U sjedištu EU zaključili su da najbolje rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala neka zemlja postiže dok je u čekaonici za pridruživanje. Primjeri Bugarske i Rumunije, te posebno Hrvatske, to potvrđuju. Jedan od razloga što je EU dala status kandidata Crnoj Gori jeste jačanje njenog uticaja. Na političkim strukturama u našoj državi je da to što bolje iskoriste.
,,Tek kada osjetite pritisak iz Brisela i ostalih evropskih prijestonica znaćete da ste na dobrom putu prema Uniji. Svima sljeduje prolazak kroz ‘toplog zeca'”, rekao je Monitoru zapadni diplomata.
Taj pritisak iz Brisela ovih dana najviše osjećaju omaći zvaničnici. Oni su, predvođeni Milom Đukanovićem, oduvijek imali istančan osjećaj da naslute opasnost i nerv za samoodržavanjem na vlasti uvježbavan još u komunističkom periodu, a doveden do savršenstva tokom unutarpartijskih previranja. Među evropskim diplomatama i tehnokratama u Briselu sazrelo je uvjerenje da Crna Gora, sa Đukanovićem na čelu, nije u stanju da se izbori s korupcijom i kriminalom.
KONSEKVENCE: Predsjednik Grupe država za borbu protiv korupcije GRECO Drago Kos rekao je da su se veoma utemeljene primjedbe na račun korupcije i Đukanovića mogle čuti već godinama i da je bilo samo pitanje vremena kada će doći do konsekvenci. „Za ovakav odlazak s funkcije teško je reći da li su to konsekvence. Ja se nadam da će, ako postoji nešto u pričama o potencijalnoj korupciji, pravosuđe Crne Gore odraditi svoj posao. Tako je priča počela kod bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera – ostavka bez obrazloženja, a poslije smo došli do situacije u kojoj smo sada”, napominje ovaj slovenački diplomata. Da je tek pod pritiskom Zapada šestostruki crnogorski premijer morao da demisionira uvjeren je i direktor ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES Zijad Bećirević. „Hapšenje bivšeg hrvatskog premijera otvorilo je novu epohu u regionu Zapadnog Balkana. Ni jedan političar najvišeg ranga više ne može biti siguran da neće biti uhapšen zbog određenih djela”, ističe Bećirević. Kako navodi Kos, pored ,,otvorene diplomatije”, đe država mora da ispuni uslove za ulazak u EU, odvija se i ,,prikrivena diplomatija”, đe se državi postavljaju uslovi koji nijesu niđe zapisani.
BERLIN: Naročito je djelotvornu akciju od državnih organa Crne Gore tražila Njemačka. Ova zemlja Unije, koja je najviše doprinijela da se Sanader povuče s funkcije predsjednika hrvatske Vlade, već duže vremena nezadovoljna je stanjem u Crnoj Gori i ostvarivanjem njenih interesa. Berlin je bio veoma rezervisan načinom na koji je Đukanović upravljao Crnom Gorom (do detalja je upoznat s ovdašnjim razmjerama kriminala i korupcije) i to je jedan od razloga što je njemački šef diplomatije Gido Vesretvele, tokom posjete regionu u avgustu ove godine, zaobišao Podgoricu. Ali, iz njemačke prijestonice već stižu signali da će nakon odlaska dosadašnjeg premijera ministar inostranih poslova Njemačke posjetiti Crnu Goru. Najavljuje se da će budućeg premijera Igora Lukšića uskoro primiti njemačka kancelarka Angela Merkel, a njemački privrednici održaće poslovni forum u Crnoj Gori. Biće to podrška novom premijeru, jer put za Brisel zemalja na jugoistoku Evrope vodi preko Berlina. Takođe, ima naznaka da će Lukšić ubrzo razgovarati i s američkom državnom sekretarkom Hilari Klinton.
BLOG: Lukšić je prije dva mjeseca na svom blogu govorio da treba slati „male i kontrolisane impulsi – u našem slučaju, reforme”. „Onda posmatrate kako se ti impusli akumuliraju, a zatim konačno dobijaju sopstvenu snagu. Vrijeme je sigurno ključni faktor. Takođe, sa zahuktavanjem promjena, potreban je konstantni nadzor i ispravke. To je priručnik za ostatak trke, kako se njena završna faza približava”, zaključio je budući premijer. Ali, EU, a ni Crna Gora, nemaju vremena za „male i kontrolisan impulse”. Rok za izlazak iz pasivne pozicije je već postavljen – 31. jul 2011. Ono što nije uradila za dvije decenije, realan i mjerljiv progres, uz nedovoljnu političku volju, Crna Gora će morati da uradi u narednih sedam mjeseci pod vlašću „nejakog Igora”. Zato će taj period biti veoma stresan za čitavu crnogorsku administraciju i društvo u cjelini, a posebno za Lukšića i njegov kabinet. On brzo mora djelovati ukoliko želi da ostvari postavljeni cilj: dobijanje datuma za početak pristupnih pregovora s EU. „Ne želim biti nekorektan, ali došlo je vrijeme da Crna Gora ne bude samo hrabra na riječima, već i na djelu”, kaže potpredsjednik Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa zemljama jugoistočne Evrope Jelko Kacin. I bivši potpredsjednik crnogorske Vlade i koordinator Foruma 2010 Žarko Rakčević za Monitor kaže da se više ne može nastaviti politika pokazivanja lijepog lica Briselu, a da se u zemlji vlada i radi na stari način. „Zato su uslovi koje nam je postavila EU u korist Crne Gore, regiona, ali i same Unije. Mislim da više ne možemo nazad”, smatra Rakčević. Sličan je stav analitičara Centra za evropske političke studije u Briselu Majkla Emersona. „Prednost Crne Gore je jasna : ona je na dobrom i pravolinijskom putu, trebaće joj još dosta vremena, ali je na putu k članstvu”, tvrdi on. U svakom slučaju, naredna godina je ključna za proces evropskih integracija Crne Gore. Moguće je da nas u njoj očekuje nekoliko političkih zemljotresa, koji mogu biti izuzetno ljekoviti za našu zemlju.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice