Povežite se sa nama

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA: Ćutanje i laži

Objavljeno prije

na

U javnim ustanovama viđamo simbole politika koju  desne struje u svojim statutima i političkim planovima oduvijek imaju. Samo politički idiot može povjerovati da je politika devedesetih u avlijama političkih subjekata koji su tada bili za rat, i ne samo huškali, već bili aktivni sudionici na svim nivoima – promijenila kurs

 

MONITOR: Ko god da tvrdi iz crkve da se ne miješa u poslove države taj laže..Tako počinje vaša nedavna kolumna, u kojoj komentarišete i intervju mitropolita Joanikija i njegovu izjavu da se crkva ne miješa u poslove države. U međuvremenu, mitropolita je u Skupštini ugostio predsjednik parlamenta Andrija Mandić, dok je trobojka ukrašavala njegov kabinet.

DBIŽINOVIĆ: Radi se o unapred izgubljenoj bitci. Moramo to prihvatiti. Odlučila sam da se rukovodim antipolitikom što podrazumijeva jedan drugačiji pristup. Uočavam da zbog okupacije i prenapučenosti glasova koji dolaze iz nacionalno-vjerskog diskursa kojem doprinosi jaka sprega sa političkom elitom, javni prostor ostaje ispražnjen, ubijen u građanskom dijelu. Zbrisano je krhko građansko jezgro, koje je stvarano, trudom, trideset godina i i zamijenjeno nacionalističkim kičem. Ako govorite sa ruševina onda se morate odlučiti za jezik kojim ne govore popovi, političari i lopovi a to je antipolitički govor, kojim pokušavam da održim vlastiti um zadržavajući suštinski smisao onim otetim pojmovima koje smo predali desnici. Borite se protiv kulture laži.

Desnica sve može da vari i ispljune. Puno je primjera u kojem se vrši zamjena teza, izokreće sadržaj, interpretira, eufemizama relativizacija. U javnim ustanovama u kojima bi trebalo da se nalaze službena obilježja jedne države, viđamo simbole politika koju te desne struje u svojim statutima i političkim planovima oduvijek imaju. Samo politički idiot može povjerovati da je politika devedesetih u avlijama političkih subjekata koji su tada bili za rat, i ne samo huškali, već bili aktivni sudionici na svim nivoima, promijenila kurs. Nacionalističko/populistički kurs, pjesme, zastave, poruke spadaju u kič i folklor razumiju pismeni i nepismeni. U službi su zavođenja, zloupotrebe.  Susret u skupštini  je primjer da je sve na svom mjestu, da nema bojazni od nacionalnog nestajanja. Sprega političkih i vjerskih subjekata je javna, službena, radi se na jedinstvu privilegovanosti jednine baziranoj na „podobnoj krvnoj grupi“. U prošlim godinama crkva se formirala u izuzetno jak subjekt. Jači od institucija države.

Poslednjih četiri pet godina odnos između politike vlasti i crkve je  javan. Vlade su se dogovarale u crkvenim objektima. Ministri su išli u službene prostorije sveštenika ne bi li dogovarali promjene i predloge zakona, vraćajući zahvalnost jer su na krilima njihovih uputstava izbornim vojnicima došli do privilegija i političke moći.

Posljednji susret je propagandno nacionalistički kič kojeg možemo interpretirati poput bilborda povodom popisa da se ekipe sjete ko su im bili đedovi. Taj susret je i poruka regionu da je uticaj osiguran.

MONITOR:  Šta nam je  kultura laži  donijela?

DABIŽINOVIČ: Mitomanstvo, egzibicionizam, nacionalizam kao zloupotrebu nacionalnog osjećanja, revizije utvrđenih činjenica, relativizacije, zločine, kriminal.

Velika većina ne vidi strašne slike zločina iza politika koje se služe zavođnjem. Kod nas nema saglasja oko činjenica, već je uobičajeno da jedna ekipa koja ima  moć interpretira, kreira sadržaj, kojeg kasnije predstavlja puku kao gole istine. Lako je zapaliti neuke, učvrstiti one koji nemaju ništa, kojima je sadašnjost maćeha i ponuditi pripadnost koja se predstavlja kao priroda sama. Nacionalni i vjerski identiteti su konstrukcije koje se grade vrlo precizno i oslanjaju na emociju, doživljaj. Kreatori balkanskog pakla znaju šta rade. Iza slika patriotizma koji kao malj pogađa stoje nečije pare, interesi, trgovina, industrija, ratno profiterstvo.

Kultura laži donijela je rat, razaranje, odsustvo emaptije i odgovornosti, apsurd da žrtve i dželati žive u istoj ulici a da dželat iskoristi svaku priliku da se žrtvi „fino javi“ što bi se reklo. Društvenu patologiju iz koje gotovo da nema nade da ćemo izaći-korupciju, dehumanizaciju, migracije….Tako se cijepa taj šav dalje. Zato nam je sve u ritama.

MONITOR: Šta je sa kulturom sjećanja i suočavanjem sa ratnom prošlošću?

DABIŽINOVIĆ: O tome govore samo rijetki pokušavajući da ta priča nekako postane/ ostane  temom. Za aktuelne političke moćnike ta tema nije u agendama. Mada ponekad, strašilo nacionalističke politike postavi na dnevni red pitanje žrtava, selektivno. Poslednji primjer je igra Demokrata i Nove u kojem se želi podmetnuti selektivna pravda pa se žrtve „podobne  krvne grupe“ vide kao jedine žrtve. U zemlji koja ima šest ratnih zločina na vlastitoj teritoriji, gdje institucije pravosuđa tridest godina štite zločine i zločince, najednom se ističu žrtve koje nam konveniraju. Bez obilježja, bez sluha za inicijative koje dvadeset godina tražimo, bez empatije za porodice ubijenih. Politike nastavljaju da poriču, odbijaju sjećanje i proces suočavanja sa prošlošću. Taj proces očigledno da ne odgovara političkim tatama ali sada ni političkim sinovima koji ćute ili paušalno procjenjuju odgovornost.

MONITOR: I ovog  januara u fokusu je bilo obilježavanje neustavnog dana RS i gostiju iz Crne Gore. Kako vidite prisustvo funkcionera ZBCG na proslavi u Banja Luci i rijetke reakcije  vlasti?

DABIŽINOVIĆ: Ništa novo. Iza tih datuma vidim zločine, zločince, ratnu industriju i histeriju. To smo znali, sada znaju svi. Strašnije je ćutanje navodnih demokrata i građanskih opcija na takve putešetvije. Zanimljivo je što ta navodna građanska opcija u vlasti (šta god to značilo) ćuti na napore opozicije u susjednoj državi? Što izostaje makar slovo na akcije građana protiv nasilja.

ZBCG  koja je u Crnoj Gori navodno vodila borbu protiv autoritarnog režima, krađe izbora, bratski grli i podržava autoritarni, kriminogeni i nacionalistički sastav vlasti u susjednoj državi. Što tu začuđuje? Pa nekako ljudi kao da ne uočavaju da ti autoritarci/zlostavljači ne mogu dugo da u ovčijoj koži sakrivaju  vučije zube, već podržavaju hegemonu politiku velikog komšije koja nikada nije definisala granice vlastite teritorije. Mitomanski stav te politike je da svi njeni žive u istoj državi. Mislim da ekipa u Crnoj Gori odigrava tu političku ulogu, puzajući svakodnevno, šunjajući se na sve načine, ne bi li ostvarila svoju političku ideju.

Neuspjela opozicija nekada služi se anatomijom zločina prethodnika i dorađuje to u partijskom kadriranju. Na unutrašnjem planu su bučni i jedni i drugi dok na spoljnjem jedni podržavaju a drugi ćute. Njihovo ćutanje je podrška.

Tihi, plašljivi i prazni novopolitičari kompromisa sa zlostavljačima pokušavaju da glume mrtvaca izigravajući političku korektnost, ulazeći u brak u kojem će oni i mi trpjeti sveopšte nasilje.

MONITOR: Nazvali ste ovo doba – doba velikog ćutanja i tišine. Ko sve ćuti i o čemu?

DABIŽINOVIĆ: Imamo tihog premijera koji je prije nego je to postao javno govorio neistine (mada nije jedini), a sada se odlučio da govori samo u inostranstvu, komunicira sa međunarodnim faktorima, dok odbija da komunicira sa  građanima. Ćutanje i tišinu prekinuo je iz inostranstva da bi nam saopštio da treba da se bolje osjećamo jer nas on čuva. Taj fantazam velikog oca nacije ili velikog brata, pajtosa je oproban i doveo nas je do političke zadruge u kojoj su institucije kriminalizovane, uništene.

U političkom nevoljnom dogovorenom braku sve strane uzdrhte kada se baci petarda iz opcije koja nema naklonost zapadnih partnera. Vlast drhti do te mjere da  očiglednu nepravdu niko ne čuje.

Premijer je samo vrh ledenog brijega. Tu su korumpirne sudije koje  su dozvolile da pravda bude pojedena, ljekari koji bez imalo odgovornosti usmrćuju ljude, prosvjetari koji se između vlastite nemoći vataju za roditelje koji postaju autoriteti u njihovom ime, a oni opet isturaju djecu na ulicu kada manipulišu. Svašta je tu isprepleteno i trulo a nema na vidiku nagoveštaja da bilo ko radi drugačije. Ali zato ruše kada je kapric. Prošle sedmice su bile ponovljene slike rata- srušeni domovi. Vjerovatno bi trebalo srušiti 70 posto izgrađenog u poslednjih trideset godina. Opet se ćuti, a ćuti se i o crkvi na Rumiji.

MONITOR: Ocijenili ste da su ministarstvo prosvjete i ministarstvo kulture, izgubili ulogu i svrhu u razvoju društva. Zašto?

DABIŽINOVIĆ: Zamislite da je neko ostavio ceker na sjedištu u gradskom autobusu i da taj izgubljeni ceker voza okolo satima. Taj ceker je kultura i obrazovanje ili ono što je od toga danas u Crnoj Gori uradilo i jedno i drugo ministarstvo. Nigdje nekog ko bi taj ceker pokupio, ponio. Niti ga nosi niti se u ime njega neko buni.

Pominje se da će ZBCG dobiti resor prosvjete. Teško nama! Sada ćemo se suočiti sa onim populističko nacionalističkim folklorom kojeg ne nedostaje.  Prethodnom vladom bila sam razočarana zbog toga što  za ta dva ministarstva nisu pokazali interes već su ih prepustili kao  napuštenu djecu.

Tamo gdje nema obrazovanja i kulture imamo ratove na svim nivoima, od kuće do državnih granica, njih nećemo da se lišimo. Svaka vrsta oružja u tim uslovima je opasna- mržnja, laž, diskriminacija, kršenjem prava, kriminal,  korupcija…To je rad u obrazovanju I kulturi do sada. Kultura i obrazovanje  leže na našim ulicama.

MONITOR: I prije zvaničnih rezultata popisa, jasno je da je odliv stanovništva jedan od problema Crne Gore. Do kad će ljudi odavde odlaziti?

DABIŽINOVIĆ: Dok budemo nijemi, bez kritike, dok bude podrške političkim mešetarima i vagabundima koji nas vuku za uši i nos, čerečeći lešinu koju smo pustili da istruli .

Mladi odlaze jer bitke koje smo mi bojevali nisu dovoljne samo da su vođene. Neka idu, ovdje  je narednih četrdeset godina izgubljeno bez kvalitetnog sudstva, zdravstva, obrazovanja, kulture, ljudskosti, humanosti.

 

Zašto ste pristali, rektore

MONITOR: Šta je uzrok padu  crnogorskog  sistema obrazovanja ?

DABIŽINOVIĆ: Ugušen je administracijom, lošim kadrom, formalnim besadržajnim praksama. Nestalo je novca, kvaliteta, prostora da svak radi svoj posao, profesionalizma…. Ostao je u rukama onih koji dogovaraju svoje ekipe. Uhljebi i plagijatori su na mjestima na kojima ne bi smjeli biti…

Rektorov glas je okasnio kada je saopštio da za Univerzitet nema para sem za plate zaposlenih. Neće se razvijati, neće formirati obrazovne programe, neće proizvoditi znanje, neće biti za naučne projekte, istraživanja. Obrazovanje, kultura i zdravstvo,pojeli su politički skakavci. Iz tog kruga izaći će samo oni koji imaju što da prodaju i da odu odavde.

Kada se u medijima oglasio rektor sa informacijom da imaju novca samo za plate zaposlenih , niko rektoru nije postavio pitanje: Zašto ste na to pristali?

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo