Povežite se sa nama

FOKUS

ENERGETSKI BIZNIS: PODSTICAJ NA NAŠ RAČUN: Desetine miliona za familiju, kumove i prijatelje

Objavljeno prije

na

Prva banka porodice Đukanović je tokom proteklih deset mjeseci izdala milione eura svojim najbližima, kumovima i prijateljima uključenim u energetski biznis.

Prema registru zaloga Prva banka je tako u martu ove godine kompaniji Hidroenergija Montenegro čiji su vlasnici Oleg Obradović, Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, izdala kredit od 5.600.000 eura, sa rokom otplate od 60 mjeseci.

Obradović je dugogodišnji član Borda direktora Prve banke u koju je prešao iz Telekoma. Njegovo ime pominjalo se u aferi Telekom, kada su američki istražni organi optužili bivši menadžment mađarske kompanije Matav da su prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma radi povoljnijeg ugovora i privilegovanog statusa dali mito od 7,3 miliona eura crnogorskom vrhu. Mito je stigao preko četiri lažna konsultantska ugovora, a jedan od njih potpisao je upravo Obradović.

Među osnivačima Hidroenergije je još jedan akter afere Telekom, Miodrag Ivanović, potpisnik drugog spornog ugovora kojim je mito stigao u Crnu Goru. Ivanović je bio dugogodišnji predsjednik Borda državne Pobjede. On, međutim, nije više dio zvanične vlasničke strukture Hidorenergije.

Ubović i Mijajlović se povezuju sa nekadašnjim lokalom Grand u Podgorici, simbolom Đukanovićevog režima, te kompanijom Bemaks za koju se tvrdilo da iza nje stoji kapital Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova, što je on više puta demantovao. Kredit od preko pet miliona eura iz proljeća ove godine je tek jedna od milionskih injekcija koja je ovoj, ali i drugim kompanijama bliskim porodici Đukanović u energetskom biznisu, došla kako iz Prve banke, tako i iz Investiciono razvojnog fonda Crne Gore (IRF) čiji je osnivač Vlada.

Prema registru zaloga, Hidroenegija je tokom proteklih godina, otkako je u biznisu sa izgradnjom hidroelektrana, iz Prve banke povukla pet kredita. Posljednji je uzela u vrijeme kada joj je Ministarstvo održivog razvoja odobrilo izgradnju male hidroelektrane Kaludra 2 u Beranama.

Nekako Hidroenergiji od Đukanovića, da li iz privatne banke ili državne kase, višemilionska pomoć stigne kad god treba. Iako se danas hvale da su u posao sa hidroelektranama ušli efikasno i bez mrlje, vlasnici ove kompanije zaboravljaju da napomenu da u biznis teško da bi ušli bez te pomoći familije.

Kredit od pet miliona eura Hidroenergija Montenegro dobila je od IRF i 2013. godine u vrijeme izgradnje hidroelektrana od kojih danas ubira prve milionske naknade zbog podsticajne politke Vlade.

Ta kompanija je na listi povlašćenih proizvođača električne energije koji su u prošloj godini i za prva tri mjeseca ove dobili 2.289.667 eura na ime podsticaja za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, pokazuju podaci Crnogorskog operatera tržišta električne energije (COTEE). Upravo tada su se, kada su mediji objavili tu informaciju, iz Hidroenergije oglasili saopštenjem tvrdeći da ih mediji predstavljaju privilegovanim iako to nijesu. Samo su, valjda, rođeni pod srećnom zvijezdom.

,,Podsticaj za obnovljive izvore energije je snažna direktiva EU prema svim sadašnjim i budućim članicama. Građani će i sami vidjeti na svojim računima koliko je zanemarljiva ta stavka, a za tako značajnu stvar”, saopštili su tada iz Hidroenergije. Šta je za građane dodatnih desetak centi mjesečno za familiju.

Osim Hidroenergije koja je dobila 1.965.645,42 eura, na listi onih koji su dobili prve naknade je i kompanija Sinerdži kojoj je isplaćeno 199.844,86. Radi se o kompaniji koja se povezuje se kumom premijera Đukanovića Vukom Rajkovićem. Rajković je i premijerov poslovni partner u kompaniji Global Montenegro, koja gazduje zemljišnim kompleksom na brdu Košljun u Budvi.

Status povlašćenog proizvođača, ima sedam hidroelektrana – Jezerštica, Bistrica, Orah, Rmuš i Spaljevići 1 u Beranama, čiji je vlasnik Hidroenergija Montenegro, kao i Vrelo u Bijelom Polju i Bradavec u Andrijevici čiji su vlasnici Sinerdži, odnosno Igma enerdži. Povlašćenim proizvođačima, kako su ranije saopštili iz COTEE, do kraja godine planirano je da se isplati još 2.451.211,22 eura.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) prošle godine je upozorila da se preko IRF-a ubrizgavaju milioni članovima porodice Đukanović, njihovim prijateljima i kumovima kako bi im se omogućilo da pokrenu energetski biznis, a potom i dobijaju podsticajne milionske nagrade o trošku građana.

,,Ključnu korist od najnovije kreditne linije Investiciono razvojnog fonda (IRF) u iznosu od čak 55 miliona eura će imati firme koje grade male hidroelektrane, a koje su uglavnom u vlasništvu domaćih tajkuna i lica povezanih sa premijerom Milom Đukanovićem”, saopštio je prošle godine Istraživački centar MANS-a.

Oni su otkrili da se u dokumentaciji koju je IRF dostavio Komisiji za kontrolu državne pomoći, radi ocjene usklađenosti dodjele kredita u 2015. godini sa Zakonom za kontrolu državne pomoći, navodi da je uspostavljena saradnja sa Izvozno kreditnom garantnom agencijom Norveške u cilju finansiranja projekata obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori.

„IRF je pripremio poseban projekat za finansiranje malih hidroelektrana, u kome je predloženo da se obezbijedi 55 miliona eura. Akcenat je stavljen na finansiranje malih i srednjih hidroelektrana u Crnoj Gori”, naveli su oni djelove te dokumentacije.

Ministarstvo ekonomije je zaključilo ugovore o koncesiji za 21vodotok, kojima je predviđena izgradnja 41 male hidroelektrane. Okvirna vrijednost ovih investicija procijenjena je na oko 109 miliona eura.

Iz MANS-a su podsjetili da većina tih projekata kasni. ,,Ključni problem u poslu sa hidroelektranama bio je taj što investitori nijesu imali novac za gradnju hidrocentrala i nijesu mogli obezbijediti kredite od banaka, pa je očito da je sada nađen način da se posredstvom IRF domaćim tajkunima obezbijede povoljni krediti iz državne kase”.

Premijer je na štetu državnih prihoda u potpunosti kreirao zakonski i svaki drugi okvir, kako bi omogućio privatni biznis svog sina i svojih prijatelja, konstatovali su oni.

Hoće li se premijerov sin Blažo Đukanović naći na listi onih koji će dobiti dio vrijednog kolača IRF o kom je izvjestio MANS, vidjećemo. U avgustu ove godine kompaniji BB Hydro izdati su urbanističko-tehnički uslovi za izgradnju hidroelektrane Bistrica. Mladi Đukanović je tu firmu otvorio sa poslovnim partnerom Ivanom Burzanovićem. Đukanović i Burzanović su od 2011. skupa u kompaniji BB Solar, čija je djelatnost postavljanje električnih instalacija.

Ono što je sigurno je da je premijerov sin energetski biznis pokrenuo zahvaljujući podršci Vlade, ali i stricu Aleksandru koji je, kad je u pitanju kreditiranje bratanića, bio široke ruke.

Prvoosnovana kompanija BB Solar Blaža Đukanovića, o čemu je Monitor pisao, je na sumnjiv način dospjela na listu firmi koje je podsticala Vlada kada je u pitanju posao sa solarnom energijom. Takođe, iako bez puno iskustva, dodijeljen mu je posao izgradnje solarnih panela na Eko zgradi u Podgorici. Zbog kašnjenja u realizaciji projekta, umjesto donacijom, Vlada je sama morala da investira završne radove. Ugradnja solarnih panela dodijeljena je premijerovom sinu, a platili su je građani, nešto manje od million eura.

BB Solar je u protekle tri godine, otkako je osnovana, prema podacima Registra zaloga, 36 puta založila imovinu zbog kredita uzetog u porodičnoj, Prvoj banci. Krajem prošle godine, mladi Đukanović podigao je kredit od 4,9 miliona eura u banci strica, oca i tetke.

Zanimljivo je i da, prema podacima dostupnim na sajtu Uprave za nekretnine, BB Solar svoju imovinu u Podgorici nije samo založila za kredit od 4,9 miliona eura koje je uzela u Prvoj, već i za kredit Bemaksa, takođe uzetog u Prvoj banci. Radi se o šest miliona eura kredita koje je Bemaks uzeo u decembru prošle godine, kad i BB Solar. Valjda još jedan dokaz da se familija međusobno ispomaže.

Mi plaćamo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo