Povežite se sa nama

Izdvojeno

EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po postupcima i riječima dvojice glavnih ljudi SPC-a u Crnoj Gori –mitropolitu crnogorsko – primorskom Joanikiju Mićoviću i episkopu nikšičko – budimljanskom Metodiju Ostojiću, pravo vrijeme „raspeća i nerazumijevanja“ je tek pred nama. A na njima je da ih podstiču

 

 Početkom avgusta je premijer Dritan Abazović u autorskom tekstu povodom godišnjice potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom crkvom (SPC) naglasio da je „država Crkvi garantovala njena prava i ukazala na obaveze“. Sa druge strane, po premijeru, „Crkva je prihvatila da bude neodvojivi dio pravnog poretka države“.

Ovakve premijerove konstatacije nikada nisu bile upitnije nego ljetos. Nesporno je da je država trebala posebnim ugovorom zajamčiti prava SPC-u u vršenju svih obreda i u zaštiti imovine i ljudi. Osim što je preambulom Temeljnog ugovora priznat osmovjekovni kontinuitet SPC osnovanoj tek 1920. godine i konačno priznatoj od Majke Crkve u Carigradu tek 1922. godine (kroz tomos- dekret o priznanju), Abazović tvrdi da je tim potpisima „stavljena tačka ne decenijsko raspeće i nerazumijevanje“. Kako je suditi po postupcima i riječima dvojice glavnih ljudi SPC-a u Crnoj Gori –  mitropolitu crnogorsko – primorskom Joanikiju Mićoviću i episkopu nikšičko – budimljanskom Metodiju Ostojiću, pravo vrijeme „raspeća i nerazumijevanja“ je tek pred nama, a na njima je da ih podstiču. Za takve postupke  imaju široku podršku, od ruskih i srpskih obavještajnih službi i političara do prijatelja i partnera u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i njoj bliskim kriminalnim kartelima. Ne zaboravimo, sve se ovo dešava u vrijeme kada se pokušava ostvariti široki konsenzus za formiranje stabilne vlade koja bi mogla iznijeti reformu i dalje  DPS-ovog pravosuđa kako bi se konačno zemlja izvela na put normalnosti. Međutim, umjesto bratske sloge koju bi episkopi mogli potencirati, oni su okrenuti parastosima (molitveni obredi za mrtve) ratnim zločincima, koljačima i saborcima nacista. Veličanje vođa četničkog pokreta i ovakvi parastosi su protivni i učenju Crkve da nema oprosta grijeha i pokoja dušama onih koji su umrli bez pokajanja počinivši i/ili orkestrirajući razne ratne grozote. Da bi opravdali svoje postupke dvojica episkopa često posežu i za krivotvorenjem istorije,  tvrdići da su Dragoljub Draža Mihailović i njegov crnogorski saradnik Pavle Đurišić „služili Bogu znajući da će za to dobiti nagradu“.

Posljednji  parastos je održan 20. avgusta za „pomen postradalim pripadnicima omladinskog Gvozdenog puka Pavla Đurišića na Lobanjoj glavi, na Krnovu kod Nikšića, avgusta 1944. godine”. Obred je najavljen 8. avgusta iz Gornjeg Zaostra kod Berana, mjestu bivšeg štaba potpukovnika Pavla Đurišića gdje je episkop Metodije držao pomen. Tada je ovaj crkveni poglavar obznanio da je „na Krnovu pobijeno nekoliko stotina nenaoružanih mladića bez suda i presude od partizanskih jedinica 1944. godine, strijeljanih u dolinama i vrtačama” dodavši da su „komunisti svakakve zločine radili … ali mi koji sljedujemo za istinom smijemo reći istinu: da su jame napunili”. Portali Mitropolije i Eparhije su pozvali „rodbinu bezgrobne mladosti  i vjerni narod da svojim prisustvom oda počast poginulim pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”. Na parastosu je Metodije rekao da je pomen „služen nevino postradaloj mladosti, njihovim čistim dušama, koje nas danas gledaju sa neba” dodavši da je na Krnovu „ubijen cvijet mladosti Bjelopavlića, Zete, Lješnjana i Podgorice”. Kasnije je objavljena i poema krnovskih stradalnika koju je napisao teolog SPC-a Blažo Danilović gdje se pominju „stradalnici radi kralja, radi Boga“ koji su „pobijeni na planini u tišini jer su vjerni bili Bogu i miloj im Otadžbini“. Ovakva romantika je veoma problematična. Naime, kralj Petar II Karađorđević, vrhovni komandant JVuO je još 10. juna 1944. potpisao sporazum kojim de facto priznaje Tita za premijera (Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije), a partizansku Narodnooslobodilačku vojsku (NOV i POJ) za jedinu legalnu vojnu snagu Jugoslavije. Nakon toga je Petar II 29. avgusta 1944. donio ukaz O. Br. 881 kojim se general Dragoljub Mihailović razriješava dužnosti načelnika Štaba Vrhovne komande u okupiranoj Jugoslaviji.  Metodiju i Joanikiju drag, Pavle Đurišić u proljeće 1944. otvoreno stupio u kolaboraciju sa njemačkim nacistima i kvislinškim premijerom Srbije Milanom Nedićem sa kojima je dogovorio ustrojavanje tri puka „crnogorskog dobrovoljačkog korpusa“, uključujući i elitni Gvozdeni. U maju 1944. major Đurišić je od Nedića dobio čin potpukovnika. Njemci su Đurišiću isporučili oko 3000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, 6 topova, 900 konja (dopremljenih iz Banata željeznicom do Kosovske Mitrovice) i raznu obuću i platno za uniforme.

Gvozdeni puk i Đurišićevi četnici su učestvovali u operaciji Rubezahl (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sandžak) pod komandom Grupe armija F. Osim regularne njemačke armije udarna snaga operacije je bila zloglasna 7. SS divizija Princ Eugen koja je je 1943. godine u Pivi izvršila velike odmazde nad civilnim stanovništvom. Gvozdeni su, pored Njemaca zajedno nastupali i sa jednom bugarskom divizijom, dvije ustaške brigade, dvije brigade domobrana, djelovima SS Handžar divizije, SS Skenderbeg te sa Drinskim četničkim korpusom. SS Skenderbeg je krajem jula zajedno sa četnicima i albanskim milicijama izvršila jezivu odmazdu nad civilnim stanovištvom u Velici kod Plava (Metodije je i tamo služio pomen ali bez pominjanja četnika kao saučesnika zločina).

Prethodno, prije bitke na Krnovu, četnici Gvozdenog puka i SS jedinice su probali da se dočepaju preko hiljadu teških ranjenika u Brezni, selu u Pivi. Da su uspjeli, ranjenici bi nesumnjivo, isto kao godinu ranije tokom bitke na Sutjesci, bili masakrirani. Zahvaljujući spektakularnom vazdušnom mostu združene američko-sovjetske avijacije ranjenici su prebačeni iz Brezne zaključno sa 22. avgustom 1944. u savezničke bolnice u Italiji. Tada je crnogorska 7. udarna omladinska brigada držala jedan od sektora odsudne odbrane od njemačko-četničkog pokušaja da se probiju do Brezne. Kada je teret ranjenika skinut sa dnevnog reda, prekaljena crnogorska 7. brigada (uglavnom sastavljena od omladinaca od 16 do 25. godina) pod komandom Nika Strugara je u silovitom protivudaru uništila „stotine nenaoružanih i nevinih mladića čistih duša“ (kako reče Metodije) elitnog Gvozdenog puka ukopanog na Krnovu.

Niko ne tvrdi da su svi pripadnici četničkih, i drugih  kvislinških formacija ratni zločinci. Mnoge kvislinške jedinice su se sastojale od prisilno mobiliziranih „dobrovoljaca“. Takođe nije sporno da su mnoge komunističke jedinice počinile gnusne zločine diljem bivše zemlje. Niko ne spori ni pravo Crkve da se moli za duše poginulih u ratu. Međutim, u slučaju crnogorskih arhijereja postoje parastosi samo za četnike gdje se upravo ističe ideologija krvi i tla za koju su pali a ne hrišćansko pomirenje. SPC se do sada nije pojavila ni na jednom stratištu gdje su masovno stradali partizani (među kojima je bio ne mali broj vjernika i pravoslavnih sveštenika). SPC episkopi takođe nisu obišli ni jedno stratište civila koje su četnici masakrirali samo zbog pogrešne nacije i vjere.

Istovremeno, Joanikije i Metodije, pored četnika veličaju nacional-boljševički režim u Kremlju i ističu Putinovu Rusiju kao „nadu za čitav slobodoljubivi svijet“, i da je „u Rusiji nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Nema ni riječi osude agresije na Ukrajinu i stradanja ukrajinskog pravoslavnog naroda i crkve. Do sada je ruska armija porušila preko 500 pravoslavnih hramova. Jedini protest koji se tiče sadašnjeg rata  Joanikije je uputio zbog hapšenja namjesnika Kijevo-pečerske lavre Pavela Lebida, basnoslovno bogatog mitropolita Moskovske patrijaršije u Ukrajini koji je javno pozivao na saradnju sa ruskim agresorom – kao što je i nekad crnogorski mitropolit Joanikije Lipovac radio kad su u pitanju fašisti i nacisti.

Zvanična Crna Gora je do sada odćutala ovakve zloslutne poruke. Premijer Abazović koji je i potpisao Temeljni ugovor se do sada ni jednom nije glasnuo na izlive ljubavi prema četništvu i Putinovom velikodržavlju. Sa zada DPS i bivši šef režima mogu biti veoma zadovoljni angažmanom SPC.  Tako se stvara atmosfera podjela, otežava uspostavljanje širokog partnerstva za demontažu miloističkog režima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo