Povežite se sa nama

INTERVJU

ESAD DURAKOVIĆ, AKADEMIK I REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Država totalnih apsurda

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta je najveći politički problem u BiH? Kako prevazići njenu kontinuiranu političku krizu?
DURAKOVIĆ: Gotovo četvrt vijeka, BiH ima isti politički problem, istu, dakle kontinuiranu političku krizu, a ona se sastoji u sljedećem. Republika Hrvatska i Srbija izvršile su agresiju na suverenu zemlju BiH i činile su u njoj zločine sve do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Međunarodna zajednica je u Dejtonu zamrznula to stanje agresije i ustrojila frankenštajn-državu o kojoj, navodno, treba da brinu upravo one zemlje koje su izvršile na nju agresiju. Čak je dopustila da jedna agresorska zemlja ima specijalne veze s državnim entitetom koji je upravo ona formirala agresijom i genocidom. Sve su to apsurdi. Nečuvena politička perverzija koja osujećuje svaki napredak. Suštinski je problem u tome što je danas u Hrvatskoj, koja se, nažalost, upadljivo i ubrzano fašizira, na vlasti isti onaj HDZ koji je pod Tuđmanom harao po BiH, a u Srbiji su svih ovih godina na vrhu političkih struktura isti oni ljudi koji su bili aktivni protagonisti agresije na BiH. Ni jedni ni drugi nisu se odrekli ratnih ciljeva već se, naprotiv, i dalje nadaju da će njihova žrtva (BiH) konačno posustati – politički i ekonomski izmrcvarena – i postati njihov plijen. Drugim riječima, nisu glavni krivci za stanje u BiH ni Čović ni Dodik nego njihovu mentori u Hrvatskoj i Srbiji; ova dvojica su samo ,,izvođači radova” u BiH. Kada bi međunarodna zajednica odlučno i strogo priprijetila Hrvatskoj i Srbiji da se konačno i zaista okanu BiH, Čović i Dodik bi gotovo prekonoći otplutali. Bosanski paradoks je i u tome što se i političari i stanovništvo općenito odriču blagodati građanskog statusa i građanskih prava zarad navodne zaštite etnija, etničkih prava pa tako padaju u fatalnu zamku, jer, navodno, štite etnički status a istovremeno su svi, kao građani, sve siromašniji sve jadniji i poniženiji, i sve više su prinuđeni da im najkreativniji dio stanovništva (mladi, odvažni, kreativni) odlaze iz zemlje. To je totalan apsurd na koji svi ovdje pristaju, u nekoj vrsti nacionalne, tačnije – nacionalističke omamljenosti… Nema napretka BiH dok Srbija i Hrvatska zaista ne priznaju svojim djelima puni suverenitet BiH kojeg sada samo verbaliziraju.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova o BiH glasi da su njeni političari sve bogatiji, sve prisniji sa svojim vjerskim zajednicama i da stalno drže narode na ivici sukoba. Kakvu budućnost predviđate BiH?
DURAKOVIĆ: To je dio obmane koju sam spomenuo odgovarajući na Vaše prethodno pitanje. Narod se ponaša kao krdo, oprostite. Njihovi lideri navodno štite njihove interese a zapravo štite interese samo svoje i onih sebi najbližih, dok običan i najširi sloj stanovništva postaje sve siromašniji, prepušten beznađu, očajnički usmjeren ka zemljama izvan svoga zavičaja. Vjerske zajednice (mislim, institucionalno, čast izuzecima!) u svemu tome su poseban problem, u svim ovdašnjim narodima, odnosno religijama. Sve one marljivo i predugo servisiraju potpuno pogrešne politike svojih političkih rukovodstava, kao navodnih spasitelja nacija, postavljajući se kao njihova moćna izborna i općenito politička infrastruktura. U tome je nevolja ovdašnjih naroda! Posebno je pitanje: Kako vjerske zajednice mogu – upravo sa stanovišta vjere, vjerskih vrijednosti i načela koja bi morala biti najviša i neprikosnovena – podržavati političke partije i elite koje se bave kriminalom, korupcijom, nasrtajem na druge i tuđe živote i vrijednosti, ukratko – podržavaju sve ono što vjere osuđuju kao najveći grijeh. To je stravična kombinacija političkog i vjerskog, a licemjere Bog najviše mrzi, tako je barem rekao…

MONITOR: Bakir Izetbegović zamjerio je prije nekoliko dana Draganu Čoviću što je tokom susreta sa liderom Evropske narodne stranke u Briselu rekao da je najveći problem BiH bošnjačka desnica, čiji je cilj stvaranje islamske republike.
DURAKOVIĆ: Najviše hrvatske političke strukture (uvijek odvajam narode od političkih elita!) ponašaju se krajnje licemjerno i neprijateljski prema BiH i prema Bošnjacima. Bošnjaci, ali i svi probosanski orijentirani ljudi šokirani su takvim intenzitetom licemjerstva i neprijateljstva hrvatskog rukovodstva prema Bošnjacima i prema muslimanima. Denunciraju nas po svim institucijama Evrope kao radikalne, ekstremne, kao prijetnju Hrvatima, pa i Evropi. To su notorne laži! Bošnjaci se nisu svetili ni u toku rata ni poslije njega. Ovdašnji muslimani naučili su stotinama godina vrijednosti kreativnog multinacionalnog života, jer samo tako su mogli opstati. Hrvatski političari u BiH i u Hrvatskoj računaju na ubrzano jačanje desnice u Evropi i na jačanje islamofobije kako bi Evropljanima i njihovim institucijama omrznuli bosanske muslimane i markirali ih kao navodno legitimnu metu političkog bijesa i diskriminacije, te da bi imali ,,argument” za secesiju, govoreći kako Hrvati neće da žive s radikaliziranim muslimanima. Mi smo u Sarajevu u toku opsade popravljali krovove crkava koje su bile oštetile granate sa srpskih artiljerijskih položaja. To hrvatsko denunciranje je besramna laž, oprostite na ovome tonu koji je ipak primjeren činjenicama… Neka se hrvatska politika pozabavi galopirajućom fašizacijom svoga društva… Pa njima su trebali mjeseci rasprava da li i kako sa spomenika u Jasenovcu skinuti ustaški pozdrav. To su činjenice srama i retrogradnosti!

MONITOR: Hrvatski političari u BiH kažu da je Čović samo ponovio ono što zna cijela Evropa i što su govorili predsjednici Češke, Mađarske i predsjednica Hrvatske…
DURAKOVIĆ: Ne samo Evropa nego čak i BH ministar sigurnosti (g. Mektić) demantirao je te tvrdnje o radikalizaciji muslimana, odnosno broj navodnih povratnika s ratišta u Siriji. Predsjednici Češke i Mađarske, na veliku žalost, već su se pokazali i pred Evropom kao deklarirani ksenofobi i oni su zbog toga nevjerodostojni u bilo čemu što se tiče BiH. Predsjednica Hrvatske najprije iznosi cifre povratnika sa sirijskog ratišta, a onda kaže kako je krivo interpretirana. Uz dužno poštovanje instituciji predsjednice, moram reći da je Kolinda Grabar Kitarović izrazito trapava u diplomatiji i da je u konfliktu sa svim susjednim zemljama. Pa oni nama u BiH prigovaraju o navodnom nepoštivanju presuda Ustavnog suda, a oni – službeno i na najvišem nivou – ne priznaju arbitražne presude evropskih sudova, Haškog suda i td. Predsjednica i njeni najbliži saradnici rade u korist štete Hrvatske, ali ostaje pitanje zašto joj Evropa prelazi preko toga kad je već njena članica.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o opoziciji, koliko je ona odgovorna za sadašnje stanje u BiH?
DURAKOVIĆ: Ljudi imaju uglavnom pogrešne predstave o poziciji opozicije, da se poigram riječima. Principijelno, kada god nešto nije kako valja u nekoj zemlji, društvu, veliku odgovornost za to snosi i opozicija koja se uvijek mora pitati: a šta to mi činimo, i činimo li dovoljno da ne bude tako.

MONITOR: Zašto akademska zajednica uglavnom ne reaguje na to što se danas dešava u BiH?
DURAKOVIĆ: Akademska javnost u BiH i ne postoji kao takva, nažalost: apatična je, pasivizirana… Zaista dostojna prezira u datim okolnostima.

MONITOR: Može li BiH nastaviti put ka evrointegracijama bez mijenjanja sadašnjeg Ustava?
DURAKOVIĆ: Naravno da ne može. Rekao sam već da je BiH Daytonskim mirovnim ugovorom ustrojena tako da ne može funkcionirati. Uostalom, to je mirovni ugovor a ne Ustav. Ali, u datim okolnostima, zbog odsustva konsenzusa u Vijeću za implementaciju mira, zbog sterilnosti evropske birokracije nije realno očekivati sada mogućnost za promjenu Ustava.

Upadi u suverenitet BiH

MONITOR: Izetbegović je upozorio Hrvate u BiH da neće dobiti treći entitet bez rata…
DURAKOVIĆ: Što se tiče trećeg (hrvatskog) entiteta, on nije moguć, zaista, bez novih teških potresa, pa i bez rata, jer su Bošnjaci i Hrvati još jako izmiješani i nije moguće njihovo razgraničenje bez dramatičnih sukoba. Takvo razgraničenje nije se moglo izvesti do kraja ni devedesetih, uz pomoć armija, a pogotovu sada nije moguće izvesti. To je još jedan dokaz o paradoksu kojeg sam spominjao: zarad navodne zaštite etničkih interesa, HDZ je spreman žrtvovati građanska, pa i etnička prava mnoštva Hrvata u RS, u Srednjoj Bosni itd. Njih upravo HDZ Hrvatske i BiH tretiraju kao građane drugog reda, kao manje vrijedne… Hrvatski prijedlozi za izmjene Izbornog zakona najbolje svjedoče o toj retrogradnosti hrvatske politike u BiH, o grubom nasrtaju na najvažnije tekovine demokracije u Evropi. Oni isti ljudi koji, navodno, zagovaraju europski put BiH još drže, segregacijski, dvije škole pod jednim krovom, a u BiH kada god poželi koji hrvatski ili srbijanski zvaničnik vršljaju po njoj kako i kada hoće, bez kontakta sa Sarajevom, i tako vrše diplomatsku agresiju na suverenitet BiH. Velika je greška bosanske politike, i bošnjačke servilnosti, što ne alarmiraju Evropu na takve upade u suverenitet svoje zemlje.

Prodaja tla pod nogama

MONITOR: Prije nekoliko godina upozorili ste da se u Federaciji BiH prodaju hiljade hektara najvrijednije zemlje Arapima i da je riječ o internacionalnom projektu da u tom entitetu bude stvorena ,,muslimanija”. Kakvi su efekti tih Vaših upozorenja?
DURAKOVIĆ: Ne vidim efekte mojih upozorenja, ali sam i dalje uvjeren da je riječ o projektu koji će, dugoročno, biti na štetu BiH i Bošnjaka. Nisam arabofob ni antisemit (dopustite u ovom kontekstu – meni je UNESCO 2003. godine dodijelio svjetsko priznanje za doprinos arapskoj kulturi), ali govorio sam o tome kako nas hrvatsko političko rukovodstvo denuncira po Evropi za radikalizam, čak je sada taj Čović uveo u opticaj i pojam halifat u BiH. Mi s tim strancima, odnosno njihovim zemljama, nemamo princip reciprociteta. To je jedan razlog a drugi razlog je ovaj kontekst koji je takav da nije dobro i zbog ideološko-političkih razloga prodavati strancima, u ovom slučaju Arapima, enormne površine najboljeg zemljišta u BiH. Nisu to nikakve investicije već prodaja tla pod nogama. Najljepši dio oko Sarajeva (Ilidža) možemo već smatrati izgubljenim.

Enormno naseljavanje Arapa, kojima se prodaju čitave oblasti najbolje zemlje, iskoristit će Čović i njemu slični kseonofobi kao krunski argument za secesiju Hrvata od tzv. muslimanije. Velika je šteta što bošnjački političari, pa ni intelektualci, u većini, ne uviđaju da je ta politika dugoročno vrlo štetna za interese BiH, a posebno za interese Bošnjaka. Zapanjujuće je kako ne vide da je to u našem kontekstu (a sve stvari i pojave imaju puno dejstvo i smisao samo o kontekstu) dio mozaika ili projekta o kome sam govorio kao o strategiji uništenja BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo