BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

MONITOR: Milorad Dodik kaže da je Bosna i Hercegovina nepotrebna zemlja, napravljena na bazi tempiranih laži?

KAZAZ: Da, ona živi na bazi tempiranih laži koje proizvodi sam Dodik, ali i drugi nacionalisti, bošnjački, srpski i hrvatski skupa. Tu prije svega mislim na nacionalističke interpretacije rata, historijski revizionizam, negaciju genocida i drugih masovnih zločina i pretvaranje ratnih zločinaca u nacionalne heroje. To svjesno proizvođenje laži, kao maska za bezočnu pljačku zemlje karakterističnu za političke etno kartele, Dodikov je specijalitet. Ali, on nema snage da sruši zemlju i osamostali Republiku Srpsku, baš kao što nemaju ni drugi snage da nametnu svoja politička rješenja i ostvare secesionističke ili unitarističke ciljeve.

BiH živi u ravnoteži nacionalističke nemoći, proizvodnji straha i bezočnoj pljački društvene imovine.

MONITOR: Vi ste prije tri godine u intervjuu Monitoru rekli da je turkofilija premrežila bošnjački mentalni prostor; da bošnjačke tobožnje elite u horskom navijanju za Erdogana narod drže u mentalnom ropstvu… Šta se u međuvremenu promijenilo?

KAZAZ:  Promijenilo se raspoloženje u Turskoj i Erdoan je na lokalnim izborima izgubio Istanbul, Ankaru i Izmir, tri najveća turska grada. A to znači da je morao preko Izetbegovića ojačati pritisak u BiH i ispostaviti zahtjev da ovdašnje institucije što prije isporuče njegovom režimu turske državljane koji gotovo dvije decenije rade u našoj zemlji, s optužbom da su ti ljudi gulenovci i da su učestvovali u poznatom državnom udaru. A to je ojačalo otpor erdoanizmu kao najozbiljnijoj Izetbegovićevoj političkoj doktrini. Mentalno ropstvo se raspuklo, a Erdoan je od nacionalnog heroja postao u očima većine stanovništva običan diktator. To pokazuju i neke činjenice: njegove posjete BiH ne doživljavaju se više kao veliki bošnjački događaji, niti je Erdoan lider kojemu se ljudi dive. Dobra promjena, mora se reći.

MONITOR: Politički analitičari kažu da živimo u vremenu kada je nacija postala glavni kriterij svega i da živimo u mikro svjetovima, gdje se nacionalna atribucija stavlja na prvo mjesto…  Važi li to i za BiH?

KAZAZ: Naravno, pri čemu je ovdje takav proces svođenja čovjekovog identiteta na samo jednu odrednicu, nacionanalnu, pojačan onoliko puta koliko nacionalizam međusobno politički ratuje u BiH. Ali, ne možemo se oteti utisku da najzeda konzervativizma, rigdinih ideologija, rasizma pa i ur-fašizma, kako bi rekao Umberto Eko, u ovom vijeku pokazuje da je poražen duh integracije iz druge polovine 20. vijeka i da danas živimo snažne dezintegracijske procese.

Nadati se da će oporavka ljevice i ubrzanje klimatskih promjena natjerati establišment na promjenu ideoloških naracija. A ta nada, ma koliko krhka, jest jedino ono za šta se vrijedi boriti u svijetu koji nastanjujemo.

MONITOR: Kada se sve navedeno ima u vidu kakvu budućnost BiH može da očekuje?

KAZAZ: Dugoročna, kako je već rečeno, ravnoteža nemoći tri nacionalizma da pobijede u međusobnom sukobu.

MONITOR: Vi ste doživljavali od čuvara vlastodržačkog poretka u BiH prijetnje, ucjene, najgnusnije laži na društvenim mrežama… Imate li i danas takvih neprijatnosti?

KAZAZ: Da, bošnjački nacionalisti prijetili su mi smrću, proglašavali me četnikom, ustašom i komunistom, odvrtali mi šarafe na točkovima automobila, presijecali kočiono crijevo, zabranjivali gostovanja na promocijama knjiga i na koncu lažno optužili za mobing. Međutim, sve sam ih dobio na sudu, razobličio njihove laži i nastavljam borbu.

Na socijalnoj bombi

MONITOR: Državljanstva BiH se u protekle četiri i po godine odreklo 18.759 građana, od kojih je 8.167 mladih koji se, najvjerovatnije, neće vratiti u BiH, podaci su Ministarstva civilnih poslova. Zbog čega se odriču državljanstva?

KAZAZ: Mnogo je razloga za odlazak ljudi s ovih prostora u inostranstvo i za odricanje od državljanstva. Ne postoje tačni podaci o tome koliko je ljudi u posljednje vrijeme otišlo u BiH tražeći posao u zapadnim zemljama. Ni podaci koje pominjete nisu potpuno pouzdani, jer ih plasira institucija vlasti koja je u više navrata u javnost iznosila nepouzdane statističke informacije.

Prema nekim pretpostavkama iz BiH godišnje ode čitav jedan grad, pa se može reći da ova zemlja polako postaje demografska pustinja. Ogromne teritorije za koje je nacionalizam ratovao devedesetih godina prošlog vijeka danas su nenastanjene. A to znači da strah od sukoba koji se stalno širi u društvenom polju proizvodi demografsku katastrofu, pa se može reći da su sva tri nacionalizma u BiH samo sebi najveći neprijatelji, jer strahom tjeraju stanovništvo da odlazi iz zemlje.

Na drugoj strani propast privrede, naročito industrijske proizvodnje, rezultira strašnim siromašenjem, a BiH se pretvorila u zemlju veoma siromašnih slojeva stanovništva, gdje, prema nekim pokazateljima, gotovo četrdeset procenata stanovištva živi ispod donje granice siromaštva, a preko pola miliona je nezaposlenih. Istodobno, zemlja je, statistike to potvrđuju, dobila preko stotinu milionera.

Taj jaz između uskog kruga bogatih i ogromnog broja siromašnih poizvodi socijalnu bombu. Ona zasad neće eksplodirati, jer ljudi pronalaze spas u inostranstvu, a odriču se državljanstva jer ne žele živjeti u zemlji stalnih poltičkih sukoba. Na drugoj strani, takav masovni odlazak rezultirat će time da će u skoroj budućnosti propasti penzioni fondovi. A to može dovesti do toga da sadašnji državni službenici, kojih ima oko 200.000, kad odu i penziju, a nema im ko nju i zarađivati, krenu u masovne pobune. To znači da zemlja živi i na odgođenoj socijalnoj bombi

U raljama Beograda i Zagreba

MONITOR: Je li, i ako jeste zašto, BiH u raljama Beograda i Zagreba?

KAZAZ: Naravno da jest, a razlog je jednostavan: velikodržavne ideologije nisu otišle sa scene. Naprotiv, one su Dejtonskim sporazumom legitimirane na međunarodnom planu.

Taj  sporazum omogućio je Srbiji i Hrvatskoj da kao njegove potpisnice drže BiH u svojim, kako kažete, raljama. Sve dok BiH bude u unutarnjim sukobima, a to je očigledno dugoročan proces, velikodržavne ideologije u Beogradu i Zagrebu promatrat će je kao dio plijena. Srbija naročito, jer je, jasno je u ovom momentu, izgubila i na Kosovu, a o Crnoj Gori da ne govorimo.

Gubitak Kosova srpski nacionalisti nastoje nadoknaditi u BiH idejom prisajedinjena Republike Srpske tzv. zemlji matici. No, da bi se ta ideja ostvarila nužan je rat. Srbija je ratove s kraja prošlog vijeka izgubila, nema osnova da taj za razbijanje BiH dobije, tim prije što nije mogla dobiti ni onaj 1992-1995.

                   Veseljko KOPRIVICA