Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA I MIGRANTI: Nova kriza na pomolu

Objavljeno prije

na

Dok se Evropa ponovo suočava sa talasom migranata, članice Evropske unije (EU) se zbog tog pitanja sve češće suočavaju sa incidentima. Posljednji se dogodio u Njemačkoj gdje je došlo do nasilnih protesta krajnjih desničara zbog smrti jednog Njemca, za šta su osumnjičeni po jedan Sirijac i Iračanin.

Vlasti nijesu još bile objavile informacije o državljanstvu dvojice osumnjičenih u mjestu Kemnic, na istoku Njemačke, a spekulacije da su za smrt čovjeka krivi migranti u nedelju su se brzo proširile preko društvenih mreža i poslati su mnogobrojni pozivi za akciju. Lokalni ogranak ultradesničarske Alternative za Njemačku (AfD) odgovorio je pozivom na „spontane demonstracije” u znak sjećanja na žrtvu. „Ukoliko država ne može da zaštiti svoje građane, ljudi će izaći na ulice i (sami) se zaštiti”, poručio je na Tviteru zastupnik AfD Markus Frohnmajer.

U Kemnicu, u saveznoj državi Saksoniji su neki demonstranti nosili transparente ili znamenje AfD, neonacističke stranke NPD i drugih ekstremističkih grupa. Nekoliko ultradesničarskih demonstranata optuženo je za hvatanje stranaca nasred ulice dok su drugi viđeni sa nacističkim transparentima, pozdravljajući zabranjenim pozdravom sa uzdignutom rukom, iz vremena nacističkog vođe Adolfa Hitlera.

Učesnici demonstracija su pokazivali plakate koji poručuju „zaustaviti poplavu izbjeglica” i „odbraniti Evropu”, navode mediji. Ljevičarski demonstranti kojih je bilo pet puta manje u Kemnicu uzvikivali su „nacisti napolje” i „izbjeglice su dobrodošle”.

Pravi haos je izbio kada su desničarski ekstremisti u manjim grupama jurili građane arapskog izgleda i tukli ih. Povrijeđeno je šest osoba. Mediji su to opisali kao „scene lova” na ljude i ocijenili da se radi o „bankrotu policije” koja je izgubila kontrolu nad Kemnicom.

Političar iz AfD, Tino Kropala, pokušao je da opravda dešavanja: „Kemnic je na listi gradova koji se smatraju najopasnijim u zemlji”, rekao je. „Porodice se više ne mogu osjećati sigurno dok odlaze na državni festival… Pozivamo naše glasače da nešto preduzmu po ovom pitanju.”

AfD, koji je vodio antiimigrantsktu i antiislamsku izbornu kampanju, osvojio je više od 25 posto glasova u Saksonija – na prošlogodišnjim saveznim izborima u septembru. To je gotovo dvostruko više od prosjeka u Njemačkoj.

Pitanje migranata je u Njemačkoj veoma problematično otkako je kancelarka Angela Merkel odlučila 2015. godine da dozvoli ulazak oko 1,3 miliona migranata i izbjeglica bez dokumenta, uglavnom iz područja sukoba na Bliskom istoku, poput Sirije i Iraka. Merkel i njene saveznike kaznili su birači na prošlogodišnjim opštim izborima, kada je AfD prvi put ušla u Bundestag, osvojivši 12,6 posto glasova i više od 90 mjesta. U Kemnicu i u Saksoniji posebno jaki su AfD i pokret „Patriotski Evropljani protiv islamizacije Okcidenta” (Pegida).

Jačanje antimigrantske politike, odnosno partija koje je zastupaju evidentno je i u drugim evropskim zemljama, među kojima je i Italija. Zbog toga se u utorak ministar unutrašnjih poslova Italije Mateo Salvini sastao u Rimu sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Njih dvojicu neki zapadni mediji nazivaju učenikom i majstorom EU populizma. Tvrdi se da je njihov susret izazvao veliku nervozu u Briselu.

Mađarski premijer je već nekoliko godina glavni buntovnik u EU. Odbio je da učestvuje u obaveznom EU planu za preseljenje migranata i odupro se planu Evropske komisije za premeštanje 160.000 izbjeglica. To je vrsta ponašanja koju Salvini odobrava.

Navodno, Orbanov savet Salvijniju jeste: „Prvo, držite svoje prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže… Drugo, zadržite red u svojoj ekonomiji. Treće, dajte prazna obećanja EU.”

Administracija ranijeg predsjednika SAD-a Baraka Obame u velikoj mjeri odustala je od Orbana, kroz izbjegavanje visokokvalitetnih, bilateralnih kontakata kažnjavala ga je za njegove autoritarne tendencije. No, sada je administracija predjsednika Trampa okrenuta ka njemu, što signalizira novi angažman sa Mađarskom, kao i s obližnjom Poljskom. Nekim evropskim diplomatama i analitičarima, uticaj Trampa u Mađarskoj produbljuje uverenje da njegova administracija pokušava da podijeli EU, blok na koji on gleda kao na snažnog trgovinskog konkurenta”.

Priroda saveza između Salvinija, lidera političke grupacije Liga i Orbana je teška i neizvjesna. Njih dvojica su, naime, političari koji se oštro protive migrantima, ali oni na problem gledaju drugačije. Dok Italija insistira na podjeli tereta sa EU, Mađarska vrši pritisak na nacionalnu kontrolu imigracije.

Lideri EU su se na nedavnom samitu složili da naprave nove centre za azil na južnoj i sjevernoj obali Mediteranskog mora, no ovi još nijesu izgrađeni. Unija se u posljednje dve godine bori sa reformom svojih zakona o azilu, koja zahtijeva da se prva zemlja u kojoj migranti ulaze pobrine za njih. Time se najveći teret stavlja na Italiju, Grčku, Maltu i Španiju.

Italija je odnedavno zaprijetila da će odbiti da uplati sredstva u budžet EU, ukoliko druge zemlje odbiju da presele migrante. Mediji pišu kako očekujući da će je eventualno kršenje pravila za troškove evrozone dovesti u budžetski sukob sa EU, vlada Italije traži na drugim stranama investicije. Ministar finansija Đovani Tria je u misiji da privuče investitore u Kini, dok je premijer Đuzepe Konte dobio obećanje predsjednika Donalda Trampa da će Sjedinjene Američke Države preuzeti italijanski javni dug.

Populisti i nacionalisti u Rimu uopšte ne žele da prihvate migrante. Oni tako krše pravila EU. Ukoliko Brisel uskoro ne bude reagovao, moguća je nova kriza EU, smatraju neki analitičari u Njemačkoj. Desno-radikalni ministar Salvini, koji uz pomoć broja migranata konstantno vodi predizbornu kampanju, ima jednostavan recept koji otkriva koliko on zapravo te ljude prezire. Vraćanjem, odnosno zabranom uplovljavanja u italijanske luke za sve brodove na kojima ima migranata Salvini želi da podigne ogradu oko Italije – i to po svaku cijenu. „Najprije Italija” – to je slogan koji on želi da sprovede i u praksi, bez obzira na cijenu koju pri tom mora da plati.

Činjenica da su Salvini i njegovi istomišljenici u jednoj italijanskoj luci uzeli praktično kao taoce migrante koji su se nalazili na brodu italijanske obalne straže, bilo je previše čak i za italijansko pravosuđe. Ono je pokrenulo istragu zbog „lišavanja slobode”.

Zemlje-članice EU ni nakon tri godine nijesu uspjele da postignu dogovor oko reforme sistema azila i prihvatanja migranata. To je bolna tačka koju populisti – i to ne samo u Italiji – sada obilno koriste.

U predstojećim pregovorima oko budžeta Unije za period 2021-2027, Italijani bi ipak mogli da naprave još mnogo problema. Mora se računati na to da će desni radikali i populisti, kako bi ispunili svoje ciljeve, rizikovati čak i izbacivanje iz evrozone pa i iz Unije. Nakon Bregzita, nakon Poljske i Mađarske, Italija se velikom brzinom pretvara u sljedeće krizno žarište EU, neke su od analiza u njemačkim medijima.

Posle Italije, Mađarske i Austrije, sljedeća zemlja kojoj se smiješi jačanje populističkih političkih partija je Švedska, čija demokratska stranka očekuje vrtoglavi uspjeh na izborima u septembru.

Švedske demokrate, antiimigrantska populistička desničarska partija sa korijenima u neonacističkom pokretu, odavno su izopštile ostale švedske političke partije. No, imigracija omogućava prodor desnice u Švedskoj. Švedske demokrate se nadaju daleko većem političkom zemljotresu na izborima. No, ovakav ishod bi bio dubok šok za Švedsku koja je zasnovana na konsenzusu, i koja se već dugo ponosila time što je za imigrante možda najtraženija evropska zemlja, a istovremeno zbog pružanja velike socijalne pomoći države.Otuda će rezultati izbora u Švedskoj biti pažljivo praćeni u ostatku Evrope. Švedske demokrate predlažu ograničavanje spajanja porodice za imigrante, ubrzavanje deportacije, poboljšanje brige za starije i borbu protiv kriminalnih bandi. U stvari, od svih predloga švedskih demokrata koji su izazvali kontroverzu, imigracija nije na vrhu liste. Na tom mjestu je predlog stranke da Švedska održi referendum o napuštanju EU.

Natrag u Kemnic: njemačka istorija nas uči koliko daleko rulja može stići kad se stopi sa frustracijom u društvu. Stotine neonacista, huligana i nasilnih lokalaca u Kemnicu dale su se u pustolovno pražnjenje svoje agresije. Policija je bila preopterećena, nije bilo dovoljno žandarma. To je bio crn dan za otvoreno društvo.

Kako je moglo da dođe dotle? Odgovor je po središnjim njemačkim medijima zapanjujuć i porazan: u zemlji Hitlerovih zločina, desničarsko nasilje i prijetnje organizovanih desničarskih ekstremista do danas se pogrešno procjenjuju, ublažavaju ili čak prihvataju.

Mržnja ljudi sa ulica Kemnica nije usmjerena protiv izbjegličke politike Angele Merkel. Usmjerena je protiv demokratije u Nemačkoj. Jer ova rulja huškača odbacuje, maltene, svaki paragraf njemačkog Ustava: ljudsko dostojanstvo, jednakost građana, zabranu diskriminacije na osnovu religije, porijekla ili pola, zaključuju glasila poput medijske kuće Dojče Vele.

Velika opasnost je što se posljednjih godina desničarski marševi, kao sada u Kemnicu, miješaju sa protestima razočaranih i zapostavljenih građana. Oni nijesu većinski pristalice nacionalsocijalizma. No, opasno su blizu rasističkom i antidemokratskom svetonazoru. To je alarmantno.

Njemačka politika bi trebalo da bude na oprezu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“

 

 

Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.

Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.

Njegov plan zahtijeva  podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.

Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.

„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali  taj će plan možda  biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.

Posebno je duhove uzburkala i izjava predsjednik SAD-a da dva miliona Palestinaca, koji bi prema njegovom planu bili preseljeni u susjedne zemlje, ne bi imali pravo na povratak. ,,Imaće mnogo bolji smještaj”, rekao je Tramp za Fox News. Pored toga što je rekao da je posvećen kupovini i vlasništvu nad Gazom, tu su i izjave tipa: „Izgradićemo sigurne zajednice, malo dalje od mjesta gdje se sada nalaze, gdje je sva ta opasnost. U međuvremenu, ja bih bio vlasnik toga“. Ili: „Zamislite to kao razvoj nekretnina za budućnost. Bilo bi to prelijepo zemljište. Bez velikih troškova“.

Da ni njegovi prvi ljudi nijesu upoznati sa svim što je u njegovim planovima govori i podatak da je Tramp ovim govorom protivurječio državnom sekretaru Marku Rubiju i sekretarki za štampu Bijele kuće Karolini Levit, koji su prošle sedmice rekli novinarima da bi preseljenje Palestinaca bilo privremena mjera zarad obnove.

Za američkog prijatelja Benjamina Netanjahua, plan je revolucionaran i kreativan, dok Hamas ponavlja da palestinska zemlja „nije na prodaju“. Zvaničnik Hamasa – koji upravlja Gazom, koji Izrael, SAD, Velika Britanija i brojne druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom, rekao je da su Trampove izjave apsurdne i da odražavaju duboko nepoznavanje Palestine i regiona.

Planovi za budućnost Gaze izazvali su rijetko viđeno jedinstvo na Bliskom istoku. Lideri su sarađivali kako bi izgradili jedinstven arapski stav protiv bilo kakvog pokušaja raseljavanja Palestinaca iz Gaze.

Egipatska vlada je više puta odbacila planove Izraela i Trampa za raseljavanje Palestinaca iz Gaze u Egipat i Jordan. Saudijska vlada takođe je odbacila plan u oštro formulisanom saopštenju. Ministarstvo vanjskih poslova istaklo je čvrst stav Kraljevine u podršci palestinskoj državi, uprkos tome što je ranija saudijska retorika izbjegavala konkretne korake ka državnosti, kažu analitičari. Takođe je značajna eksplicitna povezanost princa Mohameda bin Salmana sa ovim stavom. Tu je i njegov direktan telefonski razgovor sa jordanskim kraljem Abdulahom, što je rijetka pojava.

Nakon što je Netanjahu neformalno izjavio da Saudijci imaju dovoljno teritorije za palestinsku državu, Saudijska Arabija je objavila dodatno saopštenje u kojem, kako se ističe, osuđuje „ekstremistički, okupatorski mentalitet koji nastoji protjerati Palestince iz Gaze“.

Jordanska vlada takođe je odbacila plan, kao i sve prethodne prijedloge o masovnom preseljenju Palestinaca, bilo u Egipat ili Jordan. U septembru 2024. jordanski ministar spoljnih poslova izjavio je da bi svaki pokušaj prisilnog preseljenja Palestinaca u Jordan predstavljao objavu rata, što bi direktno kršilo jordansko-izraelski mirovni sporazum. Nakon Trampovog najnovijeg prijedloga, jordanska kraljevska palata izrazila je odbijanje bilo kakvih pokušaja aneksije teritorija i raseljavanja Palestinaca.

U vrijeme objelodanjenja Trampovih planova stigao je sastanak sa jordanskim kraljem Abdulahom. U planu su i razgovori sa egipatskim predsjednikom Abdel Fatahom el-Sisijem i saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom u narednim danima. El-Sisi je u srijedu izjavio da do posjete Vašingtonu neće doći ako SAD nastavi sa svojom agendom o Gazi, prenio je Rojters.

Kralj Abdulah je na sastanku sa Trampom rekao da će arapske zemlje izaći s planom i da će raditi sa SAD-om, ali nije rekao da će prihvatiti ono što su Sjedinjene Američke Države predložile. Moguće da se ovim želi prolongirati plan, te tim istupiti njegova oštrica, što bi donijelo određeno relaksiranje u regionu. Kako bi pokazao spremnost na saradnju i relaksirao zategnuti konflikt jordanski monarh rekao je da je njegova zemlja spremna da primi 2.000 bolesne palestinske djece iz Gaze. Ovakvu akciju svi vide na svoj način. Jedni je percipiraju kao pobjedu politike čvrste ruke, drugi kao nužan ustupak radi kupovine vremena i iznalaženja rješenja.

Američki predsjednik nagovijestio je da razmatra i širu grupu zemalja koje bi mogle primiti Palestince. Bliski istok u njegovoj uobrazilji nije granica. „Imamo i druge zemlje koje žele da se uključe“, rekao je. Njujork Tajms je prenio da ga je novinar tokom posjete jordanskog gosta upitao da li bi dvije od tih zemalja mogle biti Albanija i Indonezija, odgovorio je: „Da, naravno.“

O ovoj mogućnosti na društvenim mrežama i u nekim medijima se pisalo još u januaru. Pomenute zemlje su tada odbacile ovakvu mogućnost. Navodno je Albanija sa populacijom od oko 2.7 miiona stanovnika pregovarala sa SAD-om oko prijema 100.000 Palestinaca. Na ove napise je reagovao tada albanski premijer Edi Rama. „Nisam čuo nešto toliko lažno već duže vrijeme, a u posljednje vrijeme ima mnogo lažnih vijesti! To apsolutno nije tačno. Albaniju niko nije pitao, niti možemo uopšte razmatrati preuzimanje takve odgovornosti“.

I sa drugog kraja planete su ubrzo stigle reakcije. „Indonezija snažno odbacuje svaki pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca ili promjene demografske strukture okupirane palestinske teritorije“, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova u izjavi objavljenoj prošle nedjelje na X-u. Očito je da do Trampove svijesti još nisu doprle reakcije albanskih i indonežansih zvaničnika.

Ima nešto što cijela ova priča već mijenja na terenu. Kratkoročno, Trampova retorika prijeti implementaciji druge faze dogovora o prekidu vatre i razmjeni talaca. Mnogo je onih koji smatraju da je upravo to i cilj novog predsjednika i njegovih bliskoistočnih prijatelja. Izraelski premijer od početka je sumnjičav u vezi sa tokom primirja, kojem se inače protive njegovi krajnje desničarski koalicioni partneri. Nikom od njih se ne dopada mogućnost da Hamas ostane glavna vlast u Gazi kada se sve završi. Američki državni sekretar je ovih dana na društvenim mrežama postovao nešto što se smatra stavom kompletne administracije. „Neće biti mira na Bliskom istoku dok Hamas kontroliše teritoriju. Hamas je zlo! Čisto zlo!“, napisao je Rubio.

Ukoliko Hamas bude istrajavao na stavovima koji se ne slažu sa američkim planovima, analitičari očekuju prekid primirja, nastavak rata i davanje zelenog svijetla Izraelu od strane američkih partnera za dalje akcije. To bi bilo i u skladu sa onim što je Tramp govorio dok se borio za novi mandat u Vašingtonu. Javno se tada čudio zašto se ne dozvoli Tel Avivu da završi posao.

Gideon Levi, kolumnista Hareca komentarisao je nove Trampove izjave, upozoravajući da bi posljedice ovog puta mogle biti još strašnije nego u prvih petnaest mjeseci rata. „Tramp je posijao sjeme, a Izrael je iskoristio priliku, jer nije zainteresovan za okončanje rata. Sada se suočavamo sa veoma osjetljivim trenutkom“, kazao je Levi. „Ako se rat obnovi uz podršku Donalda Trampa, čak bih rekao i uz njegov podstrek, to znači da Izrael ovoga puta neće imati nikakva ograničenja“, rekao je, napominjući da je američki predsjednik sada postao „duhovni i moralni kompas Izraela“.

Krhki mir Bliskog istoka ušao je u novu fazu nestabilnosti. Na etapni dogovor o smirenju konflikta udara se sa svih strana. Ponajviše iz Tel Aviva. Ultra-desničarski izraelski ministar finansija Becalel Smotrič pozvao je premijera da „otvori kapije pakla“ na Hamas ako palestinska oružana grupa ne oslobodi sve taoce do subote. On je pozvao Netanjahua da „nedvosmisleno obavijesti Hamas: Ili će svi taoci biti oslobođeni do subote – bez više faza, bez više igara – ili otvaramo kapije pakla na njih“. Da će se kapije pakla otvoriti ako svi taoci ne budu pušteni do subote u podne najavio je i Donald Tramp.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

 

 

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo