Povežite se sa nama

Izdvojeno

EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po postupcima i riječima dvojice glavnih ljudi SPC-a u Crnoj Gori –mitropolitu crnogorsko – primorskom Joanikiju Mićoviću i episkopu nikšičko – budimljanskom Metodiju Ostojiću, pravo vrijeme „raspeća i nerazumijevanja“ je tek pred nama. A na njima je da ih podstiču

 

 Početkom avgusta je premijer Dritan Abazović u autorskom tekstu povodom godišnjice potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom crkvom (SPC) naglasio da je „država Crkvi garantovala njena prava i ukazala na obaveze“. Sa druge strane, po premijeru, „Crkva je prihvatila da bude neodvojivi dio pravnog poretka države“.

Ovakve premijerove konstatacije nikada nisu bile upitnije nego ljetos. Nesporno je da je država trebala posebnim ugovorom zajamčiti prava SPC-u u vršenju svih obreda i u zaštiti imovine i ljudi. Osim što je preambulom Temeljnog ugovora priznat osmovjekovni kontinuitet SPC osnovanoj tek 1920. godine i konačno priznatoj od Majke Crkve u Carigradu tek 1922. godine (kroz tomos- dekret o priznanju), Abazović tvrdi da je tim potpisima „stavljena tačka ne decenijsko raspeće i nerazumijevanje“. Kako je suditi po postupcima i riječima dvojice glavnih ljudi SPC-a u Crnoj Gori –  mitropolitu crnogorsko – primorskom Joanikiju Mićoviću i episkopu nikšičko – budimljanskom Metodiju Ostojiću, pravo vrijeme „raspeća i nerazumijevanja“ je tek pred nama, a na njima je da ih podstiču. Za takve postupke  imaju široku podršku, od ruskih i srpskih obavještajnih službi i političara do prijatelja i partnera u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i njoj bliskim kriminalnim kartelima. Ne zaboravimo, sve se ovo dešava u vrijeme kada se pokušava ostvariti široki konsenzus za formiranje stabilne vlade koja bi mogla iznijeti reformu i dalje  DPS-ovog pravosuđa kako bi se konačno zemlja izvela na put normalnosti. Međutim, umjesto bratske sloge koju bi episkopi mogli potencirati, oni su okrenuti parastosima (molitveni obredi za mrtve) ratnim zločincima, koljačima i saborcima nacista. Veličanje vođa četničkog pokreta i ovakvi parastosi su protivni i učenju Crkve da nema oprosta grijeha i pokoja dušama onih koji su umrli bez pokajanja počinivši i/ili orkestrirajući razne ratne grozote. Da bi opravdali svoje postupke dvojica episkopa često posežu i za krivotvorenjem istorije,  tvrdići da su Dragoljub Draža Mihailović i njegov crnogorski saradnik Pavle Đurišić „služili Bogu znajući da će za to dobiti nagradu“.

Posljednji  parastos je održan 20. avgusta za „pomen postradalim pripadnicima omladinskog Gvozdenog puka Pavla Đurišića na Lobanjoj glavi, na Krnovu kod Nikšića, avgusta 1944. godine”. Obred je najavljen 8. avgusta iz Gornjeg Zaostra kod Berana, mjestu bivšeg štaba potpukovnika Pavla Đurišića gdje je episkop Metodije držao pomen. Tada je ovaj crkveni poglavar obznanio da je „na Krnovu pobijeno nekoliko stotina nenaoružanih mladića bez suda i presude od partizanskih jedinica 1944. godine, strijeljanih u dolinama i vrtačama” dodavši da su „komunisti svakakve zločine radili … ali mi koji sljedujemo za istinom smijemo reći istinu: da su jame napunili”. Portali Mitropolije i Eparhije su pozvali „rodbinu bezgrobne mladosti  i vjerni narod da svojim prisustvom oda počast poginulim pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”. Na parastosu je Metodije rekao da je pomen „služen nevino postradaloj mladosti, njihovim čistim dušama, koje nas danas gledaju sa neba” dodavši da je na Krnovu „ubijen cvijet mladosti Bjelopavlića, Zete, Lješnjana i Podgorice”. Kasnije je objavljena i poema krnovskih stradalnika koju je napisao teolog SPC-a Blažo Danilović gdje se pominju „stradalnici radi kralja, radi Boga“ koji su „pobijeni na planini u tišini jer su vjerni bili Bogu i miloj im Otadžbini“. Ovakva romantika je veoma problematična. Naime, kralj Petar II Karađorđević, vrhovni komandant JVuO je još 10. juna 1944. potpisao sporazum kojim de facto priznaje Tita za premijera (Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije), a partizansku Narodnooslobodilačku vojsku (NOV i POJ) za jedinu legalnu vojnu snagu Jugoslavije. Nakon toga je Petar II 29. avgusta 1944. donio ukaz O. Br. 881 kojim se general Dragoljub Mihailović razriješava dužnosti načelnika Štaba Vrhovne komande u okupiranoj Jugoslaviji.  Metodiju i Joanikiju drag, Pavle Đurišić u proljeće 1944. otvoreno stupio u kolaboraciju sa njemačkim nacistima i kvislinškim premijerom Srbije Milanom Nedićem sa kojima je dogovorio ustrojavanje tri puka „crnogorskog dobrovoljačkog korpusa“, uključujući i elitni Gvozdeni. U maju 1944. major Đurišić je od Nedića dobio čin potpukovnika. Njemci su Đurišiću isporučili oko 3000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, 6 topova, 900 konja (dopremljenih iz Banata željeznicom do Kosovske Mitrovice) i raznu obuću i platno za uniforme.

Gvozdeni puk i Đurišićevi četnici su učestvovali u operaciji Rubezahl (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sandžak) pod komandom Grupe armija F. Osim regularne njemačke armije udarna snaga operacije je bila zloglasna 7. SS divizija Princ Eugen koja je je 1943. godine u Pivi izvršila velike odmazde nad civilnim stanovništvom. Gvozdeni su, pored Njemaca zajedno nastupali i sa jednom bugarskom divizijom, dvije ustaške brigade, dvije brigade domobrana, djelovima SS Handžar divizije, SS Skenderbeg te sa Drinskim četničkim korpusom. SS Skenderbeg je krajem jula zajedno sa četnicima i albanskim milicijama izvršila jezivu odmazdu nad civilnim stanovištvom u Velici kod Plava (Metodije je i tamo služio pomen ali bez pominjanja četnika kao saučesnika zločina).

Prethodno, prije bitke na Krnovu, četnici Gvozdenog puka i SS jedinice su probali da se dočepaju preko hiljadu teških ranjenika u Brezni, selu u Pivi. Da su uspjeli, ranjenici bi nesumnjivo, isto kao godinu ranije tokom bitke na Sutjesci, bili masakrirani. Zahvaljujući spektakularnom vazdušnom mostu združene američko-sovjetske avijacije ranjenici su prebačeni iz Brezne zaključno sa 22. avgustom 1944. u savezničke bolnice u Italiji. Tada je crnogorska 7. udarna omladinska brigada držala jedan od sektora odsudne odbrane od njemačko-četničkog pokušaja da se probiju do Brezne. Kada je teret ranjenika skinut sa dnevnog reda, prekaljena crnogorska 7. brigada (uglavnom sastavljena od omladinaca od 16 do 25. godina) pod komandom Nika Strugara je u silovitom protivudaru uništila „stotine nenaoružanih i nevinih mladića čistih duša“ (kako reče Metodije) elitnog Gvozdenog puka ukopanog na Krnovu.

Niko ne tvrdi da su svi pripadnici četničkih, i drugih  kvislinških formacija ratni zločinci. Mnoge kvislinške jedinice su se sastojale od prisilno mobiliziranih „dobrovoljaca“. Takođe nije sporno da su mnoge komunističke jedinice počinile gnusne zločine diljem bivše zemlje. Niko ne spori ni pravo Crkve da se moli za duše poginulih u ratu. Međutim, u slučaju crnogorskih arhijereja postoje parastosi samo za četnike gdje se upravo ističe ideologija krvi i tla za koju su pali a ne hrišćansko pomirenje. SPC se do sada nije pojavila ni na jednom stratištu gdje su masovno stradali partizani (među kojima je bio ne mali broj vjernika i pravoslavnih sveštenika). SPC episkopi takođe nisu obišli ni jedno stratište civila koje su četnici masakrirali samo zbog pogrešne nacije i vjere.

Istovremeno, Joanikije i Metodije, pored četnika veličaju nacional-boljševički režim u Kremlju i ističu Putinovu Rusiju kao „nadu za čitav slobodoljubivi svijet“, i da je „u Rusiji nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Nema ni riječi osude agresije na Ukrajinu i stradanja ukrajinskog pravoslavnog naroda i crkve. Do sada je ruska armija porušila preko 500 pravoslavnih hramova. Jedini protest koji se tiče sadašnjeg rata  Joanikije je uputio zbog hapšenja namjesnika Kijevo-pečerske lavre Pavela Lebida, basnoslovno bogatog mitropolita Moskovske patrijaršije u Ukrajini koji je javno pozivao na saradnju sa ruskim agresorom – kao što je i nekad crnogorski mitropolit Joanikije Lipovac radio kad su u pitanju fašisti i nacisti.

Zvanična Crna Gora je do sada odćutala ovakve zloslutne poruke. Premijer Abazović koji je i potpisao Temeljni ugovor se do sada ni jednom nije glasnuo na izlive ljubavi prema četništvu i Putinovom velikodržavlju. Sa zada DPS i bivši šef režima mogu biti veoma zadovoljni angažmanom SPC.  Tako se stvara atmosfera podjela, otežava uspostavljanje širokog partnerstva za demontažu miloističkog režima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo