„Nezakoniti pokušaj našeg eliminisanja iz sastava akcionara KAP-a negativno će se odraziti na investicionu klimu u Crnoj Gori i učiniti da država, za duži vremenski period, ne bude interesantna za ozbiljne investitore”, prijeti predsjednik Odbora direktora KAP-a i izvršni direktor EN plus grupe Aleksej Kuznjecov. No, Crnoj Gori, s ovakvim investitorima i vlastima koje su ih i dovodile i s njima sklapale raznorazne aranžmane – ni do sada se nije pisalo dobro. Spisak loših i sumnjivih privatizacija koje je odradila crnogorska vlast – podugačak je. Od njih, kako stvari stoje, više je štete po građane Crne Gore nego koristi. Pitanje je koliki će biti konačni ceh koji će poreski obveznici morati da plate zbog loših privatizacionih angažmana vlastodržaca s investitorima poput onoga s Rusima i Kombinatom aluminijuma Podgorica. Rijetki su investicioni poslovi koji su prošli bez afera i zakulisnih radnji. A veliki investicioni talas koji je zapljusnuo Crnu Goru prije nekoliko godina brzo se povukao i pokazalo se da je to bio samo bljesak u tami. Sve je išlo nekako dok smo rasprodavali svoju imovinu. A onda – muk.
Nije nam pomoglo ni primicanje Evropi. Zemlje koje su ušle u evropsku porodicu, kako su joj se približavale, bilježile su rast direktnih stranih investicija. I to, uglavnom, iz država Evropske unije.
Priključenje deset zemalja EU 2004. bilo je praćeno reformama, ekonomskim rastom i porastom stranih investicija. Onda je uslijedio ulazak Rumunije i Bugarske 2007. Početak pregovora označio je i početak ekonomskog razvoja. Dakle, što je zemlja bliža EU – sve je više direktnih stranih investicija. Iskustva posljednjeg proširenja pokazuju da su upravo strane investicije bile pokretačka snaga transformacije privrede tih država i modernizacije. Čak 40 odsto BDP-a ovih zemalja činile su direktne strane investicije iz zemalja stare Evrope. Oni su tako pripremali svoje buduće članice na novi, evropski, način poslovanja. Malta je, primjera radi, uspjela, za samo nekoliko godina da privuče čak devet milijardi eura, uglavnom njemačkih investicija i to u finansijski i hemijski sektor. Sa Crnom Gorom to nije slučaj. Brojke iz naše statistike nijesu za pohvalu. I pokazuju da smo, gledano iz ugla investitora, destinacija pod manom. Prema preliminarnim podacima Centralne banke u 2011. bilo je oko 500 miliona eura direktnih stranih investicija u Crnu Goru, što je za 30 odsto manje nego godinu ranije. Dvije godine ranije, strane direktne investicije bile su skoro tri puta veće nego 2011. Bila je to godina u kojoj smo djelimično privatizovali Elektroprivredu Crne Gore, pa otud tolika razlika.
No, izvjesno je, nije ključ samo u prilivu novca već i u tome da se njime proizvede neka nova vrijednost, otvore nova radna mjesta, poveća BDP i zavrti krug ekonomskog razvoja. Jer, prema tumačenju i domaćih i stranih ekonomskih analitičara – direktne strane investicije ključ su razvoja zemalja kao što je Crna Gora.
„Kod stranih investitora izražen je viskok stepen percepcije korupcije u Crnoj Gori”, kaže Mladen Bojanić, ekonomski analitičar. Upozorava da je, pored toga, ono što već na prvi pogled odbija strane investitore i loša infrastruktura, kao što su stari putevi, neriješeno pitanje otpadnih voda, problemi s vodosnabdjevanjem i slično. „To su neke stvari koje potencijalni investitori prvo vide. No, ako i pored svega toga počnu da razmišljaju o investiranju u Crnu Goru, sačaka ih spora administracija i selektivna primjera zakona. Problemi s urbanističkim planovima i neriješenom restitucijom, takođe su često slučaj, objašnjava Bojanić. A predstavnici vlasti obično se pozivaju na niske poreske stope, među najnižima u Evropi, a najniže u regionu. No, strani stručnjaci upozoravaju da to nije dovoljno. ,,Nizak porez je sigurno važan, atraktivan za kreiranje zone slobodne trgovine i slično, ali nije dovoljan”, objasnio je Đulio Moreno, direktor Evropske banke za obnovu i razvoj za Crnu Goru u izjavi za TV Vijesti.
,,Pogledajte region, u svakoj zemlji, BiH, Makedoniji, Albaniji, imate niske poreze. Zato je to važno ali nije dovoljno. Treba stvoriti uslove i fokusirati se na prioritete. Na primjer, ako pričamo o poljoprivredi morate stvoriti tržište, skladišta, gdje bi ljudi mogli donijeti svoje proizvode i smjestiti ih u hladnjače jer drugačije ne možete razvijati taj biznis. Ako želite da razvijate ribarstvo, morate imati flotu, luke, a ovo ne može stvoriti jedan ribar, ovo mora imati podršku vlade”, objasnio je Moreno. Još jedan problem, ističu stručnjaci, svakako je i malo obrazovanog kadra raznih profila – koji je potreban stranim investitorima. Od inženjera specijalizovanih za razvoj novih tehnologija do stručnjaka iz ostalih oblasti.
A zemlja u kojoj je vladavina prava zanemarena kategorija – najlakše će privući one kojima poštovanje zakona nije na prvom mjestu. I onda nastaje začarani krug optužbi gdje dio nevladinog sektora i nezavisni mediji upozoravaju na loše sprovedene i netransparentne privatizacione procese, kao i na loše ili sumnjive investitore – želeći zaštititi Crnu Goru od novih afera i naknadnog plaćanja računa zbog loših poslova. Iz vlasti obično na to odgovaraju tvrdnjama da NVO i mediji rastjeruju njihove poslovne partnere. Pri tome – ne osvrću se na suštinu problema – zašto je zaista malo dobrih investotora.
Mladen Bojanić smatra de je prije svega potrebna vladavina prava. ,,Najvažnije je obezbijediti poštovanje zakona, pa tek odatle krenuti dalje”. No, to ne može niko osim vlasti.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice