Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

Kada se stvar prebaci u brojke onda se na tabeli vidi koliko je učinjeno u periodu 2015-2019 gdje je 1 najbolja (well advanced) ocjena dok je 5 najgora (early stage). Najbolji kolektivni zbir bodova bi iznosio 33 (prema broju poglavlja) čime bi zemlja bila spremna za članstvo u EU,  dok je najgori 165. U novembru 2015. opšti skor za Crnu Goru je iznosio 105 dok je u maju 2019 popeo se na skromnih 98. Dakle Crna Gora je tokom tri i po godine napredovala za svega 7 bodova ili 2 boda godišnje u prosjeku. Ovakvom dinamikom Crna Gora će dostići zadanih 33 boda tek za 30 godina.

Ono što je zaprepašćujuće, kaže ESI izvještaj pozivajući se na uporedne analize Evropske komisije, je da je Crna Gora na maltene istom nivou spremnosti za članstvo kao i Sjeverna Makedonija koja još nije počela pristupne pregovore.

Srbijansko napredovanje je još sporije. Njezin zbirni broj je porastao svega 4.5 bodova sa 103 u 2015. na 98.5 u 2019. Sa takvim tempom Srbiji će trebati nekoliko narednih decenija kako bi bila spremna za članstvo.

ESI insistira da je fokus na broju otvorenih poglavlja u pregovorima pogrešan i da nije indikator bilo kakvog progresa. Obične građane svakako neće zanimati zvanične izjave funkcionera na ceremonijama već primjena standarda u običnom životu koje se da osjetiti na koži. Kao primjer za Crno Goru navodi se loš sistem javnih nabavki koji omugućava široko rasprostranjenu korupciju. Crna Gora je otvorilo dato poglavlje u decembru 2013 kada je Savjet EU objavio listu onoga što se očekuje od Crne Gore. Kakvi su rezultati nakon 6 godina rada na reformi javnih nabavki se vidi u izvještaju EK iz maja 2019.

ESI na osnovu izloženih parametara smatra da je nemoguće vidjeti kraj čitavom procesu i stoga predlaže da se cijeli proces postavi na drugačijim osnovama kako bi zapadni Balkan ostao u fokusu i dobio stvarnu perspektivu pridruživanja ukoliko to političke elite iz zemalja aspiranata žele. Primjer Turske svakako bode oči jer je ona status kandidata dobila jos daleke 1999. ali je njena politička elita tiho odustala od čitavog procesa nespremna da sprovede reforme za koje je procijenila da će je puno koštati.

ESI predlaže da se proces pristupanja vodi u dvije faze. Druga faza bi svakako podrazumijevala punopravno članstvo u EU dok bi u međuvremenu, u prvoj fazi, zemlje kandidati postale dio jedinstvenog tržišta na osnovu kriterija za pristupanje EEA (Evropski Ekonomski Prostor) kao što su javne nabavke, zaštita potrošača i zaštita prirodne okoline. Norveška, Island i Lihtenštajn su članice EEA a da nisu dio EU. Evropska stabilizaciona inicijativa dalje predlaže da se sva poglavlja odjednom otvaraju i da se zajedno sva zatvore. Demokratija, vladavina prava i ljudska prava su kriterijumi koji bi morali biti u potpunosti ispunjeni prije ulaska u jedinstveno evropsko tržište. Na kraju bi se uvela i reverzibilnost procesa ukoliko bi neka od zemalja ozbiljno kršila osnovna ljudska prava i nezavisnost pravosuđa (kao što je bio slučaj sa Turskom zadnjih godina). Suspenzija pristupnih pregovora bila bi pojednostavljena i donosila bi se prostom većinom država članica. Takođe bi bili zamrznuti svi predpristupni fondovi do poboljšanja situacije.

Mnogi se pitaju da li je ovo ostvarljivo i kakav bi bio podsticaj za društva i lidere u regionu da ispune kriterijume za pristupanje jedinstvenom evropskom tržištu? ESI smatra da su primjeri Litvanije, Estonije i Rumunije najbolji podsticaj i da je promjena na bolje moguća.

Litvanija je počela pristupne pregovore 1999. i tada je njen bruto društveni proizvod po glavi stanovnika (BDP per capita) iznosio 37 postoprosjeka EU koji je do kraja 2018. Porastao na 81 posto

Estonija je 1999. bila na nivou od 40 posto EU prosjeka dok na dan ulaska u EU 2004. već iznosio 54 postoa 2018. cijelih 82 posto.  Litvanija i Estonija su male države, isto kao i većina zemalja zapadnog Balkana. I puno veća Poljska je uspjela podići svoj BDP per capita sa nekadašnjih 43 posto na 71 posto.

Ali svakako najveći napredak je postigla Rumunija koju mnogi smatraju za istočno balkanskog tigra. Ona je napredovala sa skromnih 26 posto BDP-a na 66 posto EU prosjeka 2018.

Sjeverna Makedonija se sada nalazi tamo gdje je bila Litvanija 1999. dok je Srbija na poziciji koju je imala Estonija a Bosna i Hercegovina na mjestu Rumunije te godine. To je znak da se države ipak mogu promijeniti, i to na bolje.

ESI zaključuje analizu tvrdnjom da je proširenje EU na Balkan moguće samo ako se balkanske zemlje dubinski preobraze što nije slučaj sada. Proces nije inspiracija za ogromnu birokratiju balkanskih zemalja koja radi na pristupnim pregovorima. Balkan se trenutno vrti u krugu malih očekivanja i nedovoljnih reformi. Isto važi i za predvodnike (Crna Gora i Srbija) kao i one na začelju (BiH i Kosovo. Sa druge strane i mnoge zemlje EU imaju sumnje da će pristupanje novih članica donijeti korist ili osnažiti samu EU.

Eksperti ESI-ja smatraju da je, uz nužne reforme, pristupanje zemalja predvodnica jedinstvenom evropskom tržištu, moguće do 2025. a da bi sve zemlje zapadnog Balkana se mogle naći u istom prostoru do 2030.god.ine  i uživati u svim koristima koje donosi kao što je to slučaj sa Norveškom i Islandom. To je prije svega sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i radne snage uz neophodni preduslov – vladavinu prava. Pristupanje jedinstvenom ekonomskom prostoru ne bi bila alternativa već usputna stanica ka punopravnom članstvu u EU, pod uslovom da se Pariz, Berlin i Brisel slože.

Dinamika

Tabela daje jasan prikaz dinamike i uspješnosti pregovora zemalja aspiranata sa Hrvatskom kao glavnom referencom i zemljom koja je posljednja ušla u EU 2013. god. završivši sve pristupne pregovore i zatvorivši sva poglavlja 2011.godine.

Jovo MARTINOVIĆ