Povežite se sa nama

INTERVJU

Eugen Jakovčić, medijski koordinator u Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću iz Zagreba:Kao da živimo u devedestim

Objavljeno prije

5 godina

na

Premijer Plenković na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Predsjednica Grabar Kitarović je balkanska verzija Marine Le Pen

 

 

MONITOR: Hrvatska danas kao članica Evropske unije?

JAKOVČIČ: Kada govorimo o nizu tema u vezi stanja ljudskih prava u Hrvatskoj, ako izuzmemo rat i ljudska stradanja, kao da živimo u devedesetima, što najbolje oslikava stanje društva u Hrvatskoj nakon ulaska u EU. To je prilično frustrirajuće za sve naše građane i građanke. No, nadu ulijevaju posljednji prosvjedi koji signaliziraju da se svi ipak ne mire s takvom sudbinom. Vrlo jasno je na nedavnim prosvjedima u Zagrebu odaslana poruka da se više ne želi trpjeti obiteljsko nasilje i u tom kontekstu nefunkcioniranje dijelova sustava koji trebaju štiti žene i djecu. Ohrabrujuće je da se u ovom trenutku odvija jedan od jačih medijskih udara na aktualnu vladu premijera Plenkovića, gdje se gotovo kao na traci razotkrivaju korupcijski skandali većeg broja ministara, tako da je premijer prisiljen na rekonstrukciju gotovo cjelokupne vlade da bi se uopće održao na vlasti do kraja mandata.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskoj vlasti na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem?

JAKOVČIČ:Premijer Plenković odlično se snalazi u Bruxellesu, ali na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Pola ministara je pred smjenom zbog pritiska javnosti i medija, uslijed teških korupcijskih afera. Nedavni EU izbori za HDZ su završili jako loše, turistička sezona je u podbačaju, tako da slijedi malo duža politička agonija jer od izlaska na izbore neće biti ništa, s obzirom na to da to ne odgovara u ovom trenutku HDZ-u, jer je rejting HDZ-a tako loš da bi ih čak i slabi SDP pobijedio.

Predsjednica , koja vjerujem stoluje posljednje mjesece na funkciji pred predsjedničke izbore u prosincu, je jedna od skandaloznijih pojava u hrvatskoj politici od devedesetih do danas, a nije da se nismo svega nagledali. Njezine šokantne izjave o migrantima ovih dana vrište s naslovnica svjetskih medija. Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nedavno je za švicarski radio izjavila da je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“. Tom je izjavom de facto javno priznala korištenje sile prema migrantima. Njezinim skandalima nema kraja, ona je balkanska verzija Marine Le Pen.

MONITOR: Hrvatska se tvrde analitiari olako odrekla svog antifašizma…

JAKOVČIČ:Vatikan, pa čak i Austrija, s teškim nasljeđem nacističke kolaboracije, u posljednjih nekoliko mjeseci otvoreno su se usprotivili Hrvatskoj u vezi njezinog otvorenog koketiranja s ustaštvom. Hrvatska se kao niti jedno društvo u Europi olako odrekla svog antifašizma predvođenog komunistima, Titom i partizanima. To je nasljeđe devedesetih i jedan od glavnih krivaca za to je Franjo Tuđman, da apsurd bude veći, Titov general i partizan. Mi tjednima na javnom medijskom servisu pratimo vrlo problematične dokumentarne uratke u kojim se negiraju činjenice u vezi NOB-a i istinskog otpora ustašama i fašistima.

O sofisticiranim pokušajima revizionizma govori i podatak da se u Zagrebu planira podignuti spomenik žrtvama Holokausta, na što je reagirala Antifašistička liga RH, čiji sam glavni tajnik. Mi u Ligi smatramo da je najavljeno podizanje spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu licemjerno jer se time prije svega krivnja za pogrom nad Židovima u NDH želi prebaciti na naciste, premda je većina stradala u ustaškim logorima. Stoga smo predložili da se umjesto posvete kako se sada odlukom Grada Zagreba planira obilježiti spomenik, “Spomenik žrtvama Holokausta”, na spomeniku postavi natpis na kojem bi pisalo “Žrtvama ustaškog režima” i to na latinici, te na jezicima i pismima zajednica žrtava, ćirilicom, jidišem i romskim jezikom.

MONITOR: Danas na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju bez koje nema prosperitetne budućnosti…

JAKOVČIČ: Mi na ovim prostorima živimo ne-rat, odnosno negativni mir, znači odsustvo nasilja, ali bez slobode i pravde. Na djelu je nacionalistički govor i tu nema objektivne analize prošlosti. Teško je  očekivati da naša društva doista prispiju u poratno doba. U ovom trenutku veliku šansu za pomirenje na temelju bezuvjetnog prihvaćanja činjenica i patnje drugih, a ne samo naših, ima inicijativa za REKOM, koju godinama guraju organizacije civilnog društva s prostora nekadašnje države.

MONITOR: Revizionisti u našem regionu uspješno rehabilituju ustaške i četničke ideologije, a jača i fašizacija evropskih i naših društava….

JAKOVČIČ: Pučka pravobraniteljica Hrvatske Lora Vidović upozorila je nedavno da relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. Njezin je zaključak kako su pojave negiranja karaktera NDH i razmjera zločina ustaškog režima, isticanja simbola u javnom prostoru ili korištenje sintagmi kojima se prema njemu izražavaju simpatije, u hrvatskom društvu toliko učestale, da su gotovo prešutno prihvaćene. Lora Vidović traži hitno uvođenje obvezatnog obrazovanja iz ljudskih prava u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabrani diskriminacije.S druge strane, Ministarstvo znanosti i obrazovanja izigralo je proceduru te školama i nastavnicima nametnulo novi prijedlog kurikuluma povijesti, koji određuje nastavu tog predmeta u osnovnim školama i gimnazijama. Zločini u NDH, kao i oni počinjeni u Hrvatskoj 90-ih, u ovom kurikulumu nisu spomenuti, što odaje dojam da su namjerno izostavljeni. U dijelu vezanom za Drugi svjetski rat izbjegava se riječ Holokaust i genocid kada su u pitanju ustaški zločini, a nije navedeno tko je to osmislio te provodio politiku terora.

MONITOR: Čime se trenutno bavi Documenta?

JAKOVČIČ:Documenta od 2009. godine provodi istraživanje Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991.-1995. To je naša ključna i najvažnija misija. Glavni cilj istraživanja je zaustavljanje političkih i ideoloških manipulacija žrtvama rata u RH kroz stvaranje dostupnog i provjerljivog poimeničnog popisa svih poginulih i nestalih s njihovim osnovnim identifikacijskim podacima te načinima stradanja. Procjene koje dolaze iz različitih znanstvenih i stručnih izvora govore o 18 do 20 tisuća stradalih državljana RH. Trenutno imamo registrirano 17215 žrtava. Jako se trudimo, gotovo na dnevnoj bazi komuniciramo naše podatke i činjenice do kojih dolazimo s javnošću. Ali još ne uspijevamo snažnije zaustaviti sve te manipulacije, što ne znači da trebamo odustati.

MONITOR: Kako kao novinar ocjenjujete današnju medijsku scenu u Hrvatskoj?

JAKOVČIČ: U ovom trenutku u Hrvatskoj egzistiraju 1163 aktivna sudska predmeta protiv novinara i medija, što jasno govori o snazi pritiska na medije i prilično manjkavom shvaćanju onoga što bi trebala biti uloga novinara i medija u demokratskom društvu.

MONITOR: Devetog jula obilježena je 70. godišnjica Golog otoka, kako  mnogi tvrde najozloglašenijeg zatvora u bivšoj Jugoslaviji…

JAKOVČIČ:I ove godine, kao i ranijih, Documenta je u suradnji s udrugom Goli otok “Ante Zemljar” organizirala komemoraciju, želeći prije svega podsjetiti javnost na golootočke logoraše i sve žrtve političkog nasilja u Hrvatskoj, Jugoslaviji i Istočnoj Europi tijekom razdoblja Informbiroa. U tom komemoriranju smo prilično usamljeni, a odnos Hrvatske spram ovih žrtava ponajprije se ogleda u poraznoj činjenici da se uporno izbjegava osnovati memorijalni centar u spomen na sve one koji su na Golom otoku patili i stradali. Posebno zabrinjava podatak da je 31. svibnja ove godine završio period preventivne zaštite lokaliteta, a da odluka Ministarstva kulture o trajnoj zaštiti lokaliteta još nije donesena. Na otoku se nalaze table s netočnim i nepotpunim podacima o logoru. Danas svjedočimo, kada govorimo o golootočkim žrtvama, drugom dijelu njihove tragedije, koji upravo nastupa raspadom Jugoslavije, gdje nekada prešućene i zatajene žrtve postaju nekonvertibilne današnjim vlastima, što predstavlja jasan znak da smo još necivilizirana zemlja, iako nominalno pripadamo EU koja podrazumijeva razuman odnos prema prošlosti.

 

Insitucionalni linč

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da je atmosfera linča postala normalna u Hrvatskoj, naročito nakon ulaska u EU?

JAKOVČIČ: Ako predsjednica Republike predstavniku jedne od najbrojnijih nacionalnih manjina šalje u javnom pismu poruku kako bi trebali paziti što govore, misle i pišu, ne samo on i njegovi sunarodnjaci, već i novine čiji je Milorad Pupovac izdavač (Tjednik Novosti), onda imamo institucionalni linč kojeg producira sam vrh vlasti što je, složit ćete se, velik problem za sve građane i cjelokupno društvo. Inače, linč o kojem govorite vrlo je jasno usmjeren ciljano prema manjinama, a tu su Srbi uvijek zgodna i pogodna meta. Politički krugovi povezani s predsjednicom i Katoličkom crkvom nedavno su pokrenuli inicijativu da se saborskim zastupnicima manjina ograniče prava kod glasanja o nekim pitanjima u parlamentu, kao i da se smanji broj manjinskih zastupnika. Također, isti krugovi kroz referendumske inicijative vršili su pritisak da se ne ratificira Istanbulska konvencija koja žene i djecu štiti od nasilja.

 

Crnogorci najbrojniji golootočani

MONITOR: Sigurno Vam je poznato da je po zvaničnim podacima najviše zatvorenika bilo iz Crne Gore (21,5 odsto) u poređenju sa brojem stanovnika …

JAKOVČIČ: U do sada najvažnijoj i najsveobuhvatnijoj studiji o Golom otoku, nedavno objavljenoj knjizi Martina Previšića “Goli otok”, znanstvena istraživanja potvrđuju najveći udio Crnogoraca među golootočkim logorašima u odnosu na udio u ukupnom broju stanovnika tadašnje Crne Gore. Upravo taj podatak u vezi etničke strukture logoraša Golog otoka i njihovog broja daje odgovor na pitanje zašto golootočke žrtve danas nisu prihvatljive vlastima u Zagrebu. Imate vrlo zanimljiv povijesni revizionistički smjer: od mnogih danas u Hrvatskoj, gdje se uz pomoć Katoličke crkve pokušava komemorirati sve one Hrvate koji su na Golom otoku boravili u sklopu kazneno popravne ustanove kao sitni kriminalci, a namjerno se zaboravlja logoraše unutar logora Goli otok koji je služio UDBA-i za preodgoj političkih zatvorenika.

Najvažnije je danas u službenoj hrvatskoj politici Goli otok prikazati kao sliku i priliku ne samo prvih deset godina Jugoslavije, dijelom totalitarističke i autoritarne, već kao ključne karakteristike cijelog perioda trajanja te države. U toj, prije svega etnocentričkoj perspektivi naravno da ne postoje logoraši iz drugih dijelova bivše države, o članovima partije i vojske Jugoslavije da i ne govorimo, već se traže isključivo Hrvati kao žrtve Jugoslavije, a svi ostali nam nisu konvertibilni.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo