Povežite se sa nama

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA: Da ne odemo dublje

Objavljeno prije

na

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već konglomerat koji će strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koje nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“

 

MONITOR: Uskoro je godišnjica genocida u Srebrenici.  Nakon usvajanja Rezolucije  u crnogorskom parlamentu, i smjene ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici, gdje je Crna Gora u procesu suočavanja sa prošlošću?

DABIŽINOVIĆ: Tamo gdje je i bila sa malom odmakom da se u Skupštini usvojila Deklaracija. Vidimo da predstavnici politike koja negira genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene širom Jugoslavije i dalje istrajavaju na realativizaciji, minimalizaciji, da se pozivaju na svoje žrtve. To nam još više pokazuje besmisao geniocida i suštinski slijepoću za patnje drugih ali i njihov način da opstanu na vlasti boreći se tako za svaki broj. Teški bagaž zločina kojima nije utvđena odgovornost zatvara vrata mogućnosti da otpočne proces izlječenja, pomirenja, života na svim mjestima. Za državu  Crnu Goru i njene građane važno je suočiti se sa prošlošću. U svakom smislu – ljudskom, civilzacijskom, političkom… taj proces treba predstaviti jezikom činjenica, jezikom emocija, jezikom morala i humanosti. Institucije ove države moraju početi i voditi taj proces ukoliko želimo da on uspije. Utvrđivanje odgovornosti po svim nivoma (krivične, komandne, političke, metafizičke) bi Crnoj Gori obezbjedilo temelj za izvinjenje, nadokandu štete, pravdu za žrtve i oprost, integraciju i ozdravljenje zajednice.

Opcija koja ovog puta traži usvajanje Deklaracije o Srebrenici pokušava da opere i udalji svoju politiku i prvake od odgovornosti učešća u politici devedesetih, događajima o kojima su znali baš tada kada su se i dešavali, koje su podržale politički i ekonomski. Sada politikanstvom zloupotrebljavaju  patnju i iznova viktimiziraju, radi opstanka brojeva u biračkom tijelu jer se nadaju izborima i vraćanjem na vlast. Prošaputali su svojim koalicionim partnerima: ukoliko dođemo na vlast, priznaćemo još ponešto, možda i operaciju Lim ili ratne zločine izvšene na teritoriji CrneGore! Takva politika je politika koja nas vodi u nove konflikte.

MONITOR: Ovdašnje političke elite govore o genocidu o Srebrenici, ali se gotovo ne pominju zločini koji su se desili ovdje. Zašto?

DABIŽINOVIĆ: Političkim elitama kada odgovara pominju žrtve i zločine, što predstavlja visok stepen nemorala s obzirom na to da su politički, komandno, krivično i metafizički odgovorni za sva stratišta u regionu i u Crnoj Gori. Crna Gora nije ušla u proces suočavanja s prošlošću niti utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene na njenom tlu i van njenih granica. Primjeri velikih viktimizacija – deportacija muslimanskih izbjeglica iz Bosne, logor Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz su slučajevi ratnih zločina koje su država i njene institucije obesmislili a tim i spriječila da se nalogaodavci, komandno odgovorni i počinitelji privedu pravdi. Imamo pregršt oslobađajućih  presuda, pogrešno vođenih istraga s namjerom da padnu da se ne bi otvorilo pitanje komandne i krivične odgovornosti, formalnih prihvatanja da se istražuju dodatno zato što se to traži od nas zbog procesa priključenja EU.

Tužilaštvo je prije šest godina donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori, koja je iznevjerila očekivanja jer nije postojala politička i javna volja da se procesuiraju zločini. Prethodna vlast je zaustavljala proces koji je obuhvatao sve do njenih vrhova, sadašnja vlast je nemoćna da se uhvati u koštac sa nacionalistima u svojim redovima koji iz tih razloga zaustavljaju i proces suočavanja sa prošlošću u kojoj su takođe učestvovali ali i pomirenja u Crnoj Gori. Negiranjem genocida, zločina, relativizacijom i pozivanjem na svoje žrtve se unosno politički i obezbjeđuje konstantni konflikt od kojeg političke elite žive na leđima osiromašenih i obamnutih građana i građanki.

MONITOR: Dio vlasti otvoreno negira Srebrenicu, dio govori da treba ostaviti prošlost, a bivša vlast ogrnuta antifašističkom retorikom nije odgovarala za kurs devedesetih. 

DABIŽINOVIĆ: Svako je zauzeo svoju busiju. Ono što tim manevrima polazi za rukom je paradoks da koliko oni pričaju o ratnim zločinima građani i građanke su sve dalje od šanse da saznaju punu istinu o odgovornosti za zločine počinjene u naše ime. Tako se zatvara proces osvješćivanja ljudi koji bi morali zarad sopstvene ljudskosti pogledati ono što smo uradili komšijama, ono u što nas je politika koju smo kreirali i sliejdili uvalila. Ta strategija, nažalost, uspijeva da činjenice o devedesetim drži daleko od obrazovanja. Mladi ljudi u Crnoj Gori zbog toga nemaju šansu da saznaju punu istinu o svojim porodicama, državi i plijen su kvazinacionlizma, klerofašizma, fašizma. Ako su to polazne osnove za buduće generacije, onda će to zlo biti operativno u novom ratu za  krv i tlo. Mladi u Crnoj Gori ne znaju da smo pljačkali i rušili susjedne države. Ne znaju da smo pucali na Dubrovnik, davali pare i gorivo za tenkove koji su uništvali Vukovar, Sarajevo, Srebrenicu, Višegrad, Foču. Da je u velikom broju, što paravojne formacije što regularna vojska silovala žene u Karamanovoj kući i Sportskom centru Partizan u Foči. Ne znaju za 20.000 silovanih Bošnjakinja i hiljade drugih žena koje su se našle na nekoj teritoriji gdje je u dominantnom broju bio neki nacionalni identitet. Sa takvim istinama ako smo suočeni, imamo šansu da dođemo do saosjećanja, da vidimo drugu osobu i ono što je ta osoba pretrpjela za rad neke politike, nacije, vjere. Ako ne progovorimo o tom zlu, onda se to zlo množi.

MONITOR: Kako vidite pregovore koji se vode oko rekonstrukcije Vlade, i najave mogućih izbora? Šta nam to može donijeti? 

DABIŽINOVIĆ: Vidim vješte trgovce.  Od promjene vlasti uočava se kadriranje po dubini. Iza njega se krije upravo ono isto što je radio i DPS kad je bio na vlasti tj. postavljanje svojih ljudi gdje god može ne bi li se vratile neke zasluge mahanja zastavom, skupljanja glasova, pridobijanja novih. Politička trgovina, korupcija je onemogućila da dođe do nužnih promjena da se sposobni i ljudi od integriteta nađu na mjestima gdje treba da budu. Za građane, promjenjena vlast nije ispunila obećano ni po jednom obećanju. Ne samo da nije prekinula sa praksama nepotizma i pare, već je iznevjerila biračko tijelo jer nema ni u nagovještaju Zakona o lustraciji, Zakona o utvrđivanju porijekla imovine. Još ako se zna da u Vladi eksperata sjede ljudi koji javno lažu o nelegalnim objektima, ili oni čija je nacionalnost i vjerski identitet iznad njihovih javnih funkcija, onda sigurno ne idemo u željenom smjeru. Onda su nade u promjenu 30. avgusta koje je većina građana/građanki pozdravila, prevarene. Obmanuti smo, prevareni i suočeni sa situacijiom da moramo da pravdamo takve postupke da prethodna kavalerija ne bi opet uzjahala.

 MONITOR: Šta ukoliko se naruči koncept dogovorene ekspertske vlade, obećane Sporazumom iz septembra prošle godine?

DABIŽINOVIĆ: Moguće da je od početne ideje da imamo eksperstku vladu trebalo raditi na tome da imamo političku vladu a eksperte po čudesnoj dubini. Sve je vidljivije da se kadrovi iz civilnog sektora postavljaju na pojedina mjesta. To je znak da sadašnja vlast nema izbora kadra na kojeg bi se mogla osloniti a politička elita tako iznova slavi već oslabljen civilni sektor. Za njegovo slabljenje zaslužne su institucije države i politike koje se protiv njega vode godinama ali i međunarodne donatorske politike koje često prefereiraju kolaboraciju sa sistemom i navodnu korektivnu ulogu.

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već neki konglomerat koji će, bojim se, strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koji nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“, narušava se sekularni okvir države, otvaraju  vrata za neke dogme koje su retrogradne, čije institucije nisu lustrirane od odgovornosti a skrivale su i blagosiljale ratne pohare. Građani bi trebalo da znaju da se bitka ne bi trebala voditi izmešu dva nacionalistička diskursa već između bogatih i siromašnih. To je realnost.

MONITOR: Kako vidite izjavu lidera DF-a da je ta grupacija dobila blagoslov od Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese SPC?

DABIŽINOVIĆ: Većina iz sadašnje vlasti, poziva se na teološke dogme, stavljajući nam do znanja da se njihovim svetonazorom mijenja javni diskurs u Crnoj Gori. Umjesto javnog interesa Crne Gore, nacionalističkim političkim elitama iz vlasti je važnija politika strane države. Sve više se može steći utisak da DF dobrovoljno prepušta riješavanje važnih državnih zadataka i vođenje politike, duhovnom ili svjetovnom autoritetu Srbije. Ne iznenađuje takva politika DF koji godinama traži pomoć u srpskoj hegemonoj politici, bilo da se radi o finansijskoj bilo političkoj podršci. DF se oslanja i služi autoritetom aktuelnog Patrijarha srpske pravoslane crkve, ne bi li popravio sopstveni rejting kod vjerujućeg naroda u Crnoj Gori, i pokazao da iznad popa ima pop, skrećući tako pažnju da je neslaganje sa nekadašnjim crnogorskim mitropolitom stvar prošlosti, posebno zato što se isti mitropolit dobro slagao sa premijerom Vlade, koji u ovom trenutku makar u javnosti ne uživa povjerenje srpskoh patrijarha. Zapravo se šalje poruka ko je ko u ovom trenutku. Predaja „nadležnosti“ SPC u ruke DF trebalo bi biti jasna poruka premijeru Vlade. Ali i građanima Crne Gore s obzirom na to da za svoje političke mentore traže Rusiju i Srbiju čije su politike hegemone. Niko ne postavlja pitanje suštine te hegemone politike koju vodi Srbija. Pa tu se može tražiti i uzrok naših ratova i stradanja. Ukoliko se politička elita ne okrene Crnoj Gori, proces destabilizacije će biti sve jači. Ta odgovornost mora da bude jasna i onima koji slijede i biraju takve politike.

MONITOR: Šta je po vama izlaz iz ove političke krize?

DABIŽINOVIĆ:  Nažalost, građani se nalaze između vlasti koja nije opravdala do sada ono što je obećala i jake opozicije koju smo vidjeli i osjetili na sopstvnoj koži. Možemo samo da se nadamo da ne odemo još dublje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo