svega dvije godine održavao proizvodnju, a zatim je polovinom 2008. saopštio da fabrika nije rentabilna i da je treba srušiti i napraviti novu. Onda su, nakon rušenja, prolazili mjeseci i godine, a od nove fabrike i obećanja nije bilo ništa. Izgovor je bila globalna finansijska kriza i nemogućnost dobavljanja kredita po povoljnim uslovima. Nedugo potom, Đurišić je preko svoje matične firme Katel iz Podgorice, uveo novi stečaj u beransku ciglanu (koja je nakon privatizacije poslovala pod nazivom Industrija građevinskih materijala Opeka), odnosno samom sebi. Na taj način oslobodio se svih pedeset radnika, šaljući ih na biro rada.
PRODAJA ZEMLJIŠTA: Pet hektara zemljišta, na kojem se nekada nalazila srušena beranska ciglana Rudeš, našlo se, potom, na prodaji, po cijeni od milion i po eura.
Predsjednik sindikata ciglane rekao je da će zbog toga, kao i svega ostalog što je pratilo privatizaciju ove fabrike, podnijeti nove krivične prijave protiv Agencije za privatizaciju, Privrednog suda u Bijelom Polju i prve stečajne uprave koja je napravila takav kupoprodajni ugovor.
„Neko će morati da objasni kako to da je sve što smo imali, zgrade koje je privatnik porušio, opekarske mašine, mehanizacija i oprema bilo vrijedno 254.000 eura, a onda se samo zemlja procjenjuje na milion i po”, rekao je Radičević.
On kaže da ih iz državnih institucija pozivaju na strpljenje i početak procesa revizije privatizacija. Prema njegovim riječima, iz kruga kompanije, nakon rušenja pogona, prodato je sve što se moglo prodati, čak i dvije tone bakarnih kablova i 250 tona željeza. U staro gvožđe otišli su i viljuškari, odnosno dizalice, koje veoma dobro služe u nekim drugim privatnim preduzećima i stovarištima.
Gradonačelnik Berana Vuka Golubović tvrdi, međutim, da se zemljištu gdje se nekada nalazila ciglana, ne može mijenjati namjena, bez obzira na to što se već nekoliko puta oglašavaju licitacione prodaje. On kaže da je detaljnim urbanističkim planom predviđeno da se na tom mjestu gradi fabrika opekarskih proizvoda sa čitavim reprolancem, i da ništa drugo ne dolazi u obzir.
„Ko god da prodaje to zemljište, može ga prodavati koliko god hoće. Namjenu mu ne može promijeniti. Opština to ne bi dozvolila, jer je ono predviđeno samo za izgradnju ciglane”, poručio je Golubović.
Stečajnog upravnika Radojicu Grbu nijesu dotakla gradonačelnikova upozorenja, tako da je upravo ovih dana oglasio novu prodaju „kompletne imovine” za blizu šesto hiljada eura. Čak i kada je poslije nekoliko tendera cijena pala, opet je više nego duplo veća od one po kojoj je prodata fabrika dok je bila u funkciji. Njena nepokretna imovina je, prema bilansu koji je rađen godinu prije prodaje, bila procijenjena na 1,52 miliona eura, a pokretna na 263.000.
STEČAJNA MAFIJA: Portal Pod lupom nedavno je slučaj beranske cilglane smjestio među primjere gdje je stečajna mafija po znatno nižim cijenama kupovala imovinu propalih kompanija. Grba inače važi za stečajnog upravnika koji je zajedno sa stečajnim sudijom Zoranom Ašaninom iz Višeg suda u Bijelom Polju rasprodao „pola sjevera Crne Gore”. Pod lupom piše da njega nije previše uznemirila teza da je dio stečajne mafije.
„Uzroci pokretanja stečaja van su domašaja sudija i upravnika. Po ocjeni kolega na seminarima ja sam dobro odradio neke postupke, poput pljevaljskog Građevinara, pa su tražili da uzmem i one koje su oni dobili”, rekao je on za taj portal, objašnjavajući činjenicu da se njegovo ime pominje kod AD Prevoza, Petoljetke, Šumarskog preduzeća, Vunka i ko zna još koliko kompanija u stečaju.
Vezano za beransku ciglanu, Grba je izjavio da je dobio potpuno čiste papire od bivšeg vlasnika, a da je „sve ostalo stvar krivičnog postupka, koji je u toku pred osnovnim tužiocem”. Tako je javnost mogla saznati da se postupak protiv vlasnika ipak vodi, ali ne i detalje, kao i da li je to po prijavama potpredsjednika Merdovića i bivših radnika.
Petar Đurišić i dalje tvrdi da nije odustao od gradnje nove fabrike za proizvodnju opekarskih proizvoda, „da su u toku razgovori s potencijalnim investitorima”, a da se „zemljište prodaje pro forme, da bi se zadovoljio postupak stečaja”.
Sindikalni lider bivših radnika beranske ciglane ne vjeruje u njegova obećanja.
„Znate koliko je do sada taj čovjek dao obećanja. Neka on napravi fabriku, a ni ja ni bilo ko od starih radnika ne moramo u njoj da radimo. Samo neka otvori pedeset novih radnih mjesta koliko je ova fabrika imala. To je u siromašnim Beranama kao pet hiljada u Podgorici”, kazao je Radičević
Slučaj beranske ciglane, kao najdrastičniji primjer loše privatizacije, još uvijek nema epilog. Bivši radnici pokušali su o tome da razgovaraju sa premijerom Lukšićem i ministrom Kavarićem prilikom njihove posljednje posjete Beranama, ali nijesu uspjeli do njih da dopru od obezbjeđenja, dok su, uz dobar zalogaj u jednom privatnom hotelu, vodili razgovor sa preduzetnicima i biznismenima iz ovog grada, među kojima je bilo i onih sa Damaklovim mačem iznad glave.
Tufik SOFTIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice