Povežite se sa nama

INTERVJU

ERIK GOBETI, ISTORIČAR IZ TORINA: Znakovi “vječnog fašizma”

Objavljeno prije

na

Umjesto da se pitamo kako su bivši fašisti uspjeli doći na vlast, moramo se zabrinuti krajnjom slabošću opozicije, istinski antifašističke i demokratske

 

Erik Gobeti, istoričar iz Torina, mladje generacije, pripada nezavisnom miljeu istrazivača  na temu  fašizma, Drugog svjetskog rata,  partizanskog otpora i istorije Jugoslavije  devedesetih. Autor brojnih knjiga i dva dokumentarna filma: Partizani, o italijanskim partizanima u Crnoj Gori i Sarajevo Rewind, o sarajevskom atentatu. Njegove najpoznatije knjige su Saveznici neprijatelja, Italijanska okupacija u Jugoslaviji (1941.-1943.) iz 2013., Zaboravljeni otpor,  Italijanski partizani u Crnoj Gori (2018.),  Dakle,  što je sa jamam?, edicija 2021.,  Dučeovi krvnici…  Gobeti održava konferencije i predavanja u Italiji i inostranstvu, te organizira kurseve za prosvjetne radnike  i studijska  putovanja u zemlje bivše Jugoslavije.

MONITOR: Nedavno je objavljena  vaša  knjiga “Dučeovi krvnici”. Šta vas je inspirisalo za taj tekst?

GOBETI : Shvatio sam da u Italiji ideja o zločinima koje je počinio fašizam nije dovoljno jasna, nije dovoljno poznata .U našem javnom mnjenju čini se da je Musolinijeva jedina krivica bila savezništvo s Hitlerom i progon  Jevreja. Fašistički politički model smatra se postojećim i danas, do te mjere, da se predsjednik Senata Ignazio Benito La Russa izjašnjava kao anti-antifašist i hvali se čuvanjem  Musolinijeve biste na svom radnom stolu. Izmedju ostalog,  i zbog toga sam smatrao potrebnim podsjetiti italijansko javno mnijenje da je fašizam sam po sebi zločin, koji je proizvodio rat, bol i patnju dvadeset godina u Africi i Evropi, bez obzira na odgovornost za savezništvo s nacističkom Njemačkom.

MONITOR: Polazeći od  studije ” Italijani dobri ljudi “Andjela Del Boka značajnog italijanskog istoričara na temu kolonijalizma, možemo li reći da smo danas djelimično svjesni zločina  talijanske okupacije u raznim zemljama nekadašnje Jugoslavije, Libije, Somalije, Etiopije, Grčke?

GOBETI: Istoričar Andjelo Del Boka (i nekolicina drugih) obavili su izvanredan posao proučavanja i širenja činjenica o  italijanskim zločinima, posebno u Etiopiji. Zahvaljujući njemu, danas je raširena svijest o korištenju hemijskog oružja-iprite (plin). Na  Etiopiju  je bačeno 300 tona iprita, što je italijanska vojska službeno priznala tek 1996. Danas je to jedini fašistički ratni zločin prisutan u školskim udžbenicima. Nedostaju mnogi podaci o drugim zemljama, zločini počinjeni u našem susjedstvu, u Evropi, a posebno u nekadašnjoj Jugoslaviji. Većina Italijana ne zna ništa o sopstvenoj istoriji van zemlje, jer se o tome ne uči u školi i o tome ne govore mediji i političari: nemamo zvanično Dan sjećanja niti se snimaju filmovi o tom periodu. Jedini poznati film koji prikazuje fašističku vojsku kao osvajače i zločince je The Lion of the Desert, libijski film iz 1980. s  Entoni Kvinom u glavnoj ulozi, ali ubrzo potom  cenzura je zabranila  film u Italiji!

MONITOR: Koji su  razlozi zaborava fašističkih zločina?

GOBETI: Postoji psihološki i politički razlog. Prvi je ljudski razumljiv: riječ je o psihičkoj anamnezi, teškoći prihvatanja nasilja počinjenog u ime domovine za vrijeme fašističkog režima, najprije od strane protagonista, a danas od strane njihove djece i potomaka.

Drugi je ozbiljniji, jer osnažuje i opravdava prvi, ne dajući mogućnost suočavanja s traumom i njezinim prevazilaženjem. Poslijeratna Italija pokušala je okrenuti stranicu, prikazati se žrtvom izgubljenog rata, pa je bilo logično ne sjećati se zločina počinjenih prije i u toku Drugog svjetskog rata. Time je Italija konstruisala  potpuno iskrivljenu sliku dvadesetogodišnjeg fašizma: dugoročno gledano, slika Talijani dobri ljudi/dobar narod, nesposoban za  zločine  transformirana je u sliku nevinog režima. Režim Italije naprosto je postao žrtva nacističke Njemačke.

MONITOR: Ko su bili ljudi koji su postali fašisti?

GOBETI: Fašisti su ljudi različite dobi, porijekla, socijalnog i profesionalnog statusa. Naravno da su mnogi  vojnici,  s obzirom da je riječ o zločinima počinjenim u okupiranim zemljama. Ali ima i civila: intelektualaca, javnih službenika, tajnih agenata. U svakom slučaju, ne radi se o  profesionalnim kriminalcima, plaćenicima ili sadističkim ludacima. Oni su normalni ljudi, obični ljudi koji su počinili zastrašujuće zločine u kontekstu rata i agresije, ali i u logici fašističke ideologije u kojoj su se pljačka, ubistva, nasilje doživljavali kao ispravni. Slijedili su ideolosko ustrojstvo koji se može definisati kao “fašizam”, čak i ako mnogi od njih (na primjer vojnici Kraljevske vojske) nisu djelovali direktno u ime fašističkog režima ili ideologije. “Vjeruj, slušaj, bori se” bila je jedna od zapovijesti režima.Ti zločini su posljedica ideje.

MONITOR: Imamo  vladu i premijera krajnje desnice. Kako će to uticati  na politički život?

GOBETI:  Ova vlada predstavlja veliku promjenu u odnosu na prošlu, jer prvi put direktno upravlja stranka koja je inspirisana fašističkim političkim modelom. Nije slučajno što ova vlast ignoriše svaku kritiku, odbija dijalog i preuzima apsolutnu kontrolu nad medijima, otpuštajući s državne Televizije (RAI) sve koji nisu podobni. To je ideološka vlada, prva takve vrste u Italiji nakon 1945.,  koja namjerava trajati dugo i ima vrlo specifične ciljeve: autoritarniju politiku s predsjedničkim uredjenjem , ekonomski sistem koji favorizuje  bogate nauštrb siromašnih, tradicionalistički kulturni model suprotstavljen manjinama i slabim podanicima. Kao što su Tramp i Bolsonaro pokazali, ti ljudi poštuju demokratiju samo kad pobjeđuju.

MONITOR: Možemo li govoriti o fašistizaciji Evrope?

GOBETI: Taj val zahvata cijelu Evropu, a donekle i ostatak svijeta, ako mislimo na nedavne izborne rezultate u Argentini. Svi ti politički subjekti inspirisani su vrijednostima koje je   Umberto Eko definisao kao “vječni fašizam”: vjerski tradicionalizam, seksizam, prezir prema dijalogu i demokratskom uredjenju, kulturi sile itd… Ne zabrinjavaju me simboli  koje koriste ( u Putinovoj Rusiji za istu politiku ponovno se koriste simboli komunizma) već konkretne politike u korist moćnih, a protiv slabih i marginaliziranih.

Umjesto da se pitamo kako su bivši fašisti uspjeli doći na vlast, moramo se zabrinuti krajnjom slabošću  opozicije istinski antifašističke, napredne, demokratske, koja brani Ustavom izražene vrijednosti.

MONITOR: Mnogo puta ste imali poteškoće s predstavljanjem knjiga, prijetnje ili zabrane promocija i susreta na kojima govorite. Konkretno,  tema Italijana koji su okončali život u  jamama  Istre je posebno u žiži javnosti. Gdje je istorijska istina?

GOBETI : Na moju knjigu o jamama u Istri stigla je cenzura i prijetnje od strane fašističkih grupa. Riječ je o istorijskoj rekonstrukciji usmjerenoj prema   javnom mnjenju koja  negira službeni narativ o broju ubijenih Italijana 1945.  U “službenoj” verziji,  Italijane su masovno ubijali jugoslavenski partizani iz nacionalne mržnje. U stvarnosti,  istoričari dobro znaju,  riječ je o “obračunu” na kraju rata, pretjeranoj osveti, ali  reakciji  na nasilje koje je pretrpjelo jugoslavensko pogranično stanovništvo  u godinama  prije  Drugog svjetskom rata i tokom rata, od strane fašista. Žrtve nisu desetine hiljada  “Italijana”,  kao sto se danas piše, već oko 4 500 fašista, vojnika i poslušnika režima, ubijenih između 1943. i 1945. zbog  političke uloge, a ne iz nacionalnih razloga. U biti, za ta ubistva krivi su italijanski fašisti, koji su 20 godina sijali mržnju, napali Jugoslaviju i protjerivali, pljačkali i ubijali do zadnjeg dana rata.  “Službena” verzija ponavlja stereotip o “Italijanima dobrim ljudima”, žrtvama rata, te doprinosi stvaranju mita o nevinom fašizmu, čak i nevinoj  žrtvi “zlih” partizana. Neofašiste i neonacioiste ne zanima pošten dijalog o interpretaciji činjenica i dogadjaja iz prošlosti. Žele instrumentalizovati žrtve tog perioda, ponašati se agresivno i arogantno sa neistomišljenicima kao što sam ja, zapravo sa velikim brojem ozbiljnih i hrabrih istoričara.

MONITOR: Koji su u korijeni neofašističkog pokreta? 

GOBETI: Povijest se nikad ne ponavlja. Postoje mehanizmi koji se ponavljaju i to nas mora zabrinuti. Nacionalizam, prezir prema demokratiji, uvažavanje sile i omalovažavanje slabih,  zajedničke su osobine s istorijskim fašizmom. Postoje  i mnoge razlike u odnosu na doba u kojem se fašizam nametnuo u Evropi. Mi smo kao Italija vrlo mirnodopsko i bogato društvo. Ali i  društvo sa ostarjelim stanovništvom, uplašenim od svega, zabrinutim za održavanje dobrog standarda.  Konačno, društvo smo lišeno vrijednosti, bez alternativne političke ideje razuzdanom  fašizmu. Ne mogu znati gdje će sve to dovesti, ali intelektualci se  moraju zapitati o sudbini društva koje kao da nema budućnost osim samouništenja kontinenta, što je  u osnovi  bio rezultat istorijskih fašizama.

MONITOR: Koje instrumente posjeduje  civilno društvo,  NVO,  antifašističke organizacije , gradjanstvo, institucije,  da marginalizuju fašističke skupine i njihova opasna okupljanja, ako imamo rat u Evropi i mnoge druge sukobe u svijetu?

GOBETI: Civilno društvo može puno učiniti: postoje mnoge organizacije, udruženja, lokalne i nacionalne grupe koje rade na napretku društva u raznim sferama. U odbrani najslabijih, recimo migranata; za očuvanje istorijske istine; za dijalog i mir… Problem je što su često razjedinjeni, imaju zajedničke ciljeve i ideje, ali ne i ono što bismo nekada nazvali “ideologijom”. Nacionalisti i fašisti mnogih zemalja dijele precizan politički model i imaju jasne ciljeve. Zbog toga su tako uspješni.

Pravedna društvena borba je i lokalna, ali  sa globalnom perspektivom.  Isto važi i za istoriju: isticanje zajedničke borbe italijanskih i jugoslavenskih partizana u graničnim područjima, ali i u Crnoj Gori, u slučaju  slavne divizije Garibaldi, znači ponuditi javnom mnjenju zajedničku viziju, koja jača veze među narodima koje bi nacionalisti  radije prikazali kao različite i uvijek u   međusobnim konfliktima.

MONITOR: Ustavni eksperti naglašavaju da je manifestacija ideja  slobodna. Kada ideje vode  ka djelovanju i akciji  to je zabranjeno?  

GOBETI: Sve dok sam pisao u akademskom kontekstu, dok moje knjige nisu imale poseban odjek u javnosti, nisam trpio nikakve prijetnje. Problemi su nastali kada sam se dotakao istorijskih  tema koje su od interesa za današnju politiku, a to sam učinio s knjigom koja je bila vrlo čitana o situaciji italo-jugoslovenskoj. U tom trenutku počeli su me sprječavati da govorim u javnosti, uskraćivali su mi sale  ili tražili od direktora škola i nastavnika da me ne pozivaju, takođe zatvorili su neke  univerzitetske aule. U mom slučaju uvijek je riječ o slobodi ideja i pisanja, ali i o idejama koje uznemiruju  vlast, a koje dopiru do šire javnosti. Sada se u suštini  čuju rijetki disidentski glasovi prema zvaničnoj politici i neo -fašističkoj ideologiji.

MONITOR: Što je ostalo od italijanskog antifašizma u školama i na Putovanjima sjećanja na Balkan, u Srebrenicu i Aušvic?

GOBETI: Danas je škola jedinstven izraz i pravo mjesto demokratije u Italiji. Zbog toga joj se  toliko protive, kroz kontinuirano smanjenje sredstava i fondova uz permanentnu birokratizaciju i zahtjeve od strane politike. Putovanja radi očuvanja memorije i sjećanja na bitne momente iz naše evropske istorije mogu biti izvrstan način rada.  Radio  sam sa italijanskim studentima u Bosni, na talijansko-slovensko-hrvatskoj granici; u fašističkom logoru na ostrvu  Rab, na ostrvu Mamula. Ta putovanja ne smiju poslužiti samo  za dobijanje dodatnih informacija, već za razumijevanje da se ti mehanizmi nasilja mogu ponoviti u bilo koje vrijeme, u svakom društvu, pa i u našem današnjem. .Važno je  prepoznati znakove “vječnog fašizma”  koji nisu nužno prepoznatljivi simboli (svastike ili fašistički pozdravi), već koji se često kriju iza dragih lica i lijepih rijeci.

MONITOR  U Crnoj Gori godinama ste organizovali putovanja,  sjećanja na temu partizanske Divizije Garibaldi. Kolika je važnost studija o italijanskoj okupaciji i o antifašističkoj italijansko-crnogorskoj borbi protiv nacizma i njihovih lokalnih saradnika, četničkog pokreta kojem se danas odaje počast?

GOBETI: Crna Gora je prvi susjed Italije na jugu i vrlo malo poznata vani. Naša putovanja služe upoznavanju istorije tog prostora, borbi protiv predrasuda u Italiji, o Balkanu i slovenskom stanovništvu generalno, te učenju o povijesti zajedničke borbe Italijana i Crnogoraca za oslobođenje od nacizma u Drugom svjetskom ratu. Imperijalističku invaziju italijanske vojske na Crnu Goru želio je fašistički režim uz lokalnu nacionalisticku logiku. Ali 20.000 Talijana koji su se nakon kapitulacije 8. septembra 1943. odlučili boriti na strani  partizanskog otpora učinili su  suprotno: borili su se uz narod koji im je bio nepoznat i to su učinili za zemlju koja nije bila njihova,  zajedno s komunističkim i jugoslovenskim partizanima. Ona je bila neideološka: ti su ljudi, bivši vojnici svojim očima vidjeli svo zlo koje je prouzrokovao fašizam i njihovi  lokalni saveznici i shvatili da se partizanski antifašisticki pokret istinski bori za bolji svijet i odbranu sopstvene zemlje.

 

Fašizam nikada nije iskorijenjen u Italiji

MONITOR: Danas smo svjedoci neofašističkih skupova. Uravo u Via Acca Laurentia u Rimu, hiljade manifestanata s podignutim rukama uz rimski pozdrav, s fašističkim i neofašističkim simbolima tokom komemoracije trojici  neofašista ubijenih 1978.  O kakvoj manifestaciji se radi ?

GOBETI: Fašizam se nije vratio u Italiju:  Fašizam nikada nije iskorijenjen u Italiji. U demokratskom uredjenju zemlje je već 1946. bivšim fašistima omogućeno osnivanje nove fašističke stranke s drugim imenom: MSI  – akronim koji podsjeća na ime Musolinija… Najozloglašeniji fašistički ratni zločinac Rodolfo Graziani, koji je 20 godina činio zločine u Libiji, Etiopiji i Italiji, bio je predsjednik te stranke pedesetih godina prošlog stoljeća. U sljedeće dvije decenije MSI je pridonio sezoni masakara koje su neofašisti izvodili u dogovoru s američkim tajnim službama kako bi spriječili  demokratski napredak zemlje. A onda, počevši od devedesetih, MSI mijenja ime i postaje  stranka aktuelne vlade, ne poričući svoje fašističko porijeklo.

 

Crna Gora bez  favorizovanja bilo koje komponente društva

MONITOR:  Kako će  italijanski, crnogorski antifašizam i antifašizam regije preživjeti u ovim mračnim godinama?

GOBETI: U Crnu Goru odlazim više od 20 godina radi odmora i posla. Svjedočio sam razvoju situacije. Vjerujem da postoje dva  problema koji se nadovezuju. S jedne strane, međunarodni kontekst koji trpi mala Crna Gora: obaveza ulaska u NATO i agresivnost srpskog nacionalizma kao dio globalnog rata koji se danas vodi u Ukrajini. S druge strane, unutrašnja politika je dugo bila usmjerena na stvaranje crnogorskog identiteta koji je faktički isključio značajan dio stanovništva, koji se nije mogao identificirati s tim  identitetom jasno odvojenim od srpskog. Ono što se danas događa jedna je od štetnih posljedica nacionalizma: oni koji su “isključeni” iz tog identiteta su se radikalizirali, doveli vlastite identitete do krajnosti i udružili se protiv dominantnog identiteta’,  “crnogorskog”.

Crna Gora mora biti ono što jeste: multietnička, multikulturalna, multireligijska zemlja, u kojoj svi imaju pravo na državljanstvo i svi se prepoznaju kao građani prekrasnog teritorija bez favoriziranja bilo koje komponente društva.

Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BORIS MARIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Društvo zaboravljenih reformi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, iako je, kao i mi, svjesna da država i njene institucije nijesu na potrebnom nivou  za punopravno članstvo u EU

 

 

MONITOR: Nakon lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom, kakve pouke može izvući vlast, a kakve opozicija na državnom nivou?

MARIĆ: Lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom  imaju svoje specifičnosti. Herceg Novi posjeduje potencijal da se građanske liste nametnu kao važni politički činioci na lokalnom nivou. Čak i najjača lista iza koje je stajala Demokratska Crna Gora brendirana je isključivo imenom aktuelnog predsjednika opštine gospodina Katića. Svojim karakterom je imala sve elemente građanske lokalne liste.

Nikšićki lokalni izbori očekivano su poslužili kao poligon za demonstraciju snage dva krajnje polarizovana politička subjekta DPS-a i ZBCG-a. Građanskim listama u toj rovovskoj političkoj borbi nije ostavljeno mnogo prostora. Ovi izbori u Nikšiću definisali su dvije političke tendencije. Prva je da DPS i dalje ima veliki problem sa koalicionim kapacitetom, a druga da odnos u vladajućoj koaliciji postaje sve komplikovaniji i da ZBCG u kontinuitetu jača poziciju i uticaj kako na ukupnoj političkoj sceni tako i u vladajućoj koaliciji.

MONITOR: Može li se govoriti o različitom raspoloženju glasača u Novom i Nikšiću, ili je suština da su dosadašnje lokalne vlasti potvrdile dominantnu poziciju?

MARIĆ: Činjenica je da postoji različito raspoloženje glasača u ove dvije opštine kada pričamo o lokalnim izborima i da Herceg Novi, kao lokalna politička scena, ima izgrađenu autentičnu mikro političku klimu. Sa druge strane, glasači u Nikšiću su i lokalne izbore dominantno posmatrali kroz prizmu odnosa političkih subjekata i političkih ponuda, a posebno ukrštanja identitetskih pitanja, na državnom nivou.

Činjenica je da je i polarizacija izraženija u Nikšiću nego u Herceg Novom, te da su pitanja karaktera države i njene sadržine samim tim mnogo prisutnija i naglašenija. U tako postavljenom kontekstu partije koje nedvosmisleno u centar svoje politike stavljaju identitetska pitanja lakše dolaze do glasača.

MONITOR: Da li se biračko tijelo vraća u raspoloženje prije avgusta 2020. koje je obilježila dominantna podrška DPS-u i tadašnjem DF-u, (danas ZBCG) i šta to može da znaći za političke procese u Crnoj Gori?

MARIĆ: Izbori u Nikšiću, pa jednim dijelom i u Podgorici, nagovještavaju povratak DPS-a i ZBCG na pozicije iz 2020. godine na državnom nivou.

U ova dva grada te dvije strukture kontrolišu od 50 do preko 60 procenata glasova.  Znači da ovaj trend nagovještava mogućnost da DPS i ZBCG obuhvate preko 50 sa mogućnošću da idu i na 60 procenata biračkog tijela. Time će jedna od ove dvije strukture, sve i da nema premijera, biti stožer vlasti, a ona koja ne bude vlast biće stožer opozicije.

MONITOR: Jesmo li, nakon izbora 2020., prerano zaključili da je pred nama era lako smjenjivih vlasti?

MARIĆ: Mi smo od izbora 2020. godine imali tri Vlade. Imali smo različite većine koje su ih birale. Pa opet nijesmo kao društvo dobili očekivan demokratski napredak.

Sama promjena vlasti nije dovoljna za tako nešto. Premnogo je loših kompromisa među političkim subjektima koji koaliraju, ostalo je previše zloupotrebe državnih resursa, izostaju suštinski reformski procesi u ključnim javnim politikama. Samo ponovno jačanje DPS-a i ZBCG nam govori da su oni uspjeli da očuvaju politički značaj identitetskih pitanja i da ih koriste kao siguran štit za održavanje podrške  i legitimiteta sa jedne strane, a sa druge kao efikasno sredstvo za razvodnjavanje reforme institucija države.

Tako da se postavlja pitanje šta znači i sama smjenjivost vlasti bez reformske suštine.

MONITOR: U tom kontekstu, kako izgleda budućnost PES, Demokrata, URA, pa i Evropskog saveza?

MARIĆ: Teško je proreći budućnost ovih političkih subjekata.

Ono što sada vidimo, PES-u i Demokratama vladajuća koalicija ne donosi  očekivane benefite. Preuzimanje ključne odgovornosti, prvenstveno za bezbjednosni sektor i ekonomsku politiku očigledno je mač sa dvije oštrice. U tom slučaju često ste odgovorni za loše vijesti i izloženi sumnjama u postojanje korupcije, propusta, raznih vidova zloupotrebe.

Demokrate imaju neprijatno preklapanje biračkog tijela sa ZBCG što im dodatno otežava poziciju, a PES još uvijek traži noseću politiku i ima deficit partijske infrastrukture.

Evropski savez je opravdao cilj formiranja i svi indikatori govore da ima siguran parlamentarni status. Sa druge strane mogući rast podrške ovoj strukturi za sada je limitiran, a dodatno je otežan jačanjem DPS-a.

URA je partija koja se odlučila na donošenje nekoliko teških odluka u kratkom vremenskom intervalu sa slabim partijskim kapacitetima i još slabijom logistikom, što je imalo visoku cijenu. Insistiranje na liderskom profilu partije dodatno je otežalo položaj URE, posebno na lokalnim izborima. Trenutno se od nabrojanih političkih subjekata nalazi u najtežoj poziciji i pred velikim izazovom kako da se pozicionira u perspektivi.

MONITOR: Premijer Spajić je „rekonstruisao“ Vladu i nastavio priču o velikim investitorima i investicijama. Na čemu se temelji ta priča i gdje vidite prostor za djelovanje novoformiranog Ministarstva javnih radova?

MARIĆ: Mogli bi reći da se prije radi o faznom prilagođavanju političkim potrebama konstituenata vlasti i samog kabineta premijera, nego o rekonstrukciji.

Prva intervencija je imala za cilj održavanje stabilne većine u parlamentu, a ova druga centralizovanje javnih radova, šta god to značilo, u resor koji će suštinski biti dio kabineta premijera. Kabinetu je očigledno prioritet da centralizuje nadležnosti kada je izgradnja velikih infrastrukturnih projekata u pitanju ili praćenje i servisiranje eventualnih investicija.

Za sada su ti virtuelni projekti u najavi, bez potrebne procedure i dokumentacije, sa mogućim isključivanjem obaveze primjene pojedinih zakona na potencijalne investiture, najčvršća tačka spajanja koalicionih partnera vlasti. Uz, za sada, rezervisani DNP.

MONITOR: Evropske integracije, osim EU zastavica u parlamentu i premijerovog pozivanja na Barometar 26, kao da su pale u drugi plan?

MARIĆ: Reforme su u drugom planu, a bez reformisanih javnih politika nema suštinski demokratske i evropske Crne Gore. Zvučim sada populistički, ali to jeste poenta. Vlast se nada da će politička odluka o članstvu Crne Gore u EU biti realizovana, i da je to jedina mogućnost da postanemo dio evropske porodice. Vlast je, kao i mi, svjesna da sama Crna Gora i njene institucije nijesu na nivou  potrebnom za punopravno članstvo u EU. Nada umire poslednja, a Crna Gora i dalje ima realne šanse da postane članica u narednih pet godina.

To bi bio i dovoljan period da se popravimo kao društvo u mnogim oblastima, da li će se to i desiti zavisi, primarno, od ozbiljnosti političkih subjekata.

MONITOR: Šta je sa obećanim reformama?

MARIĆ: Mislim da je nedostatak reformi najvećim dijelom posljedica inercije loših praksi od kojih je najrazornija partijsko kadriranje, gdje god se stigne. Odavno sam stava da je najveća ekonomska reforma u reformi državne uprave. A bez reforme državne uprave sve ostale reforme gube na intenzitetu.

MONITOR: Od Trampa, preko Dodika, Orbana, Vučića… Kome aktuelni politički trenutak ide na ruku u Crnoj Gori?

MARIĆ: Regionalna i globalna scena idu na ruku identitetskim, desnim politikama. Svijet se mijenja i ide u smjeru imperijalne podjele zona uticaja. Sama EU je na prekretnici i pred ogromnim izazovima. Mislim da je izvjesna redefinicija EU, interesi nacionalnih država jačaju, što će zahtjevati preispitivanje odnosa unutar Unije. Crna Gora je dio evropske priče i mislim da treba pratiti trendove u EU.

Crnogorsko društvo ima svoje specifičnosti, ima svoj dualni karakter. Zato je neophodno jačati društveni dijalog, svuda i na svakom mjestu. Insistirati da se odluke donose u propisanim procedurama i nakon iscrpnih javnih debata.

Mi smo društvo koje je naučilo da živi u krizi, tako da globalna previranja mogu biti i šansa da dodatno demokratski i ekonomski napredujemo, ako do kraja shvatimo vrijednost debate i opasnost skrivenih dilova.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Neophodno je da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera.  Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje. Ako već znamo da SEEIIST može da spasi  pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?

 

 

Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope ( SEEIIST), projekat koji je inicirala Sanja Damjanović, naučnica i bivša ministarka nauke, u potpunosti je spreman, za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, ali se čeka  Crna Gora da bi se finalizovao.

„SEEIIST je projekat koji istovremeno spašava živote i najbrže razvija ekonomiju i društvo, stvarajući ambijent za mlade ljude. Njegova dvostruka misija – 50 odsto vremena za liječenje pacijenata hadronskom terapijom i 50 odsto za  istraživanje – čini ga jedinstvenim i po društvenoj i po ekonomskoj vrijednosti“, objašnjava naša sagovornica.

MONITOR:Šta bi pacijenti u Crnoj Gori i regionu dobili otvaranjem ovog centra?

DAMJANOVIĆ: Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu. Podsjetimo da je kancer danas drugi najveći uzročnik smrtnosti u svijetu, da je svake godine 10 miliona života izgubljeno usred kancera, od kojih su pola miliona djece.

U Evropi postoje samo četiri ovakva centra, u svijetu svega trinaest.
Za pacijente iz Crne Gore i regiona, liječenje u ovim centrima je uglavnom finansijski nedostupno – troškovi su tri do četiri puta veći za međunarodne pacijente, a zdravstvena osiguranja ih ne pokrivaju.

Za razliku od konvencionalne radioterapije, koja oštećuje zdravo tkivo, hadronska terapija koristi jonske zrake (npr. ugljenikove jone) koji precizno ciljaju tumor bez oštećenja okolnih zdravih ćelija.

Ova metoda je posebno efikasna za tumore u blizini osjetljivih organa i pokazuje znatno bolje rezultate – preživljavanje nakon pet godina je i do 80–90 odsto, a i 100 odsto kod mladih ljudi, u poređenju sa 10–20 odsto kod konvencionalne radioterapije.

MONITOR: Šta tačno znači da je projekat spreman? 

DAMJANOVIĆ: SEEIIST predstavlja jedini veliki ekonomski i tehnološki projekat koji može odmah da uđe u fazu konstrukcije. Riječ je o investiciji vrijednoj 250 miliona eura, od čega čak 200 miliona može biti obezbijeđeno iz EU fondova — što je 80 odsto ukupne vrijednosti projekta.

Tako visoko učešće evropskih sredstava moguće je zbog pan-evropskog značaja projekta: SEEIIST je atraktivan za cijelu Evropu, a najveći dio investicija će biti apsorbovan kroz evropsku industriju. Za razliku od klasičnih/grubih infrastrukturnih projekata, poput autoputeva, kod kojih učešće EU fondova rijetko prelazi 10-15 odsto, SEEIIST se izdvaja kao jedinstvena prilika koju Crna Gora ne smije propustiti.

MONITOR:  Zašto je do sada propuštala?

DAMJANOVIĆ: Razlog nije tehnički ni finansijski – već isključivo politički. Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije.Crna Gora je do 2021. godine imala jasan politički okvir i podršku za strateške projekte poput SEEIIST-a. Međutim, nakon toga je došlo do gubitka političke koherentnosti i nedostatka kontinuiranog strateškog vođstva koje je neophodno za projekte ove veličine i značaja.

Iako postoji volja i deklarativna podrška, nema operativne političke koordinacije koja bi omogućila da SEEIIST bude sistematski praćen, promovisan i ugrađen u sve relevantne domaće i međunarodne agende. Projekti ovakvog karaktera i značaja — koji imaju pan-evropsku dimenziju i status potencijalnog flagship projekta u kontekstu proširenja EU — moraju biti vođeni direktno iz kabineta premijera.

Bez jasnog političkog fokusa i centralizovane odgovornosti, SEEIIST — iako tehnički spreman — ostaje politički zapostavljen i to u trenutku kada bi mogao biti ključni razvojni iskorak  ne samo za Crnu Goru, već i cijeli region.

MONITOR: Koji bi bili ekonomski benefiti izgradnje tog centra?

DAMJANOVIĆ:SEEIIST nije samo zdravstveni projekat – on gradi čitav  industrijski grad – često čujemo termin pametni grad bez objašnjenja, a on nije moguć bez jezgra tenološke infrastrukture: privlači svakodnevno preko 1000 istraživača iz Evrope i svijeta; u njegovu realizaciju  će biti uključeno oko 600 kompanija, uključujući prestižna imena poput Siemensa

To je generator današnje ekonomije :pokreće industriju, ojačava regionalnu saradnju i evropske integracije,a u svojoj suštini – spašava živote pacijenata oboljelih od kancera.

MONITOR: Kakve perspektive za budućnost bi Crnoj Gori otvorilo otvaranje ovakvog istraživačkog centra, posebno za mlade?

DAMJANOVIĆ: IzgradnjaSEEIISTa predstavljala bi strateški iskorak Crne Gore ka održivoj, visoko-tehnološkoj ekonomiji. Ovo nije samo tehnološki i medicinski projekat – to je nacionalna investicija u budućnost, u novu ekonomiju znanja, u jasno mjerljivu ekonomsku dobit i društvenu vrijednost.

Za mlade ljude, SEEIIST ne znači milostinju u vidu grantova ili stipendija – već infrastrukturu koju mogu da koriste, vode i razvijaju. Koja  omogućava da ostanu u Crnoj Gori i žive od svog znanja, kreativnosti i rada.

Kroz već razvijen biznis plan, planirane su plate u rangu od 4.000 do 7.000 eura, čime SEEIIST ne samo da zadržava mlade, već postaje magnet za povratnike i strane stručnjake.

Pored toga, nudi: zapošljavanje u visoko-tehnološkom i međunarodnom okruženju; karijere u oblastima poput medicine, inženjeringa, IT-ja, biomedicine, fizike, vještačke inteligencije; povratak mladih iz inostranstva uz uslove i izazove koji u Crnoj Gori do sada nijesu postojali; učešće u globalnim naučnim i industrijskim projektima bez napuštanja zemlje; pristup Horizon Europe i budućim FP programima, kroz povećanu konkurentnost crnogorskih timova; učešće oko 600 evropskih kompanija u izgradnji i operacijama centra – nivo međunarodne saradnje koju Crna Gora do sada nije imala.

SEEIIST bi pozicionirao Crnu Goru kao lidera u regionu i ključnog igrača na evropskoj naučno-tehnološkoj mapi. Ovo je projekat koji pravi razliku — ne samo u ekonomiji, već i u mentalitetu društva.

MONITOR: Projekat bi se većinski finansirao iz EU, kakva je ekonomska računica države Crne Gore u ovom projektu?

DAMJANOVIĆ: Izuzetno povoljna. Teško je naći primjer slične investicije sa tako jasnim, mjerljivim povratom.

Ukupna investicija iznosi oko 250 miliona eura, od čega je čak 200 miliona (80 odsto) već potencijalno dostupno iz EU fondova. To znači da bi Crna Gora trebalo da obezbijedi svega 20 odsto ukupne investicije, ali ne u jednoj godini, vec razvučeno na period od pet godina. Procijenjeni trošak za Crnu Goru je oko 50 miliona eura u periodu od najmanje pet godina po evropskoj tržišnoj vrjednosti,  što je znatno manje ako se uključe lokalne cijene i zemljište (npr. Ćemovsko polje ili Ulcinj – obje lokacije već prepoznate kao idealne).

Cijeli master plan je već završen – što znači da bi se kroz EU fondove ulagalo na tehnologije, a Crna Gora bi trebala da uloži samo u grubu infrastrukturu – zgrade,  obezbijedi zemljište, energetsku mrežu….

Ukoliko bi se sada donijela politička odluka i započela pripremna faza, centar bi mogao biti završen do 2030.

SEEIIST nije trošak – to je ekonomski motor. Već nakon četiri godine rada, investicija Crne Gore mogla bi biti potpuno vraćena pokrivajući operativne troškove, kroz: prihode od liječenja pacijenata – oko 25 miliona eura godišnje (cilj je da centar bude međunarodni za liječenje pacijenata, jedna cijena za region, druga za ostale međunarodne pacijente); korišćenje infrastrukture od strane evropske industrijedodatnih 20+ miliona eura godišnje; učešće u evropskim istraživačkim programima (Horizon, FP itd.) – dodatnih 10–20 miliona eura godišnje; boravak i potrošnja više od 1000 naučnika i stručnjaka, koji u svakom trenutku rade i žive u Crnoj Gori, stvarajući efekat lokalnog ekonomskog rasta.

U poređenju sa drugim velikim infrastrukturnim projektima – poput auto-puta ili luksuznih turističkih zona – ovaj projekat koji donosi brz, održiv i višedimenzionalan povrat investicije, generiše dinamiku i širenje – pametni grad ili inovativni distrikt –  bez ekološkog pritiska i uz zadržavanje mladih ljudi u zemlji. Ovakve prilike se ne propuštaju.

MONITOR: SEEIIST je uvršten u Vladinu Reformsku agendu 2024–2027. Da li se nakon toga nešto konkretno uradilo?

DAMJANOVIĆ: Uvrštavanje SEEIIST-a u Reformsku agendu Crne Gore predstavlja značajan korak i jasno priznanje njegovog strateškog značaja za državu i region. Ipak, od formalnog uključivanja do stvarne realizacije postoji veliki korak – a on trenutno izostaje. Važno je istaći da je kroz Novi plan rasta za Zapadni Balkan za period od 2024. do 2027. godine izdvojeno šest milijardi eura, od čega je do sada iskorišćeno svega 50 odsto, a samo dvije godine su preostale za realizaciju ovih sredstava.

Zasad ne postoji operativna politička struktura koja bi koordinisala realizaciju projekta, pratila dinamiku, inicirala razgovore sa EU partnerima i obezbijedila stratešku vidljivost na svim relevantnim nivoima.

Zbog toga je neophodno da vođenje SEEIIST-a bude pozicionirano na najviši politički nivo – direktno u kabinet premijera. Samo tako projekat može dobiti neophodnu pažnju i status koji zaslužuje.

Ništa nije vrijednije od života ljudi – a ako već znamo da SEEIIST može da spasi pet izgubljenih života dnevno, zašto još nije počela njegova izgradnja?

Upravo to pitanje razotkriva suštinu problema. SEEIIST nije u zastoju zbog nedostatka znanja, tehnologije ili međunarodne podrške. Sve to već imamo. Ono što nedostaje jeste odlučnost, politička koordinacija i institucionalna odgovornost.

Ovakvi projekti ne mogu biti prepušteni entuzijazmu pojedinaca – moraju biti strateški vođeni sa najvišeg nivoa države, jer je riječ o projektu koji mijenja sudbinu zdravstva, nauke i ekonomije u Crnoj Gori.

Bez jasne političke komande i spremnosti da se SEEIIST pozicionira kao prioritet – ne samo na papiru, već kroz konkretno djelovanje– projekat ostaje tačka velikog potencijala, ali i propuštene šanse.A svaka propuštena šansa znači pet života manje – svakog dana.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLA: U BiH se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao građaninu BiH jako mi je bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH

 

 

MONITOR: Pri svom nedavnom boravku u Sarajevu, Kaja Kalas-visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku, obratila se misiji EUFOR-Altea riječima da je upravo u toj misiji rođena bezbjednosna i odbrambena politika EU. Kako  razumijete ovu izjavu?

ŠEHIĆ: Posjeta Bosni i Hercegovini od strane visokih dužnosnika Evropske komisije, vezana je za  političku situaciju u BiH, a imajući u vidu činjenicu da su u BiH stacionirane trupe EUFOR-a koje imaju osnovni zadatak da obezbjeđuju mir. Obzirom na poziciju Kaje Kallas koja je zadužena za spoljnju i bezbjednosnu politiku EU, bilo je i logično da se sastane sa misijom EUFOR-a – ALTEA. Zbog izbijanja političke krize u BiH povećan je broj pripadnika EUFOR-a, a  naročito nakon suspenzije Zakona o Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, Zakona o VSTV kao i nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH, o čemu je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku, što je dodatno pogoršalo političku situaciju, te je izazvan strah kod građana BiH da eventualno može doći do određenih sukoba.  Sve to je uzrokovalo pojačano prisustvo zvaničnika u BiH, a i u regionu radi čega je izvršen snažan pritisak na aktere političkog života u BiH za bezbjednosnu i političku stabilizaciju trenutne situacije.

MONITOR: Malo po izbijanju krize u BiH, boravio je Mark Rute, generalni sekretar NATO. Poslije razgovora sa članovima Predsjedništva BiH, Rute je rekao da sada nije 1992. i da NATO neće dozvoliti bezbjednosni vakuum u BiH. Može li ta izjava da ulije više sigurnosti ljudima u BiH?

ŠEHIĆ: Sigurno da je jako značajna i posjeta generalnog sekretara NATO-a Majka Rutea, te sastanci koje je obavio sa članovima Predsjedništva BiH i poruka koju je poslao da NATO neće dozvoliti bilo kakav bezbjednosni rizik u BiH što je imalo veliki značaj i među građanima BiH i ulilo više sigurnosti da NATO neće dozvoliti bilo koji vid narušavanja mira i bezbjednosti u državi. Moram napomenuti da jedine države u regionu koje nisu članice NATO saveza su BiH i Srbija.  I u narednom periodu se očekuje posjeta visokih evropskih zvaničnika jer je Zapadni Balkan jedna od neuralgičnih tačaka u Evropi.  Ni EU ni NATO neće dozvoliti da se otvara neki novi sukob u srcu Evrope, jer je njihov prioritet -u ovom trenutku, zaustavljanje rata u Ukrajini. Očekujem da i države potpisnice Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH-Republika Hrvatska i Republika Srbija, doprinesu-shodno svojim obavezama, političkoj i sigurnosnoj situaciji u BiH. Meni je kao građaninu BiH jako bitno da imamo političku stabilnost i kod naših prvih susjeda, jer mnoge stvari koje se dešavaju u susjedstvu imaju uticaj i na situaciju u BiH. Radi toga mi je i želja da BiH ima najbolje odnose u prvom redu sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, jer mislim da je to interes svih nas.

MONITOR: Milorad Dodik i Nenad Stevandić poslije odbijanja Interpola da za njima raspiše crvenu potjernicu, slobodni su kada su van granica BiH… Da li je za vas odluka Interpola bila iznenađenje?

ŠEHIĆ: Kada je u pitanju odbijanje Interpola da po pozivu Suda BiH raspiše crvenu potjernicu za Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem, to za mene nije neko veliko iznenađenje. Podsjetio bih na slučaj Španije-odnosno pokušaja proglašenja nezavisnosti Katalonije, kada je lider Katalonije Pučdemon napustio Španiju i od tada boravi u Briselu. Interpol takođe nije raspisao crvenu potjernicu i on već godinama živi i djeluje u Belgiji. Da je Interpol eventualno donio odluku o raspisivanju crvene potjernice pitanje je da li bi sve države-članice Interpola poštovale tu odluku. Iako je obaveza država-članica Interpola da provode takve odluke, ali mnoge države ne poštuju ni potjernice koje je raspisao Međunarodni krvični sud za ratne zločine  u Haagu. Nakon ovakve odluke Interpola isključiva nadležnost za postupanje po potjernici koju je raspisao Sud BiH je u  nadležnosti domaćih agencija.

MONITOR: Interesantna je  kombinatorika u raspodjeli političke moći u BiH. Iako je Trojka raskinula sporazum sa Dodikovim SNSD, ne uspijeva im da u Domu naroda PS BiH potvde smjenu dvojice ministra iz SNSD i nekoliko zamjenika ministara- jer SNSD blokira rad Doma naroda. S tim u vezi predlaže se čak i promjena Ustava?

ŠEHIĆ: Politička kriza koja dugo traje u BiH kulminirala je propašču koalicije, jer je trojka (SDP BiH, Naša stranka i NIP) zajedno sa HDZ BiH raskinula sporazum sa SNSD-om te se otvorio prostor da buduću vlast u BiH čine i opozicione stranke iz Republike Srpske. Međutim, na putu za konstituisanje nove koalicije na državnom nivou stoje prepreke koje proističu iz Ustava BiH, gdje za razrješenje određenih ministara ulogu sem Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH ima i Dom naroda čije je sjednice nemoguće održati zbog činjenice da Dom naroda može raditi i donositi odluke samo ukoliko je sjednici prisutno najmanje po tri delegata iz svakog kluba naroda. A kako su u klubu Srba tri delegata iz SNSD-a, oni imaju mogućnost da blokiraju rad Doma naroda. Interesantno je-da kod imenovanja ministara i njihovih zamjenika Dom naroda nema nikakvu nadležnost, tako da u ovakvoj situaciji mogao bi se imenovati samo jedan ministar i to ministar sigurnosti-jer je raniji ministar podnio ostavku.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković  je u Mostaru rekao da očekuje da EU neće zabraniti kretanje Dodiku. S tim se slaže i Dragan Čović-šef HDZ BiH. Govori se o obnavljanju savezništva Dodik-Čović i spekuliše šta bi nezadovoljni HDZ očekivao za uzvrat-nove intervencije u Izbornom zakonu ili čak izmjene Ustava BiH?

ŠEHIĆ: Kada živite u BiH pa i zemljama u regionu, ništa nas ne smije iznenaditi. Tako treba razumijevati i izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da EU neće zabraniti kretanje Dodiku jer je jasan stav Mađarske i njenog premijera Orbana da neće glasati za takvu odluku, a ovakve odluke se donose konsenzusom svih članica Evropske unije ali se dozvoljava da države članice EU mogu samostalno donositi odluke o zabrani kretanja i ulaska u pojedine države, što su već učinile i Njemačka i Austrija a očekuje se da i neke druge države donesu ovakvu odluku. Hrvatski premijer je stao u zaštitu cjelovitosti BiH s čime se složio i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Za političku stabilnost u BiH pogubna je  formula 2:1, jer u takvom slučaju nikome nije dobro, a u konkretnom slučaju mislim na obnavljanje savezništva Dodik-Čović. Moram napomenuti da je bilo i savezništva između SDA i HDZ BiH što se takođe pokazalo neuspješnim i neprihvatljivim. Ovdje se valja izboriti za ravnopravnost, jednakopravnost svih građana BiH jer u ovoj državi niko ne bi trebalo da se osjeća ugroženim. Zato je najveća odgovornost ne samo na političkim strankama koje trenutno čine vlast nego i na opozicionim, da svojim konstruktivnim djelovanjem doprinesu političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i sigurnosnoj stabilnosti u BiH. Do izmjena Izbornog zakona BiH a u jednom dijelu i izmjena Ustava BiH mora doći jer se moraju implementirati odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura kao i odluka Ustavnog suda BiH jer to je jasno naglašeno u prvom prioritetu koji BiH mora ispuniti na putu prema EU.

MONITOR: Bilo je i ideja da se u Savjet ministara BiH uvede i neko iz opozicije u RS. Pominjalo se ime Nebojše Vukanovića sa liste Za pravdu i red, na upražnjeno mjesto ministra bezbjednosti. Šta se zna o tome?

ŠEHIĆ: Mnogo se špekulisalo da se u Vijeće ministara BiH na mjesto ministra sigurnosti imenuje neko iz opozicije iz RS-a a konkretno se spominjalo ime Nebojše Vukanovića.  U posljednje vrijeme o tome se mnogo ne govori, a imajući u vidu činjenicu da Nebojša Vukanović doživljava neprijatnosti kao političar (zapaljen automobil) a da mu je i majka umrla, nisam siguran da bi on to prihvatio. A tome treba dodati i činjenicu da se sljedeće godine u BiH održavaju opšti izbori te bi mu mandat trajao vrko kratko.

MONITOR: Dodik je srdačno primljen od Vladimira Putina, dok su mu Njemačka i Austrija, nakon što je njemačka ministarka Ana Lurman u RS proglašena nepoželjnom, uvele zabranu ulaska. Sudeći po izjavi Marka Rubia-državnog sekretara SAD, izostala je ( priželjkivana a možda i očekivana), podrška SAD?

ŠEHIĆ: Nesporna je činjenica da Milorad Dodik vrlo često putuje u Moskvu i Budimpeštu gdje se uvijek primi na najvišem nivou. To nije ništa novo. Nakon donošenja odluke Suda BiH kojom je Milorad Dodik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu (prema Krivičnom zakonu BiH Milorad može kaznu zatvora ukoliko je izrečena do godinu dana platiti novčanim iznosom kojim se svaki dan zatvora plaća 100KM) i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja, glasnogovornica State Departmenta je podržala takvu odluku Suda, što je kasnije potvrdio i državni sekretar SAD-a. Tako da je iz toga jasan stav američke administracije u konkretnom slučaju.

 

SAD  imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH

MONITOR: U Sarajevu se smatra da bi hapšenje Milorada Dodika bio bezbjednsni rizik. Neki BiH analitičari smatraju i to da su odlazak Bajdenove administracije i ambasadora Majkla Marfija, oslabili poziciju VP Kristijana Šmita. Da li će situacija biti jasnija poslije pravosnažne presude Miloradu Dodiku?

ŠEHIĆ: Kada je u pitanju privođenje Milorada Dodika po naredbi Suda BiH tada su određene bezbjednosne agencije procijenile da bi to eventualno mogao biti bezbjednosni rizik. Ali se očekuje da institucije države BiH-posebno nakon odluke Interpola, moraju postupiti po potjernici koja je raspisana od strane domaćih vlasti, a kada će to biti, to je jako teško procijeniti. Svjedoci smo da i Milorad Dodik kao i Stevandić slobodno prelaze granicu BiH i Srbije, a odgovor na tu činjenicu može dati jedino granična policija.

SAD imaju najznačajniju ulogu kada je u pitanju BiH iz razloga što su oni tvorci kako Wašingtonskog kao i Dejtonskog sporazuma kojim je okončan sukob u BiH. Sa te strane imaju jednu vrstu obaveze da svojom politikom doprinesu izgradnji normalne demokratske države uređene na principima parlamentarizma, poštovanju ljudskih i građanskih prava kao i funkcionisanju vladavine prava. Ako analiziramo koliko se vlasti promijenilo u SAD od 1995. i bez obzira da li su na vlasti bili demokrati ili republikanci, njihova politika prema BiH je konstanta. Politika je ostala ista što se vidi iz stavova nove administracije, te se neće ni promijeniti pozicija Visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo